Pristupanje sadržaju
REPUBLIKA HRVATSKA OPĆINSKI SUD U SPLITU
P-243/2017
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužitelja
I. G. (G.) sina M. iz S., OIB…, kojeg zastupa punomoćnik V. V., odvjetnik u V., protiv tuženika
pod 1 M. R., OIB … i pod 2 M. R., OIB oboje iz S., koje zastupaju punomoćnici iz odvjetničkog društva K. i B. uZ., radi zaštite od uznemiravanja i predaje nekretnine u posjed, nakon održane glavne i
javne rasprave zaključene 9. veljače 2021. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja
R. P., odvjetničke vježbenice kod M. G., odvjetnika u S. te tuženika i
njihovog punomoćnika T. D., odvjetnika u Z., na ročištu radi objave, dana
12. ožujka 2021.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženicima, u roku od 15 dana, s nekretnine oznake čest. zgr. 291/7 ZU 1931
KO V., dvor 18 m2, ukloniti zid dužine 3,18 m koji se na skici lica mjesta stalnog sudskog
vještaka za geodeziju R. R. ing. geod. iz lipnja 2020. nalazi između točaka A i B,
ukloniti kamin koji je na skici lica mjesta stalnog sudskog vještaka za geodeziju R. R.
ing. geod. iz lipnja 2020. označen slovom K, ukloniti kamene ploče postavljene duž cijele
površine (izuzev "jerule") čest. zgr. 291/7 ZU 1931 KO V., dvor 18 m2 te im se nalaže
nekretninu oznake čest. zgr. 291/7 ZU 1931 KO V., dvor 18 m2, predati u posjed tužitelju
slobodnu od osoba i stvari tuženika te napustiti posjed ove nekretnine.
II Dužni su tuženici solidarno naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 21.300,00
kn sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove odluke do isplate po stopi koja se
određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za
referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a odbija
zahtjev tužitelja za solidarnom naknadom troška.
Obrazloženje
Dana 17. siječnja 2017. tužitelj je ustao protiv tuženika tužbom radi zaštite od
uznemiravanja nekretnine oznake čest. zgr. 291/7 ZU 1931 KO V., dvor 18 m2, uklanjanjem
ogradnog zida, kamina i podnih ploča izgrađenih i postavljenih na označenoj nekretnini te radi
njezine predaje u slobodan posjed tužitelju. Navodi kako je vlasnik čest. zgr. 291/7 KO V., a
tuženici bez pravnog osnova u njezinom posjedu te kako su u tijeku 2016., mimo znanja i protiv
njegove volje, srušili vanjski zid i na tom mjestu sagradili novi, srušili zid koji je dijelio
predmetnu nekretninu od nekretnine oznake čest. zgr. 291/6 u vlasništvu tužene te izgradili
kamin i postavili podne ploče.
U svom odgovoru od 24. ožujka 2017. tuženici su iskazali protivljenje tužbi u cijelosti,
ističući prigovor promašene aktivne legitimacije uz obrazloženje kako tužitelj nije osoba
upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasnik nekretnine, potom prigovor promašene pasivne
legitimacije u odnosu na tuženika pod 2 te pored toga istaknuli kako imaju pravo na posjed jer
je tužena predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem nakon očeve smrti i temeljem diobe
sklopljene s ostalim očevim nasljednicama te na kraju i temeljem dosjelosti, jer je u
samostalnom posjedu zakonom propisane kakvoće koji traje kontinuirano desetljećima.
U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom vlasničkih listova od 3. kolovoza 2016.,
22. veljače 2017., 13. i 19. rujna 2017. i 14. srpnja 2020., povijesnih vlasničkih listova od 15. i
18. rujna i 19. listopada 2017., fotografija priloženih spisu, tlocrta postojećeg stanja, rješenja o
nasljeđivanju broj O-1286/05 od 28. srpnja 2005., broj O-801/02 od 19. travnja 2002., prijepisa
posjedovnog lista broj 390 Ureda za katastar S., Ispostave V. od 26. srpnja 2005. i
povijesnih promjena na katastarskoj čestici zgrade od 1. ožujka 2017., ugovora o realnoj diobi
nekretnina od 1. rujna 2006., rješenja Ureda za katastar, Ispostave V. od 21. rujna 2009.,
rješenja ovog suda broj Z-1/10 od 7. srpnja 2011., prijavnog lista i skice izmjere od 15. ožujka
2008., darovnog ugovora od 29. lipnja 1988. i punomoći od 24. lipnja 1986., tužiteljevih S.
