Republika Hrvatska
Trgovački sud u Varaždinu
Varaždin

Poslovni broj: 2 P-42/2020-12

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Meliti Poljanec Bubaš, u pravnoj stvari tužitelja I., V., OIB: ..., zastupan po punomoćnici M.W., protiv tuženika Z.M., Z., OIB: ..., zastupan po punomoćnici M.O.K., radi utvrđivanja osnovanosti osporavanja, nakon održane glavne rasprave zaključene 28. siječnja 2021. u nazočnosti punomoćnica stranaka, dana 15. ožujka 2021.

p r e s u d i o j e

1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja I., V., koji glasi:

"Utvrđuje se da je osnovano osporavanje tužitelja I., V, u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u V., pod poslovnim brojem St-529/17, u odnosu na tražbinu tuženika Z.M., Z., u iznosu od 88.031,42 kn, kao tražbine II. višeg isplatnog reda."

2. Odbija se tužitelj I., V. sa svojim zahtjevom da mu tuženik Z.M., Z. naknadi parnične troškove ovog postupka u iznosu od 4.600,00 kn.

3. Odbija se prigovor tuženika Z.M., Z. nepostojanja pravnog interesa tužitelja II., V. za vođenje ovog postupka.

4. Nalaže se tužitelju I., V. OIB: ..., da tuženiku Z.M., Z., OIB: ..., u roku od 8 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 3.750,00 kn.

2

Poslovni broj: 2 P-42/2020-12

Obrazloženje

Tužitelj u tužbi navodi da je Rješenjem Visokog trgovačkog suda R.H. poslovnog broja Pž-6223/19 od 17. prosinca 2019. kojim je potvrđeno Rješenje Trgovačkog suda u V. poslovnog broja St-529/17 od 4. srpnja 2019. upućen u parnicu radi dokazivanja osnovanosti svog osporavanja. U stečajnom postupku koji se vodi kod Trgovačkog suda u V. pod poslovnim brojem St-529/17 nad dužnikom I. u stečaju tuženik je prijavio tražbinu koju je osporio tužitelj kao vjerovnik. Tužitelj ističe da prijavljenu tražbinu tuženika koja se temelji na ovršnoj ispravi (rješenju Općinskog građanskog suda u Z. poslovnog broja Pr-2135/14) osporava iz razloga što je tražbina tuženika nastala prije otvaranja predstečajne nagodbe nad pravnim prednikom tužitelja (društvom I.G., Z.), a koji postupak se vodio pred Trgovačkim sudom u Z. pod poslovnim brojem Stpn-332/14 (ranije Stpn-344/13), te je obuhvaćena nagodbom (rješenje Trgovačkog suda u Z. poslovni broj Stpn-332/14 od 5. rujna 2014.) koja je pravomoćna, pri čemu je tražbina tuženika namirena sukladno nagodbi u cijelosti – prijenosom odgovarajućeg broja dionica, nakon što je utvrđena u spomenutom parničnom postupku. Tužitelj upire na čl. 71. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine, broj 108/2012, 144/2012) kojim je propisano da pravne posljedice otvaranja postupka predstečajne nagodbe nastaju za sve tražbine vjerovnika prema dužniku koje su nastale do otvaranja postupka, ako tim Zakonom nije drukčije propisano. Tužitelj dodaje da tuženikova tražbina ne proizlazi iz radnog odnosa, nego se radi o tražbini koja je rezultat jamstva pravnog prednika tužitelja. Stoga smatra da se predmetna tražbina tuženika mogla namiriti isključivo u okviru predstečajne nagodbe nad pravnim prednikom tužitelja, a u prilog tom stavu poziva se na odredbu čl. 62. st. 1. aktualnog Stečajnog zakona. Nadalje, tužitelj navodi da su poslovni odnos pravnog prednika tužitelja i tuženika (kao i eventualna tražbina tuženika prema pravnom predniku tužitelja) podjelom društva I. prešli na tužitelja pa tuženik nema osnove za prijavu svoje tražbine ni po navedenom kriteriju. Slijedom navedenog, predlaže donošenje presude kojom se utvrđuje da je osnovano osporavanje tužitelja u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u V. pod poslovnim brojem St-529/17 u odnosu na tražbinu tuženika u iznosu od 88.031,42 kn, te traži i naknadu troškova parničnog postupka.

