1

                            Poslovni broj Gž Ovr-150/2021-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Lidiji Oštarić Pogarčić, u ovršnom postupku
predlagatelja osiguranja Republike Hrvatske, Ministarstvo, kojeg zastupa zastupnik
na temelju zakona Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, protiv protivnika osiguranja M.
d.o.o. M. G., …OIB:…, radi osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, rješavajući žalbu protivnika osiguranja, izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pu Ovr-5/2020-29 od 15. veljače 2021., 15. ožujka 2021.,

r i j e š i o j e

Odbija se žalba protivnika osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog
suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pu Ovr-5/2020-29 od 15. veljače 2021.

Obrazloženje

Citiranim rješenjem odbačen je prijedlog ovršenika, odnosno protivnika osiguranja za ponavljanje postupka.

Protiv tog rješenja žali se protivnik osiguranja, te se u žalbi poziva na sve žalbene
razloge iz čl. 353. st. 1. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13,
89/14 i 70/19 - dalje ZPP) u svezi sa čl. 19. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br.
57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 121/05, 68/08 - dalje OZ)

U žalbi navodi kako je vezano uz prijedlog za ponavljanje postupka valjalo
predlagatelja osiguranja pozvati na očitovanje o tom zahtjevu. U postupku da je bilo doneseno
rješenje o osiguranju poslovni broj Ovr-291/10 od 13. svibnja 2010. radi osiguranja novčane
tražbine od 224.096,50 kn koje je doneseno na temelju ovršnog rješenja Ministarstva
financija, Porezne uprave, Područnog ureda Varaždin od 12. ožujka 2010. koje je potvrđeno rješenjem posl.br.Gž-341/2011-2 od 13. svibnja 2011. Međutim, ta tražbina da je u međuvremenu prestala što da je utvrđeno i presudom Upravnog suda u Zagrebu, odnosno da je višekratno prisilno naplaćena ili podmirena do 22.srpnja 2010. Na navedenom rješenju koje
je bilo piloženo uz prijedlog za osiguranje, da je potvrda ovršnosti bila pribavljena na
protupravan i nezakonit način, pa da je naveo kako postoji osnovana sumnja na počinjene
nekog od kaznenih djela predlagatelja osiguranja, što bi bilo prethodno pitanje za odluku po
donošenju po njegovu zahtjevu. Stoga da je postupak naplate trebalo obustaviti i naložiti
predlagatelju osiguranju očitovanje, odnosno provjeru vjerodostojnosti navoda iz zahtjeva.

Nezakonito postupanje poreznih tijela, odnosno predlagatelja osiguranja u odnosu na
njega da je višekratno «sankcionirano» od strane Upravnog suda i konačno presudom od 12.
travnja 2019. poništeno rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog
sektora za drugostupanjski upravni postupak o utvrđenju na kojem se je temeljio rješenje
poslovni broj Ovr-291/10 od 13. svibnja 2010. Upravo stoga da je on svoj prijedlog temeljio
na odredbi čl. 421. toč. 8. i 9.ZPP-a.

Osim toga, osiguranjem tražbine uknjižbom založnog prava da je odobreno
prekomjerno osiguranje na nekretnini koja ima daleko veću vrijednost od osigurane novčane
tražbine, čime da mu je predlagatelj osiguranja prouzročio tešku i nenadoknadivu štetu te
izgubljenu dobit, a na račun zakonske zatezne kamate i ostalih troškova.

Predlagatelj osiguranja da je znao, odnosno morao znati da ne raspolaže ovršnom
ispravom, sa čime su također trebali biti upoznati i prvostupanjski i drugostupanjski sud kada
su odlučivali u tom predmetu, da je tražbina predlagatelja bila neosnovana i nepostojeća, pa
da on ima pravni interes za podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka kako bi naknadio
štetu zbog isplate zakonske zatezne kamate, posebno iz razloga što je kod donošenja
drugostupanjskog rješenja on već podmirio porezni dug.

Predlaže da se uvaženjem žalbe predlagatelja osiguranja obaveže da mu isplati iznos
od 944.085,56 kn sa zakonskom zateznom kamatom i da mu naknadi troškove postupka.

Odgovor na žalbu nije podnesen

Žalba nije osnovana.

Sud prvog stupnja pobijano rješenje donosi pozivom na odredbu čl. 12. st. 1. u svezi sa
čl. 253. OZ-a zaključujući da sukladno toj odredbi ponavljanje postupka nije dopušteno, osim
u slučaju iz odredbe čl. 54. st. 7. OZ-a. Kako u konkretnom slučaju se ne radi o rješenju o
ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, to daljnjom primjenom odredbe čl. 425. st. 1. u svezi s
čl. 19. st. 1. OZ-a odbacuje prijedlog, a uz to smatra da protivnik osiguranja nema niti
pravnog interesa tražiti ponavljanje istog, jer da je postupak osiguranja pravomoćno
obustavljen rješenjem poslovni broj Ovr-291/2010 od 20. srpnja 2012.

