1

Poslovni broj Pn-63/2018-24

                                                                                                                              Poslovni broj Pn-63/2018-24

                                                                     

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Zaboku, po sucu Nadi Mohač, u pravnoj stvari tužitelja D. K.iz K. T.m., OIB:, kojeg zastupa skrbnik T. K. iz Z., B. 71, po punomoćnici N. B., odvjetnici u Z., Trg.., protiv tuženika C. osiguranje d.d. Z., V. J. 33, OIB:  kojeg zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., I. 116, radi naknade štete, nakon dana 2. veljače 2021. održane i zaključene javne glavne rasprave, u nazočnosti punomoćnika stranaka, dana 12. ožujka 2021.

 

p r e s u d i o j e

 

I. Nalaže se tuženiku C. o. d.d. Z. da tužitelju D. K. isplati iznos od 50.750,00 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 10. srpnja 2018., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u preostalom iznosu od 24.250,00 kn.

III. Nalaže se tuženiku C. o. d.d. Z. da tužitelju D. K. nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 5.682,00 kn, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. ožujka 2021., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja D. K. za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu od 4.768,00 kn.

 

Obrazloženje

 

Tužitelj je podnio tužbu u ovom predmetu po skrbniku T. K., koji mu je imenovan rješenjem Centra  od 20. travnja 2016.

Tužitelj je u tužbi naveo da je 16. siječnja 2018. oko 12,40 sati u K., U. L. n.kod kbr. 38, upravljajući osobnim vozilom marke "Opel Corsa", reg. oznake KR  na kolniku gradske ceste iz smjera K. u smjeru M. D., zbog neprilagođene brzine kretanja vozila, osiguranik tuženika A. B. iz K., L. T., vozilom naletio na tužitelja koji je prelazio kolnik te je prednjim lijevim dijelom automobila udario u desnu stranu tijela tužitelja, koji je uslijed udarca zadobio teške tjelesne ozljede. Zbog počinjenja kaznenog djela protiv sigurnosti prometa – izazivanjem prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 1. i 2. KZ-a/11, osiguranik tuženika je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zlataru, posl. br. K-36/18-5 od 19. veljače 2018. proglašen krivim te mu je izrečena uvjetna osuda sa zapriječenom kaznom zatvora od 5 mjeseci i s rokom provjeravanja od 2 godine.

Tužitelj je naveo da je u prometnoj nezgodi zadobio prijelom dijafize bedrene kosti desno i da je pretrpio neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje te imovinsku štetu zbog putnih troškova u vezi liječenja i uslijed pružanja tuđe pomoći i njege i to sve u iznosu od 80.000,00 kn.

Nadalje, tužitelj je naveo da se pasivna legitimacija tuženika u ovom predmetu temelji na polici osiguranja br. 011007559578.

Tužitelj se 19. lipnja 2018. obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom radi isplate naknade štete, povodom kojeg je tuženik samo djelomično namirio tužiteljev odštetni zahtjev i to u iznosu od 5.000,00 kn, dok u preostalom dijelu to odbija učiniti.

Tužitelj je tužbenim zahtjevom zatražio da se tuženiku naloži da mu isplati iznos od 75.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućima od 10. srpnja 2018., pa do isplate.

Nakon provedenog medicinskog vještačenja, tužitelj je podneskom od 4. prosinca 2020. specificirao tužbeni zahtjev navodeći da od tuženika potražuje isplatu naknade štete, kako slijedi:

- zbog pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 15.000,00 kn,

- zbog pretrpljenog straha iznos od 15.000,00 kn,

- zbog naruženja iznos od 5.000,00 kn,

- zbog smanjenja životne aktivnosti od 10% trajno iznos od 15.000,00 kn,

- s osnova tuđe pomoći i njege: u razdoblju od 22. siječnja do 5. veljače 2018. (15 dana po 6 sati dnevno) iznos od 2.700,00 kn, u razdoblju od 5. veljače do 14. ožujka 2018. (40 dana po 4,5 sati dnevno) iznos od 5.400,00 kn, u razdoblju od 14. ožujka do 25. travnja 2018. (41 dan po 3 sata dnevno) iznos od 4.800,00 kn, u razdoblju od 25. travnja do 15. svibnja 2018. (20 dana po 2 sata dnevno) iznos od 1.200,00 kn te nadalje po završenoj fizikalnoj terapiji u trajanju od 84 dana (po tri sata tjedno kroz 4 tjedna) iznos od 2.500,00 kn, a sve uvećano za 50%.

