- 1 -              Poslovni broj: Uss-6/20-5

 

Poslovni broj: Uss-6/20-5

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Mirjane Čačić, predsjednice vijeća, Arme Vagner Popović i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća te sudske savjetnice Maje Novosel, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja  F. B. iz K., zastupanog po opunomoćenicima R. P. i G. S., Z., protiv odluke Sveučilišta u Zagrebu, Veterinarskog fakulteta, klasa: 640-01/09-296/1, urbroj: 251-61-01/139-09-53 od 25. studenog 2009., radi izbora asistenta, na sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2021.

 

p r e s u d i o   j e

 

Tužba se uvažava.

Poništava se odluka Sveučilišta u Zagrebu, Veterinarskog fakulteta, klasa: 640-01/09-296/1, urbroj: 251-61-01/139-09-53 od 25. studenog 2009.

 

Obrazloženje

 

              Osporenom odlukom se M. B., dr.vet.med. izabire u suradničko zvanje asistent, na određeno vrijeme, za znanstveno područje biomedicine i zdravstva, nastavno polje veterinarska medicina, grana veterinarske kliničke znanosti, na radno mjesto asistent u Klinici za unutarnje bolesti V. fakulteta Sveučilišta u Z.

              Tužitelj je protiv osporene odluke pokrenuo upravni spor pred ovim Sudom koji je rješenjem, poslovni broj: Us-2261/2010 od 12. ožujka 2014., tužbu odbacio pozivom na odredbu članka 30. stavak 1. točka 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 53/91., 9/92. i 77/92.), koja se primjenjuje temeljem odredbe članka 90. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10. i 143/12.),  jer akt koji se tužbom osporava nije upravni akt.

              Protiv navedenog rješenja ovog Suda, tužitelj je podnio ustavnu tužbu koju je Ustavni sud Republike Hrvatske svojom odlukom, broj U-III-2189/2014 od 24. lipnja 2020., usvojio, ukinuo navedeno rješenje i predmet vratio ovom Sudu na ponovni postupak. Ovo uz obrazloženje da je osporenim rješenjem ovoga Suda podnositelju povrijeđeno pravo da pod jednakim uvjetima bude primljen u javnu službu zajamčeno člankom 44. Ustava  Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 56/90., 135/97., 113/90., 28/01., 76/10. i 5/14.).

              Postupajući u skladu s navedenom odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, uvažavajući pravno stajalište izraženo u toj odluci, koji su prema odredbi članka 31. i 77. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 49/02.-proč.tekst) obvezatno, trebalo je predmet uzeti u ponovno razmatranje.

              Tužitelj je protiv osporene odluke tuženika podnio tužbu iz svih zakonom propisanih razloga.  Navodi u bitnom da  odluka nije obrazložena jer ne sadrži razloge o donesenoj odluci odnosno nije obrazloženo zbog čega je, pored svih ostalih kandidata koji su se javili na predmetni natječaj, izabrana upravo M. B. U obrazloženju se samo opisuje način na koji je kroz unutarnji ustroj proveden predmetni natječaj što ne omogućuje ispitivanje odluke o meritumu. Navodi da se pri donošenju osporene odluke nije vodilo jedinim kriterijem za izbor asistenta propisanog člankom 97. stavak 1. Zakona o znanosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, broj 123/03., 198/03., 105/04., 174/04., 46/07., 45/09.), a u konkretnom slučaju tužitelj ima neusporedivo bolje studentske reference od imenovane. Da je uzet u obzir samo neki od iznesenih kriterija uspješnosti studenata (prema Tablici iz tužbe) došlo bi se do zaključka da je upravo tužitelj najkvalificiraniji od svih kandidata za izbor na radno mjesto asistenta, a u svakom slučaju više od imenovane. Opširno obrazlaže razloge na kojima temelji svoje navode. Stoga smatra da je osporenom odlukom neosnovano oštećen te predlaže istu poništiti.

