1                             Poslovni broj: 16 UsIjn-13/20-11

 

Pos

 

REPUBLIKA HRVATSKA                                                             

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mirandi Gulišija Jurišić uz sudjelovanje V. M. kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja M. d.o.o. D., F. G. ., zastupanog po opunomoćenicima iz odvjetničkog društva H. & p. d.o.o. Z., R. c., protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske, Prisavlje 14, Zagreb, radi koncesije na pomorskom dobru, uz sudjelovanje zainteresirane osobe G. h.P. d.d. D., Š. k. Z., nakon javne rasprave održane i zaključene 5. ožujka 2021. i objave odluke na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje ZUS), 15. ožujka 2021. 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Poništava se rješenje tuženika Klasa: UP/II-342-01/04-01/180 Urbroj: 530-03-1-1-1-20-36 od 16. travnja 2020. i predmet vraća na ponovni postupak i odlučivanje.

 

                                                           r i j e š i o    j e

 

1. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 3.125,00  kuna (tritisućestodvadesetpet), u roku od 30 dana od primitka pravomoćnog rješenja. 

2. U ostalom dijelu odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan. 

 

Obrazloženje

 

 

Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-342-01/04-01/180 Urbroj: 530-03-1-1-1-20-36 od 16. travnja 2020.:

-          usvaja se žalba trgovačkog društva G. h. p. d.d. D., ovdje zainteresirane osobe, kao djelomično osnovana te se poništava Odluka Županijskog poglavarstva Dubrovačko – neretvanske županije o dodjeli koncesije na pomorskom dobru za sanaciju, adaptaciju, nadogradnju i dogradnju na dijelu kupališta u uvali S. u D. Klasa: 947-01/03-01/10 Urbroj: 2117/1-03-06-59 od 27. studenog 2006. (točka I.);

-          utvrđuje se da je prestalo važiti Javno prikupljanje ponuda za dodjelu koncesije na pomorskom dobru u svrhu gradnje i gospodarskog korištenja dijela kupališta u uvali S. u D., kojeg je Upravni odjel za gospodarstvo i poduzetništvo Dubrovačko – neretvanske županije objavio u Narodnim novinama br. 45/04 od 7. travnja 2004. (točka II.).

U pravodobno podnesenoj tužbi uvodno se ističe kako trgovačko društvo G. h. p. d.d., čija se žalba osporenim rješenjem usvaja, više ne postoji, te je isto uslijed pripajanja s drugim trgovačkim društvom brisano iz sudskog registra. Tuženik da je u osporenom rješenju pogrešno prikazao činjenice i obvezatna shvaćanja upravnih sudova, sve kako bi prikrio svoje nezakonito postupanje. Stajalište iz osporenog rješenja suprotno je pravnim shvaćanjima upravnih sudova iz predmetnog postupka, kojima je tuženiku naloženo da predmetnu Odluku o davanju koncesije od 27. studenog 2006., kojom je koncesija dodijeljena tužitelju, samo ispravi u pogledu trajanja i utvrdi da koncesija traje 15 godina. Tuženik u ovdje osporenom rješenju namjerno propušta navesti kako je ranije rješenje o dodjeli koncesije od 27. studenog 2006. (kojom je tužitelju dodijeljena koncesija za sanaciju, adaptaciju, nadogradnju i dogradnju na dijelu kupališta S.) poništeno isključivo iz razloga što je Odlukom o javnom prikupljanju ponuda od 27. studenog 2006. određeno da koncesija traje na rok od 15 godina, dok je Odlukom o koncesiji od 27. studenog 2006. koncesija dodijeljena na rok od pet godina. Dakle, rješenje o dodjeli koncesije tužitelju nije poništeno zbog bolje ocijenjene ponude zainteresirane osobe. U presudi Upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja 6503/2007 od 3. ožujka 2011. tuženiku je naloženo da sam riješi upravnu stvar i izmijeni odluku isključivo u pogledu trajanja koncesije na način da bude usklađena s rokom trajanja koji je naveden u Odluci o javnom prikupljanju ponuda. Tužitelj dalje iznosi kronologiju postupka navodeći odluke tuženika i sudova koje se prethodile donošenju ovdje osporenog rješenja. Prema tužiteljevom shvaćanju, trgovačko društvo G. h. p. d.o.o. uopće nema pravni interes za pobijanje Odluke o dodjeli koncesije od 27. studenog 2006., jer ranije nije podnosilo žalbe protiv presuda upravnih sudova kojim je upravnim tijelima naloženo postupiti na način da se koncesija utvrdi u trajanju od 15, a ne pet godina, niti je u predmetnom postupku od 2006. poduzeo bilo kakvu radnju. Uz to žalbeni navodi kojima se traži poništenje Odluke o dodjeli koncesije iz 2004. nisu relevantni za pobijanje Odluke iz 2006. Tuženik je u ocjeni žalbenih navoda, koji su ionako promašeni, išao i izvan granica istaknutih navoda. U osporenom rješenju tuženik je zauzeo pogrešan stav kako je uslijed nove koncesije za isto područje prestalo važiti Javno prikupljanje ponuda za dodjelu predmetne koncesije.

