Pristupanje sadržaju
OPĆINSKI SUD U SPLITU P-1508/2019 Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac
S P L I T
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Mirjani Rubić kao sucu pojedincu, u pravnoj
stvari tužitelja ad 1) N. Š., OIB:…, ad 2) S. Š., OIB:
…, obje iz S., ad 3) S. B. iz S., OIB:…, svi zastupani po odvjetnicima u odvjetničkom društvu L.-V.
i p. d.o.o. S., protiv tuženika G. S., S., OIB:
…, radi predaje u posjed nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana
26. siječnja 2021. u nazočnosti tužiteljica pod 1. i 2. te pun. tužiteljica A. L.
K., odvjetnice u O. L.-V. i p. d.o.o. te pun. tuženika H.
P. dipl. pravnika zaposlenog kod tuženika, dana 12. ožujka 2021.
p r e s u d i o j e
I Odbija se kao neosnovan prvi podredni zahtjev tužiteljica koji glasi:
"1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana predati tužiteljicama u vlasništvo i neposredan
posjed nekretninu kat. čest. zem. 10099/1 KO S., zk oznake čest. zem. 52/1 ZU 16181 KO
S., priznati tužiteljica kao plaćana sva komunalna davanja, uključujući građevinsku
dozvolu te omogućiti tužiteljica upis prava suvlasništva predmetne nekretnine svakoj za 1/3
dijela
2. Dužan je tuženik nadoknaditi tužiteljicama parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presuda pa do isplate."
II Odbija se kao neosnovan daljnji podredni zahtjev tužiteljica koji glasi:
"1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana izdvojiti u posebnu građevinsku česticu i
predati tužiteljicama u vlasništvo i neposredan posjed realno odvojeni dio nekretnine kat. čest.
zem. 10099/1 KO S., zk oznake čest. zem. 52/1 ZU 16181 KO S., površine 450 m2,
priznati tužiteljica kao plaćana sva komunalna davanja, uključujući građevinsku dozvolu te
omogućiti tužiteljica upis prava suvlasništva svakoj za 1/3 dijela.
2. Dužan je tuženik nadoknaditi tužiteljicama parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja prvostupanjske presuda pa do isplate."
III Dužne su tužiteljice u roku od 15 dana isplatiti tuženiku trošak u iznosu od
2.500,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od presuđenja pa
do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope
na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim
društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,
Obrazloženje
U tužbi podnesenoj ovom sudu 02.07.2012. se navodi da je nekretnina označena sa
čest. zem. 3787/20 ZU 9834 k.o. S. stvarno i pravno vlasništvo tužiteljica čiji dio površine
450m2 je tuženik uzurpirao i pretvorio u javnoprometnu površinu-lokalnu cestu obvezavši se
tužiteljicama platiti naknadu što do podnošenja tužbe nije učinio pričinivši tužiteljicama štetu.
Smatrajući kako vrijednost jednog metra četvornog na području G. S.- predio
P., iznosi najmanje 600,00 EUR-a odnosno 4.500,00 kn zatraženo je da se tuženik
obveže isplatiti tužiteljicama 2.025.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom sukladno
odredbi iz čl. 29. ZOO, počev od dana podnošenja tužbe do isplate.
Podneskom zaprimljenim u sudu 17.09.2013. u cilju otklanjanja prigovora
pomanjkanja aktivne legitimacije tužiteljice su dostavile Rješenje o nasljeđivanju iza smrti
svojih roditelja, pok. M. Š. pod br. O-1224/94 i pok. D. Š. pod br. O-
2208/03 navodeći kako su ih naslijedili za po 1/3 dijela svaka te dopunjavajući činjenične
navode tužbe potvrđujući kako traže novčanu naknadu radi nezakonito oduzetog zemljišta u
površini od 450 m2 budući su njihovi prednici dobili naknadu za površinu od 578m2.
Dodatno su objasnile kako je osnovna čest. zem. 3787/2 prvotno cijepana na čest. zem.
3787/2 i 3787/20, obje ZU 9834 k.o. S. od kojih je kasnije čest. zem. 3787/2 otpisana iz
z.k. uloška 9834 i pripisana u ZU 14876, a zatim poništena i pripojena čest. zem. 9922/14 k.o.
