Pristupanje sadržaju
1
Poslovni broj 4 Gž-185/20-5
REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 4 Gž-185/20-5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
i
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Željki Rožić Kaleb, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice T. G. iz Z., …, OIB: …, koju zastupa punomoćnik S. P. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika Grada Z. sa sjedištem u Z., …, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. G., odvjetnik u Z., i umješača na strani tuženika C. osiguranje d.d. sa sjedištem u Z., …, OIB: …, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude i rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1524/17-47 od 23. svibnja 2019., dana 16. ožujka 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1524/17-47 od 23. svibnja 2019. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke i sudi:
Nalaže se tuženiku Gradu Z. isplatiti tužiteljici daljnju svotu od 6.400,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 19. svibnja 2017. pa do isplate, po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
II. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1524/17-47 od 23. svibnja 2019. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.
r i j e š i o j e
1. Uvažava se žalba tužiteljice T. G. te se preinačuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1524/17-47 od 23. svibnja 2019. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke i rješava:
Nalaže se tuženiku Gradu Z. naknaditi tužiteljici T. G. trošak parničnog postupka u svoti od 15.947,40 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 23. svibnja 2019. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
2. Odbija se žalba tuženika Grada Z. kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1524/17-47 od 23. svibnja 2019. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke u odnosu na njegov trošak.
Obrazloženje
Presudom suda prvog stupnja je pod točkom I. izreke naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici 14.360,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 19. svibnja 2017. pa do isplate, dok je pod točkom II. izreke odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu svote od 6.400,00 kn.
Prvostupanjskim rješenjem je pod točkom I. izreke utvrđeno da je povučena tužba glede dijela glavnice u svoti od 11.240,00 kn a pod točkom II. izreke je odlučeno kako svaka stranka snosi svoje troškove.
Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom II. izreke i rješenja u dijelu pod točkom II. izreke žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, povrede materijalnog prava i pogrešno te nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja kao i odluke o trošku s prijedlogom, presudu i rješenje u pobijanom dijelu preinačiti a podredno, ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova cjelokupnog postupka kao i troška žalbe.
Tuženik se žali protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I. izreke te rješenja pod točkom II. izreke za parnični trošak sa kojim nije uspio, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava te predlaže presudu i rješenje u pobijanom dijelu preinačiti odnosno, ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova.
Žalba tužiteljice protiv pobijanog dijela presude i rješenja je osnovana, dok je žalba tuženika neosnovana.
Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a glede rješenja u svezi odredbe čl. 381. ZPP.
Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 10. travnja 2019., nakon što je tužiteljica dostavila potvrdu nadležne liječnice, nisu imali daljnjih dokaznih prijedloga (list 187 spisa), sukladne odredbi čl. 8. ZPP pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.
Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice za naknadu štete koju je pretrpjela uslijed ozljeda iz štetnog događaja od 8. siječnja 2016. kada je, na križanju Ulice … i Ulice … u Z., oko 13,00 sati ozlijeđena kao pješak kada se poskliznula na zaleđenom nogostupu prekrivenom snijegom.
Prvostupanjski sud ocjenom provedenih dokaza a naročito pregledom dnevnika zimske službe, provedenog očevida i pregleda snimaka lica mjesta, prijave o ozljedi na radu, potvrde o stanju vremena Državnog hidrometeorološkog zavoda te saslušanjem tužiteljice i svjedoka utvrđuje da je štetni događaj nastupio na nogostupu zbog neočišćenog snijega i leda u visini od oko 15-17 cm, kada je tužiteljica nosila zimske čizme ravnog potplata te zadobila ozljedu koja se prema nalazu i mišljenju liječničkog vještaka uklapa u mehanizam odigravanja štetnog događaja opisanog po tužiteljici i svjedoku.
Pri tome je pravilno utvrđeno kako nema doprinosa tužiteljice nastanku štetnog događaja budući da je tuženik propustio održavati predmetni dio pješačkog nogostupa tako da omogućava sigurno kretanje u svim vremenskim uvjetima, a svrha zaštite u konkretnom slučaju nije ograničavanje kretanja građana već njihovo nesmetano i sigurno kretanje zaštićeno od ozljeđivanja na čitavom području Grada Z..
