-   -              Poslovni broj: 8 UsIcar-15/20-8

 

 

 

 

 

 

 

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

     Split, Put Supavla 1

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke N. R., u upravnom sporu tužitelja D. C. d.o.o. T.  , OIB: …, zastupanog po opunomoćeniku D. Č., odvjetniku u K. K., , protiv tuženika Ministarstva financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Split, Zrinsko-Frankopanska 60, zastupanog po opunomoćenicima N. G. i A. L., zaposlenicima tuženika, radi naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije (u daljnjem tekstu naknada s obilježjem naknade za koncesiju), nakon neposredne i javne rasprave zaključene 05. ožujka 2021. godine, u prisutnosti stranaka, 15. ožujka 2021. godine,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ministarstva financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Split, KLASA: UP/I-471-01/20-11/2, URBROJ: 513-02-8008/2-20-1 od 20. siječnja 2020. godine.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška upravnog spora kao neosnovan.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj u pravodobno podnijetoj tužbi protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/I-471-01/20-11/2, URBROJ: 513-02-8008/2-20-1 od 20. siječnja 2020. godine, je u bitnom naveo: da je netočno utvrđeno da je tužitelj brodove kojima je obavljao charter djelatnost sidrio ispred operativne obale koju koristi J. k. T. i na pontonu A- istočni dio ACI marine koju koristi PŠU L. T., te da je ostvario gospodarsku korist u vidu izostanka troška za vez plovila, time što je brodove vezivao besplatno; da na navedenom području koncesiju ima ACI, a da zakon ne poznaje dvije koncesije istog sadržaja i predmeta na istom dijelu koncesijskog dobra. Prigovara načinu izračuna visine imovinske koristi za  označeno razdoblje koja je utvrđena usporedbom sa cijenom veza u ACI marini T.. Navodi da je tuženik usporedne podatke mogao pribaviti od većeg broja davatelja usluga veza koji se nalaze u neposrednoj blizini ACI marine T., pa na temelju triju ili više usporednih podataka utvrditi prosječnu visinu spornog iznosa; da cijene usluge unutar ACI marine T. obuhvaćaju i čitav niz dodatnih usluga, osim same cijene veza, tako da obuhvaća i potrošnju električne energije, vode i sl., a da ni jednu od navedenih usluga tužitelj nije koristio. Istakao je da on nije vlasnik plovila koja je tuženik zaticao na licu mjesta; da ni u jednom ugovoru kojeg je tužitelj zaključio s trećim osobama kao vlasnicima plovila se nije obvezao dati godišnji vez u marini; da u ugovorima koje je tužitelj zaključio sa vlasnicima predmetnih plovila je utvrđeno da trošak veza snose vlasnici plovila; da plovilo P. nije moglo biti predmetom nadzora jer se isto tada nalazilo na suhom vezu u drugom servisnom centru a da je plovilo E. većinu vremena u označenom razdoblju bilo na servisu; da plovila koja se nalaze na vezu u marini imaju značajne  benefite  u korištenju resursa marine, a koje benefite plovila koja nisu u marini nemaju. Predložio je da se u upravnom sporu saslušaju svjedoci: Š. R., predsjednik J. k. T. T. M., vlasnik obrta P., da se sasluša direktor ACI d.d., te da se od Lučke uprave S. pribavi spis u kojem je sadržan nalaz kojeg je sačinio inspektor P.. Tužbenim zahtjevom je predložio da se poništi osporeno rješenje.

Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je u bitnom ostao kod obrazloženja osporenog rješenja. Ističe da je nadzorom utvrđeno, a što je u Zapisniku konstatirano, da je tužitelj obavljao gospodarsku djelatnost na pomorskom dobru, ispred operativne obale koju J. k. „T.“ koristi za prihvat takmičarskih jedrilica, te na pontonu A-istočni dio ACI marine T., koji koristi PŠU L., odnosno razne fizičke osobe za smještaj svojih plovila; da je tužitelj pomorsko dobro koristio bez koncesije, što je utvrđeno osobnim očevidom ovlaštenih djelatnika tuženika te prijavama koje su stizale tuženiku vezano za sidrenje brodova za obavljanje charter djelatnosti; da brodovi koji su bili smješteni ispred operativne obale i na pontonu A- istočni dio ACI marine T. u to vrijeme nisu imali ugovor o smještaju u nekoj drugoj marini; da je nesporno da za navedeno područje koncesiju posjeduje ACI d.d. R., te da ACI d.d. plaća stalni dio naknade za koncesiju na čitavom koncesioniranom području, ali ne plaća i promjenjivi dio naknade za dio na kojem gospodarsku djelatnost obavlja J. k. „T.“ i na prostoru koji koristi PŠU L.; da je u svom očitovanju od …. godine ACI d.d. navela da ACI d.d. nema kontrolu nad predmetnim prostorom na kojem posluje J. k. T. i prostoru koji koristi PŠU L.; da je većinu brodova za obavljanje charter djelatnosti tužitelj držao u ACI marini u T., a da je vezove u marini bio u obvezi osigurati temeljem ugovora o najmu plovila koje je sklopio sa vlasnicima brodova; da brodovi za koje nisu osigurani stalni vezovi u marini (iako su trebali), su zaticani ispred operativne obale J. k. T. (bez da je za iste plaćen vez), odnosno zaticani su u dijelu ACI marine (ponton A) koju koristi PŠU L. (bez da je za iste plaćen vez) ili u luci T. (S.), uz naplatu), a da su ti brodovi vlasništvo obitelji direktora „D. C.“; da je tužitelj sidrenjem na prostoru ispred J. k. ili na pontonu A, koristio pogodnost ACI marine T., tako da u toku nadzora nije bilo potrebe uzimati bilo kakve druge ponude osim cjenika ACI marine T., budući da L. T. (S.) nije opremljena za pružanje charter usluga; da ukoliko je tužitelj povremeno ustupao plovila J. k. „T.“ da to ne znači da ta plovila nisu trebala imati smještaj; da je prema ugovorima o najmu plovila za obavljanje djelatnosti chartera koje je tužitelj sklopio sa vlasnicima plovila tužitelj je trebao osigurati vez za navedena plovila; da je nadzorom priznat i smještaj brodova izvan navedene marine, ali samo one brodove za koje je tužitelj dostavio ugovore o smještaju te dokaz o plaćenoj usluzi smještaja; da  brodovi za koje tužitelj nije dostavio ugovore o smještaju u marini ili u nekoj drugoj luci, su također morali negdje biti smješteni, a da je nadzorom utvrđeno da su ti brodovi bili smješteni ispred operativne obale J. k. „T.“ i u PŠU L. ili luci S.. Predložio je da se tužbeni zahtjev odbije.

Osporenim rješenjem u točki I. 1.1 izreke rješenja tužitelju je utvrđena obveza po osnovi posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije (naknada s obilježjem naknade za koncesiju) -stalni dio i to za razdoblje …. godine u iznosu od … kn te kamate, a u točci 1.1.2 izreke utvrđena je obveza po osnovi posebne naknade za nezakonito obavljanje djelatnosti bez koncesije (naknada te naknade s obilježjem naknade za koncesiju) - promjenjivi dio i to za razdoblje od …. godine u iznosu od … kn te kamata. Točkom 2. utvrđuje se i oduzima imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru bez koncesije u razdoblju od ... do ... godine u iznosu od … kn. Točkama 3. do 6. izreke rješenja tužitelju je naloženo da utvrđeni iznos uplati u korist Državnog proračuna RH i da dostavi dokaz o uplati, te nakon toga da provede odgovarajuća knjiženja u poslovnim knjigama, uz upozorenje da u slučaju neizvršenja uplate će se naplata provesti ovrhom.

Tužitelj je sudu  dana …. godine dostavio podnesak kojim se je očitovao na odgovor na tužbu dostavljen uz poziv za raspravu. U podnesku je u bitnom ostao kod tužbenih navoda. Naveo je da tužitelju nije bila potrebna koncesija, te da tuženik nije naveo o kakvoj bi se koncesiji radilo. Poziva se na nepravomoćnu presudu Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalne službe u T., broj: …. Osporava osnovanost prijava zaprimljenih kod tuženika te ističe da se radi o lažnim prijavama.

Na ročištu za glavnu raspravu dana 05. ožujka 2021. godine opunomoćenik tužitelja je iskazao da ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva te sadržaja podneska zaprimljenog u sudu dana …. godine. Opunomoćenici tuženika su iskazali da ostaju kod odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja.

Sud je odbio prijedlog da se saslušaju svjedoci: Š. R., predsjednik J. k. T., T. M., vlasnik obrta P., i direktor ACI-ja, te da se od Lučke kapetanije S. zatraži spis u kojem je sadržan nalaz sačinjen po inspektoru I. P., jer je ocijenjeno da je isto nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze može donijeti pravilna  i zakonita odluka i  bez izvođenja navedenih dokaza.

U dokaznom postupku  pregledana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 20. siječnja 2020. godine, odgovor na tužbu, podnesak tužitelja od 01. ožujka 2021. godine, te se pregledao sudski spis i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu.

Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga. Tužitelj je popisao trošak sastava tužbe, sastava podneska od …. godine i trošak pristupa na ročište, za svaku radnju u iznosu od po … bodova po O-Tar. ili … kn sve uvećano za PDV, ukupno … kn.

Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

Predmet spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je osporenim rješenjem zakonito tužitelj obvezan na plaćanje naknade s obilježjem naknade za koncesiju (stalni i promjenjivi dio) za označeno razdoblje, te da li mu se zakonito oduzima imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti na pomorskom dobru.

Iz spisa upravnog tijela proizlazi: da je Ministarstvo financija, Carinska uprava, Područni carinski ured Split obavilo nadzor obračunavanja i plaćanja naknade za koncesiju, ugovora o podkoncesiji, podugovora i ugovora s takvim svojstvom sklopljeni s koncesionarom, a koji su formalno i/ili sadržajno vezani uz ugovor o koncesiji, obavljanje djelatnosti za koje je potrebna koncesija, bez dodijeljene koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, za razdoblje od .... do .... godine kod tužitelja, o čemu su sastavljeni zapisnici od 10. svibnja 2019. godine

Prema članku 3. stavku 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine“ broj 158/03 do 56/16, dalje: ZOPD) pomorsko dobro je opće dobro do interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu posebnu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan ovim Zakonom. Stavkom 2. istog članka propisano je da pomorsko dobro čine unutarnje vode i teritorijalno more njihovo dno i podzemlje te dio kopna koji je po svojoj prirodi namijenjen općoj upotrebi i

Odredbom članka 16. Zakona propisano je da je koncesija pravo kojim se dio pomorskog dobra djelomično ili potpuno isključuje iz opće upotrebe i daje na posebnu upotrebu ili gospodarsko korištenje pravnim osobama i fizičkim osobama registriranim za obavljanje obrta. Prava i obveze na temelju koncesije nastaju sklapanjem ugovora o koncesiji. Opseg i uvjeti posebne upotrebe ili gospodarskog korištenja, uređuju se odlukom i ugovorom o koncesiji, a u skladu s odredbama ovog Zakona i propisa donesenih na temelju ovog Zakona.

Člankom 12. st. 1. Zakona o koncesijama („Narodne novine“, broj:69/17, dalje: ZOK-a) propisano je da je zabranjeno svako obavljanje djelatnosti za koje je potrebna koncesija, a obavlja se bez dane koncesije.

Člankom 89. st. 1. ZOK-a propisano je da ako se u postupku nadzora utvrdi da koncesionar obavlja djelatnost koncesije izvan opsega koji je određen ugovorom o koncesiji, odnosno da druga osoba djelatnost za koju je propisano da se obavlja na temelju koncesije obavlja bez koncesije ili prekoračenjem opsega i sadržaja koncesije, inspektor donosi rješenje kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata iznosa posebne naknade za nezakonito obavljane djelatnosti bez koncesije.

Stavkom 2. istog članka propisano je da obveza plaćanja naknade s obilježjem naknade za koncesiju nastaje obavljanjem djelatnosti u okolnostima iz st. 1. ovog članka.               Stavkom 3. istog članka propisao je da se iznos naknade s obilježjem naknade za koncesiju utvrđuje na temelju činjenica utvrđenih prema njihovoj gospodarskoj biti i pripadajućim najvišim iznosima koji se obračunavaju primjenom kriterija koji su posebnim zakonom propisani za određivanje visine nakade za koncesiju.

Prema stavku 6. istog članka  utvrđenje i plaćanje naknade s obilježjem naknade za koncesiju ne predstavlja ozakonjenje nezakonitog obavljanja djelatnosti iz stavka 1. ovoga članka i ne može se smatrati osnovom za stjecanje prava koncesije te ne isključuje obvezu oduzimanja imovinske koristi ostvarene nezakonitim obavljanjem djelatnosti, kao ni pravo na naknadu svake druge štete koja je nastala zbog nezakonitog obavljanja djelatnosti.

