- 1 -              I Kž 36/2021-6

 

 

 

 

 

Broj: I Kž 36/2021-6

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog A. A. zbog kaznenih djela iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Županijskog suda u Vukovaru od 24. studenog 2020. broj K-21/2019-178, u sjednici održanoj 17. ožujka 2021. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice branitelja optuženog A. A., odvjetnika I. P.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se žalba optuženog A. A., preinačuje se pobijana presuda u osuđujućem dijelu presude na način da se na temelju članka 452. točke 6. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.)

 

protiv optuženog A. A. (s osobnim podacima kao u prvostupanjskoj presudi)

 

ODBIJA OPTUŽBA

da bi:

 

1. u razdoblju od 1. siječnja 1997. do 31. prosinca 1998., u V., kao predsjednik Uprave trgovačkog društva M. p. d.d. V., ovlašten upravljati poslovanjem tog društva i zastupati društvo u pravnom prometu, koristeći se ovim ovlastima i postupajući izvan njih, u nakani da sebi pribavi znatnu nepripadnu imovinsku dobit iz blagajne društva podigao ukupno 652.321,47 kuna na ime akontacija po putnim nalozima, i to po isplatnicama broj … od 10. siječnja 1997. iznos od 30.000,00 kuna, broj … od 24. siječnja 1997. iznos od 267.321,47 kuna, broj … od 27. veljače 1997. iznos od 55.000,00 kuna, broj … od 17. travnja 1997. iznos od 35.000,00 kuna, broj … od 16. svibnja 1997. iznos od 40.000,00 kuna, broj … od 30. lipnja 1997., iznos od 100.000,00 kuna, broj … od 20. kolovoza 1997. iznos od 10.000,00 kuna i broj … od 31. prosinca 1997. iznos od 115.000,00 kuna, od kojeg iznosa je po uplatnicama broj …, … i … izvršio povrat akontacija društvu u ukupnom iznosu 359.099,98 kuna, a za sebe zadržao 293.221,49 kuna, te na ime akontacija isplata bez postojećih putnih naloga preuzeo i zadržao 34.274,00 kuna, pribavivši time za sebe, na štetu društvu M. p. d.d. V. ukupno 327.495,49 kuna,

 

dakle, u gospodarskom poslovanju povrijedio dužnost zaštite tuđih imovinskih interesa, koja se temelji na zakonu i na taj način pribavio sebi znatnu imovinsku korist, te time onome o čijim se imovinskim interesima dužan brinuti prouzročio znatnu štetu,

 

3. u vremenu od 25. siječnja 1997. do 28. studenoga 1998., kao predsjednik uprave trgovačkog društva M. p. d.d. V., zadužen sukladno odredbi čl. 252. st. 1. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine, broj 111/93) voditi poslove društva pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, suprotno tome u cilju da društvu P. d. o. o. V. pribavi znatnu nepripadnu imovinsku dobit, protivno odredbi čl. 6. Zakona o platnom prometu u zemlji (Narodne novine, broj 27/93,...138/97) i protivno odredbama Odluke o uvjetima i načinu plaćanja gotovim novcem (NN, broj 62/93, 59/94, 142/96, 80/98) naložio da se gotovina dnevnih utržaka ostvarena u prodavaonicama pekarskih i mlinarskih proizvoda društva M. p. d.d. umjesto na žiro-račun društva kod zavoda uplaćuje u blagajnu društva, a potom nalagao isplate sredstava ostvarenog utrška društva iz blagajne, i to:

 

- tijekom 1997. godine po isplatnicama broj …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, … i … u ukupnom iznosu od 1.760.899,90 kuna,

 

- tijekom 1998. godine po isplatnicama broj …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, …, … u ukupnom iznosu 1.729.026,07 kuna,

 

koja novčana sredstva su po njegovom nalogu putem posebnih uplatnica uplaćivana na žiro-račun društva P. d. o. o. u ukupnom iznosu od 3.489.925,97 kuna, od kojeg iznosa je društvo P. d.o.o. izvršilo isplate vjerovnicima društva M. p. d.d. u ukupnom iznosu od 2.904.437,11 kuna, čime je za društvo P. d.o.o. na osnovu preostalog zadržanog iznosa od 583.615,56 kuna pribavljena znatna imovinska korist na štetu društva M. p. d.d.,

 

dakle, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja imovinske koristi za drugu pravnu osobu grubo prekršio Zakona glede uporabe i upravljanja imovinom, a kaznenim djelom je pribavljena znatna imovinska korist i postupao je s ciljem pribavljanja takve koristi

 

čime da bi počinio djelom pod točkom 1., kazneno djelo protiv gospodarstva - zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., a djelom pod točkom 3. kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. alinejom 6. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 110/97. i 27/98. - dalje: KZ/97.).