 

U odgovoru na tužbu tuženik nije osporio nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju. Tuženik nije osporio niti činjenicu da je tužitelj u predmetnoj prometnoj nesreći zadobio prijelom desne natkoljenične kosti. Osporio je činjenicu da bi osiguranik tuženika bio isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja uz obrazloženje da iz tužbe i priloga tužbi nisu vidljive sve okolnosti prometne nesreće. Tuženik je osporio pravnu osnovu tužbe i visinu tužbenog zahtjeva, uz napomenu da je tužitelju po osnovi naknade štete isplatio iznos od 5.000,00 kn te da je zatraženi iznos naknade štete od 80.000,00 kn postavljen previsoko za predmetnu vrstu ozljede.

U podnesku od 12. studenoga 2018., a u vezi činjenice da je tužitelj lišen poslovne sposobnosti, tuženik je naveo da je potrebno utvrditi koje zdravstvene teškoće ima tužitelj, je li on cijelo vrijeme lucidan ili postoje trenuci u kojima to nije, a da općenito stanje svijesti tužitelja, kao i ono u trenutku prometne nesreće, moguće utječe i na dinamiku prometne nesreće.

Tuženik je na posljednjem ročištu glavne rasprave predložio da sud odbije tužbeni zahtjev preko primjerenog pravičnog iznosa naknade štete.

 

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u rješenje Centra  od 20. travnja 2016. na listu br. 4 spisa, u presudu ovog suda, poslovni broj K-36/18 od 19. veljače 2018. na listu br. 5-6 spisa, u medicinsku dokumentaciju na listu br. 7-16 spisa, u zapisnik o očevidu Policijske postaje od 16. siječnja 2018. na listu br. 17-19 spisa, u odštetni zahtjev na listu br. 20-21 spisa, saslušao je skrbnika tužitelja T. K. svjedoke Z. I.i A. B., saslušao je tužitelja D. K., izvršio je uvid u nalaz i mišljenje stalnih sudskih vještaka doc. dr. sci. D. H. i S. T., dr. med. na listu br. 52-54 spisa te je izvršio uvid u predmet ovog suda, poslovni broj K- 36/2018 i u predmet Općinskog suda u Klanjcu, poslovni broj R1-11/02.

Sud nije saslušao svjedokinju Lj. R., koja se nije odazvala pozivu na glavnu raspravu određenu za dan 14. svibnja 2019., a punomoćnicu tužitelja je obavijestila da ne može pristupiti na glavnu raspravu zbog posla, s time da radi u S. Kako su sve bitne činjenice, u vezi kojih je predloženo saslušanje svjedoka, utvrđene saslušanjem skrbnika tužitelja, svjedoka Z. I.i A. B. i saslušanjem samog tužitelja, sud je ocijenio nepotrebnim izvođenje dokaza saslušanjem svjedokinje Lj. R.

Sud također nije pribavio zdravstveni karton tužitelja, jer su nesporni nastanak i vrsta ozljede koju je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju, a što se tiče ranijeg psihofizičkog stanja tužitelja i udjela istog u nastanku štetnih posljedica prometne nezgode, medicinska dokumentacija temeljem koje je tužitelj lišen poslovne sposobnosti nalazi se u spisu Općinskog suda u Klanjcu, poslovni broj R1-11/02, a ujedno su se o tome izjasnili i vještaci u pisanom nalazu i mišljenju, gdje su opisani heteroanamnestički podaci za tužitelja, dobiveni od njegovog skrbnika.

