- 1 -              I Kž 250/2018-7

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 250/2018-7

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog K. M., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 2. u svezi sa stavkom 1. točkom 2. i člankom 153. stavkom 1. te člankom 152. stavkom 1., sve u svezi s člankom 34. stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. - dalje u tekstu: KZ/11.), odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog K. M., podnesenima protiv presude Županijskog suda u Zadru od 8. ožujka 2018. broj K-24/16, u sjednici održanoj 16. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              I. U povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženog K. M., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II. Uslijed odluke pod I., žalbe državnog odvjetnika i optuženog K. M. su bespredmetne.

 

 

Obrazloženje

 

Pobijanom presudom Županijskog suda u Zadru optuženi K. M. proglašen je krivim da je na način i pod okolnostima opisanim u izreci presude počinio teško kazneno djelo protiv spolne slobode u pokušaju iz članka 154. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. točkom 2. i članka 153. stavak 1. te članka 152. stavak 1., sve u svezi s člankom 34. stavak 1. KZ/11. pa je temeljem istih zakonskih propisa uz primjenu članka 48. stavak 1. KZ/11. i članka 49. stavak 1. točka 3. KZ/11. osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine i devet mjeseci, u koju mu je, na temelju članka 54. KZ/11., uračunato vrijeme lišenja slobode, odnosno pritvora i istražnog zatvora od 14. lipnja 2016. do 08. ožujka 2018.

 

Na temelju članka 158. stavak 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) oštećenica L. M. je s postavljenim imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnični postupak.

 

Na temelju članka 455. stavak 2. točka 6. ZKP/08. u svezi članka 70. stavak 1., 2. i 3. KZ/11., optuženiku je izrečena sigurnosna mjera - obveznog psihosocijalnog tretmana, koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

 

Na temelju članka 148. stavak 1. i članka 145. stavak 1., 2. i 3. ZKP/08. optuženiku je naloženo da podmiri troškove kaznenog postupka u iznosu od 23.912,50 kuna te paušalne troškove u iznosu od 8.000,00 kn kuna, slijedom čega je dužan podmiriti sveukupne troškove kaznenog postupka u iznosu od 31.912,50 kuna u korist državnog proračuna Republike Hrvatske i to u roku od 15 dana računajući od dana pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

Protiv te presude žalbe su podnijeli državni odvjetnik i optuženik.

 

Državni odvjetnik žali se zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženiku izrekne stroža kazna zatvora.

 

Optuženi K. M. žalbu je podnio putem branitelja odvjetnika I. S. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, predlažući da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe. U žalbi je zatraženo da se o održavanju sjednice vijeća izvijesti optuženika i njegovog branitelja.

 

Optuženik je podnio i odgovor na žalbu državnog odvjetnika u kojem je predložio da se ista odbije kao neosnovana.

 

Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08. spis predmeta je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Postupajući prema zahtjevu optuženika u žalbi, u smislu članka 475. stavak 2. ZKP/08., o sjednici vijeća izviješteni su optuženik, branitelj te državni odvjetnik. Sjednici nije bio nazočan nitko od pozvanih stranaka pa je, sukladno članku 475. stavak 4. ZKP/08., ista održana u njihovoj odsutnosti.

 

Žalbe su bespredmetne.

 

Naime, ispitujući pobijanu presudu povodom žalbi državnog odvjetnika i optuženika, a po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavak 1. točka 1. ZKP/08., Vrhovni sud Republike Hrvatske utvrdio je da se pobijana presuda ne može ispitati obzirom da ista nema razloga o odlučnim činjenicama i to u pogledu kvalifikatornog elementa kaznenog dijela koje je optuženom stavljeno na teret, a odnosi se na trudnoću oštećenice te njezinu posebnu ranjivost koja bi bila posljedica te trudnoće.

