- 1 -              I Kž-Us 114/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž-Us 114/2020-4

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Slunjski kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. S., zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak i 101/17.; dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (dalje: državni odvjetnik) podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 19. rujna 2019. broj K-Us-40/2017., u sjednici održanoj 16. ožujka 2021.,

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba državnog odvjetnika.

 

Obrazloženje

 

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, na temelju članka 557. e stavka 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14. i 70/17.; dalje: ZKP/08-17), ukinuta je privremena mjera osiguranja oduzimanja imovinske koristi kojom je određena zabrana B. S. da otuđi ili optereti vlasnički dio 1/1 nekretnine označene kao k.č.b. 1006/3 u naravi kuća broj ... , V. P. i vinograd površine 866 m2 upisane u z.k. ul. broj 1698 k.o. P. G., Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižnog odjela Zlatar i vlasnički dio 1/1 nekretnine označene kao k.č.br. 844/4 u naravi kuća i dvorište površine 1226 m2 upisane u z.k. ul. 1640 k.o. P. G. Općinskog suda u Zlataru, Zemljišnoknjižnog odjela Z.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio državni odvjetnik, ne navodeći žalbenu osnovu zbog koje podnosi žalbu, dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se ne slaže s činjeničnim utvrđenjima u pobijanom rješenju, a predlaže „da Vrhovni sud Republike Hrvatske ovu žalbu uvaži i vrati prvostupanjskom sudu u ponovno odlučivanje“.

 

Sukladno članku 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.; dalje: ZKP/08-19), koji se sada primjenjuje u postupku, spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno navodima u žalbi državnog odvjetnika, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio u pobijanom rješenju da u ovom stadiju postupka kada je donesena nepravomoćna presuda kojom je optuženi A. S. proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 291. stavka 2. KZ/11. (opisanog u točki 2. izreke prvostupanjske presude) te je od njega, sukladno prijedlogu državnog odvjetnika, oduzeta imovinska korist u iznosu od 309.300,00 kuna pribavljena počinjenjem tog djela, nema više osnove za daljnju primjenu privremene mjere osiguranja oduzimanja imovinske koristi koja je bila određena, a potom i višekratno produljivana u tijeku postupka, na imovini optuženikove supruge B. S.

 

Naime, kako to pravilno ističe i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju, člankom 557. stavkom 1. ZKP/08-17 (koji se sada primjenjuje u postupku oduzimanja imovinske koristi), propisano je da se postupak za oduzimanje predmeta i imovinske koristi provodi na prijedlog ovlaštenog tužitelja, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će sud i bez prijedloga ovlaštenog tužitelja od optuženika oduzeti onu imovinsku korist ostvarenu protupravnom radnjom koja je sadržana u opisu kaznenog djela iz optužbe.

 

Budući da u opisu kaznenog djela iz optužbe nije opisano da bi optuženik imovinsku korist pribavljenu počinjenjem kaznenim djelom iz članka 291. stavka 2. KZ/11. opisanim u točki 2. izreke prvostupanjske presude u iznosu od 309.300,00 kuna prebacio na drugu osobu te da niti državni odvjetnik u svom prijedlogu za oduzimanje imovinske koristi nije predložio naplatu te koristi iz imovine druge osobe, a koje činjenice ne osporava niti državni odvjetnik u svojoj žalbi, to u trenutku donošenja prvostupanjske presude kojom je optuženik proglašen krivim upravo za takvo kazneno djelo, a uz izostanak prijedloga državnog odvjetnika za oduzimanje imovinske koristi od te druge osobe, dosita više nema osnova za primjenu privremene mjere osiguranja imovinske koristi na imovini druge osobe, zbog čega je te mjera pravilno i zakonito u tom trenutku donošenja nepravomoćne presude ukinuta.

 

Ovakvo utvrđenje nije dovedeno u sumnju niti upiranjem u žalbi državnog odvjetnika na članak 77. KZ/11., jer, kao što je već navedeno, sud imovinsku korist ostvarenu protupravnom radnjom može bez prijedloga državnog odvjetnika oduzeti samo od optuženika ako je takva korist opisana u činjeničnom opisu, pri čemu je od osobe na koju je ta korist prenesena ako nije stečena u dobroj vjeri, sve i da je to opisano u činjeničnom opisu, sud ne može oduzeti bez prijedloga državnog odvjetnika.

 

Stoga je, a budući da žalbenim navodima državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u tom rješenju ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08-19, pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08-19, tu žalbu trebalo odbiti kao neosnovanu, kako je to i odlučeno kao u izreci.

Zagreb, 16. ožujka 2021.