S. dok čest. zem. 3787/20 i dalje postoji i to u površini od 4m2 za koju tužiteljicama
također nije isplaćena naknada. Tijekom postupka tužiteljice su navele kako među strankama
zaključeni Sporazum o naknadi nije u cijelosti izvršen već samo djelomično, davanjem na
besplatno korištenje stana u Splitu, površine 78,06m2, ali nikada nije izvršen i u pogledu
dodjele parcele prednicima tužiteljica u površini od 450m2 na kojoj bi izgradili obiteljsku
kuću te tužiteljice i nadalje koriste zamjenski stan tako da nije došlo do zastare potraživanja.
Spomenutim podneskom tužiteljice su postavile i podredni tužbeni zahtjev tražeći
obvezivanje tuženika predati tužiteljicama u vlasništvo i neposredan posjed građevinsku
parcelu u S., na predjelu P., komunalno opremljenu, priznati mu kao plaćena sva
komunalna davanja, uključujući građevinsku dozvolu, u površini od 450m2 te omogućiti
tužiteljicama uknjižbu prava suvlasništva predmetne nekretnine, svakoj za po 1/3 dijela te
naknaditi parnične troškove.
Podneskom zaprimljenim u sudu 31.08.2015. a usklađujući zahtjev za isplatu s
podacima Porezne uprave o prosječnoj cijeni građevinskog zemljišta za lipanj 2015. u iznosu
od 4.568,68 kn/m2, glavnim tužbenim zahtjevom zatraženo je da se tuženik obveže isplatiti
tužiteljicama iznos od 2.060.206,00 kn sa zateznom kamatom u skladu s čl. 29. st.2.ZOO
počev od podnošenja tužbe pa do isplate.
U odgovoru na tužbu tuženik se protivio navodima tužbe osporavajući tužbeni zahtjev
u cijelosti te navodeći kako su prednici tužiteljica dana 08.06.1989. s prednikom tuženika u
Odsjeku za imovinskopravne poslove sklopili “ Djelomičan sporazum o naknadi“ u pogledu
kojeg je tuženik u cijelosti ispoštovao svoje obveze. Također i da su tužiteljice svoj zahtjev za
utvrđivanje naknade pokušale ostvariti u postupku utvrđivanja naknade-povrata oduzete
imovine, ali je rješenjem Ureda Državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Odsjek za
imovinsko pravne poslove, klasa:UP-IO-942-04/97-07/2702, Ur.broj:2181-05-03-03-11 od
27.10.2003 njihov zahtjev odbijen a Rješenjem Ministarstva pravosuđa, Uprave za građansko
pravo, Klasa:UP7II-942-01/04-01/149, Ur.br:514-03-07/9-06-2 od 18.12.2006 isto rješenje u
toč.2. je ostalo na snazi. Slijedom navedenog osporen je tužbeni zahtjev po osnovu i visini,
istaknut je prigovor presuđene stvari, zastare, prekluzije i nedostatka aktivne legitimacije te
predloženo tužbeni zahtjev odbiti.
Tijekom postupka tuženik je naveo kako je Sporazumom riješeno pitanje naknade za
zemljište prijašnje oznake čest. zem.3787/2 te za zemljište oznake čest. zem.3787/20, dakle za
1032m2 površine, radi čega smatra osnovanim prigovor zastare. Navodeći kako tuženik nije
pravni slijednik investitora u korist kojega je oduzeto zemljište za izgradnju II. dionice
zaobilaznice S. čiji investitor je bio tadašnji Republički SIZ za ceste, istaknut je i prigovor
promašene pasivne legitimacije. Usprotivio se konačno uređenom i podrednom zahtjevu u
cijelosti.
U tijeku postupka koji je vođen pod br. Pi-1472/12 izvedeni su dokazi pregledom
dokumentacije priložene spisu, izvadak iz zemljišne knjige br. uloška 9834, pročitano je
rješenje Ministarstva pravosuđa od 18. prosinca 2006.g., rješenje Ureda državne uprave u
SDŽ od 27. listopada 2003.g., zapisnik od 8. lipnja 1989.g., zajedno sa djelomičnim sporazum
o naknadi, rješenje Vrhovnog suda RH od 14. veljače 2007.g., rješenje o nasljeđivanju O
1224/94, O-2208/03, povijesni upis ZU 9834, rješenje Skupštine O. S. od 12. siječnja
1989.g., uvjerenje komiteta za urbanizam od 24. studenog 1987.g., prijedlog uvjeta uređenja
prostora, položajni nacrt G. S., pročitan je dopis Porezne uprave od 23. srpnja 2015., dopis H. c. od 2. listopada 2015.g. te je pročitan i pregledan
upravni spis klasa oznake 942-04/97-01/02702 Urbroj 2181-016-00-00/00-97-00001 te su
saslušane tužiteljica ad 1) i 3) kao parnične stranke i predmet je bio okončan presudom od 11.
siječnja 2016. kojom je odbijen glavni tužbeni zahtjev (pod točkom I), a prihvaćen podredni
tužbeni zahtjev (pod točkom II).