 

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika kao i nagrada i nužni izdaci njegovog branitelja u odnosu na ta djela padaju na teret proračunskih sredstava.

 

II. Uslijed odluke pod točkom I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

Obrazloženje

 

Županijski sud u Vukovaru presudom broj K-21/2019-178 od 24. studenog 2020. proglasio je krivim optuženog A. A. da je djelom pod točkom 1. izreke navedene presude počinio kazneno djelo protiv gospodarstva – zlouporabom povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. u vezi stavka 1. KZ/11., a djelom pod točkom 3. izreke da je počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 2. u vezi stavka 1. alineje 6. KZ/97. nakon čega mu je za kazneno djelo pod točkom 1. izreke, na temelju članka 246. stavka 2. KZ/11., utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, a za kazneno djelo pod točkom 3. izreke, na temelju članka 292. stavka 2. KZ/97., utvrdio kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci te ga je potom na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci.

 

Na temelju članka 560. stavka 1. ZKP/08. od optuženog A. A. oduzeta je imovinska korist u iznosu od 327.495,49 kuna, utvrđeno je da navedeni novčani iznos predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario kaznenim djelima iz članka 246. stavka 2. KZ/11. i članka 292. stavka 2. KZ/97. te da je isti imovina Republike Hrvatske nakon čega je optuženiku naloženo da navedeni novčani iznos isplati Republici Hrvatskoj, u korist Državnog proračuna, u roku od godinu dana po pravomoćnosti presude, pod prijetnjom ovrhe.

 

Na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08. oštećena Republika Hrvatska, Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured V., upućena je na građansku parnicu radi ostvarenja imovinskopravnog zahtjeva.

 

Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi s člankom 145. stavkom 1. i 2. točkama 1. i 6. ZKP/08. optuženik je obvezan na naknadu troškova kaznenog postupka na ime djela (1/2) troškova svjedoka u iznosu od 419,20 kuna, na ime dijela (1/2) troškova vještačenja u iznosu od 7.962,50 kuna te na ime paušala iznos od 2.000,00 kuna.

 

Nasuprot tome, na temelju članka 452. točke 6. ZKP/08. protiv optuženog A. A. odbijena je optužba da je djelom pod točkom 4. izreke navedene presude počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 2. u vezi stavka 1. alineje 6. KZ/97., a djelom pod točkom 5. izreke da bi počinio kazneno djelo protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja – zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 2. u vezi stavka 1. alineje 4. KZ/97.

 

Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08. odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 146. (pravilno bi bilo: 145.) stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci i nagrada za njegovog branitelja u odnosu na odbijajući dio presude padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o kazni s prijedlogom da „drugostupanjski sud prihvati žalbu, preinači presudu, te optuženiku A. A. za oba kaznena djela utvrdi primjereno strože kazne zatvora, a potom izrekne primjereno strožu jedinstvenu kaznu“.

 

Žalbu je podnio i optuženi A. A. putem branitelja, odvjetnika I. P. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači presudu u pobijanom dijelu na način da utvrdi zastaru kaznenog progona te oslobodi optuženog odnosno odbije optužbu, a alternativno predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Istovremeno je zatražio da se branitelja optuženika pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća.

 

Odgovor na žalbu podnio je državni odvjetnik s prijedlogom da se žalba optuženika odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

 

Sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08. spis je prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Sjednici drugostupanjskog vijeća prisustvovao je branitelj optuženog A. A., odvjetnik I. P., a nisu pristupili zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske i optuženi Antun Andrijanić, iako su, prema potvrdama o izvršenoj dostavi uredno obaviješteni, pa je sukladno članku 475. stavku 4. ZKP/08. sjednica održana u njihovoj odsutnosti.

 

Žalba optuženika je osnovana, dok je žalba državnog odvjetnika bespredmetna.

 

U pravu je optuženik kada u izjavljenoj žalbi ističe da je u odnosu na točke 1. i 3. izreke pobijane presude povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika jer je, u međuvremenu, nastupila zastara kaznenog progona za ova kaznena djela.