U odgovoru na tužbu tuženik, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

Na temelju članka 19. stavak 3. ZUS pozvana je kao zainteresirana osoba sudjelovati G. h. p. d.d., koji nije dostavio odgovor na tužbu.

Tijekom spora održana je rasprava na kojoj je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

Na ročištu održanom 5. ožujka 2021., bez nazočnosti uredno pozvane zainteresirane osobe, opunomoćenici stranaka ostali su pri ranije iznesenim navodima.

Sud je izveo dokaze uvidom u osporeno rješenje i ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka.

Daljnjih dokaznih prijedloga stranke nisu imale.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Predmet ovog spora ocjena je zakonitosti rješenja kojim je po žalbi zainteresirane osobe poništena Odluka Županijskog poglavarstva Dubrovačko – neretvanske županije o dodjeli koncesije na pomorskom dobru za sanaciju, adaptaciju, nadogradnju i dogradnju na dijelu kupališta u uvali S. u D. od 27. studenog 2006. (točka I.), te se utvrđuje prestanak važenja Javnog prikupljanja ponuda za dodjelu koncesije na pomorskom dobru u svrhu gradnje i gospodarskog korištenja dijela kupališta u navedenoj uvali.     

Sporna stajališta stranaka u ovom sporu proizlaze iz postupka dodjele koncesije na pomorskom dobru u svrhu gradnje i gospodarskog korištenja dijela kupališta u uvali S. u D. kojeg je Upravni odjel za gospodarstvo i poduzetništvo Dubrovačko – neretvanske županije objavio 7. travnja 2004.

Pregledom stanja spisa kojeg je uz odgovor na tužbu dostavilo tuženo tijelo proizlazi kako je donošenju ovdje osporenog rješenja prethodilo više odluka upravnih tijela koje se poništene presudama upravnih sudova, što se u nastavku kronološki iznosi:

- prvotno je donesena Odluka o dodjeli koncesije na pomorskom dobru za sanaciju, adaptaciju, nadogradnju i dogradnju na dijelu kupališta u uvali S. Klasa: 947-01/03-01/10 Urbroj: 2117/1-03-04-24 od 16. studenog 2004. tužitelju. Ta je odluka, povodom žalbe zainteresirane osobe poništena rješenjem tuženika Klasa: UP/II-342-01/04-01/180 Ur.broj: 530-04-05-3 sp od 14. lipnja 2005.;

- nakon toga Odlukom o dodjeli koncesije na pomorskom dobru Klasa: 947-01/03-01/10 Urbroj: 2117/1-06-06/59 od 27. studenog 2006. (u daljnjem tekstu: Odluka o koncesiji/2006) koncesija je ponovno dana tužitelju. Ta je Odluka kao i Odluka o javnom prikupljanju ponuda za dodjelu koncesija, povodom žalbe zainteresirane osobe poništena rješenjem tuženika Klasa: UP/II-342-01/04-01/180 Ur.br: 530-04-05-4 sp od 14. svibnja 2007.

Rješenje tuženika od 14. svibnja 2007. povodom žalbe Dubrovačko – neretvanske županije, poništeno je presudom Upravnog suda Republike Hrvatske Us-6503/2007-8 od 3. ožujka 2011. uz obrazloženje i uputu tuženiku kako je „s obzirom na dano obrazloženje trebalo poništiti rješenje i riješiti stvar odnosno izmijeniti odluku u pogledu trajanja koncesije tako da isti bude u skladu s rokom trajanja koji je naveden u Odluci o javnom prikupljanju ponuda.“;

- nakon toga tuženik ponovno donosi rješenje Klasa: UP/II-342-01/04-01/180  Urbroj: 530-03-2-1-1-13-16 od 20. prosinca 2013. kojim povodom žalbe zainteresirane osobe poništava Odluku o koncesiji/2006. kao i Odluku o javnom prikupljanju ponuda za dodjelu koncesije. To je rješenje tuženika poništeno i vraćeno na ponovni postupak presudom ovog suda poslovnog broja UsI-38/14-20 od 12. rujna 2016., uz obrazloženje kako tuženik nije postupio po pravnom shvaćanju i primjedbama suda; 

- u nastavku postupka tuženik rješenjem Klasa: UP/II-342-01/04-01/180 Urbroj: 530-03-2-1-17-28 od 24. listopada 2017. obustavlja postupak dodjele predmetne koncesije, uz obrazloženje kako više ne postoje pretpostavke za vođenje postupka, jer je Dubrovačko – neretvanska županija 19. prosinca 2014. donijela Odluku o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja za gospodarsko korištenje i uređenje plažno – rekreacijskog prostora uvale S., koncesijsko područje VI, iz čega tuženik zaključuje kako je time prešutno stavljena izvan snage ranija Odluka o javnom prikupljanju ponuda od 16. ožujka 2004. To je rješenje poništeno presudom ovog suda poslovnog broja UsIjn-48/17 od 1. listopada 2018. i predmet vraćen na ponovni postupak.;

- kada tuženik donosi ovdje osporeno rješenje u kojem se upušta u ocjenu ponuda tužitelja i zainteresirane osobe; usvaja žalbu zainteresirane osobe i poništava Odluku o koncesiji/2006. te istodobno utvrđuje prestanak važenja javnog prikupljanja ponuda.