Rješavajući po žalbi tuženika, Županijski sud u Vukovaru, svojim rješenjem Gž-
227/16 od 25. ožujka 2019., uvažio je žalbu, ukinuo prvostupanjsku presudu u dijelu pod
točkom II kojom je prihvaćen podredni tužbeni zahtjev i u odluci o parničnom trošku (točka
III) i u tom dijelu predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje.
U postupku nastavljenom pod br P-1508/19 osim ranije izvedenih, izvedeni su i dokaz
pregledom prijepisa posjedovnog lista broj 18432 K.O. S., zk izvadaka za nekretnine
upisne u ZU 14786, 18689, 21816, 20361, 16181 sa izvodima iz katastarskog plana za te
nekretnine, pregledom lokacijske informacije od 28.09.2020., izmjena i dopuna DPU uređenja
područja jugoistočno od raskrižja B. i V. u. u S., lokacije informacije od
12.10.2020., time da sud odbio prijedlog tužitelju ukoliko je isti traženo izvođenje dokaza po
vještacima građevinske i geodetske struke jer kraj postignutih činjeničnih utvrđenja izvođenje tih
dokaza sud nije smatrao potrebnim, a stranke drugih dokaznih prijedloga nisu imali.
Tužiteljice su podneskom od 27. listopada 2020. istaknule kako su od tuženika u
odnosu na nekretnine koje je vlasnik G. S. zahtijevali lokacijsku informaciju i sukladno
uputi iz ukidne odluke dostavili podatke o nekretninama koje se nalaze u građevnoj zoni i
koje su vlasništvo tuženika te ispunjavaju sve pretpostavke iz ugovornog odnosa stranaka te
da je iz navedene dokumentacije razvidno kako se nekretnina označena kao čest. zem.
10099/1 u Generalnom urbanističkom planu S. nalazi unutar neizgrađenog građevinskog
područja naselja, u zoni mješovite namjene „M.- s. i t. “, a prema Detaljnom
planu uređenja nalazi se u zoni „S-s. n. “, u javnim upisnicima ima površinu 760
m2, ali je iz plana G. S. vidljivo kako je predviđena parcelacija navedene nekretnine te
kako ista ima oznaku S2-72, stambena namjena te kako je na navedenoj nekretnini predviđena
gradnja, a predloženo je izvesti dokaz sa vještacima građevinske i geodetske struke radi
identifikacije. Također su dostavile podatke i o nekretninama oznaka kat. čest. zem. 10099/2 i
10099/4, KO S., zemljišnoknjižnih oznaka 52/5 i 52/3 koje su također vlasništvo tuženika i
nalaze se u neposrednoj blizini čest. zem. 10099/1 te se nalaze u građevinskom području i na
području Ž.-P., zatim o nekretnini kat. čest. zem. 7424/12 KO S., zk oznake
1601/12, vlasništvo tuženika koja se također nalazi u građevinskoj zoni na području Ž.
P.. Slijedom navedenog tužiteljice su uredile (prvi) podredni zahtjev na predaju
tužiteljicama u vlasništvo i neposredan posjed nekretnine kat. čest. zem. 10099/1 KO S., zk
oznake čest. zem. 52/1 ZU 16181 KO S., priznanje tužiteljicama kao plaćena sva
komunalna davanja, uključujući građevinsku dozvolu te omogućiti tužiteljicama upis prava
suvlasništva predmetne nekretnine svakoj za 1/3 dijela
Drugim podrednim zahtjevom tužiteljice su tražile obvezivanje tuženika da u roku od
15 dana izdvoji u posebnu građevinsku česticu i preda tužiteljicama u vlasništvo i neposredan
posjed realno odvojeni dio nekretnine kat. čest. zem. 10099/1 KO S., zk oznake čest. zem.
52/1 ZU 16181 KO S., površine 450 m2, prizna tužiteljicama kao plaćena sva komunalna
davanja, uključujući građevinsku dozvolu te omogući tužiteljicama upis prava suvlasništva
svakoj za 1/3 dijela.