              U odgovoru na tužbu tuženik se poziva na odredbe članka 34. stavka 2. alineja 1. i 2. Statuta tuženika i smatra da je pobijana odluka obrazložena sukladno članku 209. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku te opširno obrazlaže razloge kojima se rukovodio kod donošenja odluke. Pozivajući se na članak 97. te 40. ZZDVO-a, članak 82. stavak 5. Statuta Sveučilišta u Zagrebu, te nabraja posebna poredbena mjerila – uvjeta koji se pored minimalnih poredbenih mjerila – uvjeta propisanih zakonom imaju primijeniti, a koji su propisani i određeni od strane  Sveučilišta. Predlaže tužbu odbiti.

              Podneskom od 28. siječnja 2021., ostaje kod ranijeg odgovora na tužbu te smatra da su prestale pretpostavke za vođenje upravnog spora jer je u međuvremenu tužitelj napredovao u znanstvenom smislu, te po saznanju tuženika radi na  C. o. V. M., U. o. G., S…, u svojstvu izvanrednog profesora, dok je izabrana asistentica M. B. sada izvanredna profesorica kod tuženika pa kako je odluka konzumirana to ne postoji više pravni interes za njeno pobijanje.

              Tužba je osnovana.

              Ustavni sud Republike Hrvatske je odluci kojom je poništio naprijed navedeno rješenje ovoga Suda i predmet vratio na ponovni postupak naveo da je Visoki upravni sud otklonio svoju nadležnost zanemarujući pritom činjenicu da je tuženik Sveučilište u Zagrebu, Veterinarski fakultet, javna ustanova na koju se primjenjuje Zakon o ustanovama (Narodne novine, broj 76/93., 29/92.-ispravak, 47/99.-ispravak i 35/08.) kojim je propisano (članak 11.) da se pravni status osoba zaposlenih u ustanovama, uvjeti za stupanje u službu i ostala pitanja u vezi s njihovim radom uređuje općim propisima o radu, ako zakonom nije drukčije određeno, odnosno javna ustanova čije postupanje i odluke podliježu nadzoru i preispitivanju zakonitosti u smislu članka 2. i članka 3. stavka 1. točke 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 53/91., 9/92. i 77/92.). Ustavni sud smatra kako se radi o interesu (pa i pravu) kandidata jer je sam učinak odluke o izboru kandidata za tu osobu važan, o tome ovisi hoće li se s tom osobom sklopiti ugovor o radu ili ne. Ustavni sud pritom ističe da se u konkretnom slučaju, sukladno danoj uputi o pravnom lijeku, podnositelj obratio nadležnom sudu koji nije postupio u skladu s mjerodavnim pravom.

Polazeći od svih činjenica okolnosti ovog slučaja, ocjena je Ustavnog suda da je Visoki upravni sud propustio uzeti u obzir sve činjenice i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, odnosno da osporena odluka nije obuhvatila sve važne aspekte razmatranog slučaja koji su mogli utjecati na njegovu konačnu odluku. Članak 44. Ustava, zahtijeva jednake uvjete kad je riječ o primitku u javne službe. Međutim, formalna jednakost kandidata u natječaju nije dostatna za ispunjenje zahtjeva tog ustavnog jamstva. Ustavni sud stoga smatra da pristup javnim službama mora biti osiguran i kroz mogućnost sudske kontrole takvog postupka.

Uvažavajući shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske, ovaj Sud je u ponovnom postupku razmotrio prigovore tužitelja iz tužbe u odnosu na osporenu odluku tuženika. Navedenom odlukom tuženika, donesenom temeljem članka 34. i članka 50. Statuta Veterinarskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu a u vezi članka 43. i 97. Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju (Narodne novine, broj 123/03., 105/04., 174/04. i 46/07., 45/09.) Fakultetsko vijeće u užem sastavu je na 24. redovitoj sjednici održanoj 25. studenog 2009. prihvatilo većinsko mišljenje imenovanog Stručnog povjerenstva za izbor M. B. u suradničko zvanje asistent u Klinici za unutarnje bolesti iz znanstvenog područja biomedicine i zdravstva, polje: Veterinarska medicina, grana veterinarske kliničke znanosti. Iz obrazloženja odluke proizlazi da je Stručno povjerenstvo razmotrilo prijave svih pet pristupnika te na osnovi tih prijava i dokumentacije pristupnika dva člana Povjerenstva su predložila izbor M. B., a treći član Povjerenstva je dostavio izdvojeno mišljenje u kojem je predložio da se izabere tužitelj.              