 

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

 

Među strankama je bio nesporan nastanak predmetnog štetnog događaja i nastanak ozljede u vidu prijeloma dijafize bedrene kosti desno u tom štetnom događaju te pasivna legitimacija tuženika.

Sporno je bilo je li i s kojim udjelom tužitelj doprinio nastanku štete i visini iste, a sporna je bila i visina zatraženog iznosa naknade štete.

Uvidom u presudu ovog suda, poslovni broj K-36/2018 od 19. veljače 2018., koja je postala pravomoćna 15. ožujka 2018., utvrđeno je da je osiguranik tuženika A. B. proglašen krivim što je dana 16. siječnja 2018. oko 12,40 sati u K., Ul.L. n.kod kbr. 38, upravljajući osobnim vozilom marke "Opel", tipa "Corsa", reg. oznake KR , kolnikom lokalne ceste broj 22030 iz smjera K. u smjeru M. D., odnosno iz smjera sjevera u smjeru juga, protivno odredbi čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, olako držeći da time neće ugroziti sigurnost drugih sudionika u cestovnom prometu, nije prilagodio brzinu vozila kojim je upravljao osobinama ceste, stanju prometa i vidljivosti tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred pješakom D. K., koji je prelazio kolnik iz smjera istoka u smjeru zapada, odnosno s lijeve strane kolnika prema desnoj u odnosu na kretanje vozila kojim je upravljao te je prednjim lijevim dijelom automobila udario u desnu stranu tijela pješaka, koji je uslijed udarca pao na tlo te tom prilikom zadobio tešku tjelesnu ozljedu u vidu frakture desne natkoljenice, čime je počinio kazneno djelo iz čl. 227. st. 1. i 2. Kaznenog zakona.

Uvidom u predmet Općinskog suda u Klanjcu, poslovni broj R1-11/02 utvrđeno je da je tužitelj rješenjem od 9. prosinca 2002. u potpunosti lišen poslovne sposobnosti. Rješenje je donijeto temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za psihijatriju dr. S. Ž., kojim je utvrđeno da je D. K. lakše mentalno retardirana osoba u kombinaciji s nagluhošću, slabim vidom, smetnjom govora, spastičkom paraparezom nogu, epilepsijom i štetnom uporabom alkohola. Prema mišljenju vještaka iz tog predmeta, mentalna retardacija je trajno stanje, a i ostala oštećenja su kronična i nije za očekivati poboljšanje.

 

Uvidom u rješenje Centra od 20. travnja 2016. utvrđeno je da je istom utvrđeno da prestaje roditeljska skrb nakon punoljetnosti nad D. K. te da se on stavlja pod skrbništvo kao osoba potpuno lišena poslovne sposobnosti, a za skrbnika je imenovan T. K.

Skrbnik tužitelja T. K. iskazao je da je tužitelj njegov brat, da od rođenja slabije čuje i otežano hoda te nosi slušni aparat. Međutim, on samostalno funkcionira, završio je tri razreda specijalne srednje škole u Z., za vrijeme srednjoškolskog školovanja preko tjedna je boravio u domu u Z., vikende bi provodio kod kuće. Tužitelj se inače samostalno kreće, dok su roditelji bili živi, on bi samostalno odlazio u trgovinu, poštu i obavljao je takve jednostavne zadatke te se kretao bez ikakve pratnje ili nadzora. Skrbnik tužitelja je naveo da tužitelj sada živi s njim, a dok je on na poslu u Z., gdje ponekad i prespava, tužitelj samostalno funkcionira u K.. Iako slabije čuje, tužitelj igra šah, karta belu, odlazi na turnire u kartanju, pomaže rođacima i susjedima u obavljanju poslova u vinogradu, čita novine i sl.