Stavkom 7. istog članka propisano je da će se, ako posebnim propisom nije drukčije propisano, imovinska korist ostvarena nezakonitim obavljanjem djelatnosti oduzeti rješenjem iz stavka 1. ovoga članka kojim se utvrđuje obveza i nalaže uplata iznosa naknade s obilježjem naknade za koncesiju. Na uvjete i način oduzimanja imovinske koristi primjenjuju se odredbe posebnih zakona i propisa donesenih na temelju posebnih zakona. U svakom slučaju, oduzeta imovinska korist neće se umanjiti za iznos sredstava na bilo koji način uloženih u nezakonito obavljanje djelatnosti. Imovinska korist koja se ne može ili može pouzdano utvrditi na temelju poslovnih knjiga ili evidencija mora se procijeniti, odgovarajućom primjenom odredbi o procijeni porezne osnovice sukladno propisu kojim se uređuje porezni postupak. Ako ovim Zakonom, posebnim zakonima i propisima donesenim na temelju posebnih zakona nisu uređeni ili nisu u cijelosti uređeni uvjeti i način oduzimanja imovinske koristi, na odgovarajući način se primjenjuju propisi kaznenog prava kojima se uređuje oduzimanje imovinske koristi.

Stavkom 10. istog članka  je propisano da naknada iz stavka 1. ovog članka je samo dio naknade i ne isključuje obvezu isplate koristi, odnosno naknade štete koja će se naplatiti u prekršajnom, kaznenom ili parničnom postupku.

Člankom 16. Uredbe o postupku davanja koncesije na pomorskom dobru („Narodne novine“, broj: 23/04 do 10/17) određeni su kriteriji za utvrđivanje početnog iznosa stalnog i promjenjivog dijela naknade za koncesiju na pomorskom dobru (turističko-ugostiteljska djelatnost, plaže, marikultura i uzgoj mlađi, ostale gospodarske djelatnosti) te stalnog i promjenjivog dijela naknade za koncesije luka posebne namjene (luke nautičkog turizma: sidrišta-privezišta, marina, industrijske luke, brodogradilišne luke, sportske luke i ribarske luke), dok je člankom 16 A.4 utvrđen način plaćanja naknade za koncesiju (promjenjivi dio) na pomorskom dobru za ostale gospodarske djelatnosti.

Iz navedenih odredbi ZOK-a vidljivo je da  postoji zakonska osnova da se korisniku koji koristi pomorsko dobro bez odobrene koncesije na pomorskom dobru i zaključenog ugovora o koncesiji, za razdoblje nakon ... godine, kada je na snagu stupio Zakona o koncesijama („Narodne novine“, broj:69/17) koji je  propisao obvezu plaćanja naknade  s obilježjem naknade za koncesiju, kada se utvrdi korištenje pomorskog dobra.

Prema stanju spisa proizlazi: da je djelatnost tužitelja obavljanje charter usluga, a da je tužitelj radi obavljanja djelatnost chartera  sa vlasnicima brodova sklopio ugovore o najmu brodova koje je nakon toga koristio za djelatnost chartera; da je temeljem ugovora o najmu brodova tužitelj bio u obvezi za te brodove osigurati vezove, odnosno vlasnicima unajmljenih brodova priznati trošak veza ako su za te brodove vlasnici imali osiguran vez.

Ovlaštene osobe tuženika su nakon zaprimanja više prijava (potkrijepljenih fotografijama brodova) koje su dostavili građani, odnosno podnesaka javnopravna tijela, vezano za neovlašteno sidrenje brodova koje tužitelj koristi za obavljanje svoje djelatnosti chartera na prostoru ACI marine T., obavili očevid na predmetnom prostoru i to dva očevida sa vremenskim odmakom - u različito vrijeme.

Obavljenim očevidom, ovlašteni djelatnici tuženika su osobnim zapažanjem provjerili navode iz prijava koje je tuženik zaprimio vezano za sidrenje brodova koje tužitelj koristi za obavljanje charter djelatnosti, te su utvrdili da tužitelj brodove sidri ispred operativne obale koju J. k. „T.“ koristi za prihvat takmičarskih jedrilica, te na pontonu A-istočni dio ACI marine T., koji koristi PŠU L., odnosno razne fizičke osobe za smještaj svojih plovila.

Temeljem navedenog tuženik je  utvrdio da tužitelj sidrenjem brodova koje koristi za obavljanje djelatnost chartera, je nezakonito koristio pomorsko dobro na prostoru ACI T., obzirom  da tužitelj nema koncesiju, odnosno da za navedene brodove nije osiguran vez u navedenoj marini, niti su u to vrijeme imali ugovor o smještaju brodova  u nekoj drugoj marini (luci).

S obzirom na navedeno jasno da ti brodovi  koji nisu imali osiguran vez su trebali biti negdje smješteni (sidreni), pa je te brodove tužitelj sidrio ispred operativne obale koju koristi J. k. „T.“, te na pontonu A-istočni dio ACI marine T., koji koristi PŠU L., odnosno razne fizičke osobe za smještaj svojih plovila.

Sidrenjem brodova na prostoru operativne obale ispred J. k. „T.“ ili na pontonu A, bez plaćanja veza za sidrenje brodova tužitelj je besplatno koristio pomorsko dobro za obavljanje svoje gospodarske djelatnosti chartera.