 

Naime, kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11. (točka 1. izreke pobijane presude), na način kako je to optužnicom stavljeno na teret optuženiku, ostvareno je u razdoblju od 1. siječnja 1997. do 31. prosinca 1998., dok je kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 2. KZ/97. (točka 3. izreke pobijane presude) ostvareno u razdoblju od 25. siječnja 1997. do 28. studenog 1998.

 

Za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11. propisana je kazna zatvora od jedne do deset godina pa sukladno članku 81. stavku 1. podstavku 3. KZ/11. za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 5 godina kazneni progon zastarijeva nakon 20 godina.

 

Za kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 2. KZ/97. propisana je kazna zatvora od jedne do osam godina. Sukladno članku 19. stavku 1. podstavku 3. KZ/97. zastara kaznenog progona za kaznena djela za koja je propisana kazna zatvora teža od pet godina nastupila bi nakon proteka deset godina od njegova počinjenja, a u smislu članka 20. stavka 6. KZ/97. zastara kaznenog progona nastupa u svakom slučaju kad protekne dvaput onoliko vremena koliko je prema zakonu određena zastara kaznenog progona.

 

Međutim, kako zastara kaznenog progona za kazneno djelo iz točke 3. izreke pobijene presude nije nastupila do donošenja novog Kaznenog zakona, a koji je stupio na snagu 1. siječnja 2013. („Narodne novine“ broj 125/11.), to se, sukladno članku 86. KZ/11., u slučaju promijenjenih rokova zastare, a što je ovdje slučaj, primjenjuju zastarni rokovi novog zakona odnosno KZ/11.

 

Stoga, prema članku 81. stavku 1. podstavku 3. KZ/11. za kaznena djela za koja se može izreći kazna zatvora u trajanju dužem od 5 godina kazneni progon zastarijeva nakon 20 godina. U odnosu na oba kaznena djela također treba imati u vidu i odredbu članka 81. stavka 3. KZ/11. koja propisuje produljenje roka zastare kaznenog progona za dvije godine, ako je prije proteka rokova iz članka 81. stavka 1. KZ/11. donesena prvostupanjska presuda, a što je u ovom kaznenom predmetu također bio slučaj.

 

Naime, u ovom kaznenom predmetu, osim pobijane presude, ranije je već jedanput donesena prvostupanjska presuda prije nastupa zastare kaznenog progona (presuda broj K-11/09-150 od 2. svibnja 2014.), koja je bila ukinuta u odnosu na ova kaznena djela i ovog optuženika te je u tom dijelu predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku (rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj I Kž-149/2015-6 od 21. studenog 2018), zbog čega se, primjenom citirane zakonske odredbe iz članka 81. stavka 3. KZ/11., zastara kaznenog progona za oba ova kaznena djela produljuje za dvije godine. S obzirom na navedeno i produljenje zastarnog roka, za kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz članka 246. stavka 2. KZ/11. (točka 1. izreke pobijane presude) zastara kaznenog progona nastupila je za to kazneno djelo protekom 31. prosinca 2020., a za kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz članka 292. stavka 2. KZ/97. (točka 3. izreke pobijane presude) zastara kaznenog progona nastupila je protekom 28. studenog 2020.

 

Pobijana presuda donesena je 24. studenog 2020., a spis predmeta u povodu žalbi državnog odvjetnika i optuženog A. A. zaprimljen je na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske 20. siječnja 2021., dakle nakon što je već nastupila zastara kaznenog progona za oba kaznena djela za koja je pobijanom presudom optuženik proglašen krivim u ovom kaznenom predmetu.

 

S obzirom da je u međuvremenu za kaznena djela pod točkom 1. i 3. izreke pobijane presude nastupila zastara kaznenog progona trebalo je, na temelju članka 452. točke 6. ZKP/08., prihvaćanjem žalbe optuženika odlučiti kao u točki I. izreke ove presude te istovremeno primjenom članka 149. stavka 1. ZKP/08. odlučiti da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 1. do 5. ZKP/08. te nužni izdaci optuženika kao i nagrada i nužni izdaci njegovog branitelja, u odnosu na ta djela, padaju na teret proračunskih sredstava.

 

Slijedom navedenog, a uslijed ovakve odluke pod točkom I. izreke ove presude, žalba državnog odvjetnika zbog odluke o kazni je bespredmetna pa je odlučeno kao u točki II. izreke ove presude.

 

Zagreb, 17. ožujka 2021.

 

                            Predsjednica vijeća:

                            Vesna Vrbetić, v. r.