Odgovarajući na pitanja, skrbnik tužitelja je naveo da je tužitelj ranije dok je bio dijete vozio bicikl i kretao se s istim po cesti, ali nakon jednog pada s bicikla, kada nije zadobio nikakve ozljede, majka se uplašila pa mu više nije dozvoljavala da se vozi s biciklom. U to vrijeme u K. nije bilo nogostupa pa se tužitelj biciklom vozio po kolniku. Do predmetnog štetnog događaja tužitelj nije imao nikakvu prometnu nezgodu, a nitko s njime nije hodao po cesti kao pratnja i pazio ga jer to nije bilo potrebno.

Skrbnik tužitelja je naveo da je nakon prometne nezgode tužitelj jedno vrijeme bio hospitaliziran, potom je imao rehabilitaciju, a za vrijeme dok je bio kod kuće, o njemu su brinuli supruga i on te su mu pomagali u svakodnevnom životu. Supruga skrbnika tužitelja je kuhala za sve njih, tužitelj je jedno vrijeme za pomoć u kretanju koristio tzv. hodalicu, a jedno vrijeme je i skrbnik hodao uz njega, sve do trenutka kada je liječnik rekao da hodalica više nije potrebna, nakon čega se on počeo kretati samostalno. Pomoć kod oblačenja nije mu trebala, osim u početku kod oblačenja donjeg rublja i hlača.

Svjedok Z. I. iskazao je da poznaje tužitelja još od 1979. godine, on se inače normalno i samostalno kreće bez ikakve posebne pratnje, obavlja fizičke poslove prema svojim fizičkim sposobnostima i često mu pomaže u vinogradu. Osim toga, zajedno kartaju i igraju šah. Tužitelj odlično igra karte i šah, a dok je bio mlađi, ponekad je igrao i nogomet. Pismen je i zna čitati i često čita novine. Svjedok je izjavio da je ranije radio kao policajac, tako da može procijeniti da se tužitelj oprezno kreće u prometu, a to se moglo vidjeti i neposredno prije glavne rasprave u ovom predmetu, kada je pažljivo prelazio cestu dok je išao na sudsko dvorište. Birtiju ispred koje se dogodila predmetna prometna nesreća tužitelj posjećuje redovito, jednom, pa i više pute dnevno, a nikad prije ovog događaja nije bilo nikakve nezgode, niti incidenta zbog tužiteljevog kretanja u prometu.

Svjedok A. B. je iskazao da se kritičnog dana vozio autom prema K., vozio je uzbrdo, a potom se spuštao nizbrdicom. Po cesti je bilo snijega i šljunka i sunce je bilo jako. Uz cestu su bila parkirana različita vozila, koja su djelomično zaklanjala pogled prema pločniku, odnosno pogled prema prostoru izvan kolnika. On je u djeliću sekunde vidio osobu kako ide preko ceste, ali nije ga uspio pravovremeno vidjeti kako bi zaustavio vozilo te je u posljednji trenutak zaokrenuo vozilom udesno i udario je tužitelja u predio koljena prednjim lijevim dijelom vozila. Tužitelj je inače išao preko ceste svjedoku s lijeve, na desnu stranu. Na pitanje je li u blizini bio pješački prijelaz, svjedok je izjavio da se toga ne sjeća,čini mu se da nije bilo pješačkog prijelaza, sjeća se jedino prometnog znaka za obavezno korištenje zimske opreme.

Tužitelj je iskazao da je kritičnog dana prelazio cestu, pogledao je desno i lijevo te je čekao auto da prođe, kako bi mogao prijeći cestu, ali kada je krenuo preko ceste, došao je auto i vozač ga valjda nije vidio, pa ga je zbog toga udario. Auto se inače kretao nizbrdo u trenutku kada ga je udario, udario ga je u desnu nogu i odbacio sa strane.