Preinaci se tuženik protivio.
U ovom stadiju postupka, nakon pravomoćnosti odluke kojom je odbijen ranije
postavljeni glavni tužbeni zahtjev na isplatu, predmet postupka je odlučivanje o
kondemnatornom tužbenom zahtjevu koji su tužitelji kao podredni postavili u podnesku od
27.listopada 2020. u odnosu na koji je tuženik izjavio da se protivi podrednom tužbenom
zahtjevu, što smatra protivljenjem preinaci tužbi.
U smislu odredbe iz čl. 188. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine
53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,
148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP) tužitelj može dva ili više zahtjeva u međusobnoj vezi
istaknuti u jednoj tužbi i tako da sud slijedeći od tih zahtjeva prihvati ako nađe da onaj koji je
ispred njega istaknut nije osnovan, što je ovdje bio slučaj čime je došlo do naknadne
eventualne objektivne kumulacije pri čemu isticanje drugog zahtjeva uz postojeći predstavlja
preinaku tužbe (čl. 191. st.1. ZPP-a).
Nakon dostave tužbe tuženiku, a ovdje je o tome riječ, za preinaku tužbe potreban je
pristanak tuženika ali i u situaciji kada se tuženik protivi preinaci sud je ovlašten, ali nije
dužan dozvoliti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje spora među
strankama (čl. 190. st.2. ZPP-a), time što će se smatrati da postoji pristanak tuženika na
preinaku tužbe ako se on upusti u raspravljanje o glavnoj stvari po preinačenoj tužbi, a nije se
prije toga protivio preinaci (st.3.).
U konkretnoj pravnoj stvari ovaj sud je, smatrajući da je to svrsishodno za konačno
rješenje dugogodišnjih odnosa među strankama preinaku dopustio.
Prvi i drugi podredni zahtjevi su neosnovani.
Prigovor presuđene stvari nije osnovan jer nitko ne tvrdi niti dokazuje da je između
istih stranaka već vođena i pravomoćno okončana parnica o istom zahtjevu (čl. 333. ZPP-a), a
zaključivanje Djelomičnog sporazuma u upravnom postupku ili donošenje rješenja u
upravnom postupku povodom zahtjeva za određivanje naknade ili povrata oduzete imovine
nema značaj pravomoćno presuđene stvari.
Glede prigovora aktivnoj legitimaciji tužiteljica odgovoriti je kako je isti neosnovan
budući je pregledom rješenja o nasljeđivanju ovog suda O-1224/94 iza smrti M.
Š. umrlog…. i O-2208/03 iza smrti pok. D. Š. umrle .
2003. utvrđeno kako su spomenute ostavitelje, kao njihova djeca, naslijedile ovdje tužiteljice,
svaka za po 1/3 dijela, što je u ostavinskom postupku iza smrti pok. D. Š. uključivalo
i naknadu za zemljište označeno sa čest. zem. 281/1 i 3787/2 k.o. S. (prema zapisniku od
8. lipnja 1989. sačinjenom kod Zavoda za pripremu zemljišta O. S. i prema rješenju o
nasljeđivanju O-1224/94 od 12. rujna 1996. iza smrti oca stranaka, pok. M. Š.), a
one su i sada upisane kao suvlasnice čest. zem. 3787/20 k.o. S..
Nadalje, prvenstveno je navesti kako je pregledom Rješenja Skupštine O. S.,
Komisije za imovinskopravne poslove br.11/UP-I-9/89 od 12. siječnja 1989. utvrđeno da je
istim Komisija za imovinsko pravne poslove tadašnje Skupštine S., po utvrđenju da
je građevinsko zemljište na predjelu M. u S., označeno sa čest. zem. 3787/2 ZU 9834
k.o. S., u površini od 1028m2 postalo društveno vlasništvo dana 08.08.1968. godine
stupanjem na snagu Zakona o određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima
gradskog karaktera, isto oduzela iz posjeda prijašnjih vlasnika odnosno posjednika Š.
M. i D.-D. u površini od 1028m2 i dala na korištenje O. S., radi
izgradnje druge dionice zaobilaznice grada S. na magistralnom pravcu M2 od km 4+730
do kn 7+910 k.o. S. i k.o. S. te zaobilaznice G. S. na magistralnom pravcu M-2
od km4+910 k.o. S. i k.o. S., a pregledom dopisa H. c. d.o.o. Z. od 2.
listopada 2015. utvrđeno je da je prometnica na križanju ulice Z. N. g. i P.
c. (zaobilaznica G. S.) završena 1995.
