Poslovni broj Kž-51/2021-7

 

 

 

 

 

             

 

 

Poslovni broj Kž-51/2021-7

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, predsjednika vijeća, te sudaca Zvonka Vekića i Vlaste Šimenić-Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Sonje Fićok, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. S.Š., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 229. st. 1. t. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 6. listopada 2020., poslovni broj K-393/2020-54, u javnoj sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2021., u nazočnosti Z.K. zamjenika županijskog državnog odvjetnika u O. i M.D., odvjetnika iz Z.,

 

p r e s u d i o   j e

 

              Odbija se žalba opt. S.Š., kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda. 

 

Obrazloženje

 

              Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu proglašen je krivim opt. S.Š. zbog počinjenja kaznenih djela teške krađe iz čl. 229. st. 1. t. 1. u vezi čl. 228. st. 1. KZ/11 i teške krađe iz čl. 229. st. 1. t. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11, opisana pod točkama 1. i 2. izreke, te su opt. S.Š. utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo iz točke 1. na temelju čl. 229. st. 1. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, a za kazneno djelo iz točke 2. na temelju čl. 229. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11 kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, pa je na temelju čl. 51. KZ/11 opt. S.Š. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine i 6 (šest) mjeseci, u koju kaznu mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme lišenja slobode 10. veljače 2016..

 

              Na temelju čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12– Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu ZKP/08) ošt. V.Ž. je s imovinskopravnim zahtjevom upućena u parnicu.

 

              Na temelju čl. 158. st. 2. ZKP/08 ošt. Đ.B. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 16.500,00 kuna, te je naloženo opt. S.Š. da taj iznos naknadi oštećenici u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

 

              Na temelju čl. 560. st. 1. i 2. ZKP/08 od opt. S.Š. oduzeta je imovinska korist u iznosu od 1.000,00 kuna te je utvrđeno da novčani iznos od 1.000,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženik ostvario počinjenjem kaznenog djela teške krađe opisano pod točkom 2. izreke, te je utvrđeno da novčani iznos od 1.000,00 kuna postaje vlasništvo Republike Hrvatske i naloženo je opt. S.Š. da po pravomoćnosti presude uplati taj iznos u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske.

 

              Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 6. i 7. ZKP/08 opt. S.Š. dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, paušalnu svotu u iznosu od 1.500,00 kuna, te nagradu i nužne izdatke branitelja po službenoj dužnosti o čemu će se odlučiti posebnim rješenjem.

 

Protiv te presude žalbu je podnio opt. S.Š. po branitelju M.D., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o oduzimanju imovinske koristi, troškovima postupka i imovinskopravnom zahtjevu, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i optuženika oslobodi optužbe ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, pred izmijenjenim sucem pojedincem. Predloženo je da ih se obavijesti o sjednici vijeća. 

 

              Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08 Županijsko državno odvjetništvo u O. razgledalo je spis predmeta.

 

O javnoj sjednici vijeća obaviješteni su Županijsko državno odvjetništvo u O., opt. S.Š. i njegov branitelj M.D., odvjetnik iz Z..

 

              Na javnu sjednicu vijeća nije pristupio opt. S.Š., te je sjednica vijeća na temelju čl. 475. st. 4. ZKP/08 održana u odsutnosti uredno pozvanog optuženika.

 

              Branitelj optuženika odvjetnik M.D. je izložio žalbu optuženika, te je ostao kod prijedloga podnesenih u žalbi.

 

              Žalba opt. S.Š. nije osnovana.

 

              Nije u pravu žalitelj (opt. S.Š.) kada u žalbi tvrdi da je u pobijanoj presudi počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08 ističući da se pobijana presuda temelji na nezakonitim dokazima.

 

              Suprotno ovakvim žalbenim navodima optuženika, pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je odbio prijedlog branitelja opt. S.Š. da se iz spisa predmeta izdvoje kao nezakoniti dokazi, dokazi pobrojani pod točkama 1.-11., 18. i 22. citirane optužnice, jer su policijski službenici pretragom vozila optuženika od 11. veljače 2016. proveli na zakonit način na temelju naloga suca istrage, tako da se ne radi o nezakonitim dokazima kako to u žalbi pogrešno ističe žalitelj.

 

              Naime, iz iskaza svjedoka N.F. i D.K., policijskih službenika, vidljivo je da je njihovo postupanje bilo zakonito tj. da se u konkretnom slučaju ne radi o nezakonitoj pretrazi u smislu odredbe čl. 250. ZKP/08 već o pregledu vozila optuženika. To stoga što ispitani svjedoci detaljno i okolnosno opisuju na koji način su zaustavili vozilo kojim je upravljao optuženik i zašto, i kako im je optuženik dragovoljno otvorio vozilo, što su unutra uočili te kako su i radi čega nakon toga odlučili optuženika i vozilo prevesti do, tada izmještene PP V.G., kako je optuženik uhićen i sproveden na noćni odmor, a nakon toga se započelo s kriminalističkim istraživanjem. Ti svjedoci kategorički i decidirano tvrde kako sami nisu otvarali vozilo već je to dragovoljno učinio optuženik, te da sami nisu vršili pretragu vozila, kako to navodi svjedok N.F., odnosno da su stvari u vozilu gledali onako kako su i bile, a i da inače kada osoba dragovoljno otvori svoje vozilo, samo izvana vizualno pregledaju i ne guraju svoje ruke unutar vozila, niti išta diraju kako to navodi svjedok D.K.. Njihovi iskazi su uglavnom suglasni i potkrijepljeni sa izvješćem od 11. veljače 2016. (list 5 spisa).

