1                        Poslovni broj 11 P-48/2021-38

             

 

 

Poslovni broj 11 P-48/2021-38

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Općinski sud u Puli - Pola, po sucu Ivi Kancijanić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice O. B., B., OIB … , koju zastupa generalni punomoćnik Š. V., odvjetnik u P., protiv tuženoga J. R.1 iz R., OIB … , kojega zastupa punomoćnik S. L., odvjetnik u R., radi brisanja nevaljanih zemljišnoknjižnih upisa, nakon zaključene glavne javne rasprave 12. ožujka 2021. u prisutnosti zakonskog zastupnika tužiteljice D. P., tuženoga J. R. te punomoćnika stranaka, 15. ožujka 2021. objavio i

 

 

p r e s u d i o    j e

 

 

I. Nalaže se brisanje uknjižbe prava vlasništva u korist ranijeg prvotuženoga J. R.2, rođenog ... , na nekretninama označenim kao k.č.br. 381 oranica površine 281 m2 upisana u zk.ul. 2002 k.o. G., k.č.br. 380 oranica površine 212 m2 upisana u zk.ul. 2003 k.o. G., k.č.br. 379 oranica površine 270 m2 upisana u zk.ul. 1986 k.o. G. i k.č.br. 363 livada površine 989 m2 upisana u zk.ul. 1997 k.o. G., koja je uknjižba izvršena rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Puli poslovni broj Z-8407/08, kao i brisanje uknjižbe prava vlasništva u korist ranijeg prvotuženoga J. R.2, rođenog ... , na nekretnini označenoj kao k.č.br. 361 oranica površine 1050 m2 upisana u zk.ul. 2139 k.o. G., koja je uknjižba izvršena rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Puli poslovni broj Z-14178/08, a obje uknjižbe izvršene su na temelju presude zbog ogluhe Općinskog suda u Puli poslovni broj P-623/08 od 30. travnja 2008., po pravomoćnosti ove presude.

 

II. Nalaže se brisanje uknjižbe prava vlasništva u korist tuženoga (ranijeg drugotuženoga) J. R.1, rođenog ... , na nekretninama označenim kao k.č.br. 381 oranica površine 281 m2 upisana u zk.ul. 2002 k.o. G., k.č.br. 380 oranica površine 212 m2 upisana u zk.ul. 2003 k.o. G., k.č.br. 379 oranica površine 270 m2 upisana u zk.ul. 1986 k.o. G., k.č.br. 363 livada površine 989 m2 upisana u zk.ul. 1997 k.o. G. i k.č.br. 361 oranica površine 1050 m2 upisana u zk.ul. 2139 k.o. G., koja je uknjižba izvršena rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Puli poslovni broj Z-7945/09, na temelju Ugovora o darovanju od 14. srpnja 2009., po pravomoćnosti ove presude.

 

III. Nalaže se, glede nekretnina iz točaka I. i II. ove presude, uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe upisa iz točke I. i točke II. ove presude, na način da se izvrši uknjižba prava vlasništva na nekretninama označenim kao k.č.br. 381 oranica površine 281 m2 upisana u zk.ul. 2002 k.o. G., k.č.br. 380 oranica površine 212 m2 upisana u zk.ul. 2003 k.o. G., k.č.br. 379 oranica površine 270 m2 upisana u zk.ul. 1986 k.o. G., k.č.br. 363 livada površine 989 m2 upisana u zk.ul. 1997 k.o. G. i k.č.br. 361 oranica površine 1050 m2 upisana u zk.ul. 2139 k.o. G., u korist tužiteljice O. B., po pravomoćnosti ove presude.

 

IV. Nalaže se tuženomu J. R.1 naknaditi tužiteljici O. B. parnični trošak u iznosu od 4.818,75 kuna, u roku od 15 dana.

 

V. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

 

VI. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Tužiteljica je 2. listopada 2009. podnijela tužbu protiv prvotuženoga J. R.2, rođenoga …, (dalje: J. R.2 stariji) i drugotuženoga J. R.1, rođenoga ... (dalje: J. R.1 mlađi).

U tužbi navodi da je rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Puli poslovni broj Z-8407/08 izvršena uknjižba prava vlasništva s imena tužiteljice u korist ranijeg prvotuženoga J. R.2 na nekretninama označenim kao k.č.br. 381 oranica površine 281 m2 upisana u zk.ul. 2002 k.o. G., k.č.br. 380 oranica površine 212 m2 upisana u zk.ul. 2003 k.o. G., k.č.br. 379 oranica površine 270 m2 upisana u zk.ul. 1986 k.o. G. i k.č.br. 363 livada površine 989 m2 upisana u zk.ul. 1997 k.o. G.

Rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Puli poslovni broj Z-14178/08 izvršena je uknjižba prava vlasništva s imena tužiteljice u korist ranijeg prvotuženoga J. R.2 na nekretnini označenoj kao k.č.br. 361 oranica površine 1050 m2 upisana u zk.ul. 2139 k.o. G.

Tužiteljica ističe da navedena rješenja nikada nisu dostavljena generalnom punomoćniku tužiteljice, odvjetniku N. P. iz P., a generalna punomoć da je pohranjena kod ovog suda pod brojem Su-483/97.