Pregledom zapisnika od 08.lipnja 1989 sastavljenog u Odsjeku za imovinskopravne
poslove Zavoda za pripremu zemljišta O. S. utvrđeno je kako je sastavljen u
nazočnosti stranaka i to zastupnika O. S. te prednika tužiteljica, M. i D.
Š. u postupku vođenom radi pokušaja sporazumnog određivanja naknade za deposedirano
zemljište označeno sa čest. zem. 3787/2, površine 1028 m2, uknjiženog i stvarnog korištenja
Š. M. i D., a na temelju rješenja Komisije za imovinskopravne poslove od 12.
siječnja 1989., kao i za ekspropriranu nekretninu u korist O. S., koja je u naravi
prizemnica sagrađena na čest. zem. 3787/2 k.o. S., anagrafske oznake: S., suvlasništva spomenutih, na temelju rješenja Odsjeka za imovinsko-pravne poslove,
Zavoda za pripremu zemljišta O. S., od 15. svibnja 1989., a sve u svrhu izgradnje II
dionice zaobilaznice G. S., čvor K., uz upozorenje da ukoliko se Sporazum ne
postigne o visini naknade, da će o tome odlučivati nadležni Općinski sud u Splitu.
Prethodno je utvrđeno kako je eksproprirana zgrada predlagatelja ležala na označenom
deposediranom zemljištu ukupne površine od 1028m2 te da su predlagatelji predali O.
S. ostatak od 4m2 koji je nakon izvršene parcelacije za deposesiju ovog lokaliteta dobio
novi broj i označen kao čest. zem. 3787/20 k.o. S. pa da je predmet sporazumijevanja
površina od 1032 m2.
Prema sadržaju Zapisnika stranke O. S. te M. i D. Š. su se
usmeno sporazumjele o naknadi, kako u pogledu oblika, tako i u pogledu visine naknade na
način da je prednicima tužiteljica ponuđeno i prihvaćena dodjela građevinske parcele u
stambenom nizu, koji je po PUP-u P. položen u bloku 04, grupi 042 koje je sjeverno
od buduće ulice… prvi niz uz ulicu, koje građevinske parcele prema već
postojećim provedbenim naredbama su približne veličine 450m2 ali ne i jednake pa obzirom
na veličinu objekta koji je ekspropriran i standarde o formiranju građevinskih parcela, od
oduzete površine zemljišta ponuđeno je priznati kao građevinsku parcelu 450m2 na kojoj je
izgrađena prizemnica, pa bi pravo na naknadu odgovaralo cijenama za građevinsku parcelu
što bi po usmenom sporazumu bilo ostavljeno za prijeboj naknade koju će predlagatelji biti
dužni platiti na ime naknade za građevinsku parcelu koja će im se dodijeliti na predjelu
P., koja je odredivo ponuđena s približnom oznakom površine time da bi prava površina za ovaj prijeboj bila utvrđena nakon individualizirano ponuđene građevinske parcele.
Preostala površina od 582m2 utvrđena je kao u naravi vrt i ponuđena cijena za
poljoprivredno zemljište prema obavijesti Uprave prihoda kao i naknada za kulture prema
obavijesti Instituta za Jadranske kulture. Sukladno izloženom usmenom sporazumu, zaključen
je Djelomičan sporazum o naknadi kao sastavni dio zapisnika kojim se O. S. obvezala
za površinu oduzete građevinske parcele od 450m2, pobliže opisanu u točki I sporazuma,
obračunati tamo predlagateljima naknadu, nakon što bude imovinski moguće dodijeliti točno
određenu zamjensku građevinsku parcelu na predjelu P. u S., na lokalitetu PUP-a
P. u bloku 4, grupi 042 i to sjeverno od buduće ulice… prvi niz uz
ulicu, čim jedna od tih građevinskih parcela bude sposobna za dodjelu na ime predlagatelja
Š. M. i D. na jednake dijelove (točka III).
Također se O. S. obvezala za predlagatelje M. i D. Š. izvršiti
uplatu komunalne naknade i naknade za sklonište koji bi se trebali platiti prilikom izgradnje
nove zgrade na novododijeljenoj parceli na P. za površinu od 65,41m2 koliku su
površinu imali u svojoj stambenoj zgradi te snositi ostali trošak parcelacije, uvjeta uređenja
prostora i drugih manjih troškova u pripremi dokumentacije za drugu parcelu (toč. IV).
