Poslovni broj: II Kž-74/2021-5

Poslovni broj: II Kž-74/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ. spec. crim., predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i Željka Horvatovića, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog S. B., zbog kaznenih djela iz članka 230. stavak 1. i 2. u vezi članka 34. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog S. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Puli - Pola broj Kov-8/2021-209 (Kov-9/2021.) od 22. veljače 2021. o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o  j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog S. B. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskim je rješenjem Županijskog suda u Puli - Pola broj Kov-8/2021-209 (Kov-9/2021.) od 22. veljače 2021., nakon podignute optužnice Županijskog državnog odvjetništva u Puli - Pola broj KO-DO-4/2021. od 17. veljače 2021., protiv okrivljenog S. B., zbog kaznenih djela razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavak 1. i 2. u vezi članka 34. KZ/11., teške krađe iz članka 229. stavka 1. točka 1. u vezi članka 228. stavak 1. KZ/11. i omogućavanja trošenja droga iz članka 191. stavak 1. i 3.  KZ/11., na temelju članka 124., 127. stavka 4. i članka 131. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) produljen istražni zatvor protiv okrivljenog S. B. po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. U istražni zatvor okrivljeniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 8. rujna 2020. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja pravodobnu žalbu podnio je okrivljeni S. B., po braniteljici odvjetnici M. P. iz svih žalbenih osnova. U žalbi predlaže Visokom kaznenom sudu Republike Hrvatske ukinuti pobijano rješenje, ukinuti istražni zatvor protiv okrivljenika i odmah ga pustiti na slobodu, a „podredno da se pobijano rješenje preinači na način da se okrivljeniku odredi mjera opreza“.

 

Okrivljenik je u žalbi zatražio da se branitelja obavijesti o sjednici vijeća drugostupanjskog suda, ali s obzirom na to da se u skladu s člankom 495. ZKP/08. na postupak odlučivanja o žalbi na rješenje ne primjenjuje članak 475. ZKP/08. koje propisuju obvezu izvještavanja stranaka o sjednici drugostupanjskog vijeća povodom odlučivanja o žalbi na presudu, okrivljenik i njegov branitelj nisu obaviješteni o održavanju sjednice vijeća, niti su na istu pozvani.

 

Spis je u skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

 

Žalba nije osnovana.

 

Protivno žalbenom prigovoru, pobijanim rješenjem nije ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, koju žalitelj nalazi u izostanku razloga o odlučnim činjenicama, iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08. Po ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske pravilno je i potpuno prvostupanjski sud utvrdio postojanje razloga za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog S. B. iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Za svoju odluku sud je dao jasne, određene, neproturječne i dostatne razloge, kako u odnosu na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke, tako i u odnosu na postojanje posebne pretpostavke za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, a jednako tako i razloge zbog kojih nalazi da je jedino mjera istražnog zatvora podobna ostvariti svrhu zbog koje je istražni zatvor protiv okrivljenika i do sada primjenjivan i neprikladnosti zamjene mjerama opreza. Te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud pa žalitelj nije s uspjehom doveo u pitanje zakonitost pobijanog rješenja.

 

Naime, prvostupanjski je sud pravilno i zakonito utvrdio i potom obrazložio da postoji osnovana sumnja da je žalitelj počinio inkriminirana mu kaznena djela. Osnovana sumnja proizlazi iz tijekom istrage prikupljenih dokaza, a na kojima se temelji optužnica, što je u pobijanom rješenju detaljno opisano. Razmatrajući predmetnu optužnicu i dokaze na kojima se ona temelji, i drugostupanjski sud nalazi da je u konkretnom predmetu osnovana sumnja ostvarena u dostatnom stupnju, čime je ostvarena osnovna pretpostavka iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora protiv okrivljenika.

 

Za naglasiti je da prigovor žalitelja kojim analizira dokaze i izvodi zaključke u odnosu na pojedine okolnosti iz činjeničnog opisa optužnice ulazi u ocjenu dokaza. Ovaj sud, kao i prvostupanjski sud, nije ovlašten razmatrati optužnicu na način kako to žalba predlaže jer bi se time prejudicirala kaznena odgovornost okrivljenika. Ocjena dokaza je u nadležnosti raspravnog suda nakon provedene rasprave u kontradiktornom postupku, a prilikom donošenja presude, dok drugostupanjski sud u ovom stadiju postupka na to nije ovlašten.

 

Osporavajući pravilnost činjeničnih utvrđenja u odnosu na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., žalitelj zapravo tvrdi da okolnosti koje prvostupanjski sud nalazi nisu takve da bi opravdavale primjenu mjere istražnog zatvora zbog opasnosti od ponavljanja djela.