Uknjižbe prava vlasništva izvršene su na temelju Presude zbog ogluhe Općinskog suda u Puli poslovni broj P-623/08 od 30. travnja 2008., kojom je usvojen tužbeni zahtjev ranijeg prvotuženoga J. R.2 da ga sud utvrdi vlasnikom nekretnina na kojima je naznačenim rješenjima dopuštena uknjižba prava vlasništva. Navedena presuda zbog ogluhe nikada nije dostavljena generalnom punomoćniku tužiteljice, odvjetniku N. P. Zbog navedenoga je protiv te presude generalni punomoćnik tužiteljice podnio žalbu nakon što mu je tužiteljica dostavila presudu. Prvostupanjski sud je odbacio žalbu kao nepravovremenu rješenjem od 9. listopada 2008. Protiv toga rješenja tužiteljica je podnijela žalbu povodom koje je doneseno rješenje Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-243/09 od 6. travnja 2009. kojim je ukinuto rješenje o odbacivanju žalbe tužiteljice i predmet je vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom sudu. U navedenom ukidbenom rješenju Županijski sud u Puli jasno je izrazio stajalište da je predmetna presuda zbog ogluhe trebala biti dostavljena generalnom punomoćniku tužiteljice pa se podnesena žalba protiv te presude ne može smatrati nepravovremenom. Tužiteljica navodi da zbog navedenoga presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Puli poslovni broj P-623/08 od 30. travnja 2008. nije mogla steći svojstvo pravomoćnosti pa nije mogla biti ni temelj za izvršene uknjižbe prava vlasništva u korist ranijeg prvotuženoga J. R.2.

Rješenjem Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Puli poslovni broj Z-7945/09 izvršena je uknjižba prava vlasništva s imena ranijeg prvotuženoga J. R.2, rođenoga ... u korist drugotuženoga J. R.1, rođenoga ... na nekretninama označenim kao k.č.br. 381 oranica površine 281 m2 upisana u zk.ul. 2002 k.o. G., k.č.br. 380 oranica površine 212 m2 upisana u zk.ul. 2003 k.o. G., k.č.br. 379 oranica površine 270 m2 upisana u zk.ul. 1986 k.o. G., k.č.br. 363 livada površine 989 m2 upisana u zk.ul. 1997 k.o. G. i k.č.br. 361 oranica površine 1050 m2 upisana u zk.ul. 2139 k.o. G., na temelju Ugovora o darovanju od 14. srpnja 2009.

Slijedom navedenoga, na temelju članka 129. Zakona o zemljišnim knjigama tužiteljica je kao nositeljica zemljišnoknjižnog prava koje je povrijeđeno opisanim uknjižbama predložila donijeti presudu kao u izreci ove odluke.

 

Tuženici su se u odgovoru na tužbu u cijelosti protivili tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanom. Navode da su rješenja o uknjižbi prava vlasništva poslovni broj Z-8407/08 i Z-14178/08 donesena na temelju pravomoćne presude ovoga suda poslovni broj P-623/08, čime su u cijelosti zakonita, a dostavljena su tužiteljici koja ničime do ovoga postupka nije osporavala njihovu valjanost odnosno nije podnijela žalbu. Drže čudnim što tužiteljica protekom više od godinu dana od dostave rješenja pokreće ovaj postupak kada je prethodno primila i presudu ovoga suda poslovni broj 623/08 i na istu se nije žalila. Smatraju da zemljišnoknjižni sud nije imao razloga dostavljati predmetna rješenja punomoćniku, jer je u presudi na temelju koje je izvršena uknjižba označena stranka O. B. koja je istu i primila te su njoj dostavljena i zemljišnoknjižna rješenja. Navode da u času podnošenja odgovora na tužbu još nije bilo odlučeno o prijedlogu za ponavljanje parničnog postupka poslovni broj P-623/08 pa je svaka tvrdnja tužiteljice o tome da presuda nije mogla postati pravomoćna neosnovana. Prvotuženi J. R.2 stariji je sporne nekretnine darovao svome sinu, drugotuženomu J. R.1 mlađem u odnosu na kojega je tužba neosnovana jer ju je stekao od vlasnika. Tuženici drže da je tužba podnesena protivno odredbama Zakona o zemljišnim knjigama te da je preuranjena s obzirom na postojanje prijedloga tužiteljice u spisu P-623/08 za ponavljanje postupka, o kojem još nije odlučeno. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

U tijeku postupka pročitano je rješenje predsjednika Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj 9 Su-483/97 od 10. ožujka 1997., presuda ovog suda poslovni broj P-865/18 od 5. travnja 2019., presuda Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-617/19-2 od 2. rujna 2019., povijesni prikaz izvadaka iz zemljišne knjige i izvadci iz zemljišne knjige, rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revd-217/20 od 3. lipnja 2020., revizija tužiteljice iz predmeta P-865/18, presuda zbog ogluhe poslovni broj P-623/08-7 od 30. travnja 2008., žalba protiv te presude od 9. listopada 2008. i rješenje Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-179/10-2 od 30. svibnja 2011., izvršen je uvid u spise ovog suda poslovni broj Z-8407/08, Z-14178/08, Z-7945/09, O-338/2013 i putem eSpisa P-865/2018 te su saslušane parnične stranke, zakonski zastupnik tužiteljice D. P. i tuženi J. R.1.