Iz nalaza i mišljenja stalnih sudskih vještaka doc. dr. sci. D. H., stalnog sudskog vještaka za opću kirurgiju, traumatologiju i plastičnu kirurgiju i S. T., dr. med., specijalista neuropsihijatra, stalnog sudskog vještaka za neurologiju i psihijatriju utvrđeno je da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju 16. siječnja 2018. zadobio prijelom desne natkoljenične kosti u središnjem dijelu. Liječen je operativno, a operativni zahvat i rani poslije operacijski tijek protekli su uredno. Provodio je fizikalnu terapiju u kući te je proveo i stacionarnu rehabilitaciju. Liječenje je završilo 6. lipnja 2018. i s tim danom je stanje postalo definitivno.

Predmetni štetni događaj doveo je do trajnih posljedica u vidu smanjenja pokretljivosti u desnom zglobu kuka u manjem opsegu te straha od automobila i straha od prelaska ceste, što dovodi do smanjenja životne aktivnosti tužitelja za 10% trajno. Navedeno smanjenje opće životne aktivnosti je isključiva posljedica predmetnog štetnog događaja, a ranija oštećenja zdravlja tužitelja nisu ni na koji način utjecala na ovu ocjenu.

Tužitelj je trpio primarni strah u trenutku samog ozljeđivanja i isti je bio jak, ali kratkotrajan. Sekundarni strah jakog intenziteta trajao je 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana i manjem intenziteta 46 dana. Strah je ocijenjen kumulativno, uključujući i strah koji je trpio vezano uz operativni zahvat i tijekom boravka na odjelu kirurgije. Povremeni strah u vidu bojaznosti tijekom prelaska ceste i strah od auta ulaze u ocjenu smanjenja opće životne aktivnosti.

Tužitelj je trpio bolove jakog intenziteta tijekom 5 dana, srednjeg intenziteta 20 dana, a manjeg intenziteta dva mjeseca. Bolovi su ocijenjeni kumulativno. Povremeni bolovi koje osjeća i dalje ulaze u ocjenu smanjenja općih životnih aktivnosti.

U razdoblju od 22. siječnja do 5. veljače 2018., odnosno nakon otpusta iz bolnice i prije početka fizikalne terapije tužitelju je trebala tuđa pomoć u kući po 6 sati dnevno, kada se kretao uz pomoć hodalice i druge osobe. Pomoć mu je trebala kod osobne higijene, nabavljanja i pripremanja hrane, pomaganja kod odlaska na WC. U razdoblju od 15. veljače do 14. ožujka 2018. tužitelju je trebala tuđa pomoć zbog istih razloga kao i prije, ali u obimu od 4,5 sati dnevno. U razdoblju od 14. ožujka do 25. travnja 2018. tužitelju je pomoć druge osobe trebala u trajanju od 3 sata radi nabavljanja i pripremanja hrane te pripomoći kod osobne higijene. Od 25. travnja 2018. do 15. svibnja 2018. tužitelju je trebala pomoć druge osobe u trajanju od 2 sata dnevno jer je sve do dolaska na stacionarnu rehabilitaciju bio teško pokretan uz hodalicu. Po završenoj stacionarnoj fizikalnoj rehabilitaciji pomoć druge osobe mu je trebala 3 sata tjedno kroz 4 tjedna jer se morao navikavati na hod bez hodalice i uz puno opterećenje.

Kod tužitelja je prisutna naruženost u manjem stupnju zbog postojanja postoperativnog ožiljka i ista je vidljiva samo kada nosi kratke hlače.

Sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka jer je isti utemeljen na pregledu tužitelja, na cjelokupnoj medicinskoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu, jasno je obrazložen, a na nalaz i mišljenje nije bilo primjedbi.

 

Prema odredbi čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku, u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

Što se tiče odgovornosti za štetu u ovom predmetu, osiguranik tuženika je pravomoćnom presudom kaznenog suda oglašen krivim zbog uzrokovanja prometne nesreće u kojoj je tužitelj zadobio predmetnu tešku tjelesnu ozljedu, iz čega proizlazi da je osiguranik tuženika odgovoran za štetu.

Iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi tužitelj na bilo koji način pridonio nastanku ili visini štete u smislu odredbi čl. 1092. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 – u daljnjem tekstu: ZOO). Činjenica da je tužitelj osoba lišena poslovne sposobnosti nije utjecala na nastanak štetnog događaja, jer iz iskaza skrbnika tužitelja i svjedoka Z. I.proizlazi da se tužitelj kao pješak samostalno kreće u prometu, da nikada do predmetnog događaja nije imao nikakvog incidenta ili nezgode u prometu, naprotiv, da je izrazito oprezan dok se kreće prometnim površinama i da je u potpunosti svjestan situacije i okoline u kojoj se nalazi. To potvrđuje i tužitelj u svom iskazu, kada je opisao predmetni događaj. Tijekom saslušanja tužitelja utvrđeno je da on slabije čuje i da mu je govor nešto teže razumljiv, ali uz pomoć svog skrbnika koji mu je neposredno blizu i jačim tonom glasa ponovio pitanja suca, tužitelj je kratko i jasno te životno logično opisao predmetni štetni događaj.

Sud je stoga utvrdio da je osiguranik tuženika u cijelosti odgovoran za štetu koju je pretrpio tužitelj u predmetnom štetnom događaju i da tužitelj ni na koji način nije doprinio nastanku i visini te štete.

Utvrđeno je također i postojanje uzročno-posljedične veze između predmetnog štetnog događaja i štete, a medicinskim vještačenjem je utvrđeno da ranije oštećenje zdravlja kod tužitelja ni na koji način nije utjecalo na ocjenu vidova i opsega štete.

Prema odredbi čl. 1100. ZOO-a, u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade u ovom slučaju, sud je imao u vidu činjenicu da tužitelj osoba rođena 1963., dakle da je u dobi od navršenih 58 godina života, da je lišen poslovne sposobnosti i da nije radno sposoban. Sud je također uzeo u obzir činjenicu da je tužitelj, kao osoba lišena poslovne sposobnosti, ograničen u izboru svakodnevnih poslova i aktivnosti te da takvoj osobi teže nego zdravoj i poslovno sposobnoj osobi pada bilo kakvo smanjenje životne aktivnosti, jer se njegovi ionako suženi okviri svakodnevnog funkcioniranja u obitelji i društvu, dodatno ograničavaju.

Hendikepi temeljem kojih je tužitelj lišen poslovne sposobnosti utječu i na odlučivanje o visini pravične novčane naknade zbog pretrpljenih bolova i straha, jer tužitelj zbog svog stanja notorno ima niži prag tolerancije na bolove i na osjećaj straha te nesigurnosti nego što je to prisutno kod prosječnog čovjeka.

Što se pak tiče naruženosti, iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da se radi o lakom stupnju zbog postojanja postoperativnog ožiljka, što je vidljivo trećima samo ponekad, kada tužitelj nosi kratke hlače. Imajući u vidu dob tužitelja i lokaciju ozljede, ocijenjeno je da spomenuti postoperativni ožiljak, koji je uočljiv trećima samo ponekad, kod tužitelja može stvarati osjećaj nelagode i srama, ali ne u znatnijem stupnju.

 

Temeljem gore opisanih okolnosti, sud je odlučio o visini pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, na način kako slijedi:

- po kriteriju smanjenja životne aktivnosti od 10% u iznosu od 15.000,00 kn,

- po kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova (bolovi jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, bolovi srednjeg intenziteta u trajanju od 20 dana i bolovi manjeg intenziteta u trajanju od dva mjeseca, odnosno 60 dana) u iznosu od 15.000,00 kn,

- po kriteriju pretrpljenog straha (primarni strah jak i kratkotrajan, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od 15 dana i manjeg intenziteta u trajanju od 45 dana) u iznosu od 15.000,00 kn,

- po kriteriju naruženosti (laki stupanj) u iznosu od 4.000,00 kn.

 

Kod donošenja odluke o visini imovinske štete s osnova troškova tuđe pomoći i njege, sud je prije svega ocijenio da prema mjesnim prilikama cijena tuđe pomoći i njege iznosi 15,00 kn po satu.