Svoj tužbeni zahtjev tužitelj je dopunio na pripremnom ročištu od 3. studenog 2020. te konačno postavljenim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je osnovano osporavanje tužitelja u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u V. pod poslovnim brojem St-529/17, u odnosu na tražbinu tuženika u iznosu od 88.031,42 kn kao tražbine II. višeg isplatnog reda.

U svom odgovoru na tužbu tuženik je prije svega predložio da sud tužbu odbaci kao
nedopuštenu, s obzirom na to da je „tužiteljeva tražbina“ u međuvremenu podmirena, pa on
nema pravni interes za daljnje vođenje ovog spora.

Ujedno je osporio tužbeni zahtjev, kao neosnovan. Postupak predstečajne nagodbe nad
pravnim prednikom tužitelja I.G. (koje je u međuvremenu prestalo postojati) otvoren je 3.1.2013., a u to vrijeme vodio se spor pred ORS u Z. broj Pr-2135/2014 te je tuženik s ostalim radnicima – vjerovnicima obavijestio Finu o postojanju njegove prioritetne tražbine, a podredno prijavio tražbinu i u predstečajni postupak. Budući da je pravni prednik tužitelja osporio tražbinu tuženika, ista je svrstana u popis osporenih tražbina, pa sve da se i ne radi o prioritetnoj tražbini, ista, kao osporena, nije mogla biti obuhvaćena predstečajnom nagodbom, jer tuženik nije sudjelovao u postupku sklapanja predstečajne nagodbe, niti je dao suglasnost na prijenos dionica. Istakao je, da prema tada važećem Zakonu o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, dodavanje vjerovnika osporenih tražbina u rješenje kojim je odobrena predstečajna nagodba, nije osnovano, u prilog čemu govori i recentna sudska praksa. Tuženik smatra da osporenu tražbinu vjerovnika, dužnik (prednik tužitelja) koji ju je osporio, ne može naknadno namirivati prijenosom dionica neutvrđenih vrijednosti, jer tuženik ima pravo naplatiti svoju tražbinu u iznosu koji je naveden u pravomoćnoj presudi. Prednik tužitelja je samoinicijativno, suprotno zakonskim propisima sadržanim u odredbama ZOO-a, ZOR-a, ZPP-a, Zakona o sudovima, te ustavnim odredbama iz čl. 56. i 57. Ustava RH, uknjižio dionice iako s tuženikom nije sklopio nikakvu nagodbu. Sam prijenos dionica izvršen je bez ikakve pravne osnove (ugovora o prijenosu dionica sa prenositelja na stjecatelja, potpisanog od strane obje stranke, dakle i tuženika kao stjecatelja), samo na inicijativu tužitelja (koji je dostavio jedan primjerak ugovora za treću osobu tvrdeći da je ta pravna osnova „tipski ugovor za sve“), te je nezakonit. Pritom tuženik ukazuje da se radilo o dionicama koje uopće nisu kotirale na burzi, radi čega su i povučene. Tuženik zaključno navodi da mu niti tužitelj, niti njegov pravni prednik nikada nisu namirili njegovu tražbinu iz radnog odnosa, pa slijedom svega navedenog, tuženik smatra da tužiteljev tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan.

Očitujući se na navode odgovora na tužbu, tužitelj je osporio sve navode koji su u suprotnosti s navodima tužbe. Istakao je da nije točan navod tuženika da bi tužiteljeva tražbina u stečajnom postupku broj St-529/2017 bila podmirena, pri čemu ukazuje na odredbu čl. 2. st. 2. Stečajnog zakona kojim je propisano da se stečajni postupak provodi radi skupnog namirenja vjerovnika stečajnog dužnika, a u predmetnom stečajnom postupku još nije provedeno skupno namirenje tražbina svih vjerovnika. Naglašava da u stečajnom postupku nije moguće pojedinačno namirenje utvrđenih tražbina, a da su tužiteljeve tražbine prema stečajnom dužniku utvrđene pravomoćnim Rješenjem ovog suda broj St-529/2017 od 4.7.2019., kojim je sud uputio tužitelja u pokretanje ovog postupka. Napomenuo je da je tužitelj stečajni vjerovnik koji ima osobno imovinsko pravno potraživanje prema stečajnom dužniku i s tim povezana druga neodvojiva prava, pa tako i pravo sudjelovanja na skupštinama vjerovnika, pravo predlaganja odluka skupštine vjerovnika, pravo glasa i odlučivanje u proporcionalnom omjeru na skupštini vjerovnika te pravo na namirenje u proporcionalnom omjeru iz stečajne mase. Slijedom toga ima i pravni interes za vođenje ovog postupka.