Također se O. S. obvezala vrijednost građevinsko-zanatskih radova
ekspropriranog objekta ponuditi predlagateljima u vrijeme kada ovi budu obvezni izvršiti
uplatu komunalne naknade i naknade za sklonište prilikom pribavljanja dokumentacije za
izgradnju svoje nove zgrade na dodijeljenoj im parceli na P., prema cijenama u to
vrijeme a na koji iznos bi tekle kamate po viđenju i to od dana kada predlagatelji O. S.
predaju deposedirano zemljište i ekspropriranu zgradu slobodnu od osoba i stvari za svrhu
rušenja pa do isplate tada ponuđenog iznosa (toč. V).
O. S. se obvezala predlagateljima dati na privremeno besplatno korištenje stan
u S., ulaz I, prizemlje 1, stan br.2, tip 2,1/5 s površine 78,06m2 koji je useljiv
odmah, do proteka roka od 18 mjeseci od dana pravomoćnosti građevinske dozvole
predlagatelja za izgradnju nove kuće na ponuđenoj građevinskoj parceli a koji su stan po
isteku tog roka dužni vratiti O. S. u urednom stanju, preseliti u novu zgradu koju će
izgraditi na predjelu P. pa makar u tom roku osposobili i jednu stambenu jedinicu za
stanovanje, što su inače dužni učiniti prihvatom ponude. O. S. se obvezala i na
plaćanje troškova dvostrukog preseljenja u visini tamo pobliže navedenoj, a predlagatelji u
roku od 8 dana od sklapanja sporazuma predati O. S. ekspropriranu zgradu te
deposedirano zemljište slobodno od osoba i stvari, a u svrhu rušenja.
Gore navedenim dokazima i iskazima tužiteljica te njihovom ocjenom utvrđeno je
kako su prednici tužiteljica, njihovi roditelji M. i D. Š. bili vlasnici čest. zem.
3787/2 površine 1.028m2 koja je postalo društveno vlasništvo stupanjem na snagu Zakona o
određivanju građevinskog zemljišta u gradovima i naseljima gradskog karaktera i
deposedirano Rješenjem tadašnje Skupštine O. S. od 12. siječnja 1989. kao i stambena
prizemnica izgrađena na tom zemljištu koja je eksproprirana rješenjem od 15. travnja 1989.,
što je dano na korištenje O. S. radi izgradnje druge dionice zaobilaznice G. S.,
da je u postupku određivanja naknade za čest. zem. 3787/2 i stambenu prizemnicu na istoj
izgrađenu, Djelomičnim sporazumom o naknadi priznata i prednicima stranaka isplaćena
naknada u novcu za 582m2 deposedirane nekretnine, dok za ostalih 450m2 građevinske
parcele naknada nije isplaćena već se O. S. obvezala dodijeliti im zamjensku
građevinsku parcelu na predjelu P. u S. uz plaćanja komunalne naknade, naknade
za skloništa, pribave građevinske dozvole i ostale troškove u opsegu koji je u Sporazuma
pobliže naveden, a ovdje ranije reproduciran, kao i dati na korištenje zamjenski stan te snositi troškove preseljenja, sve ranije pobliže navedeno.
Nije sporno da su prednici tužitelja predali O. S., predniku sadašnjeg tuženika
ekspropriranu zgradu i deposedirano zemljište slobodno od osoba i stvari za svrhu rušenja i
da je na predmetnoj nekretnini sagrađena cesta koja je i dovršena 1995.
Prema rezultatima dokaznog postupka koje tuženik nije osporio proizlazi da je
prednicima tužiteljica dodijeljen na besplatno korištenje zamjenski stan u kojem su živjeli a
nakon njihove smrti u istom živi tužiteljica pod 1. Nadalje proizlazi, posebno iz dopisa G.
S., Upravnog odjela za urbanizam od 19. ožujka 2002. koji je dostavljen u spisu upravnog
postupka kako G. S. nije realizirao preuzete obveze iz točaka III, IV i V Sporazuma o
naknadi od 08. lipnja 1989.
Nije sporno da tužiteljice nisu uspjele ostvariti naknadu podnošenjem zahtjeva za isplatu naknade u upravnom postupku.