i S. putovnica, vjenčanih listova od 19. prosinca 2000. i 22. srpnja 2005., krsnog lista od 15.
siječnja 1993., potvrde o OIB Porezne uprave od 11. kolovoza 2014., kupoprodajnog ugovora
od 17. veljače 1918., elektronske korespodencije od 4. kolovoza 2016., prijevoda putovnice
tužitelja izdane u S., njegovog zahtjeva za azilom od 12. kolovoza 1994., njegove izbjegličke
putovnice, rješenja o dodjeli azila od 6. veljače 1995., zahtjeva za karticu socijalnog osiguranja
od 20. kolovoza 2007., potvrde od 20. kolovoza 2007., očevidom održanim na licu mjesta 16.
listopada 2019. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju R. R. i pregledom
njegovog nalaza od 9. siječnja 2020. s prilozima te dopuna vještvu od 21. veljače i 24. lipnja
2020., pregledom ostavinskog spisa broj O-1286/05, zemljišnoknjižnih spisa broj Z-213/81 i Z-
102/88, saslušanjem svjedoka I. i B. G., A. M., N. i A. D.,
S. K., D. I. i J. M. te tužitelja i tuženika kao parničnih
stranaka.
Dana 15. srpnja 2020. zaprimljen je podnesak tužitelja kojim konačno postavlja tužbeni
zahtjev na način koji je sadržajno praktički istovjetan izreci ove presude, a tuženici su se
protivili preinaci tužbe o čemu sud nije imao potrebe posebno odlučivati, već im je na ročištu
održanom 16. srpnja 2020. skrenuo pozornost kako je zahtjevom iz 2020. potraživanje tužitelja
usklađeno s nalazom sudskog vještaka za geodeziju i njegovom skicom lica mjesta, a osim toga,
novim zahtjevom nije povećan postojeći, tako da se u ovom slučaju ne radi o preinaci tužbe u
smislu odredbe iz čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN broj 53/91, 91/92, 112/99,
117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP).
Stranke su zatražile naknadu parničnog troška.
Tužbeni zahtjev je osnovan.
Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi je li tužitelj vlasnik predmetne nekretnine
i ovlašten zahtijevati njezinu zaštitu i predaju u posjed, je li tuženik pod 2 pasivno legitimiran
u ovoj parnici te imaju li tuženici pravnu osnovu temeljem koje su ovlašteni poduzimati radnje
koje su predmet ovog spora i odbiti predaju sporne nekretnine u slobodan posjed protivnoj
stranci.
Odredbom iz čl. 161. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („NN“ br.
91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, dalje ZV)
propisano je kako vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar predaju
posjeda te stvari, a to njegovo pravo ne zastarijeva, kako propisuje odredba iz st. 2.
Zaštita od uznemiravanja nekretnine regulirana je odredbom iz čl. 167. st. 1. ZV po kojoj
vlasnik može putem suda zahtijevati da treća osoba prestane s bespravnim uznemiravanjem
njegove stvari na drugi način, a ne oduzimanjem te stvari.
Odredbom iz čl. 163. st. 1. propisano je kako posjednik ima pravo odbiti predaju stvari njezinom vlasniku ako ima pravo kojega ovlašćuje na posjed te stvari.
Na okolnost svoje aktivne legitimacije u ovoj pravnoj stvari, odnosno ovlaštenja
zahtijevati od tuženika uklanjanje zida i podnih ploča koji su predmet spora, tužitelj prilaže
vlasnički list od 3. kolovoza 2016. iz kojeg je razvidno kako je upisani vlasnik za cijelo
nekretnine čest. zgr. 291/7 ZU 1931 KO V., a iz povijesnog vlasničkog lista za ovu nekretninu
od 18. rujna 2017. i darovnog ugovora od 29. lipnja 1988. razvidno je kako je I. G. pok.
M. upisan kao vlasnik označene nekretnine 1988. temeljem tog pravnog posla sklopljenog
s darovateljem A. (A.) C. pok. I. iz V., Č..
