1

Poslovni broj: 9 UsI-3530/16-20

  REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

    Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

              Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjan, u upravnom sporu tužitelja B. O. iz B., kojeg zastupa opunomoćenik J. P., odvjetnik u B., protiv tuženog Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, kojeg zastupa opunomoćenik Z. J., radi prijevremene starosne mirovine, 11. ožujka 2021.

p r e s u d i o   j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-02/16-01/03407302098, URBROJ: 341-99-05/3-16-7687 od 21. listopada 2016. i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

              II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora u iznosu od 16.650,00 kn.

Obrazloženje

Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 140-02/16-01/03407302098, URBROJ: 341-99-05/3-16-7687 od 21. listopada 2016.  odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda u B. KLASA: UP/I 140-02/16-01/03407302098, URBROJ: 341-02-05/3-16-10676 od 13. rujna 2016. kojim mu je određena počevši od 1. prosinca 2015. prijevremena starosna mirovina u iznosu od 1.583,75 kn mjesečno, s time da mu se umjesto tog iznosa mirovine određuje najniža mirovina u iznosu od 1.713,43 kn mjesečno. Nadalje, određeno je da od 1. siječnja 2016. prijevremena starosna mirovina iznosi 1.591,02 kn mjesečno, s time da mu se umjesto tog iznosa mirovine određuje najniža mirovina u iznosu od 1.721,28 kn mjesečno, a od 1. srpnja 2016. prijevremena starosna mirovina iznosi 1.596,45 kn mjesečno, s time da mu se umjesto tog iznosa mirovine određuje najniža mirovina u iznosu od 1.727,17 kn.

Tužitelj u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da se pobijano rješenje tuženika temelji na pogrešnoj primjeni materijalnog prava. Dodaje da je on od 1972. do 1991. neprekidno radio u bivšoj JNA te da je priložio platne podatke za cijelo navedeno razdoblje. Iznosi da je, međutim, tuženik prilikom izračuna pripadajuće svote mirovine uzeo u obzir samo primanja za 1976., 1980., 1981., 1982., 1983., 1984., 1985., 1986. i 1987. navodeći kako je on samo za navedene godine dostavio dokumentaciju koja sadrži sve parametre potrebne za određivanje plaće te kako dokumentacija za ostale godine nije prikladna za izračun pripadajuće svote mirovine. Nastavlja da s obzirom da on, kako tvrdi tuženik, nije dostavio prikladnu dokumentaciju za 1972., 1973., 1974., 1975, 1977., 1978., 1979., 1988., 1989., 1990., 1991., tuženik njegova primanja ostvarena u navedenim godinama uopće nije uzeo u obzir prilikom izračuna visine mirovine kao da on tih godina uopće nije radio. Smatra da je opisanim postupanjem tuženik pogrešno primijenio materijalno pravo odnosno članak 81. Zakona o mirovinskom osiguranju. Zaključuje da je tuženik, sve i da se iz priložene dokumentacije za 1972., 1973., 1974., 1975,1977., 1978., 1979., 1988., 1989., 1990., 1991. ne mogu izračunati stvarno ostvarena plaća i vrijednosni bodovi za svaku godinu, bio dužan izračunati prosječne vrijednosne bodove za iste godine na temelju stvarno ostvarenih plaća koje su poznate, a zatim i te godine uzeti u obzir prilikom izračuna pripadajuće svote mirovine. Navodi da je tuženik prilikom izračuna visine mirovine došao do apsurdnog zaključka kako je on do 1991. prosječno godišnje zarađivao svega nekoliko desetaka kuna. Dodaje da tuženik smatra kako su njegova primanja do 1991. izražena u hrvatskim dinarima te da je njegovu plaću dijelio s 1000 i na taj ju način preračunao u kune. Smatra da je način računanja tuženika pogrešan jer njegova plaća nije mogla biti izražena u hrvatskim dinarima s obzirom da isti nisu niti postojali u spornom vremenu. Iznosi da je plaća bila izražena u dinarima (jugoslavenskim) te da je tuženik bio dužan izvršiti preračunavanje njegove plaće shodno vrijednosti tadašnjeg dinara za svaku pojedinu godinu u odnosu na vrijednost današnje kune. Mišljenja je da je s obzirom na navedeno očigledno kako je tuženik prilikom izračuna osnovice za određivanje visine mirovine pogrešno izračunao njegovu prosječnu godišnju plaću za razdoblje do 1991. te na taj način odredio mu mirovinu u znatno nižem iznosu od onoga koji mu pripada. Slijedom navedenog predlaže da se poništi rješenje tuženika te predmet vrati na ponovni postupak uz naknadu troškova upravnog spora.

              Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da tužba nije osnovana. Dodaje da je osporavano rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima. Smatra da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani odnosno da nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Ističe da su u postupku izračuna prijevremene starosne mirovine tužitelja pravilno izračunati prosječni vrijednosni bodovi u skladu sa odredbom članka 81. stavka 8. Zakona o mirovinskom osiguranju kojom je propisano da se prosječni vrijednosni bodovi utvrđuju tako da se zbroj vrijednosnih bodova iz stavaka 1. do 5. i stavka 7. istog članka i članaka 82., 83. i 84. Zakona o mirovinskom osiguranju podijeli s razdobljem za koje su obračunati, odnosno u predmetu tužitelja prilikom izračuna prosječnih vrijednosnih bodova zbroj vrijednosnih bodova dijeljen je sa godinama mirovinskog staža za koje su pribavljeni podaci o plaći te da stoga tužitelj nije oštećen prilikom izračuna istih. Iznosi da je nakon uvida u nalaz i mišljenje financijskog vještaka utvrđeno da je isti sačinjen u skladu sa svim odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju relevantnim za izračun prijevremene starosne mirovine tužitelja te da je istim potvrđena pravilnost izračuna mirovine tužitelja koji je on proveo. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

              Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika, izvedeno je financijsko vještačenje te je održano ročište na kojem je saslušan mr. sc. Z. R., stalni sudski vještak za ekonomiju/knjigovodstvo, financije i računovodstvo.

Tužbeni zahtjev nije osnovan.

              Nesporno je da je tužitelju prvostupanjskim rješenjem određena prijevremena starosna mirovina.

              Sporno je, je li pravilno određena visina te mirovine.

              Člankom 81. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13., 151/14., 33/15. i 93/15.) propisano je da se vrijednosni bodovi utvrđuju na temelju plaća i osnovica osiguranja ostvarenih od 1. siječnja 1970., tako da se plaća, odnosno osnovica osiguranja utvrđena za svaku kalendarsku godinu podijeli s prosječnom godišnjom plaćom svih zaposlenih u Republici Hrvatskoj za istu kalendarsku godinu, a da se plaće ili osnovice koje su u bruto svoti dijele s prosječnom bruto plaćom, a ako su u neto svoti s prosječnom neto plaćom (stavak 1.), da se za utvrđivanje vrijednosnih bodova za kalendarske godine, počevši od 1. siječnja 2003., u kojima je osiguranik ostvario plaću, odnosno osnovicu veću od najviše godišnje osnovice za obračunavanje doprinosa prema propisima o doprinosima za obvezna osiguranja, uzima najviša godišnja osnovica za godinu za koju se utvrđuju vrijednosni bodovi razmjerno stažu osiguranja ostvarenom u toj godini (stavak 2.), da se iznimno od stavka 2. toga članka, za kalendarske godine, počevši od 1. siječnja 2009., za koje je osiguranik uz plaću, odnosno osnovicu ostvario i ostale primitke uz plaću prema kojima se utvrđuje obveza doprinosa, za utvrđivanje vrijednosnih bodova uzima osnovica prema kojoj su obračunati doprinosi za mirovinsko osiguranje, ali najviše do iznosa najviše godišnje osnovice propisane za tu godinu, bez obzira na ostvareni staž osiguranja u toj godini (stavak 3.), da se za utvrđivanje vrijednosnih bodova za staž osiguranja navršen prema članku 175. stavku 5. toga Zakona, uz plaću ostvarenu u odnosnoj kalendarskoj godini, uzima i osnovica za obračun i plaćanje doprinosa za mirovinsko osiguranje razmjerno stažu osiguranja ostvarenom prema toj odredbi, a da se za utvrđivanje vrijednosnih bodova za staž osiguranja korisnika iz članka 27. stavka 6. toga Zakona za razdoblje do punog radnog vremena za te korisnike uzima osnovica za obračun i plaćanje doprinosa za mirovinsko osiguranje razmjerno stažu osiguranja ostvarenom za te korisnike prema toj odredbi (stavak 4.), da se vrijednosni bodovi iz stavka 1. toga članka utvrđuju i na temelju drugih dohodaka na koje su plaćeni doprinosi za obvezno mirovinsko osiguranje (stavak 5.), da se za razdoblja mirovinskog staža navršenog do 31. prosinca 1969. uzimaju prosječni vrijednosni bodovi, da se prosječni vrijednosni bodovi uzimaju i za razdoblja mirovinskog staža navršenog od 1. siječnja 1970. u kojima nije ostvarena plaća, odnosno osnovica osiguranja ili ne postoje podaci o plaći, odnosno osnovici osiguranja, kao i za razdoblja u kojima su osiguranici dok su imali status prognanika imali pravo na minimalnu plaću (stavak 6.), da se za utvrđivanje vrijednosnih bodova hrvatskom državljaninu za razdoblja staža osiguranja navršenog do 8. listopada 1991. prema prijašnjim propisima kojima su bila uređena prava vojnih osiguranika uzimaju plaće (osobni dohodak i posebni dodaci) ostvarene u bivšoj JNA u iznosu od 63,22% (stavak 7.) te da se prosječni vrijednosni bodovi utvrđuju tako da se zbroj vrijednosnih bodova iz stavaka 1. do 5. i stavka 7. toga članka i članaka 82., 83. i 84. toga Zakona podijeli s razdobljem za koje su obračunati (stavak 8.), da će se osiguraniku kojem se ne mogu utvrditi vrijednosni bodovi ni za jednu kalendarsku godinu od 1. siječnja 1970. zbog toga što osiguranik nakon toga dana nije bio osiguran ili za razdoblja nakon toga dana nema podataka o plaći, odnosno osnovici osiguranja, vrijednosni bodovi utvrditi tako da će se za svaku godinu mirovinskog staža uzeti jedan vrijednosni bod (stavak 9.), da se plaća ostvarena za godinu u kojoj se ostvaruje pravo na mirovinu ne uzima za utvrđivanje vrijednosnih bodova, već se za tu godinu uzimaju prosječni vrijednosni bodovi iz stavka 8. toga članka razmjerno stažu osiguranja u toj godini (stavak 10.), da se kada je ukupni mirovinski staž navršen u godinama, mjesecima i danima, tada ukupni mirovinski staž računa tako da se za svaki dodatni mjesec navršenoga staža punim godinama dodaje po 0,0834, a za svaki dodatni dan po 0,00274 (stavak 11.), a da jedan vrijednosni bod u smislu stavka 1. toga članka predstavlja plaću u visini prosječne plaće u Republici Hrvatskoj u jednoj kalendarskoj godini (stavak 12.).

