- 1 -

 

Broj:Jž-1542/2020

 

  

 

 

U  IME  REPUBLIKE HRVATSKE

 

P R E S U D A

 

              Visoki prekršajni sud  Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca: Siniše Senjanovića predsjednika vijeća, te Renate Popović i Kristine Gašparac Orlić članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Koraljke Polak Medaković kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog J.D. zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj: 70/17, 126/19), rješavajući o žalbi okrivljenog J.D. zastupanog po braniteljici S.W. odvjetnici  iz M., podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj od 6. kolovoza 2020., broj: 15 Pp J-15/2020, na sjednici vijeća održanoj dana 11. ožujka 2021.

 

  P r e s u d i o    j  e

             

I              Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog J.D. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

II              Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07 i 39/13), okrivljeni J.D. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku 30 dana od primitka ove presude.

 

O b  r  a  z  l  o  ž  e  n  j  e

 

              Presudom Općinskog suda u Makarskoj od 6. kolovoza 2020., broj: 15 Pp J-15/2, okrivljeni J.D. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 22. stavka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, činjenično opisanog u izreci, te je kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 4.000,00 kn u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude, a ako u tom roku plati 2/3 te kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.

 

Nadalje, okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

 

Protiv prvostupanjske presude okrivljeni J.D. je pravodobno po braniteljici podnio žalbu zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

Žalitelj predlaže da se njegova žalba prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

 

Žalba  nije osnovana.

             

Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 107/07.), uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Žalitelj smatra da je pogrešno prvostupanjski sud iz činjeničnog opisa optužnog akta izostavio da je djelo počinio i prema bivšoj snahi jer da ga je u odnosu na nju valjalo osloboditi. Ovaj sud smatra da je ta žalbena tvrdnja neosnovana jer je okrivljeniku stavljeno na teret da je isti prekršaj počinio prema bivšoj snahi i unuku i kada je sud utvrdio da bivša snaha u odnosu na okrivljenika više nije i obitelj sukladno zakonskoj odredbi opravdano je i pravilno intervenirao u činjenični opis ne dirajući u subjektivni i objektivni identitet optužbe i ne stavljajući na taj način okrivljeniku više inkriminacije od one koja mu je stavljena na teret optužnim prijedlogom.

 

Okrivljenik nije porekao sam učin prekršaja ali ga je opravdavao time da je to učinio na vlastitoj nekretnini da ista nekretnina s njegovom snahom nema veze, a da ista koristi kuću i ne plaća struju, pa i nije imao izbora nego postupiti na opisani način.

 

Međutim, prvostupanjski sud je utvrdio  da između bivše snahe i sina okrivljenika postoji spor o bračnoj tečevini koji uključuje i vlasništvo ili drugo pravo na predmetnoj kući koja sada formalno glasi na okrivljenika i da ista s malodobnim djetetom, unukom okrivljenika stanuje u navedenoj kući.

 

Okolnosti koje žalitelj opisuje, a odnose se na način stjecanja kuće uložena sredstva i prava koja iz tog proistječu nisu predmet ovog prekršajnog predmeta ali da je darovnim ugovorom kojim je suprug žrtve poklonio kuću ocu i to tijekom trajanja vanbračne zajednice u kojoj je rođeno malodobno dijete, ukazuje na postojanje činjenica da se eventualno može raditi o zajedničkoj imovini vanbračnih supružnika, odnosno njihovoj zajedničkoj imovini dok će pravo stanje biti utvrđeno u drugom postupku pred građanskim sudom.

 

Za ovaj je sud odlučna činjenica da bivša snaha okrivljenika u kući živi s malodobnim djetetom i da joj je okrivljenik isključio struju i time počinio ekonomsko nasilje nad malodobnim unukom, odnosno postupao na štetu djeteta iako je optužen i osuđen po stavku 1. Zakona o zaštiti od nasilje u obitelji, na što tužitelj nije podnio žalbu.

 

Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ističe nove činjenice koje nije isticao pred prvostupanjskim sudom i koje sada u žalbi  ne može isticati ali koje se u bitnom odnose na širi obiteljski sukob koji nije predmet ovog postupka.

 

Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je ponašanje okrivljenika bilo motivirano poremećenim odnosima  njegovog sina i bivše izvanbračne supruge i nastalim imovinskopravnim odnosima između njih, da je isključivanjem struje počinio ekonomsko nasilje prema unuku onemogućivši korištenje zajedničke imovine korištenje električne energije u posebnom dijelu kuće stanu u kojem živi s majkom.

 

Pravilan je stoga zaključak prvostupanjskog suda o krivnji okrivljenika za prekršaj koji mu je stavljen na teret, a ovaj Sud u svemu prihvaća i razloge koje je prvostupanjski sud dao za takvu svoju odluku, te žalitelj svojom žalbom nije doveo u pitanje pravilnost pobijane presude.

 

Ispitujući potom odluku o kazni na temelju članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud cijenio sve okolnosti odlučne za odluku o kazni  sukladno članku 36. Prekršajnog zakona te je opravdano okrivljeniku izrekao novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne i to u zakonom propisanom rasponu novčane kazne za navedeni prekršaj. Naime, člankom 22. stavkom 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji propisana je novčana kazna od najmanje 1.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju do 90 dana. Stoga i ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika i ocjeni prvostupanjskog suda da će njome biti ostvarena svrha kažnjavanja.

 

Okrivljenik je upozoren na zakonsku pogodnost ako u roku ostavljenom za plaćanje novčane kazne, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom prvostupanjskom presudom, novčana kazna će se smatrat  plaćenom u cijelosti.

 

Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna te kako okrivljenik ima redovna mjesečna primanja, to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 200,00 kn, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

 

              Slijedom navedenog, temeljem članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao izreci ove presude.

 

                                    U Zagrebu, 11. ožujka 2021.

 

 

 

 

 

 

 

Presuda se dostavlja  Općinskom sudu u Makarskoj u 6 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu, žrtvu nasilja, nadležni Centra za socijalnu skrb i tužitelja.