Kako tuženici osporavaju da bi upisani vlasnik i ovdje tužitelj bio ista osoba, tužitelj je
dostavio putovnicu bivše S. iz koje je razvidno njegovo ime I. G. datuma rođenja…. s prebivalištem u B., (tadašnja SR S.) te putovnicu S.
iz koje su razvidni istovjetni podatci u pogledu dana i godine te zemlje rođenja (S.), a
upisanog imena I. G.. Također prilaže krsni list Ž. S.. P. A. u B. od
15. siječnja 1993. iz kojeg je razvidno kako su roditelji I. G., rođenog …
s prebivalištem u B., otac M. G. i majka I. G. rođ. I.-
B.. Nadalje, priložena je potvrda Porezne uprave od 11. kolovoza 2014. iz koje je razvidan
OIB I. G. (rođenog …) i to broj OIB …koji je istovjetan onom
označenom u tužbi. Konačno, tužitelj dostavlja i ovjerovljene prijevode svoje putovnice izdane
u S., njegove izbjegličke putovnice, zahtjeva za azilom od 12. kolovoza 1994. i odluke od 6.
veljače 1995. kojom mu je odobren azil, a pored svega stranačku legitimaciju potvrđuju njegova
majka I. I. i brat B. G. u svjedočkim iskazima pred zamolbenim sudom u
Zagrebu na ročištu održanom 15. lipnja 2018.
Slijedom iznijetog, a uzimajući u obzir kako je tužitelj osobno pristupio u sudnicu
prilikom davanja svog iskaza na ročištu 26. veljače 2020., sud smatra kako je dokazao da je
upravo on osoba koja je označena u zemljišnoj knjizi kao vlasnik predmetne nekretnine, pri
čemu valja dodati kako je opće poznata činjenica da u engleskom jeziku nema slova "č" i "ć"
te da fizičke osobe s ovih prostora, a čija prezimena završavaju ovim slovima, često u svojim
službenim ispravama mijenjaju prezimena tako da završavaju slovima "ch". Dakle, sasvim je
logično da je ovdje tužitelj raspoloživih isprava na ime I. G. ista osoba koja je u
zemljišnoj knjizi upisana kao I. G. pa je na tako iskazan način dokazao aktivnu
legitimaciju u parnici, uz napomenu kako se pravo vlasništva na nekretnini dokazuje upisom u
zemljišne knjige.
U cilju utvrđenja stanja predmetne nekretnine, održan je očevid na licu mjesta 16.
listopada 2019. uz sudjelovanje sudskog vještaka za geodeziju R. R., a punomoćnik
tužitelja tom prilikom je kao predmet ovog spora pokazao dio u cijelosti ograđenog dvorišta u
V. do kojeg se pristupa kroz nova drvena vrata iz…., uključujući i očito novi
ogradni kameno-betonski zid sagrađen uz označenu ulicu. Također je pokazao novopostavljene
kamene podne ploče i novo sagrađeni kamin položen na južnoj strani predmetne površine te u
cijelosti ograđenu "jerulu" na kojoj je stablo limuna.
Sudski vještak za geodeziju R. R. u svom je nalazu od 9. siječnja 2020.
identificirao pokazani prostor utvrdivši kako je sporni dio dvorišta položen na nekretnini oznake
čest. zgr. 291/7 KO V., dok je preostali, ovdje nesporni dio tog dvorišnog prostora položen na
čest. zgr. 291/6 KO V.. Na priloženoj skici lica mjesta crvenom bojom prikazao je graničnu
crtu između ovih nekretnina, a plavom bojom sporni ogradni kameno-betonski zid dužine 3,18
m. U južnom dijelu sporne 291/7 prikazao je položaj "jerule" s limunom i kamina. U svom
očitovanju na primjedbe tuženika od 21. veljače 2020. vještak navodi kako se geodetskim
elaboratom izrađenim 2008., a provedenim 2009., uskladilo do tada neusklađeno stanje pisanog
i grafičkog dijela katastarskog operata sa stanjem u zemljišnoj knjizi i stanjem u naravi, tako da
je iz elaborata vidljivo da su čest. zgr. 291/6 i 291/7 bile čestice dvorišta, ali prilikom izrade
situacije terena granica između tih čestica nije u naravi bila vidljiva, već ju je ovlašteni geodet
ucrtao na isti način kako ju je i vještak prikazao na gore navedenoj skici lica mjesta. Dodaje
kako je naručiteljica elaborata bila M. R., a suglasnost s elaboratom potvrdile su svojim
potpisima D. I. i A. E. svojim potpisima. U dopuni vještva od 24. lipnja
2020. priložio je skicu lica mjesta na kojoj je označio granicu između čest. zgr. 291/7 i ovdje
nesporne čest. zgr. 291/4, prikazao nespornu kuću položenu na čest. zgr. 291/2 te se očitovao
na prostor popločan kamenim pločama.