              Iz nalaza i mišljenja mr. sc. Z. R., stalnog sudskog vještaka za ekonomiju/knjigovodstvo, financije i računovodstvo, od 19. listopada 2020. proizlazi da je tuženik prilikom izračuna prijevremene starosne mirovine tužitelja u obzir uzeo cjelokupan mirovinski staž koji je tužitelj ostvario, pa tako i staž ostvaren u bivšoj JNA, do zaključno 1. rujna 1991., da je prilikom izračuna pripadajuće svote mirovine tuženik, u skladu s odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, u obzir uzeo samo primanja ostvarena u onim godinama za koje postoje cjeloviti podatci o ukupnim ostvarenim primanjima, a da primanja za godine od 1972. do 1975., od 1977. do 1979. te od 1988. do 1991., nisu mogla biti uzeta u obzir, jer za te godine postoje s jedne strane nepotpuni podatci, a s druge strane za neke godine uopće nema podataka o ostvarenim primanjima tužitelja, da je prosječne vrijednosne bodove utvrđene za razdoblje za koje su postojali cjeloviti podatci o primanjima tužitelja tuženik primijenio za one godine za koje nisu postojali podatci za izračun vrijednosnih bodova, da je tuženik na ispravan način sačinio denominaciju iznosa prosječnih plaća u Republici Hrvatskoj u godinama iz razdoblja do zaključno 1987., kao i denominaciju tužiteljevih ostvarenih plaća u tim godinama te da je tuženik tužitelju na ispravan način obračunao visinu prijevremene starosne mirovine, primjenom propisa važećih u vrijeme priznavanja tog prava tužitelju, kao i primjenom podataka o ostvarenom radnom i mirovinskom stažu tužitelja, te njegovim ostvarenim primanjima.

              Na ročištu 4. ožujka 2021. stalni sudski vještak je u cijelosti ostao kod izrađenog nalaza i mišljenja. Na poseban upit opunomoćenika tužitelja da li bi se za izračun mirovine tužitelja mogao primijeniti članak 81. stavak 9. Zakona o mirovinskom osiguranju odgovorio je da ne, budući da se ne radi o situaciji da se nisu mogli utvrditi vrijednosni bodovi ni za jednu kalendarsku godinu od 1. siječnja 1970.

              Sud prihvaća navedeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka jer je obrazložen i jasan te je vještak argumentirano odgovorio na prigovor tužitelja. Kako je iz tog nalaza i mišljenja utvrđeno da je u upravnom postupku pravilno izračunata visina prijevremene starosne mirovine tužitelja na temelju članka 81. Zakona o mirovinskom osiguranju osporavano rješenje je zakonito.

Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.) odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan (točka I. izreke).

Kako je tužitelj izgubio spor u cijelosti snosi sve troškove spora (članak 79. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima). Slijedom navedenog na temelju članka 79. stavka 6. Zakona o upravnim sporovima odlučeno je kao u točki II. izreke.

U Zagrebu 11. ožujka 2021.

Sutkinja

Vanja Crnković, v.r.