 

J. R.2 stariji je umro u tijeku parnice, 5. ožujka 2013. Na temelju pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika Ivana Kukučke iz Pule kao povjerenika ovog suda poslovni broj O-338/13, UPP/OS-36/13-4 od 25. svibnja 2013. prava i obveze iz parnice poslovni broj P-948/11 (raniji broj toga predmeta je P-623/08, a kasniji brojevi P-1489/13 i P-865/18) naslijedio je J. R.1 mlađi. Stoga je navedeni tuženik i pozvan preuzeti ovu parnicu iza smrti J. R.2 starijeg. Sud je po službenoj dužnosti na preuzimanje parnice pozvao i suprugu J. R.2 starijeg M. R., ali je u odnosu na nju tužiteljica povukla tužbu s obzirom na činjenicu da je sva prava i obveze u vezi s nekretninama koje su predmet ovog postupka preuzeo J. R.1 mlađi.

 

Tužbeni zahtjev je osnovan.

 

Iz isprava pročitanih u tijeku postupka proizlazi sljedeći činjenični supstrat predmetne parnice:

 

-  raniji prvotuženi J. R.2, rođen ..., je u parnici koja je pred ovim sudom vođena pod poslovnim brojem P-623/08 protiv O. B. ishodio presudu zbog ogluhe poslovni broj P-623/08 od 30. travnja 2008., kojom je utvrđen vlasnikom nekretnina označenih kao k.č.br. 381 oranica sa 281 m2 upisana u zk.ul. 2002 k.o. G., k.č.br. 380 oranica sa 212 m2 upisana u zk.ul. 2003 k.o. G., k.č.br. 379 oranica sa 270 m2 upisana u zk.ul. 1986 k.o. G., k.č.br. 363 livada sa 989 m2 upisana u zk.ul. 1997 k.o. G. i k.č.br. 361 oranica sa 1050 m2 upisana u zk.ul. 1724 k.o. G., pa je naloženo tuženoj O. B. da mu izda tabularnu ispravu podobnu za uknjižbu prava vlasništva, jer će je u protivnom zamijeniti presuda,

 

-  sud je utvrdio pravomoćnost navedene presude zbog ogluhe s danom 11. lipnja 2008., što proizlazi iz spisa poslovni broj Z-8407/08 odnosno isprave iz zbirke isprava koja se pod tim brojem nalazi u zemljišnoknjižnom odjelu ovoga suda,

 

-  na temelju tako utvrđene pravomoćnosti presude zbog ogluhe poslovni broj P-623/08 od 30. travnja 2008. J. R.2 stariji podnio je 4. srpnja 2008. prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na nekretninama označenim kao k.č.br. 381 oranica sa 281 m2 upisana u zk.ul. 2002 k.o. G., k.č.br. 380 oranica sa 212 m2 upisana u zk.ul. 2003 k.o. G., k.č.br. 379 oranica sa 270 m2 upisana u zk.ul. 1986 k.o. G., k.č.br. 363 livada sa 989 m2 upisana u zk.ul. 1997 k.o. G., i k.č.br. 361 oranica sa 1050 m2 upisana u zk.ul. 1724 k.o. G., koji je zaprimljen pod brojem Z-8407/08,

 

-  prijedlogu predlagatelja iz predmeta Z-8407/08 udovoljeno je rješenjem od 8. srpnja 2008., osim u odnosu na k.č.br. 361 oranica sa 1050 m2 upisana u zk.ul. 1724 k.o. G., u kojem dijelu je prijedlog odbijen s obrazloženjem da nekretnina dolazi upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja O. P., iz čega proizlazi da O. B. nije vlasnik predmetne nekretnine; rješenje Z-8407/08 od 8. srpnja 2008. dostavljeno je izravno O. B. 6. studenoga 2008.,

 

-  J. R.2 stariji podnio je na temelju presude zbog ogluhe ovoga suda poslovni broj P-623/08 od 30. travnja 2008. novi prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na k.č.br. 361 oranica sa 1050 m2 upisana u zk.ul. 1724 k.o. G., 14. studenoga 2008., koji je zaprimljen pod brojem Z-14178/08; tome spisu priloženo je Uvjerenje Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Pula, klasa: 350-01/08-02/5577, urbroj: 2163/1-18-06/3-08-2 od 29. rujna 2008. kojim je potvrđeno da je prema važećoj prostorno planskoj dokumentaciji odnosno Prostornom planu uređenja O. B. („Službene novine O. B.“ broj 21/08.) i prema dostavljenom presliku izvatka iz katastarskog plana k.č.br. 361 k.o. G. unutar granice građevinskog područja u neizgrađenom dijelu naselja V.-R.,

 

-  prijedlogu J. R.2 starijeg u predmetu Z-14178/08 udovoljeno je rješenjem od 12. prosinca 2008.; prethodno je rješenjem poslovni broj Z-12904/08 od 12. prosinca 2008. predmetna k.č.br. 361 k.o. G. upisana kao vlasništvo O. B.; rješenje Z-14178/08 od 12. prosinca 2008. je također dostavljeno izravno O. B. 2. srpnja 2009.,

 

-  naknadno je J. R.2 stariji nekretnine na kojima je uknjižen kao vlasnik na temelju rješenja Z-8407/08 od 8. srpnja 2008. i Z-14178/08 od 12. prosinca 2008. darovao J. R.1 mlađem Ugovorom o darovanju od 14. srpnja 2009., a Ugovor je sastavljao odvjetnik S. L., koji je J. R.2 starijeg zastupao u parnici poslovni broj P-623/08,

 