Iz izloženog, proizlazi kako tuženik uporno donosi rješenja u kojima odbija postupiti u skladu s uputama i primjedbama iz presude Upravnog suda poslovnog broja Us-6503/2007-8 od 3. ožujka 2011. kojom mu je naloženo da sam riješiti stvar odnosno izmijeni odluku u pogledu trajanja koncesije tako da ista bude usklađena s rokom trajanja koji je naveden u Odluci o javnom prikupljanju ponuda. Pridržavanje odnosno obveznost presuda načelo je upravnog postupka koje propisano Zakonom o upravnim sporovima (Narodne novine, 53/91, 9/92, 77/92) te je isto preuzeto i kasnijim ZUS-om (članak 81. stavak 2.). Tuženik kao javnopravno tijelo u rješavanju upravnih stvari nije ovlašten iznositi stajališta koja su protivna obvezujućim uputama suda, a ukoliko drži da je uputama suda protivna zakonu na raspolaganju je imao zahtjev za zaštitu zakonitosti kao izvanredni pravni lijek. 

Pri tome, sud primjećuje kako je tuženik osporenim rješenjem utvrdio da je prestalo važiti Javno prikupljanje ponuda za dodjelu koncesije na pomorskom dobru u svrhu gradnje i gospodarskog korištenja dijela kupališta u uvali S. uz obrazloženje kako je „donesena nova Odluka o dodjeli koncesija, koja je postala pravomoćna“, zbog čega „Javno prikupljanje više nije na snazi“. U okolnostima kada je osporenim rješenjem poništena i Odluka o koncesiji/2006, tuženik je ovakvim stajalištem zanemario činjenicu kako je tužitelj u izvršavanju Ugovora o koncesiji od 31. prosinca 2004. kao ovlaštenik koncesije u međuvremenu konzumirao predmetnu koncesiju. Odlukom o koncesiji koncesionar stječe pravo obavljati određenu djelatnost, dok se samim ugovorom o koncesiji, koji mora biti usklađen s odlukom o koncesiji, preciziraju i definiraju recipročna prava i obveze davatelja i ovlaštenika koncesije. Iz tog su razloga odluka o koncesiji i sam ugovor o koncesiji egzistencijalno i sadržajno usko povezani. Stoga tumačenje tuženika kako su ispunjene pretpostavke da se utvrdi prestanak važenja Javnog prikupljanja ponuda iz 2004. nema uporište u zakonskim odredbama i u suprotnosti s uspostavljenim činjeničnom stanju (do donošenja nove Odluke o koncesiji).       

Kod navedenog, odlučeno je osporeno rješenje temeljem odredbe članka 58. stavak 1. ZUS poništiti te predmet vratiti na ponovni postupak i odlučivanje.

O troškovima upravnog spora odlučeno je primjenom odredbe članka 79. ZUS-a prema kojoj troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu (stavak 1.), stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano (stavak 4.).

Na ročištu održanom 5. ožujka 2021. zamjenica opunomoćenika tužitelja popisala je trošak upravnog spora za sastav tužbe te zastupanja na ročištu, sve po 2.500,00 kuna, uz pripadajući PDV.

Prema Tbr. 23 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15) za tužbu te zastupanje na ročištu u neprocjenjivim sporovima priznaje se 250 bodova.

Imajući u vidu navedene odredbe tužitelju se u granicama i skladu s navedenim odredbama obistinjuje trošak upravnog spora za sastav tužbe u iznosu od 2.500,00 kuna, uz pripadajući PDV u ukupnom iznosu od 3.125,00 kuna.

U odnosu na trošak na ime zastupanja u upravnom sporu, tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu održanom 5. ožujka 2021. Prema stajalištu iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Usž-2494/18-2 od 12. rujna 2019., kojem se priklanja i ovaj sud, ne smatra se opravdanim troškom zastupanja na raspravi, zastupanje koje se svelo samo na nazočnost opunomoćenika na raspravi, zbog čega se u tom dijelu tužiteljev zahtjev za naknadu troška odbija kao neosnovan. 

 

 

                                                        U Splitu 15. ožujka 2021.

 

 

S U T K I N J A 

 

                                                                                               Miranda Gulišija Jurišić, v. r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

 

 

 

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

V. M.