- 1 -              I Kž 87/2021-4

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 87/2021-4

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa kao predsjednika vijeća, te dr. sc. Zdenka Konjića i Perice Rosandića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog R. Ž., zbog kaznenog djela iz članka 272. stavaka 1. i 3. Kaznenog zakona („Narodne novine“, broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07. i 152/08. - dalje u tekstu: KZ/97.), odlučujući o žalbi okrivljenog R. Ž., podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Rijeci broj Kov-27/2020 od 23. prosinca 2020., u sjednici održanoj 16. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog R. Ž.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskim rješenjem optužnog vijeća Županijskog suda u Rijeci, odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenog R. Ž. za izdvajanje iz spisa kao nezakonitih dokaza zapisnika o pretrazi doma i drugih prostora, potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj ..., potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj ..., zapisnika o ispitivanju svjedoka S. G. i svjedoka N. R., zapisnika o ispitivanju svjedoka D. R. i V. P., zapisnika o ispitivanju svjedoka dr. B. P. i dr. S. D. M., kao i zapisnika o ispitivanju svjedoka A. P., A. Lj., D. K., M. K., I. K., N. M., B. C., S. M., D. P., P. Ž., M. B., F. G., T. K., M. J., T. D., M. Ž., I. Š., B. B., Z. H., B. H., V. D., B. T., T. M., M. L. i M. J.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni R. Ž. po braniteljima odvjetniku S. J. i odvjetniku G. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se, kao nezakoniti, izdvoje predloženi dokazi, podredno da se isto ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Budući da se obje žalbe okrivljenika međusobno sadržajno nadopunjuju, razmatrane su kao jedinstvena žalba.

 

Spis je, u skladu s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, okrivljenik ponavlja okolnosti iz podnesenog prijedloga, a i svoje već ranije izložene žalbene navode, tvrdeći da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju propustio iznijeti razloge o odlučnim činjenicama, a oni koje je izložio da su nerazumljivi i proturječni. Međutim, prvostupanjski sud je u pobijanom rješenju iznio jasne, cjelovite i u svemu prihvatljive razloge, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud drugog stupnja, a iz kojih je zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o nezakonitim dokazima te je prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza s pravom odbio kao neosnovan. Stoga bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08., na koju upućuje žalitelj, nije ostvarena.

 

Nadalje, u pogledu okrivljenikovog prijedloga, a i žalbenih navoda, za izdvajanje kao nezakonitog dokaza zapisnika o pretrazi doma i drugih prostora (sa potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta) te zapisnika o ispitivanju svjedoka S. G. i svjedoka N. R., valja naglasiti da okrivljenik sada već po treći put traži izdvajanje navedenih dokaza, obrazlažući prijedloge na istovjetan način. Kako su i prije prijedlozi za izdvajanje ovih dokaza kao nezakonitih odbijeni kao neosnovani (pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Rijeci broj Kov-349/2017.  od 30. listopada 2017. i pravomoćnim rješenjem Županijskog suda u Rijeci broj Kov-4/2019 od 25. studenog 2019.), a obzirom da su i sada istaknuti žalbeni navodi identični ranije izloženima, to se, radi nepotrebnog ponavljanja, žalitelj upućuje na raniju odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I KŽ-251/2020 od 21. svibnja 2020. u pogledu pravilnosti i osnovanosti odluke prvostupanjskog suda da zapisnik o pretrazi doma i drugih prostora (sa potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta) te zapisnik o ispitivanju svjedoka S. G. i svjedoka N. R., nisu nezakoniti dokazi.

 

Pri tome se sada i dodatno naglašava kako je neupitno da sukladno članku 66. stavku 1. točki 3. ZKP/08. okrivljenik mora imati branitelja od donošenja odluke kojom je protiv njega određen pritvor ili istražni zatvor, a nije sporno da je okrivljeni R. Ž. lišen slobode 15. prosinca 2016. kada mu je predana pouka o pravima, te je istoga dana uzeo branitelja. Međutim, žalitelj i sada polazi od pogrešne pretpostavke da okrivljenik mora imati prisutnog branitelja u svakoj radnji poduzetoj tijekom postupka, pa i prilikom pretrage doma i drugih prostora. Naime, članak 65. stavak 2. ZKP/08. izričito predviđa prisutnost branitelja okrivljenikovom ispitivanju, dok se pretraga doma može provesti i bez branitelja, pod okolnostima predviđenima člankom 253. ZKP/08., u ovom konkretnom slučaju koje su ispunjene. Naime, okrivljeni R. Ž. je prije same pretrage razumljivo poučen o pravu da u odnosu na radnju pretrage može izvijestiti branitelja što je odbio, a kako je zapisnik potpisan od strane okrivljenika te kako isti nije imao primjedbi pa niti u pogledu branitelja, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da nema povrede prava na obranu na koju se i sada poziva žalitelj kao osnove za nezakonitost ovih dokaza.

 

Nadalje, i u pogledu prijedloga okrivljenika za izdvajanje iskaza svih preostalih svjedoka ispitanih u prethodnom postupku, prvostupanjski sud je ispravno utvrdio da niti jedan od navedenih dokaza nije nezakonit dokaz u smislu članka 10. stavak 2. ZKP/08.

Ponajprije, iako okrivljenik postavlja sumnju da su iskazi svjedoka D. R. i V. P. pribavljeni pod „nedopuštenim utjecajem od strane tijela kaznenog progona“, ispravno sud prvog stupanja utvrđuje da zapisnici o ispitivanju ovih svjedoka nisu nezakoniti dokazi obzirom da su navedeni svjedoci prije ispitivanja propisno upozoreni na dužnost kazivanja istine, te da je lažni iskaz kazneno djelo. Pri tome je jasno izloženo da nema zapreke na raspravi u kontradiktornom postupku, propitkivati istinitost i vjerodostojnost sadržaja iskaza ovih svjedoka, pa i dovodeći te iskaze u vezu sa izjavom koju je obrana predala na sudski spis.

 

Potom, a u odnosu na zapisnike o ispitivanju kao svjedoka dr. B. P. i dr. S. D. M., pogrešno okrivljenik i u podnesenoj žalbi, polazi od stava da liječnici spadaju u krug osoba koje se ne mogu ispitivati kao svjedoci (članak 284. ZKP/08.) jer ih od svjedočenja štiti liječnička tajna. Međutim, kako to ispravno utvrđuje prvostupanjski sud, u skladu sa člankom 258. stavak 1. točka 5. ZKP/08., liječnici su oslobođeni obveze svjedočenja o onome što su u obavljanju svog zanimanja saznali od okrivljenika, te ih je sukladno članku 285. stavak 3. ZKP/08., tijelo koje vodi postupak dužno prije ispitivanja i čim sazna za njihov odnos prema okrivljeniku, upozoriti da ne moraju svjedočiti, a ta se upozorenja i odgovori unose u zapisnik. Neupitno je, a što proizlazi iz zapisnika o ispitivanju  svjedoka dr. B. P. i dr. S. D. M., da su oni propisno upozoreni te su kao svjedoci odlučili svjedočiti. Pri tome ih u svjedočenju ne ograničavaju niti odredbe Zakona o zdravstvenoj zaštiti („Narodne novine“, broj 100/18., 125/19. i 147/20.) jer, iako je navedeno da su liječnici dužni čuvati kao profesionalnu tajnu sve što znaju o zdravstvenom stanju pacijenta, obvezni su podatke o zdravstvenom stanju pacijenta priopćiti na zahtjev ministarstva, drugih tijela državne uprave ili sudbene vlasti, kao što je ovdje slučaj.

 

Konačno, u pravu je prvostupanjski sud da niti zapisnici o ispitivanju preostalih svjedoka nisu nezakoniti dokazi, usprkos činjenici da okrivljenik i branitelj nisu bili prisutni na ispitivanju svjedoka u prethodnom postupku. Naime, prvostupanjski sud je ispravno ukazao na koncepciju državnoodvjetničke istrage koju propisuje ZKP/08. i na načelo da se konfrontacijsko pravo obrane ostvaruje u kontradiktornom postupku na raspravi, kada će obrana imati mogućnost ispitati i svjedoke optužbe, uz poštivanje načela pravičnog suđenja i jednakosti oružja kao njegove bitne sastavnice.

 

Uzevši u obzir sve izloženo, i Vrhovni sud Republike Hrvatske drži kako dokazi čije izdvajanje okrivljeni predlaže nisu nezakoniti dokazi te nije bilo mjesta njihovom izdvajanju jer su pribavljeni po ovlaštenim tijelima i u propisanoj proceduri.

 

Stoga, budući da žalbenim navodima okrivljenog R. Ž. nije dovedena u sumnju osnovanost i zakonitost pobijanog rješenja niti su u pobijanom rješenju ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

 

Zagreb, 16. ožujka 2021.