-  J. R.1 mlađi po punomoćniku S. L. podnio je 21. srpnja 2009. prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na temelju Ugovora o darovanju od 14. srpnja 2009. koji je zaprimljen pod brojem Z-7945/09,

 

-  rješenjem ovoga suda poslovni broj Z-7945/09 od 2. rujna 2009. je udovoljeno prijedlogu te je na temelju Ugovora o darovanju od 14. srpnja 2009. J. R.1, rođen …, uknjižen kao vlasnik na nekretninama J. R.2, rođenog ..., i to: k.č.br. 379 oranica površine 270 m2 upisana u zk.ul. 1986 k.o. G., k.č.br. 363 livada površine 989 m2 upisana u zk.ul. 1997 k.o. G., k.č.br. 381 oranica površine 281 m2 upisana u zk.ul. 2002 k.o. G., k.č.br. 380 oranica površine 212 m2 upisana u zk.ul. 2003 k.o. G., i k.č.br. 361 oranica površine 1050 m2 upisana u zk.ul. 2139 k.o. G.,

 

-  u predmetu poslovni broj P-623/08 je O. B. podnijela žalbu protiv presude zbog ogluhe od 30. travnja 2008. koja je odbačena rješenjem od 12. siječnja 2009. kao nepravovremena, ali je to rješenje ukinuto rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-243/09-3 od 6. travnja 2009. s obrazloženjem da je presuda zbog ogluhe od 30. travnja 2008. dostavljena neposredno tuženoj O. B. 30. svibnja 2008. iako je O. B. pred Općinskim sudom u Puli deponirala generalnu punomoć pod poslovnim brojem 9 Su-483/97 od 10. ožujka 1997. po kojoj ju zastupa odvjetnik N. P., a presuda je tome odvjetniku dostavljena tek 7. listopada 2008. pa, s obzirom na to da nije utvrđeno da bi predmetna generalna punomoć na neki valjan način izgubila valjanost, da bi dostava bila valjana presudu zbog ogluhe tuženici je trebalo dostaviti putem punomoćnika sukladno članku 138. stavku 1. Zakona o parničnom postupku; nakon toga je Županijski sud u Puli-Pola rješenjem poslovni  broj Gž-179/10-2 30. svibnja 2011. ukinuo i presudu zbog ogluhe poslovni broj P-623/08 od 30. travnja 2008. i predmet vratio na ponovni postupak, također s obrazloženjem da tužba i poziv za podnošenje odgovora na tužbu nisu uredno dostavljeni tuženici, jer je tuženica generalnom punomoći koja je pohranjena kod Općinskog suda u Puli pod poslovnim brojem 9 Su-483/97 od 10. ožujka 1997. ovlastila odvjetnika N. P. da je zastupa u parničnim, vanparničnim, ovršnim i zemljišnoknjižnim postupcima pred sudovima, kao i u postupcima pred organima državne uprave u zaštiti imovinskih prava i interesa, slijedom čega je dostavu trebalo izvršiti izabranom punomoćniku, a ne izravno O. B.,

 

-  u nastavku postupka poslovni broj P-623/08 (koji je kasnije vođen pod poslovnim brojevima P-948/11, P-1489/13 i P-865/18) rješenjem poslovni broj P-948/11 od 14. ožujka 2013. utvrđen je prekid postupak zbog smrti tužitelja, a postupak je nastavljen na temelju rješenja od 13. studenoga 2013. pod brojem P-1489/13 nakon što je J. R.1 mlađi preuzeo predmetnu parnicu; presudom poslovni broj P-1489/13 od 30. listopada 2015. odbijen je tužbeni zahtjev, ali je ta presuda ukinuta rješenjem Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-648/2016-2 od 26. ožujka 2018.; nakon toga je presudom poslovni broj P-865/18 od 5. travnja 2019. odbijen tužbeni zahtjev te je ta presuda postala pravomoćna jer je potvrđena presudom Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-617/2019-2 od 2. rujna 2019.; protiv te presude tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije, a po dopuštenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske i reviziju, o kojoj nije odlučeno.

 

Tužba iz ovog predmeta predstavlja brisovnu tužbu iz članka 129. ranijeg Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., dalje: ZZK) koji se primjenjuje u ovom postupku. Brisovna tužba je tužba kojom nositelj knjižnog prava čije je pravo povrijeđeno neistinitom, nevaljanom uknjižbom štiti svoje knjižno pravo zahtijevajući brisanje nevaljane, neistinite uknjižbe i uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, kakvo je bilo prije provedbe te uknjižbe. Neistinita, nevaljana uknjižba je ona za koju u času podnošenja prijedloga za uknjižbu nisu bile ispunjene sve pretpostavke da bi bila istinita, valjana.

 

Uknjižba u korist J. R.2, rođenog ... , na temelju presude zbog ogluhe poslovni broj P-623/08 od 30. travnja 2008. je nevaljana, jer ta presuda nije stekla svojstvo pravomoćnosti unatoč izdanoj potvrdi o pravomoćnosti, a što jasno proizlazi iz svih prethodno navedenih činjenica utvrđenih uvidom u taj parnični predmet.