Iz nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je tužitelju trebala pomoć i njega druge osobe u trajanju od ukupno 438 sati, pa troškovi iste ukupno iznose 6.570,00 kn.

Slijedom svega navedenog, tužitelj je uslijed predmetnog štetnog događaja pretrpio štetu u ukupnom iznosu od 55.750,00 kn, od čega mu je tuženik povodom odštetnog zahtjeva isplatio 5.000,00 kn, pa mu duguje još iznos od 50.750,00 kn te mu je pod točkom I. izreke ove presude naložena isplata tog iznosa, dok je pod točkom II. izreke tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan u preostalom dijelu od 24.250,00 kn.

Na dosuđeni iznos naknade štete tuženiku je naloženo plaćanje zakonskih zateznih kamata od 10. srpnja 2018., kako je to tužitelj tužbenim zahtjevom zatražio, a to je u svakom slučaju datum nakon završetka liječenja tužitelja i nakon podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku.

Naime, prema odredbi čl. 1103. ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a što se tiče imovinske štete, prema odredbi čl. 1086. ZOO-a, obveza naknade štete smatra se dospjelom od trenutka nastanka štete.

Dakle, do dana 10. srpnja 2018. dospjela je na naplatu tražbina tužitelja s osnova pravične novčane naknade, kao i tražbina tužitelja s osnova imovinske štete.

Odluka o troškovima parničnog postupka donijeta je temeljem odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku.

Tužitelj je tužbenim zahtjevom tražio isplatu iznosa od 75.000,00 kn, od čega mu je dosuđeno 50.750,00 kn ili 68%, što predstavlja postotak njegovog uspjeha u parnici, dok postotak tuženikovog uspjeha u parnici iznosi 32%. Razlika između tih postotaka je 36% u korist tužitelja, u kojem postotku je sud tužitelju dosudio troškove postupka koji se odnose na zastupanje po punomoćnici i na sudsku pristojbu.

Tužitelju su odmjereni troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, kako slijedi:

- za sastav tužbe po tbr. 7./1. u iznosu od 1.000,00 kn,

- za zastupanje na ročištima 13. studenoga 2018., 14. svibnja 2019. i 2. veljače 2021. po tbr. 9./1. u iznosu od po 1.000,00 kn po ročištu,

- za sastav podneska od 3. prosinca 2020. po tbr. 8./1. u iznosu od 1.000,00 kn,

- što ukupno iznosi 5.000,00 kn, kojem iznosu je dodan PDV po stopi od 25% ili 1.250,00 kn, pa troškovi zastupanja tužitelja iznose 6.250,00 kn.

Tužitelj je zatražio naknadu troškova postupka i s osnova plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 1.200,00 kn, što mu je sud i priznao.

Dakle, troškovi zastupanja tužitelja po punomoćnici i troškovi s osnova plaćene sudske pristojbe na tužbu iznose ukupno 7.450,00 kn, a s obzirom na uspjeh u parnici, tužitelju pripada pravo na naknadu 36% tih troškova ili 2.682,00 kn.

Navedenom iznosu dodani su i troškovi s osnova plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 3.000,00 kn i to u cijelosti, jer je medicinsko vještačenje bilo potrebno i opravdano neovisno o uspjehu stranaka u sporu.

Zaključno, tužitelju pripada pravo na naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 5.682,00 kn, dok je njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u preostalom iznosu od 4.768,00 kn sud odbio kao neosnovan.

Slijedom navedenog presuđeno je kao u izreci.

 

U Zaboku 12. ožujka 2021.

 

Sudac

Nada Mohač,v.r.

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu, pisano, u 5 primjerka. Ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana objave, a ukoliko stranka nije uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, rok za žalbu teče od dana dostave ovjerenog prijepisa presude.

 

 

Dostaviti:

1. Odvjetnica N.B., Z. T.ž. f.4/I,

2. Odvjetnik M. K., Z., I. 116