Poslovni broj: Gž-388/2021-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, po sucu tog suda Mihu Mratoviću, kao sucu pojedincu, na temelju nacrta odluke koji je izradila viša sudska savjetnica Tihana Lovrić, u pravnoj stvari tužiteljice B. P. iz V. G., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u O., protiv tuženika E. & S. b. d.d., R., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva M., K. & P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice i tuženika protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3704/19-13 od 15. siječnja 2021., 16. ožujka 2021.,

r i j e š i o j e

Odbijaju se žalbe tužiteljice i tuženika kao neosnovane te se potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-3704/19-13 od 15. siječnja 2021.

Obrazloženje

Pobijanim prvostupanjskim rješenjem odlučeno je:

"I. Određuje se prekid postupka u ovoj pravnoj stvari do okončanja postupka pred Sudom Europske unije o zahtjevu Vrhovnog suda Republike Hrvatske za prethodnu odluku koji je zaveden pod brojem C-474/20

II. Postupak će se nastaviti kada završi postupak pred Sudom Europske unije ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi da se čeka njegov završetak.

III. Ročište određeno za dan 19. siječnja 2021. u 10,00 sati neće se održati."

Protiv navedenog rješenja tužiteljica je podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 43/13-Rješenje USRH, 89/14 i 70/19; dalje u tekstu: ZPP), predlažući ovom sudu pobijano rješenje ukinuti.

Na prvostupanjsko rješenje žalbu podnosi i tuženik, pobijajući isto zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, žalbenog razloga propisanog odredbom članka 353. stavka 1. točke 1. ZPP-a, predlažući ovom sudu rješenje ukinuti.

Žalba tužiteljice nije osnovana.

Žalba tuženika nije osnovana.

Na žalbe nije odgovoreno.

Pobijanim rješenjem prvostupanjski sud je prekinuo ovaj parnični postupak primjenom odredbe članka 213. stavka 1. točke 1. ZPP-a te odredio nastavak postupka kada Sud Europske unije odgovori na zahtjev za prethodnu odluku u predmetu Vrhovnog suda RH broj Rev-1042/17-3 od 27. svibnja 2020., konkretno na pitanje: treba li Direktivu 93/13 o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima tumačiti na način da se njezine odredbe primjenjuju na ugovor o kreditu koji je sklopljen prije pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, ali koji je konvertiran nakon pristupanja Uniji na temelju zakona koji je Republika Hrvatska donijela nakon stupanja u članstvo Europske unije te, s tim u vezi, ima li nadležnosti Suda Europske unije za odgovaranje na drugo pitanje, a pod pretpostavkom da je odgovor na prvo pitanje potvrdan. Dakle, treba li članak 6. stavak 1. Direktive 93/13 o nepoštenim uvjetima o potrošačkim ugovorima tumačiti na način da mu se protivi nacionalni propis, poput posebnog zakona iz glavnog postupka – ZID ZPK 2015 – Zakon o konverziji, koji s jedne strane, prisilnom odredbom obvezuje pružatelja usluga ponuditi potrošaču sklapanje dodatna ugovora o kreditu na način propisan tim zakonom, a kojim dodatkom se pojedine ugovorne odredbe, koje su u trenutku stupanja na snagu tog zakona (odredba o jednostranoj izmjeni kamatne stope) ili kasnije (odredba o valutnoj klauzuli u CHF) sudskom odlukom utvrđene ništetnima, zamjenjuju valjanim ugovornim odredbama na način kao da je među strankama od početka bilo ugovoreno ono što je ugovoreno dodatkom, a čime se osigurava valjanost ugovora, dok se, s druge strane, potrošaču koji je dobrovoljno prihvatio sklapanje dodatka, uplate izvršene po osnovi nepoštenih ugovornih odredbi iskorištavaju za namirenje njegovih obveza koje proizlaze iz odredbi valjanog dodatka, uz sporazum o raspolaganju eventualnom preplatom ili vraćanjem uplata potrošaču onda kad preplata premašuje zbroj anuiteta prema novom otplatnom planu, sve na način kako je to predviđeno tim zakonom.