 

Aktivna legitimacija tužiteljice proizlazi iz činjenice što je u zemljišnoj knjizi bila upisana kao nositeljica knjižnog prava vlasništva koje je povrijeđeno nevaljanom uknjižbom. Pasivna legitimacija tuženika J. R.2, rođenog ..., proizlazila je iz njegovog svojstva tzv. neposrednog stjecatelja iz nevaljane uknjižbe. Aktualni tuženik J. R.1, rođen ..., je nasljednik ranijeg prvotuženoga J. R.2 te je u tom svojstvu i preuzeo parnicu iza njega. Njegova pasivna legitimacija stoga proizlazi iz svojstva nasljednika neposrednog stjecatelja, ali i iz činjenice što je J. R.2 stariji raspolagao upisanim knjižnim pravom u njegovu korist, a kako je on to svoje pravo upisao singularni je slijednik neposrednog stjecatelja iz nevaljane uknjižbe. Oba stjecatelja (neposredni i posredni kao njegov singularni sukcesor) su bili jedinstveni suparničari, jer se prijašnje zemljišnoknjižno stanje može uspostaviti jedino brisanjem nevaljane uknjižbe u korist neposrednog stjecatelja, ali i upisa u korist osobe koja je svoje pravo izvela iz nevaljane prednikove uknjižbe.

 

Prema članku 168. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. – pročišćeni tekst, 94/17., dalje: ZVDSP) ako netko povrijedi vlasnikovo pravo vlasništva nevaljanim upisom u zemljišne knjige, vlasnik se ima pravo štititi od toga sredstvima koja za zaštitu knjižnih prava daju pravila zemljišnoknjižnoga prava.

 

Odredbom članka 129. stavka 1. ZZK-a propisano je da je nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. Prema stavku 2., brisovnoj tužbi ne može se udovoljiti protiv osobe koja je postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišnih knjiga, a u dobroj vjeri, uknjižila svoje pravo izvodeći ga iz uknjiženoga, ali neistinitoga (nevaljanoga) prava prednika osim ako je nositelj knjižnog prava iz stavka 1. kojemu je bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe u roku za žalbu na taj upis zatražio zabilježbu da je sporan te podnio brisovnu tužbu u roku od šezdeset dana od isteka roka za žalbu odnosno ako je nositelj knjižnog prava iz stavka 1. kojemu nije bilo dostavljeno rješenje o uknjižbi u korist prednika te osobe podnio brisovnu tužbu u roku od tri godine od kad je ta uknjižba bila zatražena. Prema članku  8. stavku 5. ZZK-a osoba koja je u dobroj vjeri upisala knjižno pravo postupajući s povjerenjem u istinitost zemljišne knjige uživa zaštitu svoga povjerenja utoliko da joj nitko neće moći osporavati valjanost njezina stjecanja zbog nevaljanosti prednikova upisa nakon što proteknu rokovi u kojima se po ZZK-a mogla podnijeti tužba radi brisanja uknjižbe njezina prednika.

 

Prema članku 123. ZVDSP-a stjecatelj upisom stječe nekretninu kao od njezina vlasnika ako ju je, postupajući s povjerenjem u zemljišnu knjigu, u dobroj vjeri stekao od osobe koja je bila upisana kao vlasnik te nekretnine premda to nije bila i ako mu upis ne bude izbrisan zbog nevaljanosti (stavak 1.). Brisanje upisa može se zahtijevati zbog neistinitosti (nevaljanosti) prednikova upisa tužbom za brisanje dok ne proteknu tri godine od kada je bio zatražen prednikov upis; ali onaj tko je o neistinitom prednikovu upisu bio uredno obaviješten može zbog neistinitosti prednikova upisa zahtijevati brisanje upisa samo ako je u roku za žalbu zatražio zabilježbu da je taj upis sporan i odmah, a najkasnije u roku od 60 dana od dana isteka roka za žalbu podnio tužbu protiv onih koji su osporenim upisom stekli pravo ili su na temelju njega ishodili daljnje upise u zemljišnu knjigu.

 

Iz prethodno citiranih odredbi ZZK-a i ZVDSP-a proizlazi da se protiv neposrednog stjecatelja tj. protiv osobe u čiju je korist provedena nevaljana, neistinita uknjižba odnosno protiv osobe koja je glede nevaljane uknjižbe u neposrednom odnosu s osobom čije je knjižno pravo uknjižbom povrijeđeno tužba za brisanje može s uspjehom podići sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno. Isto pravilo vrijedi i kad se brisovna tužba podnosi protiv nepoštene osobe koja je upisala svoje pravo izvodeći ga iz neistinitog, nevaljanog prednikovog upisa. Stjecatelj je nepošten ako je znao ili je s obzirom na okolnosti imao dostatno razloga posumnjati da je upis njegova prednika nevaljan, neistinit (nepoštena treća osoba, stjecatelj koji nije u dobroj vjeri u smislu članka 8. stavka 3. ZZK-a i članka 122. stavka 2. ZVDSP-a). Kad treći stjecatelj u času sklapanja pravnog posla i u času podnošenja prijedloga za upis nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da je prednikova uknjižba nevaljana (poštena treća osoba, stjecatelj u dobroj vjeri) zaštita knjižnog prava povrijeđenog nevaljanom prednikovom uknjižbom može se osporavati brisovnom tužbom samo u zakonom određenim rokovima iz članka 129. stavka 2. ZZK-a i članka 123. stavka 2. ZVDSP-a.