              Dakle, proizlazi da je Stručno povjerenstvo od tri člana temeljem prijava i dokumentacije pet pristupnika na natječaj (razvojna radna mjesta) za zapošljavanje djelatnika u suradničkom zvanju od asistenta do višeg asistenta objavljenog dana 13. veljače 2009. u Vjesniku i 18. veljače 2009. u Narodnim novinama, odabralo većinom glasova navedenu kandidatkinju (dva glasa) uz izdvojeno mišljenje jednog člana Povjerenstva koji je predložio tužitelja, međutim, iz obrazloženja te odluke ne proizlazi na temelju kojih kriterija, odnosno uvjeta se u konkretnom slučaju ovakva odluka temelji, osobito imajući u vidu da je odluka donesena pozivom na odredbu članka 97. stavak 1. navedenog Zakona kojim je propisano da suradnička zvanja i odgovarajuća radna mjesta na Sveučilištu su asistent i viši asistent, koji se biraju iz redova najuspješnijih studenata. Stoga osnovano tužitelj u tužbi upire na povredu tada važeće odredbe članka 209. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 53/91., 103/96.-odluka Ustavnog suda RH), a iz koje proizlazi da obrazloženje rješenja odnosno odluke mora sadržavati, između ostalog, utvrđeno činjenično stanje i razloge koji su bili odlučni pri ocjeni dokaza, razloge zbog kojih nije uvažen koji od zahtjeva stranaka, pravne propise i razloge koji s obzirom na utvrđeno činjenično stanje upućuju na onakvo rješenje kakvo je dano u dispozitivu. Obrazloženje osporene odluke sadrži tek općenite podatke na kojima se temeljio prijedlog za izbor (na osnovu prijave i dokumentacije pristupnika), a tek u odgovoru na tužbu tuženik se poziva na minimalna i posebna poredbena mjerila odnosno uvjete, međutim, iz osporenog rješenja a tako niti iz odgovora na tužbu ne proizlaze razlozi konkretnog odabira prema mjerilima na koje se poziva tek u odgovoru na tužbu, odnosno razlozi zbog kojih je Stručno povjerenstvo zaključilo većinom glasova da odabrani kandidat ima najbolje uvjete za izbor u suradničko zvanje asistenta u tom natječaju.

              Također ovaj Sud ističe da odgovor na tužbu, sve i da sadrži sve razloge za odabir osporenom odlukom, ne može zamijeniti obrazloženje odluke, tim više što se radi o odluci protiv koje nije dopuštena žalba već se prema uputi o pravnom lijeku može direktno pokrenuti upravni spor. Stoga prema ocjeni Suda osnovano tužitelj u tužbi navodi da mu ovakvim obrazloženjem odluke, donesene na temelju dokumentacije, sukladno naprijed navedenim odredbama Zakona i Statuta, nije pružena mogućnost izjašnjenja o sadržaju i vjerodostojnosti dokaza odnosno dokumentacije na temelju koje je donesena odluka o izboru.

              S obzirom da u postupku sudske kontrole osporenog akta nije moguće otkloniti tužbene razloge kao neutemeljene, Sud nalazi da je osporenom odlukom povrijeđen zakon na štetu tužitelja. U nastavku postupka povodom ove presude tuženik će donijeti novo rješenje koje će biti obrazloženo sukladno odredbi članka 209. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku.

              Stoga je uvažavajući shvaćanje Ustavnog suda Republike Hrvatske, nakon što je u ponovnom postupku razmotrio prigovore tužitelja iz tužbe te slijedom svega navedenog u smislu odredbe članka 39. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 53/91., 9/92. i 77/92.), a sukladno ovlaštenju iz članka 90. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17.), Sud uvažio tužbu tužitelja i poništio osporenu odluku tuženika s time da se donese novo rješenje pridržavajući se po članku 62. Zakona pravnog shvaćanja Suda i njegovih primjedaba u pogledu postupka.

 

U Zagrebu 11. ožujka 2021.

 

Predsjednica vijeća

Mirjana Čačić, v.r.