Suprotno navodima žalbe tuženika, prvostupanjski sud je odluku o odgovornosti za štetni događaj donio pravilno primjenom odredbe čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO) a koja odredba obvezuje tuženika, kao osobu koja obavlja komunalnu odnosno sličnu djelatnost od javnog interesa, odgovarati za štetu ako bez opravdanog razloga obustavi ili neredovito obavlja svoju djelatnost jer tuženik neosnovano upućuje na sadržaj dostavljenih dnevnika baze zimske službe iz kojih, osim opisa područja na kojem su prometovale ekipe Z. holdinga, nije moglo biti utvrđeno da je kretanje po predmetnom nogostupu bilo omogućeno na siguran način.
S obzirom da je štetni događaj uzrokovan neočišćenim snijegom i ledom na pješačkom nogostupu pobijana odluka je donijeta i sukladno odredbi čl. 97. st. 3. i 4. Odluke o komunalnom redu Grada Zagreba (Službeni glasnik broj 3 od 10. veljače 2014.) prema kojoj odredbi se snijeg uklanja kad napada visine 5 cm a ako pada neprekidno mora se ukloniti više puta dok se led s javnih površina uklanja čim nastane a provedenim dokazima je utvrđeno da je neočišćeni snijeg i led bio visine 15-17 cm.
Zakonom o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 36/95, 109/95, 21/96, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 82/04, 110/04, 178/04, 38/09, 79/09, 153/09, 49/11, 84/11, 90/11, 144/12, 56/13, 94/03, 153/13, 147/14, 36/15 i 68/18) uređeno je obavljanje poslova komunalnog gospodarstva pod kojim se podrazumijeva i obavljanje komunalnih djelatnosti stavljenih u nadležnost lokalne samouprave te je njime, kao jedna od komunalnih djelatnosti navedeno održavanje nerazvrstanih cesta i javnih površina čime je prvostupanjski sud pravilno utvrdio pasivnu legitimaciju tuženika i njegovu odgovornost za nastup štetnih posljedica kod tužiteljice pa je neosnovan tuženikov žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
Budući da je zaleđeni i neočišćeni kolnik, prekriven snijegom visine od 15-17 cm opasna stvar za koju odgovara tuženik u smislu odredbi čl. 1063. i 1064. ZOO a tuženik nije dokazao postojanje bilo koje činjenice, predviđene odredbom čl. 1067. ZOO za njegovo oslobođenje od odgovornosti, u ovom je predmetu pravilno ocijenjena isključiva odgovornost tuženika za štetni događaj u smislu odredbe čl. 1084. ZOO.
Provedenim liječničkim vještačenjem, sukladno odredbama čl. 258.-261. ZPP a na koji nalaz i mišljenje nakon očitovanja liječnika stranke nisu imale daljnjih pitanja a potom nakon dostave liječničke potvrde (list 182 spisa) prema kojoj tužiteljica prije predmetnog štetnog događaja nije imala iste ili slične ozljede onima koje je zadobila, niti je bolovala od bilo kakve bolesti čije bi se posljedice dovele u svezu s posljedicama predmetnih ozljeda, nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga, je utvrđeno da je tužiteljica u ovom štetnom događaju zadobila istegnuće posteriorne fibulotalarne sveze te moguće parcijalne rupture na nivou dubljeg sloja deltoidnog ligamenta zbog kojeg ozljede trpi trajne posljedice u vidu smanjenja opće, životne i radne sposobnosti za 3%, jaki primarni strah a potom sekundarni jaki strah kroz 2 dana, srednje jaki 5 dana a manji 10 dana dok je trpjela jake bolove 3 dana, srednje jake 7 dana a manje 30 dana te joj je bila potrebna tuđa pomoć za vrijeme liječenja kod kuće od 9. siječnja do 19. veljače 2016. po 4 sata dnevno a potom 30 dana po 2 sata dnevno.
Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je tužiteljici dosudio naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u svoti od 11.000,00 kn čime je djelomice pogrešno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 1100. st. 2. ZOO na što tužiteljica pravilno ukazuje u žalbi.