Na vještački nalaz i njegove dopune stranke nisu iskazale primjedbe koje bi dovele u
sumnju stručnost i objektivnost iskazanih utvrđenja i identifikacije, stoga sud geodetsko vještvo
prihvaća u cijelosti.
U tijeku postupka, a posebno u svojim iskazima, tuženici ne čine spornim kako su
upravo oni angažirali izvođače radova koji su predmet ovog spora i kako su ti radovi obavljeni
u njihovom interesu i za njihovu korist te potvrđuju navode iz tužbe kako su radovi izvedeni u
tijeku 2015. i 2016. Osim toga, ističu kako je tužena pod 1 M. R., računajući i njezine
pravne prednike, u dugogodišnjem samostalnom posjedu čest. zgr. 291/7, stoga iz svega jasno
proizlazi kako su tuženici pasivno legitimirani, tako da se ovaj prigovor tuženika pod 2 drži
neosnovanim i proizvoljnim.
U skladu s iznesenim dokazima i utvrđenjima, nedvojbeno je kako je tužitelj vlasnik
predmetne čest. zgr. 291/7 KO V., kako su tuženici bez njegove suglasnosti izveli ovdje sporne
radove na označenoj nekretnini i kako su u njezinom posjedu. Međutim, uzimajući u obzir
navode tuženika o toj faktičkoj vlasti, valjalo je izvesti dokaze radi utvrđenja imaju li tuženi, a
prije svega tužena pod 1, pravo na posjed i s tim u vezi pravo odbiti tužbeni zahtjev postavljen
radi uklanjanja novo sagrađenog ogradnog zida, kamina i podnih ploča te radi predaje ove
nekretnine u posjed tužitelju.
Odredbom iz članka 388. stavka 2. ZV propisano je kako se stjecanje, promjene, pravni
učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu toga Zakona prosuđuju prema pravilima
koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih
učinaka. Kako tuženici ističu dosjelost kao osnovu stjecanja prava vlasništva tužene pod 1 u
odnosu na predmetnu nekretninu, odnosno posjed njezinih pravnih prednika, u konkretnom
slučaju valjalo je utvrditi jesu li se ostvarile pretpostavke za stjecanje tog prava u skladu s
pravnim pravilima iz paragrafa 1452.-1477. Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koji je
bio na snazi u vrijeme početka dosjedanja, jer je ono po pravnim prednicima tužene u svakom
slučaju započelo prije 1. rujna 1980. kada je na snagu stupio Zakon o osnovnim
vlasničkopravnim odnosima (NN 53/91, 9/92 i 77/92, dalje ZOVO).
U skladu s paragrafima 1460.-1464. OGZ za dosjelost je bilo potrebno ostvarenje
pretpostavki sposobnosti stjecatelja, zakonitosti, poštenja i istinitosti posjeda, dok je paragraf
1468. propisivao 30 godina kao rok za dosjelost uz barem pošten posjed, međutim sudska
praksa zauzela je stav kako je za dosjedanje dovoljan protek 20 godina takvog posjedovanja.
Stjecanje prava vlasništva dosjelošću na praktički istovjetan način reguliraju i odredbe
iz čl. 159. ZV, koje propisuju kako zakoniti, istiniti i pošteni posjednik pravo vlasništva na
nekretnini stječe protekom 10 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, odnosno
protekom 20 godina ukoliko je posjed barem pošten. Ovome valja dodati kako učinci dosjelosti
nastupaju po samom zakonu, u trenutku kad se ispune za to zakonom određene pretpostavke,
bez upisa u zemljišne knjige, ali je stjecatelj ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva.