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu, a naročito u isplatnicu s lista 104 spisa, u ovosudni predmet St-529/2017, te u javnu objavu Fine za predstečajnu nagodbu za društvo Industrogradnja grupa d.d., broj Stpn-332/2014.

Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na
temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu sa čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

Predmetna parnica predstavlja parnicu u smislu čl. 266. st. 2. i 4. Stečajnog zakon i to
parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tražbine prijavljene u stečajnom postupku s time da je u konkretnom slučaju parnica proizašla iz stečajnog postupka koji se vodi nad društvom I. u stečaju V. kod Trgovačkog suda u V. pod poslovnim brojem St-529/17.

Uvidom u spis Trgovačkog suda u V. poslovnog broja St-529/17 koji se odnosi na stečajni postupak nad društvom I. u stečaju V., utvrđeno je:

- da je u stečajnom predmetu u skladu sa čl. 265. SZ-a doneseno rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama poslovnog broja St-529/2017-265 dana 4. srpnja 2019. te da je isto potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda R.H. poslovnog broja Pž-6223/2019-2 od 17. prosinca 2019.,

- da tužitelj u stečajnom postupku ima status stečajnog vjerovnika te da mu je pravomoćnim
rješenjem o utvrđenim i osporenim tražbinama tražbina utvrđena i svrstana u II. (drugi) viši isplatni red,

- da tuženik u stečajnom postupku ima status stečajnog vjerovnika te je tražbina tuženika u
prijavljenom iznosu od 88.031,42 kn osporena od strane vjerovnika I.G., V. i I.,V. (tužitelj u ovom parničnom postupku) i priznata po stečajnom upravitelju i to kao tražbina II. (drugog) višeg isplatnog reda,

- da su vjerovnici I.G., V. i I., V. (tužitelj u ovom parničnom postupku) kao osporavatelji upućeni pravomoćnim rješenjem o utvrđenim i osporenim tražbinama na parnicu protiv tuženika radi dokazivanja osnovanosti svog osporavanja,

- da tuženik za svoju tražbinu ima ovršnu ispravu, i to Presudu Općinskog suda u Z., broj Pr-2135/2014-38 od 26.5.2015., potvrđenu Presudom Županijskog suda u Z., broj GžR-1918/2015-2 od 26.4.2016. (ispravljena Rješenjem broj Gžr-1918/2015-4 od 14.2.2017.).

Slijedom navedenih utvrđenja, sud ocjenjuje neosnovanim prigovor tuženika o nepostojanju pravnog interesa tužitelja za vođenje ove parnice.

Naime, tužitelj je pravomoćnom sudskom odlukom, donesenom u stečajnom postupku
St-529/2017, upućen na parnicu radi pokretanja tužbe za utvrđenje, slijedom čega je imao pravni interes na podnošenje iste (čl. 187. st. 2. Zakona o parničnom postupku). U pogledu navoda tuženika da je tužiteljev pravni interes prestao namirenjem njegove tražbine utvrđene u tom stečajnom postupku u iznosu od 700,00 kn, koje namirenje dokazuje isplatnicom, napominje se da je sud uvidom u isplatnicu (na listu 104 spisa), utvrdio da je doista, s naslova namirenja tražbine ovdje tužitelja Industrogradnja d.d. u stečajnom postupku broj St- 529/2017, dana 1.6.2020. izvršena uplata iznosa od 700,00 kn, međutim, time nije prestao pravni interes tužitelja za vođenje ovog postupka. Naime, stečajni vjerovnik, osim novčanog potraživanja prema stečajnom dužniku, ima i druga neodvojiva prava koja mu temeljem istog pripadaju, kao što su pravo sudjelovanja na skupštinama vjerovnika, pravo predlaganja odluka skupštine vjerovnika, pravo glasa i odlučivanja (u proporcionalnom omjeru) na skupštini vjerovnika, te pravo na namirenje u proporcionalnom omjeru iz stečajne mase. Stoga, pravni interes tužitelja za vođenje ove parnice, unatoč izvršenoj uplati s naslova njegove tražbine u stečajnom postupku, i dalje postoji.

Stoga je sud, temeljem čl. 288. st. 3. ZPP-a, odlučio kao u izreci pod točkom 3.