Vodeći računa o jačini i trajanju ozljedama izazvanih tjelesnih boli, neugodnostima tijekom liječenja, opsegu duševnih boli zbog smanjenja životnih sposobnosti te pretrpljenom strahu a cijeneći svu težinu ozljede i okolnosti slučaja kao i dob tužiteljice, cilju kojem služi naknada a ne pogodujući težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom, visina pravične naknade zbog povrede prava osobnosti tužiteljice u smislu odredbe čl. 19. st. 2. ZOO, iznosi upravo zatraženih 17.000,00 kn.
Tužiteljici je za troškove plaćanja tuđe pomoći dosuđena naknada u svoti od 3.360,00 kn za 224 sata ove pomoći pa kako je prema cijenama u vrijeme kada je ta tuđa pomoć pružana primjerena naknada iznosila upravo 20 kn/h tužiteljici je valjalo dosuditi i daljnjih 400,00 kn po ovoj osnovi (čl. 1095. st. 1. ZOO).
Neosnovani su žalbeni razlozi tuženika gdje se protivi isplati kamata na dosuđenu štetu za potrebu plaćanja tuđe pomoći u razdoblju od dana podnijetog zahtjeva pa do donošenja prvostupanjske presude jer je ovaj dio odluke prvostupanjski sud donio sukladno odredbi čl. 1086. ZOO prema kojoj odredbi se obveza naknade štete smatra dospjelom u trenutku nastanka štete. Budući da je tužiteljici tuđa pomoć bila potrebna do 20. ožujka 2016. a tužiteljici je dosuđena ova naknada u visini cijena usluga u vrijeme kada joj je ta usluga bila i pružana tužiteljici je, sukladno njezinom zahtjevu, kojim je sud vezan početak tijeka kamata pravilno priznat od 19. svibnja 2017.
I konačno, tijekom prvostupanjskog postupka nije utvrđeno, naročito ne i saslušanjem liječnika vještaka kako bi tužiteljicin doprinos u pretrpljenoj šteti predstavljala činjenica da je longeta tužiteljice "razlohana" zbog hodanja a niti je odlučna činjenica da je tužiteljica zatražila liječničku pomoć tek drugi dan po ozljeđivanju.
Slijedom svega iznijetog je pravilnom primjenom označenog materijalnog prava tužiteljici valjalo dosuditi daljnjih 6.400,00 kn te primjenom odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke a na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I. izreke.
Tužiteljica je sada u ovoj parnici uspjela u cijelosti pa je na temelju odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Tarifa) tužiteljici priznat trošak sastava tužbe (100 bodova), trošak sastava 4 podneska po Tbr. 8.1. Tarife (4 x 100 bodova), trošak pristupa na 4 ročišta po Tbr. 9.1. Tarife (4 x 100 bodova) te trošak sastava 2 podneska po Tbr. 8.3. Tarife ili ukupno 9.500,00 kn, trošak poreza od 2.375,00 kn te trošak plaćenih pristojbi na tužbu i presudu, trošak liječničkog vještačenja, održanog očevida i pribavljanja potvrde DHMZ u ukupnoj svoti od 3.134,98 kn odnosno, ukupno 15.009,90 kn.
Tužiteljica je nadalje u cijelosti uspjela sa ovom žalbom te joj je na temelju odredbe Tbr. 10.1. a u svezi Tbr. 7.1. Tarife priznat trošak u svoti od 75 bodova, uz trošak poreza od 187,50 kn ili ukupno 937,50 kn.
Tako je primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP o troškovima cijelog postupka odlučeno jednom odlukom tako, da je tužiteljici priznat parnični trošak u svoti od 15.947,40 kn te je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđeno rješenje o parničnom trošku sadržano pod točkom II. izreke u odnosu na trošak tuženika, dok je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažena žalba tužiteljice i preinačena odluka o parničnom trošku sadržana pod točkom II. izreke pobijanog prvostupanjskog rješenja.
U Zagrebu 16. ožujka 2021.
Sudac:
Željka Rožić Kaleb