Dosjelošću se činjenično stanje pretvara u pravno, a posjednik stječe ono što je do tada
posjedovao kroz zakonom određeno vrijeme, dok na drugoj strani nastaje gubitak prava
vlasništva osobe koja je do tada bila vlasnik. Za redovitu dosjelost traži se kvalificirani posjed,
što znači zakonit, istinit i pošten, a za izvanrednu dosjelost dovoljno je da je posjed barem
pošten i to poštenje se zakonski presumira. Pri tome valja napomenuti kako je posjed pošten
ako posjednik, kad ga je stekao, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga
posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu
pravo na taj posjed ne pripada, kako to propisuje odredba iz čl. 18. st. 2. ZV. I po odredbi iz čl.
18. st. 5. ZV posjed se smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.
Na okolnost posjeda predmetne nekretnine prethodnih desetljeća, njegove kakvoće,
kontinuiteta i dugotrajnosti, izveden je dokaz saslušanjem svjedoka N. i A. D.,
S. K. i D. I. koji u načelu potvrđuju navode tuženika. Naime, poznato im
je kako su predmetni prostor koristili roditelji tužene J. i M. L. radi kraćeg pristupa
do svoje kuće, kako su na mjestu današnjeg kamina pekli hranu i sušili meso te brali plodove
stabla limuna kojeg je posadio upravo J. L.. Suglasno navode kako se sve vrijeme radilo
o samostalnom i neometanom posjedu koji traje preko pedeset godina, a nemaju saznanja o
tužitelju ili njegovom pravnom predniku A. C., niti ih dovode u kakvu vezu s
nekretninom o kojoj su govorili. Iskaze ovih svjedoka valjalo je cijeniti jer se radi o domaćim
ljudima i susjedima u dobi od 68 do 71 godinu, stoga je logično i očekivano da su prethodnih
pedesetak godina imali neposredna saznanja o načinu korištenja predmetne nekretnine i o
osobama koje su je koristile. Osim toga, sud im poklanja vjeru u odnosu na tvrdnje o
samostalnosti i neosporavanosti posjeda iz razloga što u to vrijeme u V. nije bilo vlasnika
koji bi iskazali protivljenje, jer su raniji vlasnik A. C., a tužitelj I. G. živjeli
u inozemstvu, odnosno u Č. i S., a otok nisu posjećivali. Dakle, obitelj L. koristila je
dugogodišnju odsutnost vlasnika predmetne nekretnine (ujedno i vlasnika kuće u susjedstvu
K. barem od 1953., a moguće i ranije i s tim u vezi započela s posjedovnim radnjama,
stoga ne čudi da su ih svjedoci percipirali kao samostalne i neosporavane posjednike. Osim
toga, iskaze svjedoka potvrđuje i službena katastarska evidencija koja se na otoku V. vodi od
1953., a u kojoj je otac tužene J. L. od osnutka evidentirani naslovnik posjedovnog lista
broj 390 u kojem je upisana čest. zgr. 291/7, kako to proizlazi iz povijesnog posjedovnog lista
Ureda za katastar S., Ispostave V. od 1. ožujka 2017. s prilozima. Ovome valja dodati kako
je popisom promjena broj 135/2005, upis posjeda J. L. prešao u cijelosti na njegove
nasljednice, ovdje tuženu M. R. i njezine sestre A. E. i D. I., svaku
za po 1/3 dijela.
Međutim, spisu prileži niz isprava i drugih dokaza koje jasno ukazuju na nedostatak
poštenja posjeda, kao osnovne pretpostavke za stjecanje prava vlasništva na nekretnini
dosjelošću, a sve kako slijedi.
Pregledom ugovora od 20. veljače 1918. razvidno je kako je S. B. pok.
M. iz V. prodao J. L. pok. J. nekretnine oznake čest. zgr. 291/5, 291/6 i
291/8 ZU 1932 KO V., a u naravi stojnu kuću s pridvorjem i stajom, uz napomenu kako je u
vrijeme sklapanja označenog pravnog posla ovdje sporna čest. zgr. 291/7 bila upisana u
zemljišnoj knjizi (prvi upis 1913.), kako to proizlazi iz njezinog povijesnog vlasničkog lista od
15. rujna 2017.