Naime, pregledom rješenja Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo
i imovinskopravne poslove, Odsjek za imovinsko-pravne poslove Klasa:UP-I-942-04/97-
01/2702 Urbroj:2181-05-03-03-11 od 27. listopada 2003. donesenog povodom zahtjeva
tužiteljica u postupku utvrđivanja naknade-povrata za oduzetu imovinu od 30. lipnja 1997.
utvrđeno je kako je istim odbijen zahtjev ovdje tužiteljica za povrat čest. zem. 281/1 ZU
11653 k.o.S. a koje su prijašnji vlasnici Š. M. i Š. D. ž. M. predali
u posjed O. S., na zapisnik Odsjeka za imovinsko-pravne poslove Zavoda za pripremu
zemljišta O. S., Klasa:944-06/89-01/04-TJ od 25. svibnja 1989. (toč 1.) te zahtjev za
utvrđivanje naknade za zemljište označeno sa čest. zem. 3787/2, u površini od 1028m2, a koje
zemljište je deposedirano pravomoćnim rješenjem Komisije za imovinsko-pravne poslove
broj:11/UP-I-9/89 od 12. siječnja 1989. kao i za ekspropriranu nekretninu, u naravi stambenu
prizemnicu, sagrađenu na čest. zem.3787/2 k.o. S., a koja nekretnina je eksproprirana
temeljem rješenja Odsjeka za imovinsko-pravne poslove, Zavoda za pripremu zemljišta
O. S., Klasa:UP-I-943-04/89/01/04 od 15. svibnja 1989. godine, kao neosnovan (toč.
2.), a rješenjem je odbačen zahtjev za utvrđivanje naknade-povrata za čest. zem 281/2 K.o.
S..
Prema spomenutom rješenju, a od interesa za ovu parnicu, zahtjev pod točkom 2. je
odbijen jer je bio stav nadležnog tijela da sve dok Sporazum o naknadi egzistira, njegova
provedba je u nadležnosti sudskog postupka pa stranke u sudskom postupku mogu tražiti od
G. S. ispunjenje točaka III, IV i V navedenog sporazuma.
Rješavajući po žalbi protiv navedenog rješenja, Uprava za građansko pravo
Ministarstva pravosuđa svojim rješenjem pod br. Klasa: UP/II-942-01/04-01/149 Urbroj:514-
03-07/9-06-2 od 18. prosinca 2006 poništila je toč. 1. pobijanog rješenja i predmet je u tom
opsegu vraćen na ponovni postupak (toč. 1.) te je poništen i zaključak o odbacivanju zahtjeva
za utvrđivanje naknade-povrata za čest. zem 281/2 K.o. S., što nije od značaja za ovu
parnicu.
Glede toč. 2. prvostupanjskog rješenja žalbeno tijelo je smatralo da je pravilno i
zakonito odbijen zahtjev za utvrđivanje naknade za zemljište označeno sa čest. zem. 3787/2
površine 1028m2, izražavajući stav da Nagodba koju Zakon o općem upravnom postupku
predviđa kao mogućnost pod određenim uvjetima i u upravnom postupku, ne predstavlja
rješenje o pravima i obvezama stranka, već uređenje odnosa sporazumom između stranaka pa
se ne može poistovjetiti s rješenjem u upravnom postupku pa da je zaključenje sporazuma u
upravnom postupku strogo formalni pravni posao čija se valjanost ili neispunjenje ocjenjuje u
sudskom postupku i može biti razlogom tužbenog zahtjeva, radi čega je u tom dijelu
ostavljena na snazi toč. 2. pobijanog rješenja.
U spisu nema dokaza da su prednici tužiteljica ili tužiteljice poslije njih tražili
ispunjenje toč. III, IV i V Sporazuma, osim u gornjem upravnom postupku i kasnije
podnošenjem ove tužbe.
Također bi iz zapisnika na kojem je zaključen Djelomičan sporazum o naknadi,
proizlazilo kako je na dan sklapanja sporazuma predmet obveze dodjelom građevinske parcele
bio odrediv opisom „parcela u stambenom nizu, koji je po PUP-u P. položen u bloku
04, grupi 042 koje je sjeverno od buduće ulice…., prvi niz uz ulicu, koje
građevinske parcele prema već postojećim provedbenim naredbama su približne veličine
450m2 ali ne i jednake“, da parcela nije bila individualizirana niti određen rok za to osim
uopćenom formulacijom:“ Nakon što bude imovinski moguće dodijeliti predlagateljima točno
određenu zamjensku građevinsku parcelu na predjelu P.……“ kao što nije određen
krajnji rok ni za ispunjenje ostalih obveza koje su sada sporne.