 

Ponajprije, u prvostupanjskoj presudi niti na jednom mjestu ne navodi se kao objektivna okolnost trudnoća oštećene, pa je ostalo nejasno da li je oštećenica doista bila trudna u vrijeme inkriminiranog događaja ili je samo rekla optuženiku da je trudna. Ukoliko je, međutim, oštećenica doista bila trudna (a iz dokumentacije u spisu bi proizlazilo da jest) prvostupanjski je sud, potom, trebao iznijeti razloge u pogledu posebne ranjivosti oštećenice zbog trudnoće. Naime, trudnoća sama za sebe nije dostatna za zaključak o posebnoj ranjivosti kao kvalifikatornom elementu, niti se radi o automatizmu, jer zakonodavac taj kvalificirani oblik kaznenog djela iz članka 154. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. točkom 2. KZ/11. nije vezao uz trudnoću žrtve, već uz njenu posebnu ranjivost zbog trudnoće, u pogledu čega sud mora iznijeti jasne i nedvosmislene razloge, a to je u pobijanoj presudi izostalo.

 

Stoga, budući da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije iznio razloge o odlučnim činjenicama, počinio je bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. slijedom čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti po službenoj dužnosti. U ovakvoj procesnoj situaciji žalbe državnog odvjetnika i optuženika postale su bespredmetne.

 

Nastavno, ovaj je drugostupanjski sud, povrh ocjene da pobijanu presudu treba ukinuti zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ispitao prvostupanjsku presudu i u smislu članka 487. stavak 4. ZKP/08., jer je optuženik podnio žalbu i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Analizirajući žalbene razloge optuženika u pogledu činjeničnih utvrđenja suda, čini se da nije u pravu optuženik kada dovodi u pitanje stav suda da je iskaz oštećenice L. M. u cijelosti prihvatljiv. Naime, optuženik se poziva na nalaz vještaka psihijatrijske struke dr. D. S. koji ju je vještačio te naveo da je moguće da je oštećenica izmislila cijeli događaj zbog svojih psihijatrijskih poteškoća, no navedenu mogućnost je prvostupanjski sud argumentirano i s pravom otklonio.

 

Naime, a kako je to ispravno utvrdio prvostupanjski sud, nema razloga da se ne vjeruje iskazu oštećenice da se inkriminirani događaj dogodio upravo onako kako je ona to opisala, s obzirom na to da je njezin iskaz potkrijepljen i drugim, objektivnim dokazima koje je prvostupanjski sud u tijeku postupka proveo. Iz medicinske dokumentacije i vještačkog nalaza sudskomedicinskog vještaka dr. D. M. neupitno proizlazi da su kod oštećenice evidentirane višestruke oguljotine po cijelom tijelu, pogotovo po leđima i stražnjici te rukama i nogama, što odgovara kontaktu s hrapavim i stršećim preprekama - grmljem i kamenjem na kojem je oštećenica ležala. Osim toga, zapisnikom o očevidu, na licu mjesta utvrđeni su tragovi u vidu ulegnuća trave, grana i grmlja, površine 70 x 50 cm, a koje područje odgovara navodima oštećenice da je ondje ležala jer ju je optuženik tamo gurnuo, a nakon čega je optuženik cijelim tijelom legao na nju. Imajući u vidu ovako izložene razloge koje je prvostupanjski sud iznio u pogledu vjerodostojnosti iskaza oštećenice, i ovaj sud drugog stupanja nalazi da kontrolni dokazi u odnosu na iskaz oštećenice upućuju da ona iskazuje istinito o događajima koji su se inkriminiranog dana desili, a nije utvrđena niti jedna okolnost iz koje bi se moglo zaključiti da oštećenica neopravdano tereti optuženog K. M.

 

Dakle,               u ponovljenom postupku sud prvog stupnja će, imajući u vidu propuste na koje mu je ovim rješenjem ukazano, otkloniti uočene nedostatke, ponovno će izvesti sve do sada izvedene dokaze, a po potrebi i druge dokaze te ih nakon toga ocijeniti pojedinačno i u vezi s ostalim dokazima i na taj način utvrditi pravno relevantno činjenično stanje na kojem će temeljiti novu i na zakonu osnovanu presudu, koju će potom valjano i obrazložiti, pri čemu će obratiti pažnju i na okolnost optuženikove ranije osuđivanosti, u slučaju da utvrdi da je optuženik kriv.

 

Slijedom svega izloženoga, na temelju članka 483. stavak 1. ZKP/08., odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke ove odluke.

 

Zagreb, 16. ožujka 2021.