Pregledom povijesnog vlasničkog lista od 19. listopada 2017. za ovdje nesporne, a gore
označene čest. zgr. 291/5, 291/6 i 291/8 ZU 1932 KO V., razvidno je kako se kupac J.
L. upisao kao njihov vlasnik za cijelo. Nakon njega, kao suvlasnici ili vlasnici su se upisivali
njegovi sukcesori J. L. pok. J., P. i J. L. pok. J., mldb. J. L.
J. i na kraju tužena M. R. rođ. L. za cijelo, a kronološki gledano radilo bi se o
njezinom pradjedu, djedu i ocu, istih imena i prezimena.
Pregledom rješenja o nasljeđivanju broj O-1286/05 od 28. srpnja 2015., razvidno je kako
je J. L. pok. J. rođen…., a umro…. Njegovom ostavinom
utvrđen je niz nekretnina upisan u zemljišnim knjigama, kao i izvanknjižno vlasništvo prema
posjedovnom listu 390 Ureda za katastar u V.. Njegovim nasljednicama proglašene su ovdje
tužena i sestre A. E. i D. I., svaka za po 1/3 dijela, koje su nakon toga
razvrgnule naslijeđenu suvlasničku zajednicu na način da su tuženoj pripale ovdje nesporne
čest. zgr. 291/5, 291/6 i 291/8, kako to proizlazi iz njihovog ugovora o realnoj diobi nekretnina
od 1. rujna 2006.
U skladu s iznesenim, nedvojbeno je utvrđeno kako je pravni prednik tužene, odnosno
kupac iz 1918. J. L. pok. J. znao koje je nekretnine kupio i u odnosu na koje se upisao
kao vlasnik u zemljišnoj knjizi, stoga je znao da nije vlasnik čest. zgr. 291/7. Uzimajući u obzir
opisano stanje u zemljišnoj knjizi za ovdje nesporne nekretnine koje su bile predmet pravnog
posla iz 1918., ali i druge priložene isprave poput dosudnice Sreskog suda u V. broj A-7/30
od 18. studenog 1933., rješenja zemljišno knjižne službe ovog suda broj Z-213/81 od 15.
prosinca 1981. i zaključka Sreskog suda u V. broj A-7/30 od 3. ožujka 1934., jasno je kako
su nasljednici kupca temeljem valjanih isprava uredno upisivali svoja suvlasnička, odnosno
vlasnička prava u odnosu na nesporne nekretnine, stoga su i oni, uključujući i tuženu, nakon
provedenih ostavinskih postupaka, odnosno po sklopljenim pravnim poslovima, a u svakom
slučaju prilikom upisa svojih vlasničkih prava, znali da između tih nekretnina nema i čest. zgr.
291/7. Tužena tvrdi kako ona, a ni njezini roditelji nisu znali da bi cjelina dvora bila položena
na dvije katastarske čestice (čest. zgr. 291/6 i čest. zgr. 291/7), već su ovu nekretninu koristili
držeći kako se radi samo o jednoj čestici i to čest. zgr. 291/6, čiji su isključivi vlasnici, međutim
te tvrdnje u suprotnosti su s činjenicama koje su utvrđene na temelju raspoloživih dokaza.
Naime, kako je već ranije navedeno, njezin otac J. L. bio je upisani vlasnik nespornih
nekretnina oznake čest. zgr. 291/5, 291/6 i 291/8, a istodobno i upisani isključivi posjednik
nekretnine čest. zgr. 291/7 i to od osnutka katastra na otoku V. 1953., stoga je znao za
postojanje predmetne nekretnine, kao i za činjenicu da se radi o površini koju nije kupio njegov
pravni prednik, odnosno koju nije naslijedio i upisao kao svoje vlasništvo. Doista je nelogično
i neživotno, a posebno uzimajući u obzir numeraciju nespornih i sporne nekretnine (niz
podčestica, odnosno 291/5, /6, /7 i/8), da je otac tužene živio u uvjerenju kako koristi dvor koji
je položen samo na jednoj katastarskoj čestici i da se pri tome nije interesirao na što se u
stvarnosti odnosi njegov upisani naslovnički status posjeda čest. zgr. 291/7. Takve tvrdnje
tužene o neznanju ili zabludi njezinog pravnog prednika, ne mogu se prihvatiti i nemaju
nikakvog dokaznog ili logičnog uporišta, stoga sud J. L. sve vrijeme posjedovanja ne
drži izvanknjižnim vlasnikom, kako stoji u njegovom rješenju o nasljeđivanju, već nepoštenim
posjednikom, jer je znao da nema nikakve stvarne i pravne osnove posjedovati tu nekretninu.