 

Protivno takvim žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud na temelju u rješenju iznesenih jasnih, detaljnih te u svemu dostatnih razloga zaključuje da u odnosu na okrivljenog S. B. i dalje postoji opasnost od ponavljanja kaznenog djela na slobodi što daljnju primjernu mjere istražnog zatvora po zakonskoj osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. čini nužnom i nadalje opravdanom i te razloge u cijelosti prihvaća i drugostupanjski sud.

 

Naime, okolnost da se okrivljenik tereti da je u kratkom razdoblju počinio dva kaznena djela protiv imovine, a prema vlastitim navodima je nezaposlen i bez redovitih primanja i k tome dugogodišnji ovisnik o drogama je osnovano prvostupanjski sud povezao s zaključcima psihijatrijskog vještačenja iz kojeg proizlazi da je okrivljenik ovisnik o opijatima na supstitucijskoj terapiji, da je njegova bazična organizacija ličnosti označena znacima disocijalnosti i da razlozi za takvo stanje mogu i u budućnosti poticajno djelovati za počinjenje novog kaznenog djela zbog čega je preporučeno izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti. Sve ove okolnosti u međusobnoj povezanosti upućuju na zaključak o postojanju opasnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., pa nije u pravu žalitelj kada tvrdi da tvrdi da ne postoje razlozi za produljenje istražnog zatvora okrivljeniku i da utvrđene okolnosti nisu takvog značaja i kvalitete da bi opravdavale takvu mjeru. Pri tome te okolnosti su na razini vjerojatnosti u dostatnom stupnju za ovu fazu postupanja pa pogrešno žalitelj tvrdi da je time prvostupanjski sud zapravo prejudicirao kaznenu odgovornost u ovom predmetu.

 

Dakle, i drugostupanjski sud nalazi da je protiv okrivljenika opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., sve u svrhu otklanjanja utvrđene opasnosti od ponavljanja djela na slobodi. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da, za sada, s obzirom na kvalitetu i značaj iznesenih okolnosti, otklanjanje utvrđene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela ne može se u ovom stadiju postupka ostvariti zamjenom istražnog zatvora nekom drugom, blažom mjerom, a kako to predlaže žalitelj.

 

Navodi žalitelja kojim ističe da nema opasnosti od ponavljanja djela i od upornosti u činjenju djela jer je neosuđivan i ne vodi se drugi kazneni postupak su bez značaja kraj svih prethodno iznesenih okolnosti iz kojih proizlazi zaključak o opasnosti od ponavljanja djela kod okrivljenika.

 

Nisu prihvatljivi žalbeni navodi da bi okrivljenik posao potražio odmah nakon puštanja na slobodu i da je planirao dio stana dati u najam i time ostvariti prihode budući da ti navodi ne dovode u pitanje argumente na kojima se temelji zaključak o postojanju osobitih okolnosti iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. koje upućuju na bojazan da će okrivljenik počiniti kazneno djelo.

 

Za žalbene navode žalitelja kojim upire na dugotrajnost boravka u istražnom zatvoru, drugostupanjski sud nalazi da ni načelo razmjernosti u ovom slučaju nije povrijeđeno duljinom trajanja istražnog zatvora. Naime, prilikom ocjene je li riječ o eventualnoj povredi tog načela, sukladno članku 122. stavak 2. ZKP/08., vođeno je računa o razmjeru između, s jedne strane težine kaznenih djela za koje se tereti okrivljenik, propisanoj kazni (za najteže djelo od najmanje 3 godine do najviše 15 godina zatvora), kazni koja se, prema podacima, može očekivati ako se utvrdi krivnja okrivljenika, te, s druge strane, o potrebi određivanja i trajanja istražnog zatvora, pri čemu se žalitelj u istražnom zatvoru nalazi od 8. rujna 2020., dakle, nešto duže od šest mjeseci, pa je promašen navod žalitelja da će se boravak u istražnom zatvoru pretvoriti u izdržavanje kazne.

 

Sukladno svemu navedenom neosnovano okrivljenik u žalbi navodi da prvostupanjski sud nije pažljivo i u dovoljnoj mjeri ispitao postojanje osnovane sumnje i opravdanost daljnje primjene istražnog zatvora po osnovi iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08, smjerajući da nije postupljeno prema članku 124. stavka 3. ZKP/08.

 

Budući da žalbenim navodima okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, a ni njegovim ispitivanjem sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08. nisu utvrđene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

 

U Zagrebu 11. ožujka 2021.