Iz sadržaja parničnog spisa, u bitnom, proizlazi da je tužitelj tužbu podnio 03. lipnja 2019., radi isplate iznosa od 13.700,00 kuna, a zbog ništetnosti odredaba o promjenjivim kamatama i o valuti vezanoj uz CHF, osnovom Ugovora o kreditu od 01. listopada 2007., a tuženik se protivi i osnovu i visini tužbenog zahtjeva ističući da je predmetni Ugovor o kreditu izmijenjen Sporazumom Ugovora u dijelu valute obveze i kamatne stope u skladu sa Zakonom o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju.

Na temelju takvog stanja u spisu prvostupanjski sud zauzima stajalište da je u ovom predmetu svrsishodno odrediti prekid postupka do završetka postupka pred Sudom Europske unije jer će sudovi u Republici Hrvatskoj biti vezani donesenom odlukom Vrhovnog suda, a da odluka u ovom predmetu ovisi o prethodnom rješenju pitanja ima li tužitelj pravo na isplatu.

Odredbom članka 12. stavka 1. ZPP-a propisano je da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugi nadležni organ (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

Prema odredbi članka 213. stavka 1. točke 1. ZPP-a sud će prekid postupka odrediti i ako je odlučio da sam ne rješava o prethodnom pitanju.

Suprotno žalbenim navodima tužiteljice i tuženika, na konkretni predmet ima se primijeniti odredba članka 213. stavka 2. točke 2. ZPP-a (izmijenjena odredba članka 117. Zakonom o izmjenama I dopunama ZPP-a, "Narodne novine", broj 70/19), jer u ovom postupku do 1. rujna 2019. nije bilo održano pripremno ročište.

Navedena odredba predviđa prekid postupka u slučaju ako je Zahtjev Sudu Europske unije o tumačenju Ugovora Europske unije te valjanosti i tumačenju akata institucija, tijela, ureda ili agencija Europske unije već podnesen u drugom postupku, a odluka suda ovisi o rješenju tog zahtjeva.

Stoga, imajući u vidu činjenične navode iz tužbe i postavljeni tužbeni zahtjev, pravilno je prvostupanjski sud, sukladno odredbi članka 213. stavka 2. točke 2. ZPP-a, odredio prekid postupka do donošenja odluke o zahtjevu Sudu Europske unije.

Da je prvostupanjski sud ovlašten prekinuti postupak u konkretnom slučaju zaključak je i sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenog 2020. Iako navedeno pravno shvaćanje, za razliku od pravnog shvaćanja donesenog na sjednici svih sudaca ili sjednici odjela suda (članak 40. stavak 2. ZS-a) nije obvezujuće za sve suce tog suda, radi osiguranja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti u njegovoj primjeni, ovaj sud ga prihvaća.

U odnosu na žalbene navode tužiteljice, u kojima u bitnom ističe kako je sud donoseći pobijano rješenje pogrešno primijenio materijalno pravo jer se u ovom konkretnom predmetu potražuje isplata razlike kamate i tečajne razlike koja je posljedica ugovaranja ništetnih odredbi u Osnovnom ugovoru, a ne povratom pretplaćene kamate nakon provedene konverzije (što smatra da bi bio slučaj u predmetu Rev-1042/2017), za navesti je kako je upravo konkretni predmet taj za čije je rješenje potrebno prethodno odgovoriti na pitanje da li je konverzijom Osnovnog ugovora nastupila novacija, a što je jedno od pitanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu pod brojem C-474/20.

Slijedom navedenog, i jer ovaj drugostupanjski sud ne nalazi ostvarenje žalbenih razloga na koje pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. u vezi članka 381. ZPP) temeljem odredbe iz članka 380. točke 2. ZPP-a je odlučeno kao u izreci ovog drugostupanjskog rješenja.

U Splitu 16. ožujka 2021.