Pored iznijetog, u prilog stavu o nepoštenom posjedu ide i utvrđenje stanja predmetne
nekretnine prije izvođenja spornih radova, budući navode tužitelja o fizički odvojenom prostoru
čest. zgr. 291/7 u odnosu na međašnu, ovdje nespornu čest. zgr. 291/6 u vlasništvu tužene,
potvrđuju fotografije priložene spisu (listovi 25-29, a posebno 283 spisa), iz kojih je razvidno
kako je na dijelu danas slobodnog dvorišnog prostora bilo betonsko stubište sagrađeno na zidu
od kamenih blokova i cigle. Položaj ovog stubišta i zida u prostoru jasno ukazuje kako je
njegova trasa bila na graničnoj liniji nekretnina čest. zgr. 291/7 i čest. zgr. 291/6, koje je sudski
vještak na skici lica mjesta označio crvenom bojom, što upućuje da su ove nekretnine u
najvećem dijelu, ako ne u cijelosti, u prošlosti bile fizički odvojene, pri čemu valja dodati kako
nije sporno da su stubište izgradili pravni prednici tužene radi pristupa do etaže svog ovdje
nespornog objekta, kao što nije sporno da su ga tuženici srušili prilikom izvođenja radova na
adaptaciji dvorišta. Izgled stubišta i njegovog oslonca od kamena i cigle ukazuje da je oslonac
stariji od stuba koje su armiranobetonske, a o tome govori i svjedok J. M., koji je
sudjelovao u predmetnim radovima, kada se očitovao na ovu okolnost, uz dopuštenje
mogućnosti da je taj oslonac predstavljao ogradni zid na kojem su naknadno položene betonske
stube. U svakom slučaju, ovaj zid, neovisno o tome je li se protezao duž cijele sjeverne granice
čest. zgr. 291/7 ili njezinim dijelom, svojom je strukturom sve vrijeme do rušenja predstavljao
jasan međašni znak koji je upućivao tuženu i njezine pravne prednike gdje su granice njihovog
zakonitog posjeda, odnosno gdje je prostor na kojem nemaju nikakva vlasnička ili posjedovna
ovlaštenja. Činjenica fizičke odvojenosti dvorišnih prostora položenih na čest. zgr. 291/7 i čest.
zgr. 291/6 nije mogla, niti može utjecati na nesmetan pristup obitelji L. pa i tuženika do
njihove kuće, jer su do tog objekta i prije i sada mogli pristupati s druge strane, o čemu govori
i svjedok N. D., pri čemu spominje kako su pristupali preko predmetnog dvorišta, jer
im je tako bilo kraće i jednostavnije, što tuženici ni na koji način nisu osporili ili doveli u
sumnju.
Zbog svega navedenog i tužena je sve vrijeme, a posebno nakon očeve smrti nepoštena
posjednica, uz napomenu već ranijeg utvrđenja temeljem očitovanja sudskog vještaka R.
R. od 21. veljače 2020. kako je M. R. bila naručitelj geodetskog elaborata
izrađenog 2008., a provedenog 2009., radi ispravka do tada neusklađenog stanja pisanog i
grafičkog dijela katastarskog operata sa stanjem u zemljišnoj knjizi i stanjem u naravi, po kojem
je elaboratu vidljivo da su čest. zgr. 291/6 i 291/7 bile čestice dvorišta. Dakle, tužena je
nasljeđivanjem J. L. 14. srpnja 2004. znala da njezin otac nije vlasnik predmetne
nekretnine, a za njezino postojanje saznala je barem u tijeku ostavinskog postupka, jer je
označena kao izvanknjižno vlasništvo J. L. u skladu s posjedovnim listom 390.