 

Između parničnih stranaka nije sporna činjenica da je društvo I., V. (nad kojim društvom je sada u tijeku stečajni postupak kod Trgovačkog suda u V. pod poslovnim brojem St-529/17) pravni slijednik društva I.G., Z. odnosno da je društvo I. (sada I. u stečaju) preuzelo obvezu plaćanja Z.M. glavničnog novčanog iznosa iz Presude Općinskog radnog suda u Z. broj Pr- 2135/14-38 od 26.5.2015. (ispravljena Rješenjem broj Pr-2135/2014-53 od 14.10.2016., koji ispravak se ne odnosi na ovdje tuženika).

Iako tuženik u odgovoru na tužbu ističe da njegova tražbina proizlazi iz radnog odnosa
te da stoga ima status prioritetne tražbine, ovdje se ističe da je prema Rješenju o utvrđenim i osporenim tražbinama poslovnog broja St-529/2017-265 dana 4. srpnja 2019. donesenim u stečajnom postupku nad društvom I. u stečaju V. tražbina tuženika svrstana kao tražbina II. (drugog) višeg isplatnog reda te u skladu s tim, u stečajnom postupku nije tretirana kao prioritetna tražbina u smislu čl. 138. st. 1. SZ-a. Tuženik, kao vjerovnik u stečajnom postupku imao je mogućnost ulaganja pravnog lijeka protiv citiranog rješenja o utvrđenim i
osporenim tražbinama, a što nije učinio, pa se u ovom parničnom postupku više ne može raspravljati o tome da li je tražbinu tuženika trebalo svrstati kao tražbinu I. (prvog) ili II. (drugog) višeg isplatnog reda u smislu čl. 138. st. 1. i 2. SZ-a.

Vezano uz tvrdnju tužitelja da je tuženikova tražbina nastala prije pokretanja postupka
predstečajne nagodbe nad društvom I.G., te da je ista obuhvaćena sklopljenom predstečajnom nagodbom (premda, nesporno, nije namirena), ističe se da je sud uvidom u Internet stranice Financijske agencije na kojima su objavljene i odluke donesene u spisu Trgovačkog suda u Z. broj Stpn-332/14 u kojem se vodio postupak predstečajne nagodbe nad društvom I.G., Z., utvrdio da je postupak vođen prema odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (Narodne novine, broj: 108/12 i 144/12 – dalje u tekstu: ZFPPN) te je u istome sklopljena predstečajna nagodba u smislu čl. 66. ZFPPN-a. Trgovački sud u Z. je rješenjem broj Stpn-332/14- 102 od 05. rujna 2014., koje je steklo svojstvo pravomoćnosti, odobrio sklopljenu predstečajnu nagodbu. Iz citiranog rješenja vidljivo je da je u postupku predstečajne nagodbe dužnik I.G., Z. osporio tražbinu vjerovniku Z.M. u iznosu od 88.031,42 kn, a nesporno je među strankama da ta tražbina i tražbina koju je prijavio u stečajni postupak nad društvom I., V. proizlaze iz iste osnove, te da je o toj tražbini donesena pravomoćna presuda u predmetu Općinskog radnog suda u Z. broj Pr-2135/2014.

Za odluku o pravnom pitanju utječe li sklopljena predstečajna nagodba u postupku predstečajne nagodbe nad društvom I.G., V. na sudbinu tuženikove tražbine koju je prijavio u stečajnom postupku nad društvom I. na temelju Presude Općinskog radnog suda u Z. broj Pr-2135/2014-38 od 26.5.2015., valja primijeniti odredbu čl. 66. st. 12. ZFPPN-a u kojoj je određeno da predstečajna nagodba ima snagu ovršne isprave za sve vjerovnike čije su tražbine utvrđene i razlučne vjerovnike ako su se odrekli svoga prava na odvojeno namirenje. Imajući u vidu navedeno zakonsko uređenje, sud zaključuje da sklopljena predstečajna nagodba u postupku predstečajne nagodbe nad društvom I.G., Z. nije od utjecaja na tuženikovu tražbinu, jer se ne radi o utvrđenoj, već osporenoj tražbini. Stoga tuženik u tom postupku nije imao pravo glasa niti prilikom odlučivanja o planu financijskog restrukturiranja kod Financijske agencije niti na ročištu radi sklapanja predstečajne nagodbe kod nadležnog suda, odnosno tuženik ni na koji način nije utjecao na sklapanje predstečajne nagodbe. Slijedom navedenog, ista ni zbog toga ne može imati utjecaj na njegovu tražbinu. Ovakav stav zauzeo je i Visoki trgovački sud R.H. u svom Rješenju poslovnog broja Pž-8738/14-3 od 3. veljače 2015., u kojem ističe da popis vjerovnika osporenih tražbina, a koji čini dio sadržaja rješenja Trgovačkog suda u Z. Stpn-332/14-102, nije sadržaj predstečajne nagodbe, ali da to ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja kojim je sud odobrio sklapanje predstečajne nagodbe između dužnika i vjerovnika utvrđenih tražbina. Dakle, već je u sudskom postupku u kojem je dopušteno sklapanje predstečajne nagodbe za društvo I.G., Z. jasno izražen stav da sklopljena predstečajna nagodba ne utječe na vjerovnike osporenih tražbina.