Protivnik osiguranja sadržajno žalbom ukazuje na počinjenu apsolutno bitnu procesnu
povredu iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a u svezi s odredbom iz čl. 19 st. 1. OZ-a. Ti
žalbeni navodi nisu osnovani, jer je sud prvog stupnja u obrazloženju iznio razlog za
donošenje rješenja koji su dostatni da bi se isto moglo ispitati, a u povodu žalbe nije utvrđeno
niti da bi bila počinjena koja od drugih apsolutno bitnih procesnih povreda na koje ovaj sud
pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

Protivno tvrdnjama protivnika osiguranja, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je njegov prijedlog za ponavljanje postupka osiguranja odbačen. Naime, iz sadržaja spisa proizlazi da je od strane predlagatelja osiguranja protiv protivnika podnesen prijedlog za
osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na ime poreznog duga u iznosu od 224.096,04 kn na nekretnini upisom založnog prava i zabilježbom ovršivosti tražbine na nekretnini u vlasništvu protivnika osiguranja i to kčbr. ….k.o. M.. U postupanju po prijedlogu doneseno je rješenje kojim je prihvaćen prijedlog za osiguranje rješenjem od 17. svibnja 2010., a u povodu žalbe je rješenjem ovoga suda poslovni broj Gž- 341/11 od 13. svibnja 2011. to rješenje potvrđeno, osim u dijelu koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos troškova postupka od 5.182,77 kn.

Nadalje, iz sadržaja spisa proizlazi da je predlagatelj osiguranja dostavio podnesak u
spis od 4. srpnja 2012. u kojem navodi da povlači prijedlog, jer da je protivnik osiguranja u
cijelosti podmirio dugovani iznos i troškove ovršnog postupka te da se naloži zemljišno
knjižnom odjelu brisanje založnog prava. U postupanju po tom podnesku sud prvog stupnja je
rješenjem od 20. srpnja 2012. obustavio postupak osiguranja i naložio zemljišno knjižnom
odjelu brisanje založnog prava i zabilježbe ovršivosti tražbine po rješenju poslovni broj Ovr-
291/10 od 17. svibnja 2010. na nekretnini protivnika osiguranja.

Predlagatelj je dana listopada 2020. podnio prijedlog za ponavljanje postupka
pozivajući se na odredbu čl. 421. st. 5. ZPP-a te zatražio da mu se izvrši povrat nepripadne
imovinske koristi stečene na protupravan način u iznosu od 885.159,68 kn.

Sukladno odredbi čl. 19. st. 1. OZ-a, odredbe ZPP-a se na odgovarajući način
primjenjuju u ovršnom postupku i postupku osiguranja, ako ovim ili drugim zakonom nije
drugačije određeno. Međutim, odredbom čl. 12. st. 1. OZ-a propisano je u kojem je slučaju
ponavljanje postupka u ovršnom postupku i postupku osiguranja dopušteno, a to je jedino u
slučaju propisanom odredbom čl. 54. st. 7. OZ-a, dakle ukoliko se radi o rješenju o ovrsi na
temelju vjerodostojne isprave.

U konkretnom slučaju, kako je prethodno izneseno, prijedlog predlagatelja osiguranja
donesen je na temelju pravomoćnog i ovršnog rješenja Ministarstva financija Porezne uprave,
Područnog ureda Varaždin, a ne na temelju vjerodostojne isprave, pa je pravilno sud prvog
stupnja prijedlog za ponavljanje postupka kao nedopušten odbacio, primjenom odredbe čl.

425. st. 1. u svezi sa čl. 19. OZ-a, odnosno bez održavanja ročišta i očitovanja predlagatelja
osiguranja.

U odnosu na žalbene navode protivnika osiguranja kojima ukazuje na navodnu
nezakonitost postupanja u postupku naplate osigurane tražbine, valja odgovoriti da se
predmetni postupak odnosio i vodio, te rješenje o osiguranju doneseno samo radi osiguranja
tražbine zasnivanjem založnog prava i zabilježbom ovršivosti tražbine. Stoga, ukoliko je
prilikom naplate tražbine došlo do višekratne naplate potraživanja predlagatelja osiguranja,
odnosno ukoliko mu je takvim postupanjem nanesena šteta, tada protivnik osiguranja prava
vezana uz isplatu eventualne štete može ostvariti u drugom odgovarajućem postupku.

Slijedom iznesenog, primjenom odredbe iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a u svezi s čl. 19. st. 1.
OZ-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 15. ožujka 2021.

Sutkinja

Lidija Oštarić Pogarčić