Konačno, za položaj 291/7 u prostoru dvorišta svakako je znala prilikom izrade geodetskog
elaborata 2008., a čak i pod pretpostavkom da je do tada bila poštena posjednica, poštenje je
trajalo četiri godine, računajući od nasljeđivanja, stoga ni u kojem slučaju nije mogao proteći
zakonski rok od deset godina propisan za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u slučaju
zakonitog, istinitog i poštenog posjeda. Konačno, iz iskaza tuženika jasno proizlazi kako su im
iznesene činjenice bile dobro poznate, kako su na okolnost rješavanja imovinsko-pravnih
odnosa stupili u kontakt s tužiteljem, kako su mu nudili sklapanje ugovora radi kupnje
nekretnine, o čemu govori i svjedok A. M., a potvrđuje i priložena preslika elektronske
komunikacije stranaka. Dakle, prije poduzimanja predmetnih radova tuženici su dobro znali
kakvo je vlasničko stanje, pregovori oko kupnje nekretnine jasan su znak njihove svijesti da je
vlasnik treća osoba, jer u suprotnom ne bi nudili kupnju stvari koja je njihovo vlasništvo i unatoč
tome pristupili su adaptaciji dvorišta bez suglasnosti tužitelja, štoviše uz njegovo protivljenje i
upozorenje kako će u tom slučaju zatražiti sudsku zaštitu.
U skladu s iznesenim okolnostima, jasno je kako se nisu ostvarile pretpostavke za
stjecanjem prava vlasništva dosjelošću po OGZ ili ZV, a tome je za dodati kako tužena pravo
vlasništva nije mogla steći ni nasljeđivanjem, jer ni njezin pravni prednik nije bio vlasnik
predmetne nekretnine. S tim u vezi, tuženici nisu dokazali pravo na posjed, stoga tužba ima
valjano činjenično i zakonsko uporište u citiranim odredbama ZV, radi čega je tužbeni zahtjev,
postavljen radi uklanjanja ogradnog zida, kamina i podnih ploča s nekretnine čest. zgr. 291/7 te
njezine predaje u slobodan posjed tužitelju, valjalo prihvatiti u cijelosti, kako je i odlučeno u
točki I izreke presude.
S obzirom na ishod postupka, tužitelj u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP ima pravo
na naknadu troška i to sastava tužbe od 17. siječnja 2017. te četiri obrazložena podneska od 1.
rujna i 21. prosinca 2017., 22. siječnja 2018. i 15. srpnja 2020. u iznosu od 1.000,00 kn za svaki,
a u skladu s Tbr. 7. toč. 1., Tbr. 8. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za
rad odvjetnika (NN 142/12, dalje OT). Također mu je priznat trošak zastupanja na ročištima
održanim 2. listopada 2017., 15. lipnja 2018., 16. listopada 2019. te 26. veljače i 16. srpnja
2020. u iznosu od 1.000,00 kn za svako (Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. OT), kao i zastupanja na
ročištima održanim 1. rujna 2017., 22. siječnja i 23. ožujka 2018., 15. listopada i 9. prosinca
2020. te 9. veljače 2021. u iznosu od 500,00 kn za svako (Tbr. 9. toč. 2. i Tbr. 50. OT) te sastava
podnesaka od 17. listopada 2017., 21. listopada 2019. te 26. veljače i 12. listopada 2020. u
iznosu od 250,00 kn za svaki (Tbr. 8. toč. 3. i Tbr. 50. OT). Dakle, priznat mu je trošak u iznosu
od 14.000,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV, trošak očevida i geodetskog vještačenja
u iznosu od 3.000,00 kn te trošak sudske pristojbe tužbe i ove odluke u iznosu od 800,00 kn
(400,00 kn + 400,00 kn), dok se u više zatraženom dijelu njegov zahtjev ne drži osnovanim i
nužnim za vođenje i okončanje parnice.
Slijedom iznijetog, tuženicima je naloženo solidarno naknaditi parnični trošak tužitelja
u iznosu od 21.300,00 kn sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove odluke do
isplate, u skladu i na način propisan odredbom iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima
(NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), radi čega je odlučeno kao u točki II izreke
presude.
Split, 12. ožujka 2021.
Sudac
Branko Malenica, v.r.
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15
dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri
primjerka.
DNA
- pun. tužitelja
- pun. tuženika