Vezano za primjenu čl. 62. st. 1. SZ-a na koji se tužitelj poziva u historijatu tužbe, ističe se da se odredbe Stečajnog zakona ne primjenjuju na odnose koji proizlaze iz provedenog postupka predstečajne nagodbe nad društvom I.G., Z.. Naime, prema čl. 442. st. 1. Stečajnog zakona postupci predstečajne nagodbe pokrenuti prema ZFPPN-u dovršit će se prema odredbama tog Zakona. Imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu, zaključuje se, da sve odnose proizašle iz dovršenog postupka predstečajne nagodbe nad društvom I.G., Z., kao i pravne posljedice sklopljene predstečajne nagodbe, treba procjenjivati isključivo prema odredbama ZFPPN-a.

Sud je ispitao i okolnosti vezane za tvrdnju tužitelja da je poslovni odnos društva
I.G., Z. i tuženika, te i eventualna tražbina tuženika prema navedenom društvu, prešla podjelom društva I., V. na ovdje tužitelja.

Uvidom u sudski registar za društvo I.V. (sada u stečaju) vidljivo je da je za društvo I., V. temeljem Plana podjele društva I., V., donesenog od strane uprave društva 10. travnja 2017., te odobrenog od strane skupštine društva 18. travnja 2017., izvršena podjela društva I. prijenosom dijela imovine društva I., kao društva koje se dijeli i ne prestaje, na nova društva koja se osnivaju radi provođenja podjele s osnivanjem društava I.G. i I. (tužitelj u ovom parničnom postupku).

Vezano za društvo I., V., izvršena je podjela društva s osnivanjem dva nova društva s time da društvo koje se dijeli ne prestaje. U pogledu odgovornosti za obveze društva koje se dijeli, relevantna je odredba čl. 550.o Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine, broj: 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13 i 110/15; dalje u tekstu: ZTD) u kojoj je određeno da za sve obveze društva koje se dijeli, a koje su nastale do upisa podjele u sudski registar odgovaraju, zajedno s onim društvom na koje je ta obveza prešla suglasno planu podjele, sva ostala društva koja su sudjelovala u podjeli, i to kao solidarni dužnici, ograničeno, do iznosa vrijednosti dijela
imovine koja je prešla na svakog od njih suglasno planu podjele, umanjene za obveze koje su
pojedinome društvu dodijeljene suglasno planu podjele.

Imajući u vidu citiranu odredbu ZTD-a sud zaključuje da su za predmetnu obvezu prema tuženiku solidarno odgovorna sva društva koja su sudjelovala u podjeli odnosno solidarno su odgovorna društva I., I.G. i I. Ističe se da je odgovornost navedenih društava, u smislu citirane odredbe ZTD-a, ograničena do iznosa vrijednosti dijela imovine koja je prešla na svakog od njih suglasno planu podjele te se za potrebe ovog parničnog postupka navodi da nakon izvršene podjele temeljni kapital društva I. iznosi 77.042.000,00 kn odnosno sud zaključuje da je društvo I. solidarno odgovorno za obvezu prema tuženiku neovisno na koje društvo je eventualno prenesen pravni odnos zasnovan između društva Industrogradnja Grupa d.d. Zagreb i tuženika. Ističe se da iz Plana podjele društva I. nije vidljivo na koje društvo je eventualno prenesena predmetna obveza prema tuženiku, no, navedeno nije niti relevantno s obzirom na to da su sva društva solidarno odgovorna za obvezu prema tuženiku.