 

U presudi poslovni broj 11 PU P-430/2020-28 od 30. rujna 2020. ovaj sud zauzeo je stajalište da je, neovisno o (ne)poštenju J. R.2 mlađeg kao trećeg stjecatelja iz nevaljane uknjižbe, tužba pravovremena jer je podnesena 2. listopada 2009. odnosno tri godine od kada je zatražena uknjižba (4. srpnja 2008. Z-8407/08 i 8. srpnja 2008. Z-14178/08), a rješenja o uknjižbi J. R.2 starijeg poslovni broj Z-8407/08 i Z-14178/08 nisu bila uredno dostavljena O. B. budući da su joj dostavljena izravno umjesto da su dostavljena njenom generalnom punomoćniku N. P., odvjetniku u P. Naime, iz  rješenja predsjednika Općinskog suda u Puli broj 9 Su-483/97 od 10. ožujka 1997. o primanju na čuvanje generalne punomoći O. B. klasa: 023-01/97-01/67, urbroj: 2168-06-97-01 od 3. ožujka 1997. proizlazi da je O. B. ovlastila N. P., odvjetnika u P., za zastupanje u parničnim, vanparničnim, ovršnim i zemljišnoknjižnim postupcima pred sudovima, kao i u postupcima pred organima državne uprave u zaštiti imovinskih prava i interesa, s time što je opunomoćen da poduzima sve pravne radnje i upotrebi sva u zakonu predviđena sredstva. Prema članku 138. stavku 1.  Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP), kada stranka ima punomoćnika, dostava se obavlja punomoćniku, ako u tom zakonu nije što drugo određeno, a navedena odredba podredno se primjenjuje u zemljišnoknjižnom postupku na temelju članka 91. stavka 1. ZZK-a. Budući da rješenja, po stajalištu ovog suda, nisu bila uredno dostavljena O. B., ona nije bila dužna u roku za žalbu protiv rješenja zatražiti zabilježbu da je upis sporan te u roku od šezdeset dana od isteka roka za žalbu podnijeti brisovnu tužbu (što nesporno nije učinila). U potkrjepu zauzetog stajališta, ovaj sud se u ukinutoj presudi pozvao na shvaćanje iznijeto u odluci kojom je ukinuta presuda zbog ogluhe u predmetu poslovni broj P-623/08 od 30. travnja 2008. da je dostavu trebalo izvršiti generalnom punomoćniku O. B., odvjetniku Nadanu P., a ne O. B. izravno.

Rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj 16 Gž Zk-640/2020-2 od 1. prosinca 2020. ukinuta je presuda ovog suda poslovni broj 11 PU P-430/2020-28 od 30. rujna 2020. u dijelu u kojem je bio prihvaćen tužbeni zahtjev te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje. U navedenoj presudi ukazano je da je pogrešno stajalište ovog suda da rješenja o upisu vlasništva u korist ranijeg tuženika i pravnog prednika aktualnog tuženika J. R.1 Z-8407/08 i Z-14178/08, kao neposrednog stjecatelja, nisu bila uredno dostavljena O. B., jer da se pravno stajalište koje je s time u vezi izneseno u rješenju iz predmeta poslovni broj P-623/2008 kojim je ukinuta presuda zbog ogluhe od 30. travnja 2008. ne može primijeniti u ovom postupku, s obzirom na to da sudska praksa nije formalni izvor prava u Republici Hrvatskoj, a da se osim toga u zemljišnoknjižnom postupku rješenje dostavlja zemljišnoknjižnom vlasniku (u ovom slučaju tužiteljici) te da se radi o dva različita postupka, parničnome koji u članku 138. stavku 1. ZPP-a propisuje obvezu dostave punomoćniku i zemljišnoknjižnom postupku u kojem se postupa po pravilima izvanparničnog postupka i dostava se vrši upisanom zemljišnoknjižnom vlasniku, a da je zbog takvog pogrešnog pravnog pristupa propušteno utvrditi je li tužba podnesena u rokovima predviđenim zakonom. Županijski sud ukazuje i da u ponovljenom postupku valja utvrditi je li J. R.1, kao treći stjecatelj, u trenutku stjecanja prava vlasništva, odnosno sklapanja Darovnog ugovora bio pošteni stjecatelj, pri čemu da treba imati u vidu kako se poštenje stjecatelja predmnijeva pa da je teret dokaza nepoštenja na tužiteljici.

 

Sukladno obvezi iz članka 377. stavka 2. ZPP-a, sud je u ponovljenom postupku izveo predloženi dokaz saslušanjem parničnih stranaka na okolnost (ne)poštenja J. R.1 mlađeg, kao trećeg stjecatelja.

 

Iz iskaza zakonskog zastupnik tužiteljice D. P., načelnika O. B. od lipnja 2017., utvrđeno je da nema neposrednih saznanja o predmetu ovog spora, ali se kao načelnik O. raspitao kod A. O., referenta u O. zaduženoga za naselja gdje se nalaze predmetne nekretnine. On mu je prenio da se O. B. uknjižila kao vlasnik tih nekretnina 2000-ih godina te se započelo i s prodajom određenog dijela nekretnina. A. O. vodio je zainteresirane kupce na razgledavanje, između ostaloga i na jedan kompleks zemljišta u području R., V. i T., gdje se nalaze nekretnine koje su predmet postupka. Nakon toga je u O. došao J. R.1 mlađi, tuženik, i raspitivao se koje se točno zemljište i zašto prodaje da bi potom bila pokrenuta parnica za utvrđenje vlasništva. Radi se o parnici koju je, po stajalištu zakonskog zastupnika tužiteljice, samo formalno vodio otac J. R.1 mlađeg budući da je u to vrijeme imao 76 godina, a iz prethodno navedenoga zakonski zastupnik tužiteljice zaključuje da je brigu oko nekretnina vodio J. R.1 mlađi.