Nesporno je da ACI d.d. R. ima koncesiju za navedeno područje te da plaća stalni dio naknade za koncesiju na čitavom koncesioniranom području, međutim ACI d.d. ne plaća promjenjivi dio naknade za dio na kojem gospodarsku djelatnost obavlja J. k. „T.“ i na prostoru koji koristi PŠU L., koji prostor u marini koriste sukladno dogovoru sa ACI-em, odnosno sukladno Ugovoru o koncesiji koju ima ACI.

U svom očitovanju od ... godine ACI d.d.  je navela da nema kontrolu nad prostorom na kojem posluje J. k. T. i prostoru koji koristi PŠU L., dakle, ACI nema utjecaja niti je povezan sa sidrenjem brodova tužitelja na navedenom prostoru.

Slijedom navedenog neosnovan je tužbeni navod  da za isto koncesionirano područje ne mogu postojati dvije koncesije, obzirom da za predmetno područje koncesiju ima ACI d.d. Isto tako nije od utjecaja pozivanje tužitelja na označenu nepravomoćnu odluku Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u T., kao i na stav suda iznijet u navedenoj presudi.

Stoga, kako je nadzorom utvrđeno, da je tužitelj obavljao gospodarsku djelatnost na pomorskom dobru u obuhvatu ACI marine T., na način da je navedeni dio pomorskog dobra koristio bez koncesije (besplatno), zakonito je tužitelju utvrđena obveza po osnovi naknade s obilježjem naknade, pa su neosnovani tužbeni navodi kojim se osporava osnovanost utvrđivanja obveze po osnovi  naknade s obilježjem naknade za koncesiju.

Imovinska korist tužitelju je pravilno utvrđena sukladno članku 89. stavak 7. ZOK-a, prema  kriterijima iz članka 16. Uredbe.

Neosnovan je prigovor tužitelja da je kod utvrđivanja imovinske koristi tuženik trebao pribaviti više usporednih podataka (tri) te temeljem istih utvrđivati imovinsku korist.               Kako je tužitelj brodove koji su obavljali charter ustvari sidrio u obuhvatu ACI marine T., po ocjeni suda pravilno je postupio tuženik kada je za utvrđivanje imovinske koristi koristio cjenik ACI marine T..

Istaći je da metoda procjene koju je porezno tijelo ovlašteno koristiti sukladno članku 89. ZOK, nije egzaktna metoda, ali je zakonom dozvoljena i u konkretnoj situaciji prihvatljiva, budući da tuženik na drugi način nije mogao utvrditi imovinsku korist.

Kod procjene porezno tijelo samostalno određuje metodu i način-mjerila za procjenu, sukladno članku 92. OPZ-a, kojeg je primijeniti sukladno članku 95. ZOK-a.

Ostali tužbeni navodi nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke. Sud ocjenjuje da je tuženik u provedenom postupku potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje, te po svim utvrđenim činjenicama kao i prigovorima tužitelja iznijetim u prigovoru i žalbi,  u osporenom rješenju dao detaljno obrazloženje, s čime je sud suglasan, obzirom da se isto cijeni uvjerljivim.

Istaći je da je u sličnoj pravnoj i činjeničnoj osnovi, a vezano za primjenu odredbi ZOK-a (čl. 12. i 89.) ovaj sud              donio identične presude te da je  u postupku po žalbi tužitelja jedna od njih (presuda broj: 8UsIcar-… od …. godine) potvrđena  presudom Visokog upravnog suda broj: Usž -… od .... godine.

Slijedom navedenog osporeno rješenje je zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 20/10. 143/12,152/14, 94/16 i 29/17, dalje: ZUS-a),odbiti tužbeni zahtjev, odnosno presuditi kao u izreci.

Tužiteljev zahtjev za naknadom troškova upravnog spora  je odbijen, sukladno članku 79. ZUS-a, budući da je tužbeni zahtjev odbijen.

 

 

U Splitu, 15. ožujka 2021. godine

                                                                                                                       SUDAC

 

                        Studenko Vuleta, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u   dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl. 66. st. 5 ZUS-a).

 

DNA:

-          opunomoćeniku tužitelja, D. Č., K. K., , uz zapisnik o objavi,

-          tuženiku Ministarstvu financija RH, Carinskoj upravi, Područnom carinskom uredu Split, Zrinsko-Frankopanska 60, uz zapisnik o objavi,

-          u spis.

 

 

                                                        za točnost otpravka-ovlašteni službenik

 

                                                                                                N. R.