Tužitelj, osim tvrdnje da je obveza prema tuženiku podjelom društva I. prenesena na tužitelja, nije naveo niti jednu činjenicu iz koje bi se mogao donijeti zaključak
da društvo I. (sada u stečaju) eventualno ne bi bilo solidarno odgovorno za predmetnu obvezu prema tuženiku. Vezano za to ukazuje se da je prema čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev te kako tužitelj vezano za gore navedeno nije dokazao postojanje spornih činjenica pa sud u smislu čl. 221a. ZPP-a zaključuje da ne postoje činjenične okolnosti na temelju kojih bi se moglo zaključiti da društvo I. (sada u stečaju) eventualno ne bi bilo solidarno odgovorno za predmetnu obvezu prema tuženiku.

U pogledu pitanja je li predmetna tražbina tužitelja eventualno namirena prijenosom odgovarajućeg broja dionica u vlasništvo tuženika, posljedično čemu bi tražbina tuženika prestala ispunjenjem, napominje se da nije sporno među strankama da je određeni broj dionica prenesen u korist tuženika, i to broj dionica kako je određeno u predstečajnoj nagodbi nad društvom I.G. Time, međutim, po ocjeni suda, nije prestala tražbina tuženika ispunjenjem. Naime, prema čl. 160. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/05, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i drugim zakonom određenim slučajevima. Odredba čl. 166. st. 1. ZOO-a propisuje da se ispunjenje sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze, te niti ga obveznik može ispuniti nečim drugim, niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo. Odredbom čl. 167. st. 1. ZOO-a propisano je da obveza prestaje ako vjerovnik u sporazumu s dužnikom primi nešto drugo umjesto onoga što mu se duguje. Primjenom navedenih odredbi na činjenični supstrat utvrđen u ovom postupku, sud zaključuje da predmetna tražbina tuženika nije prestala na način kako to tvrdi tužitelj. Naime, pravomoćnom Presudom Općinskog radnog suda u Z., broj Pr-2135/2014-38 od 26.5.2015. društvu I.G., Z. naloženo je ispunjenje obveze koja se sastojala u isplati odgovarajućeg novčanog iznosa. Temeljem iste, a uvažavajući zakonsko određene iz čl. 161. ZOO-a društvo I.G., Z. svoju obvezu prema tuženiku moglo je ispuniti isključivo isplatom tog novčanog iznosa tuženiku, a ne prijenosom dionica u vlasništvu tuženika, i to još prema vrijednosti koja je manja od novčanog iznosa utvrđenog u citiranoj presudi. Ispunjenje prijenosom dionica bilo bi moguće samo u slučaju postojanja takvog sporazuma između navedenog društva i tuženika. Teret dokazivanja u ovom parničnom postupku da bi takav sporazum postojao, je na tužitelju, koji, međutim, isto nije dokazao. Stoga sud zaključuje da obveza društva I.G., Z. nije prestala unatoč prijenosu određenog broja dionica u vlasništvo tuženika. Na ovom mjestu valja opet naglasiti da sadržaj sklopljene predstečajne nagodbe u postupku predstečajne nagodbe nad društvom I.G., Z. ne predstavlja sporazum u smislu odredbe čl. 167. st. 1. ZOO-a, jer sklopljena predstečajna nagodba ne utječe na tuženikovu tražbinu, te tuženika ni na koji način ne obvezuje.

 

Slijedom navedenog, sud zaključuje da tužitelj u ovom postupku nije dokazao
osnovanost svog osporavanja tražbine koju je tuženik prijavio u stečajnom postupku nad društvom I. u stečaju V. te je stoga tužbeni zahtjev kao neosnovan u cijelosti valjalo odbiti.

Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, pa kako
tužitelj nije uspio ni s najmanjim dijelom svog tužbenog zahtjeva, to je dužan tuženiku
naknaditi cjelokupne parnične troškove koje mu je uzrokovao. Tuženiku su priznati troškovi
sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. OT – 75 bodova), zastupanja na pripremnim ročištima 3.11.2020. i 10.12.2020. (Tbr. 9. t. 2. OT – za svako po 37,5 bodova), sastava podneska od 16.11.2020. (Tbr. 8. t. 1. OT – 75 bodova), te zastupanja na ročištu za glavnu raspravu 28.1.2021. (Tbr. 9. t. 1. OT – 75 bodova), što ukupno iznosi 300 bodova, odnosno uz obračun vrijednosti boda i PDV 3.750,00 kn.

U Varaždinu 15. ožujka 2021.

Sutkinja

Melita Poljanec Bubaš

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o tom ročištu. Ako stranka nije uredno obaviještena o tom ročištu, može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovoga suda Visokom trgovačkom sudu R.H..

DNA:

- tužitelju po punomoćnici M.W.,

- tuženiku po punomoćnici M.O.K