 

Tuženi J. R.1 (mlađi) iskazao je da mu je otac, J. R.2 (stariji), rođen ... a umro je 2013. Čitav život živio je na adresi …. Tuženik od 1975. živi u R., ali je stalno odlazio ocu u V., zimi više puta tjedno, a ljeti zbog posla u pravilu jednom tjedno. Otac je radio u tvornici stakla kao skladištar, a kasnije se bavio poljoprivredom. Roditelji su uglavnom samostalno obavljali sve u vezi papirologije, ali svaki put kad bi došli nekakvi papiri konzultirali su se s njim. Nekretnine koje su predmet postupka je barem 50 godina koristila njegova obitelj na temelju ugovora o zamjeni. Kako je živio u R., a htio si je nešto napraviti na tom zemljištu, otac mu je Darovnim ugovorom zemljište predao u vlasništvo. Zemljište se nalazi uz cestu između sela V. i T. Otac je upisan kao vlasnik tog zemljišta jer se sporio s O. B. te je donesena presuda u njegovu korist. Tuženik je potvrdio navode zakonskog zastupnika tužiteljice da je A. O. došao na tu parcelu sa zainteresiranim kupcima. Njegov otac je tamo čuvao ovce, iznenadio se tim dolaskom jer mu je A. O. rekao da to nije njihovo. Otac ga je odmah nazvao i tuženik mu je predložio da angažira odvjetnika S. L. kojega poznaje jer je iz R. Na upit kako to da je otac angažirao upravo odvjetnika u R., tuženik je odgovorio: „Pa ako ja živim u R., normalno da sam tražio odvjetnika iz R.“. Odvjetnik je sve rješavao direktno s tatom. Otac ga je upoznavao s činjenicama vezanim za spor, kako spor teče. S obzirom na to da je otac bio jako opterećen tim sporom, moguće je da je ponekad i tuženik kontaktirao s odvjetnikom. Na upit je li bio upoznat s odlukama koje su donesene tijekom tog postupka tuženik je odgovorio: „Naravno“, jer ga je s time upoznavao otac. Kada bi došao k ocu, otac mu je davao da pogleda rješenja koja su stigla. Ne vjeruje da je moguće da mu otac ne bi rekao za neku bitnu činjenicu ili odluku iz  parničnog postupka kojega je vodio protiv O. Na predmetnom zemljištu namjeravao je izgraditi kuću za odmor, ali je do danas nije izgradio iz razloga što se još uvijek vodi spor. Tuženik je anagažirao odvjetnika S. L. da napiše Darovni ugovor, a čini mu se da je isti odvjetnik podnio i prijedlog za uknjižbu prava vlasništva. Gotovo je siguran da je parnica bila i riješena kada mu je otac darovao tu zemlju, jer u protivnom mu je ne bi mogao darovati. Naime, određeno vrijeme otac je bio upisan 1/1, a kasnije se O. javila da odvjetnik nije dobio rješenje i onda se obnovio postupak, ali misli da mu je otac to darovao u razdoblju kada je bio upisan 1/1, kada nije bilo spora. Otac je osim predmetnoga zemljišta imao još dosta drugih nekretnina, možda nekih deset hektara ili otprilike tridesetak parcela, međutim jedino ovo zemljište koje je predmet postupka bilo je u građevinskom dijelu, zato je tu htio graditi. Nakon što je otac poginuo, sve parcele prešle su na mamu. Otac mu je darovao samo ove nekretnine jer su jedino one bile u građevinskom dijelu i jedan vrt koji je izvan toga, ali vrt se obrađuje, tamo su roditelji sadili povrće, a sada ga on obrađuje. Na primjedbu tužiteljice da je otac imao još građevinskih nekretnina u vlasništvu, tuženik je iskazao da se te nekretnine nalaze uz roditeljsku kuću.

 

Sud je prihvatio iskaze parničnih stranaka kao, u bitnome, istinite i objektivne u pogledu onih činjenica koje su relevantne za odluku o postavljenom tužbenom zahtjevu. Iako zakonski zastupnik tužiteljice nema neposrednih saznanja o predmetu spora već je do njih došao preko zaposlenika O. B. A. O. pa je bilo primjerenije predložiti saslušanje u svojstvu svjedoka A. O., sud je prihvatio iskaz zakonskog zastupnika tužiteljice da je A. O. vodio zainteresirane kupce na područje gdje se nalazi predmetno zemljište i da je nakon toga uslijedila parnica za utvrđenje vlasništva, jer je u bitnome u suglasju s iskazom tuženika. Prihvaćen je iskaz zakonskog zastupnika tužiteljice da se nakon toga upravo tuženik interesirao u O. vezano za to zemljište, budući da iz tuženikovog iskaza nedvojbeno proizlazi da je preuzeo brigu oko vođenja predmetne parnice, počevši već od angažiranja odvjetnika kojega je osobno poznavao.