 

              Nadalje, u odnosu na provedenu radnju pretrage vozila na temelju naloga suca istrage Županijskog suda u V.G., iz preslike dostavnice te iz zapisnika o pretrazi pokretne stvari konkretno automobila optuženika marke Audi 100, reg. oznake ZG 1987 FS, kao i iskaza svjedoka N.Lj. i T.Š. utvrđeno je da je radnja pretrage vozila optuženika provedena sukladno odredbama Zakona o kaznenom postupku čl. 240.-250. i 257. ZKP/08, svi predmeti koji su pronađeni prilikom pretrage uredno su navedeni u zapisniku te potom od optuženika i privremeno oduzeti prema priloženim potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta, a koji zapisnik i potvrde je optuženik bez ikakvih primjedbi i potpisao. Stoga je pravilno sud prvog stupnja iskaze svjedoka N.Lj. i T.Š. prihvatio i ocijenio vjerodostojnima budući da su svjedoci u bitnome suglasno opisali provođenje radnje pretrage osobnog automobila, onako kako to i nalažu odredbe Zakona o kaznenom postupku, tim više što su njihovi iskazi potkrijepljeni sa zapisnikom o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa od 11. veljače 2016., ali i potvrdama o privremenom oduzimanju predmeta od 11. veljače 2016..

 

              Dakle, i po mišljenju ovog suda kao drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju postupljeno je u skladu sa Zakonom o kaznenom postupku pri čemu su, a kako je to već naprijed navedeno, policijski službenici N.F. i D.K. dana 10. veljače 2016. prilikom zaustavljanja vozila optuženika izvršili pregled vozila, a ne kako to pogrešno tvrdi obrana, pretragu osobnog vozila (bez naloga suca istrage), a potom policijski službenici N.Lj. i T.Š., na temelju naloga suca istrage Županijskog suda u V.G. slijedećeg dana 11. veljače 2016. izvršili pretragu osobnog vozila optuženika prilikom koje pretrage nisu počinjene povrede odredbe čl. 250. ZKP/08 što bi za posljedicu imalo da se zapisnik o pretrazi ne može upotrijebiti kao dokaz u postupku. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio kako izvješće sastavljeno 11. veljače 2016. (list 5 spisa) nije nezakonit dokaz u smislu odredbe čl. 10. ZKP/08, samim time i preostali dokazi za koje se saznalo iz tog dokaza tj. zapisnika o pretrazi pokretne stvari od 11. veljače 2016. i potvrde o privremenom oduzimanju predmeta, radi čega je pravilno odbio prijedlog za izdvajanje iz spisa predmeta tih dokaza.

 

              Slijedom navedenog neosnovano optuženik u žalbi tvrdi da se pobijana presuda temelji isključivo na nezakonitim dokazima, čime mu je teško povrijeđeno pravo na suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

 

              Prema tome, sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka na koju ukazuje žalba, niti je počinio bilo koju od postupovnih povreda iz čl. 476. st. 1. t. 1. ZKP/08 na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

 

              Neosnovano se opt. S.Š. žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio.

 

              Po nalaženu ovog suda, prvostupanjski sud je nakon temeljite analize, ispravno ocijenio rezultate provedenih dokaza te je pravilno prihvatio kao vjerodostojne iskaze oštećenika – svjedoka V.Ž., Đ.B. i D.L., te pravilno ocijenio kao nevjerodostojnu obranu opt. S.Š., te izveo ispravan zaključak da je opt. S.Š. pod točkama 1. i 2. izreke pobijane presude počinio kaznena djela protiv imovine – teške krađe iz čl. 229. st. 1. t. 1. u vezi čl. 228. st. 1. i čl. 52. KZ/11 na način pobliže opisano u izreci pobijane presude.

 

              Naime, iz potvrda o privremenom oduzimanju predmeta kao i iz zapisnika o vraćanju privremeno oduzetih predmeta proizlazi da su od opt. S.Š. među ostalim oduzete osobne isprave, bankovne kartice koje glase na ime ošt. Đ.B. i članove njezine obitelji, te su istoj vraćene. Od opt. S.Š. su oduzeta dva parfema marke Chanel i Lancome, koje je V.Ž. u policijskoj postaji prepoznala kao svoje parfeme te su joj vraćeni, a isto tako i ošt. D.Ž. je prepoznao svoj policijski pištolj marke Colt, streljivo i baterijsku svjetiljku, a koji su također uz potvrdu o privremenom oduzimanju predmeta oduzeti od optuženika te vraćeni ovom oštećeniku.

 

              Kako su slijedom izloženog od opt. S.Š. oduzeti predmeti koje su oštećenici prepoznali kao svoje, ispravno je prvostupanjski sud zaključio da je upravo opt. S.Š. otuđio sve predmete od svakog oštećenika kako su ih isti pobrojali naznačivši njihovu vrijednost, na način da je provalio u svaku od kuća, jer su takvi tragovi prilikom obavljanja očevida zabilježeni, a od optuženika je oduzet i alat namijenjen za provale. Pri tome prvostupanjski sud ispravno zaključuje kada ne nalazi niti jedan razlog da ovi svjedoci – oštećenici lažno terete optuženika za broj ili vrstu otuđenih predmeta te njihovu vrijednost, a niti je optuženik u svojoj obrani tijekom dokaznog postupka imao primjedbi na vrstu, broj i vrijednost otuđenih predmeta, već se usmjerio na osporavanje zakonitosti postupanja policijskih službenika, a što je prvostupanjski sud ispravno otklonio.

 

              Počinjena djela prvostupanjski sud je ispravno pravno označio na način da se kaznena djela opisana pod točkom 3. i 4. optuženice imaju označiti kao produljeno kazneno djelo. Naime, ta dva kaznena djela su počinjena u razmaku od tri sata, tijekom iste noći, u istom gradu na udaljenosti od 100-tinjak metara, u dvjema obiteljskim kućama, pri čemu je modus operandi optuženika isti. S obzirom na prostornu i vremensku povezanost ispravno je prvostupanjski sud postupio kada je ta djela pravno označio kao jedno kazneno djelo teške krađe, jer predstavljaju jedinstvenu cjelinu u smislu čl. 52. KZ/11.

 

              Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i u svezi s tim zbog povrede kaznenog zakona.

 

              Također se neosnovano optuženik žali zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi od optuženika zbog počinjenja kaznenog djela pod točkom 2. izreke pobijane presude. Suprotno žalbenom navodu optuženika pravilno je prvostupanjski sud zaključio, a polazeći od načela da nitko ne može zadržati imovinsku korist stečenu počinjenjem kaznenog djela, te kada je utvrdio da je opt. S.Š. počinjenjem kaznenog djela počinjenog pod točkom 2. izreke pobijane presude pribavio imovinsku korist od 1.000,00 kuna pa je taj iznos i oduzeo od ovog optuženika obzirom da ošt. D.L. nije postavio imovinskopravni zahtjev. S obzirom da bi u konkretnom slučaju utvrđivanje točne vrijednosti otuđenih, a nevraćenih predmeta bilo skopčano s poteškoćama, a da prema svim dostupnim podacima na internetskim oglasnicima i trgovinama samo špric pištolj marke Bosch stoji oko 1.000,00 kuna, a plinski pištolj Colt također oko 1.000,00 kuna, prvostupanjski sud je u korist optuženika utvrdio da imovinska korist stečena ovim kaznenim djelom iznosi 1.000,00 kuna.

              Isto tako, protivno žalbenom navodu optuženika pravilno je prvostupanjski sud ošt. Đ.B. dosudio imovinskopravni zahtjev u iznosu od 16.500,00 kuna, jer je ista pobrojala vrstu i vrijednost otuđenih predmeta koji joj nisu vraćeni, ne sumnjajući u vrijednost predmeta kako je to oštećenica navela.

 

              Opt. S.Š. se žali zbog odluke o troškovima kaznenog postupka iako ne obrazlaže ovaj žalbeni osnov.

 

              Međutim, suprotno žalbenim navodima optuženika pravilno je prvostupanjski sud na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 6. i 7. ZKP/08 obvezao optuženika da naknadi troškove kaznenog postupka odnosno paušalnu svotu u iznosu od 1.500,00 kuna obzirom da je opt. S.Š. zaposlen s mjesečnim primanjima u iznosu od 5.000,00 kuna, tako da plaćanjem troškova ovog kaznenog postupka neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje te uzdržavanje osoba koje je dužan po zakonu uzdržavati.

 

              Iako se optuženik u podnesenoj žalbi nije žalio zbog odluke o kazni, ista u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni.

 

              Ispitujući pobijanu presudu zbog odluke o kazni sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08 prvostupanjski sud je s prigodom odmjeravanja kazne optuženiku, ispravno ocijenio težinu kaznenog djela i stupanj kaznene odgovornosti optuženika, kao i sve ostale okolnosti pobliže navedene u razlozima pobijane prvostupanjske presude, što utječu da kazna bude lakša ili teža, pa je prema takvoj ocjeni optuženiku, nakon ispravno utvrđenih pojedinačnih kazni za svako djelo, ispravno izrekao jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, koja nije prestroga. Naprotiv, prema ocjeni ovog suda, kao drugostupanjskog suda upravo izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci ostvarit će svrhu iz čl. 41. KZ/11.

 

              Iz navedenih razloga, na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

             

Osijek, 12. ožujka 2021.

 

Predsjednik vijeća

Mario Kovač, v.r.