U konkretnom slučaju tužbenim zahtjevom se traži izvršenje činidbe što predstavlja
obveznopravni zahtjev koji zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina iz čl.371. Zakona
o obveznim odnosima (Narodne novine 53/91,73/91,119/93,3/94,7/96,91/96,112/99,88/01
ZOO/91) što odgovara čl.226. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08
125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO/05).
U smislu čl. 361. ZOO/91 koji odgovara čl.215. ZOO/05 zastarijevanje počinje teći od
dana kada je prestao stvarnopravni zahtjev za povrat nekretnine i nastao obveznopravni
zahtjev a to je u konkretnom slučaju vrijeme kada je na predmetnoj nekretnini prednika
tužitelja izgrađena cesta, što je bilo 1995. a tužba u ovom predmetu je podnijeta 2012.
Ako se zahtjev tužiteljica promatra kao traženje izvršenja sporazuma između njihovih
prednika i O. S., kao prednika ovdje tuženika, koji sporazum je smatrati nagodbom u
upravnom postupku, sukladno odredbi iz čl. 24.st.2. OZ pa u varijanti najpovoljnijoj za
tužiteljice, kada bi se uzeo desetogodišnji zastarni rok iz čl. 379. st. 1. ZOO/91 koji je bio na
snazi u vrijeme Sporazuma (1989.), što odgovara sadašnjem čl. 233. st.1. ZOO/05 i taj rok je
protekao do podnošenja tužbe 02.07.2012.
Pri tome se ukazuje da je odredbom iz čl.314. ZOO/91 bilo propisano, ako rok nije
određen, a svrha posla, priroda obveze i ostale okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za
ispunjenje, vjerovnik može zahtijevati odmah ispunjenje obveze a dužnik sa svoje strane
može zahtijevati od vjerovnika da odmah primi ispunjenje, dok je odredbom iz čl.173. st.3
ZOO/05 bilo propisano kada rok nije određen ugovorom ili zakonom, a narav obveze i ostale
okolnosti ne zahtijevaju stanovit rok za ispunjenje, vjerovnik može odmah zahtijevati
ispunjenje obveze a dužnik sa svoje strane može zahtijevati od vjerovnika da odmah primi
ispunjenje.
Ovdje je obveza bila odrediva već zaključenjem djelomičnog sporazuma 1989. kako
iz njegovog sadržaja proizlazi, ali nekretnina tada nije bila individualizirana, a u datoj situaciji
kada je prednicima tužiteljica deposedirano zemljište i eksproprirana prizemnica u kojoj su
živjeli porušena i na mjestu iste dovršena izgradnja prometnice 1995. po nalaženju ovog
suda pravično je ocijeniti da su prednici tužiteljica odnosno tužiteljice mogli i trebali
najkasnije te godine prekinuti neizvjesnost zahtijevanjem ispunjenja, što su i učinile tužiteljice
podnošenjem zahtjeva za naknadu-povrata oduzete imovine u upravnom postupku 1997., pa
ako se ovaj potonji rok promatra kao najpovoljniji za tužiteljice, onda je od tada kao dana
dospijeća pa do podnošenja tužbe 2012. također protekao desetogodišnji zastarni rok.
Pri tome je još navesti kako time što su tužiteljice kao predlagateljice podnijele 30.
lipnja 1997. nadležnom upravnom tijelu zahtjev za utvrđenje naknade za zemljište označeno
sa čest. zem. 3787/2 u površini od 1028m2 nije došlo do prekida zastarjelosti u smislu
odredbe iz čl.389. ZOO/91, koji odgovara čl. 242. ZOO/05 jer je njihov zahtjev u tom
postupku odbijen.
Radi svega navedenog i bez obrazlaganja o ostalim prigovorima istaknutim po tuženiku, prvi i drugi podredni tužbeni zahtjev je kao neosnovan valjalo odbiti.
Odluka o trošku se temelji na odredbi čl. 154. st. 1., 155. i 164. ZPP-a te je tuženiku
valjalo dosuditi trošak pristojbe odgovora na tužbu (plaćeno 13.10.2012.) u iznosu od
2.500,00 kn.
U Splitu, 12. ožujka 2021.
S U T K I NJ A:
Mirjana Rubić, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima
pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi
ovome sudu pismeno u tri primjerka, a o njoj odlučuje Županijski sud kao drugostupanjski
sud.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je
uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude
obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije
bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava
presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.