 

Iz iskaza tuženika utvrđeno je da ga je otac, s kojim je bio u učestalom kontaktu, redovito upoznavao sa stanjem parničnog predmeta kojega je vodio protiv O. B. radi utvrđenja prava vlasništva na nekretninama koje su predmet spora, jer ga je taj postupak opterećivao, da mu je pokazivao rješenja koja je zaprimao odnosno, u bitnome, da je u svemu bio upoznat s tijekom toga postupka i odlukama koje su u tijeku postupka donesene. Osim toga, iz spisa poslovni broj Z-7945/09  proizlazi da je prijedlog za uknjižbu prava vlasništva na temelju Darovnog ugovora i sam Darovni ugovor sastavio upravo odvjetnik S. L., a tuženik je u iskazu potvrdio da ga je za to on angažirao. U trenutku sklapanja navedenog Ugovora o darovanju 14. srpnja 2009. u parničnom postupku poslovni broj P-623/2008 rješenjem Županijskog suda u Puli poslovni broj Gž-243/09-3 od 6. travnja 2009. bilo je ukinuto rješenje od 12. siječnja 2009. o odbacivanju žalbe O. B. protiv presude zbog ogluhe od 30. travnja 2008. iz razloga što je presuda zbog ogluhe dostavljena neposredno O. B., a ne njenom generalnom punomoću. Budući da je J. R.1 mlađi potvrdio da je bio upoznat s tijekom i odlukama suda donesenima u spisu poslovni broj P-623/2008, logično je da je bio upoznat i sa sadržajem navedenog rješenja od 6. travnja 2009. koje je, s obzirom na jasno iskazan stav Županijskog suda u ukidbenom rješenju, mogao rezultirati samo time da se u nastavku postupka žalba protiv presude zbog ogluhe dostavi na odlučivanje Županijskom sudu, slijedom čega je presuda zbog ogluhe ustvari bila nepravomoćna. Na tragu istog stajališta bilo je izvjesno da će i presuda zbog ogluhe biti ukinuta zbog neuredno izvršene dostave tužbe. Budući da je u času sklapanja Darovnog ugovora znao za činjenicu da je presuda zbog ogluhe na temelju koje je izvršen upis u korist njegovog oca kao pravnog prednika nepravomoćna (unatoč formalno iskazanoj pravomoćnosti), J. R.1 mlađi bio je nepošteni stjecatelj na temelju Ugovora o darovanju iz srpnja 2009.

 

U takvim okolnostima tužiteljica je tužbu za brisanje mogla podnijeti neovisno o zakonskim rokovima propisanima ZZK-om i ZVDSP-om.

 

Slijedom navedenoga, budući da je upis prava vlasništva J. R.2 starijega nesporno bio nevaljan, odnosno neistinit, jer se temelji na presudi zbog ogluhe koja nije stekla svojstvo pravomoćnosti, a J. R.1 mlađi, kao treći stjecatelj nije bio pošteni treći stjecatelj na temelju Ugovora o darovanju iz srpnja 2009., jer je izvjesno znao da je u vrijeme sklapanja toga ugovora protiv presude zbog ogluhe bila podnesena žalba koju je županijski sud smatrao pravovremenom (ukinuo je rješenje o odbacivanju žalbe kao nepravovremene) tužbeni zahtjev za brisanje upisa prava vlasništva kako u odnosu na J. R.2 starijeg, kao neposrednog stjecatelja, tako i u odnosu na J. R.1 mlađeg, kao posrednog, trećeg ali nepoštenog stjecatelja, valjalo je prihvatiti i odlučiti kao u izreci ove presude.

 

Činjenica što je u predmetu poslovni broj P-865/18 tuženik podnio reviziju po dopuštenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske nije ni od kakvog utjecaja na ishod ovog postupka. Uknjižba čije je brisanje zatraženo u ovom postupku je nevaljana, jer se temelji na nepravomoćnoj presudi zbog ogluhe koja je u međuvremenu i ukinuta, a bude li u nastavku toga postupka J. R.1 eventualno ishodio presudu u svoju korist to će predstavljati novu osnovu za uknjižbu prava vlasništva.

 

Budući da je tužiteljica uspjela u postupku, tuženik joj je dužan naknaditi prouzročeni parnični trošak na temelju članka 154. stavka 1. ZPP-a. Visina troška odvjetničkog zastupanja odmjerena je primjenom odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15.). S obzirom na utvrđenu vrijednost predmeta spora od 10.000,00 kuna (rješenje poslovni broj P-1964/09-2 od 16. listopada 2009.) tužiteljici po parničnoj radnji pripada 75 bodova, a ne zatraženih 100 bodova.

 

Tužiteljici je za sastavljanje tužbe po punomoćniku-odvjetniku i zastupanje na ročištima od 1. rujna 2020., 23. rujna 2020. i 12. ožujka 2021. priznato po 75 bodova, a za ročište od 25. veljače 2020. 37,5 bodova, budući da se na tom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, što iznosi 337,5 bodova ili s PDV-om 4.218,75 kuna. Ovome valja dodati trošak sudskih pristojbi na tužbu u iznosu od 400,00 kuna i presudu za koju sudska pristojba kada se dostavlja u elektroničkom obliku (pa odgovarajućom primjenom te odredbe i kada se dostavlja putem eOglasne ploče) iznosi 200,00 kuna, što ukupno iznosi 4.818,75 kuna.

 

U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška odbijen je kao neosnovan, dok je zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška odbijen u cijelosti kao neosnovan.

U Puli 15. ožujka 2021.

S u d a c

                                                                                                                        Iva Kancijanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

 

 

DNA:

1. tužiteljici po generalnom punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku