- 1 -              Kž-eu 5/2021-6

 

 

 

 

 

Broj: Kž-eu 5/2021-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Damira Kosa, predsjednika vijeća te Perice Rosandića i dr. sc. Zdenka Konjića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Martine Setnik, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenika D. S., zbog kaznenog djela iz § 28.a stavak 1. 5. slučaj, stavak 2. br. 1 i st. 3. 2. slučaj Zakona o opojnim sredstvima Republike Austrije te iz § 28. st. 1. 1. i 2. slučaj i st. 4. 1. slučaj Zakona o opojnim sredstvima Republike Austrije, odlučujući o žalbi osuđenika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Rijeci od 2. lipnja 2020. broj Kv-eu-1/2020., u sjednici vijeća održanoj 16. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Odbija se kao neosnovana žalba osuđenika D. S. te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom Županijskog suda u Rijeci, u točki 1. izreke je, na temelju članka 89. stavka 1. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije („Narodne novine“ broj 91/10., 81/13., 124/13. i 26/15., 102/17., 67/18. i 70/19. - dalje: ZPSKS-EU), priznata presuda Zemaljskog suda u Innsbrucku poslovni broj 22 Hv 64/04g od 25. rujna 2014., pravomoćna 30. rujna 2014., države izdavanje Republike Austrije, kojom je osuđenik D. S., rođen 26. … u B., Bosna i Hercegovina, s prebivalištem u R., …, državljanin Republike Hrvatske, sada na odsluženju zatvorske kazne u Pravosudnoj ustanovi J. … K., proglašen krivim zbog toga što je:

 

A) između početka 2013. i 16. travnja 2014. na području W. i u drugim mjestima protupropisno, na način koji odgovara obrtu, drugima predavao opojnu drogu, pri čemu je naviknut na opojne droge, kaznena djela učinio da bi nabavio opojne droge ili sredstva za kupovinu istih,

 

pri čemu je on već jednom osuđivan presudom Zemaljskog suda u Nürnberg, F. od 6. rujna 2011., poslovni broj 7 KLs 353 Js 20457/2008, zbog kaznenog djela u smislu § 28.a stavak 1. Zakona o opojnim sredstvima, te je ukupno najmanje 570 grama marihuane s čistoćom sadržaja od 10% (57 g delta-9-THC) i najmanje 100 grama kokaina s čistoćom sadržaja od 20% (20 g cocain) predao A. S., L. G., V. Ž., C. H., N. E., D. G., V. Ž. i drugima po imenu nepoznatim preuzimateljima

 

B) u širem području W. i na drugim mjestima protupropisno nabavio i posjedovao  opojno sredstvo u količini koja prelazi graničnu količinu (čl. § 28 Zakona o opojnim sredstvima) sa umišljajem da se stavi u promet i to preuzimanjem koje se dogodilo za nepoznato vrijeme i imanjem ukupno 1.375,7 g kanabisa (sadrži 185,2 delta-9-THC) i 28,9 kokaina (sadrži 9,49 g čistog kokaina) do uhićenja dana 6. travnja 2014., pri čemu je on međutim naviknut na opojna sredstva i učinio je kaznena djela prije svega iz razloga da bi sebi za svoju osobnu upotrebu nabavio opojna sredstva i sredstva za njihovu nabavku.

 

Pod točkom II. izreke utvrđeno je da su kaznena djela navedena pod oznakom I. A) i B) iz § 28.a stavak 1. 5. slučaj, stavak 2. br. 1 i st. 3. 2. slučaj Zakona o opojnim sredstvima Republike Austrije te kazneno djelo Pripreme trgovine opojnim sredstvima iz § 28. st. 1. 1. i 2. slučaj i st. 4. 1. slučaj Zakona o opojnim sredstvima Republike Austrije, kažnjiva i po Kaznenom zakonu Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.) i to kao kazneno djelo neovlaštene proizvodnje i promet drogama iz članka 190.  stavka 2. KZ/11. i kao kazneno djelo omogućavanje trošenja droge iz članka 191. KZ/11., pa je u odnosu na osuđenika D. S. priznata kazna zatvora od tri godine, izrečena presudom države izdavanja Republike Austrije, Zemaljskog suda u Innsbrucku poslovni broj 22 Hv 64/04g od 25. rujna 2014., pravomoćne 30. rujna 2014., u koju je na temelju članka 98. ZPSKS-EU i članka 54 KZ/11., uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru (pritvoru) od 16. travnja 2014. do 22. travnja 2014., od 25. travnja 2014. do 24. lipnja 2014. te od 30. lipnja 2014. do 25. rujna 2014. pa nadalje, kao i vrijeme provedeno na dosadašnjem izdržavanju kazne od 20. siječnja 2020. te je određeno da će se u tom dijelu presuda izvršiti u državi izvršenja Republici Hrvatskoj.

 

Pod točkom III. izreke je na temelju članka 102. ZPSKS-EU određeno da, osim za djela zbog kojih je osuđenik premješten u Republiku Hrvatsku, domaći sud protiv njega ne može voditi kazneni postupak, izreći kaznenopravnu sankciju ili mu na drugi način oduzeti slobodu za djelo počinjeno prije njenog premještaja osim ako:

 

1. premješten osuđenik, iako je imao mogućnosti, nije napustio teritorij Republike Hrvatske u roku od 45 dana od puštanja na slobodu ili se u Republiku Hrvatsku vratio;

 

2. za kazneno djelo za koje domaće pravo ne propisuje kaznu zatvora, a vođenje kaznenog postupka ne iziskuje primjenu mjere pritvora, istražnog zatvora i istražnog zatvora u domu;

 

3. za kazneno djelo za koje domaće pravo propisuje novčanu kaznu, neovisno o činjenici da takva kazna može biti zamijenjena kaznom zatvora;

 

4. kada je osuđenik dao suglasnost za premještaj;

 

5. ako se osuđenik nakon predaje, u prisutnosti branitelja, dragovoljno i u potpunosti svjestan posljedica svoje izjave, na zapisnik izričito odrekao primjene načela specijalnosti iz stavka 1. ovog članka te

 

6. ako je nadležno tijelo države izdavanja na zahtjev Republike Hrvatske sastavljen u smislu odredbe članka 18. ovog Zakona, uz prijevod, dalo suglasnost za vođenje kaznenog postupka ili za izvršenje kaznenopravne sankcije zbog  djela počinjenog prije premještaja osuđenice, a nije riječ o djelu zbog kojeg je premještena u Republiku Hrvatsku.

 

Protiv te je presude žalbu pravovremeno podnio osuđenik po branitelju G. M., odvjetniku iz Odvjetničkog društva G. M. i L. P. sa sjedištem u R., bez navođenja žalbenih osnova, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske „uvaži razloge ove žalbe te da pobijanu presudu preinači na način da se odbije priznanje presude Zemaljskog suda u Innsbrucku poslovni broj: 22 Hv 64 04g od 25. rujna 2014.g pravomoćne 30. rujna 2014.g., države izdavanja Republike Austrije, podredno da se isto ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje“.

 

Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Na temelju članka 132. ZPSKS-EU u vezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., - pročišćeni tekst, 91/12. - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.), spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba osuđenika nije osnovana.

 

Protivno žalbenim navodima osuđenika, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio da su u konkretnoj situaciji ispunjene sve zakonske pretpostavke iz članka 91. ZPSKS-EU za priznanje i izvršenje strane presude, kao i da ne postoje osnove za odbijanje priznanja i izvršenja iz članka 94. ZPSKS-EU, kao i tome odgovarajućem članku 7. Okvirne odluke vijeća 2008/909/PUP. Pritom na takvo utvrđenje nisu od utjecaja navodi u žalbi da se osuđenik nije suglasio s transferom u državu svojeg državljanstva i da se o toj okolnosti prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije očitovao.

 

Premda je u pravu osuđenik da se prvostupanjski sud nije izričito osvrnuo na izostanak njegove suglasnosti za premještaj radi nastavka izdržavanja kazne zatvora iz Republike Austrije u Republike Hrvatsku, u prvostupanjskoj je presudi jasno utvrđeno da je osuđenik državljanin Republike Hrvatske s posljednjim poznatim prebivalištem u R., …, koju činjenicu osuđenik niti ne osporava.

 

Naime, sukladno članku 105. stavku 2. točki 1. ZPSKS-EU, suglasnost osuđenika radi priznanja i izvršenja strane presude nije potrebno pribavljati ako se presudu s potvrdom prosljeđuje državi članici čiji je osuđenik državljanin i u kojoj ima prebivalište ili boravišta, a što je sukladno i odredbi članka 4. stavka 1. alineje a) Okvirne odluke vijeća 2008/909/PUP. Stoga, imajući na umu činjenicu da je presuda s potvrdom proslijeđena radi njezinog priznanja i izvršenja upravo državi osuđenikovog državljanstva u kojoj ima prebivalište, izostanak utvrđenja u pobijanoj presudi da se osuđenik nije suglasio s ovim priznanjem nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, kao što to nije niti žalbeno upiranje na Konvenciju Vijeća Europe o transferu osuđenih osoba te Dodatni protokol toj Konvenciji. Naime, i prema Dodatnom protokolu Konvencije Vijeća Europe o transferu osuđenih osoba, država izvršenja može pristati na transfer osuđene osobe bez suglasnosti te osobe, ako presuda koja je izrečena u pogledu te osobe ili upravna odluka temeljena na toj presudi uključuje nalog za deportaciju ili neku drugu mjeru na temelju koje se toj osobi ne dopušta daljnji ostanak na državnom području države presuđenja nakon što jednom bude puštena iz zatvora. S obzirom na to da je, prema potvrdi koja je sukladno članku 4. Okvirne odluke vijeća 2008/909/PUP dostavljena zajedno s presudom, osuđeniku prema odluci Saveznog ureda za pitanja stranaca i azila od 21. travnja 2016. broj 13-46382405/104568251 izrečena zabrana boravka u državi presuđenja, ograničena na deset godina, čemu je priloženo i mišljenje osuđene osobe D. S., niti odredbe Dodatnog protokola Konvencije Vijeća Europe o transferu osuđenih osoba, protivno žalbenim navodima, nisu zapreka da se osuđenika premjesti na daljnje izdržavanje kazne zatvora u Republiku Hrvatsku.

 

Slijedom svega navedenog je, a budući da ne postoje razlozi zbog kojih se pobija prvostupanjska presuda niti su prilikom ispitivanja pobijane presude utvrđene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP/08. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu osuđenika D. S. trebalo odbiti kao neosnovanu i na temelju članka 482. ZKP/08. odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Zagreb, 16. ožujka 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Damir Kos, v.r.