1              Poslovni broj: II Kž-62/2021-5

Poslovni broj: II Kž-62/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od suca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Snježane Hrupek-Šabijan i dr.sc. Lane Petö Kujundžić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog S. L., zbog počinjenja kaznenih djela iz članka 153. stavak 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog S. L. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 26. siječnja 2021.,broj Kvm -1/2021. (Kzd-2/20), o produljenju istražnog zatvora u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 11. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o j e

 

 

Odbija se žalba optuženog S. L. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Zagrebu, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog S. L., zbog kaznenog djela silovanja iz članka 153. stavka 2. KZ/11., teškog kaznenog djela protiv spolne slobode iz članka 154. stavak 2.  vezi stavka 1.  točke 1. i članka 153. stavak 2. KZ/11., kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11. i kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavak 2. KZ/11., pod točkom I./ izreke, na temelju članka 127. stavka 4. i članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog S. L. iz osnove u članku 123. stavku 1. točka 3. ZKP/08., a pod točkom II./ izreke optuženiku je u istražni zatvor uračunato vrijeme lišenja slobode od 27. siječnja 2020. pa nadalje.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi S. L. po branitelju, odvjetniku M. S. s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

U skladu s člankom 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08 spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razmatranje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Isticanjem duljine dosadašnjeg boravka u istražnom zatvoru, optuženi S. L. sadržajno upire na povredu načela razmjernosti. Pri ocjeni o eventualnoj povredi toga načela, osim vremena provedenog u istražnom zatvoru (optuženik se nalazi u istražnom zatvoru od 27. siječnja 2020., pa nadalje), treba imati na umu i razmjer između konkretne težine kaznenih djela za koja se ovaj optuženik tereti, kazne koja se prema podacima u spisu predmeta može očekivati ako bude proglašen krivim, kao i potrebe određivanja i trajanja istražnog zatvora pa, uzevši u obzir sve navedeno, nije nađeno da bi dosadašnjim boravkom optuženika u istražnom zatvoru bilo povrijeđeno načelo razmjernosti.

 

Nisu osnovani žalbeni prigovori da je u konkretnom slučaju istražni zatvor trebalo zamijeniti blažim mjerama, te da su time ustavna prava optuženika povrijeđena, a s obzirom da se istražni zatvor samo iznimno određuje kada nije moguće izreći blaže mjere, jer je prvostupanjski sud opravdano otklonio primjenu blažih mjera kao zamjenu za istražni zatvor, navevši da je optuženi S. L. osnovano sumnjiv da bi počinio četiri kaznena djela, te ukazavši na način počinjenja istih, kao i na dosadanju osuđivanost. Naime, optuženiku se stavlja na teret: teško kazneno djelo protiv spolne slobode na štetu izvanbračne supruge R. D., kazneno djelo silovanja na štetu oštećene M. P., te kaznena djela nasilja u obitelji i povrede djetetovih prava na štetu djeteta S. M., sina izvanbračne supruge optuženika, s kojim je optuženik živio u zajedničkom kućanstvu. Pored kriminalne količine, iz činjeničnog opisa navedenih djela razvidna optuženikova izražena agresivnost, bešćutnost i bezobzirnost prema žrtvama, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti ukazuju na optuženikovu odlučnost i upornost u protupravnom postupanju, a time i na visok stupanj njegove kriminalne volje.

 

Protivno žalbenim navodima, kojima se ističe da sama činjenica što je optuženik ranije pravomoćno osuđivan ne može biti osnov za produljenje istražnog zatvora, a upravno suprotno je uvriježeno u praksi kao jedan od najrelevantnijih pokazatelja kod procjene budućeg ponašanja, pravilno je prvostupanjski sud kod procjene opasnosti od ponavljanja kaznenog djela cijenio, između ostalog, i dosadašnju osuđivanost optuženika.

 

Naime, optuženi S. L. kazneno je osuđivan zbog kaznenog djela silovanja, a prekršajno je kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i prekršaja protiv javnog reda i mira. Osim što je, pored navedenog, optuženik u dva navrata osuđen i zbog kaznenih djela protiv imovine, ranija sankcioniranost u pretežitom dijelu, ukazuje da je u svom dosadašnjem životu optuženik bio sklon činjenju kaznenih djela s nasilnim karakterom, te da je navedeno usvojio kao obrazac ponašanja, na koji nije imalo utjecaj niti višegodišnje izdržavanje zatvorske kazne, koju je zbog kaznenog djela silovanja iz članka 188. stavak 1. ("Narodne novine" broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 51/01., 111/03., 190/03. – odluka Ustavnog suda, 105/04., 84/05., 71/06., 110/07., 152/08. i 57/11. – dalje: KZ/97.), izdržavao u trajanju od pet godina. Uz sve navedeno, u prilog postojanja opravdane bojazni da će puštanjem na slobodu optuženik nastaviti s daljnjim činjenjem kaznenih djela, prvostupanjski sud je ispravno cijenio i okolnost da je optuženik osnovano sumnjiv da bi kaznena djela zbog kojih se vodi ovaj postupak počinio u roku provjeravanja iz izrečene uvjetne osude zbog kaznenog djela teške krađe.

 

Nadalje, neosnovano ističe žalitelj da sama težina inkriminacije ne može utjecati na osnovanost produljenja istražnog zavora, jer se time unaprijed optuženika proglašava krivim bez provedenog dokaznog postupka. Međutim, prvostupanjski je sud valjano obrazložio postojanje osnovane sumnje kao osnovnog uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., navođenjem dokaza na kojima se temelji potvrđena optužnica Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu. Time je prvostupanjski sud utvrdio da je ispunjena temeljna zakonska pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora. Zaključak o postojanju osnovane sumnje da je određena osoba počinila kazneno djelo koje je predmet optužbe ne ukazuje da je osoba kriva za počinjenje tog kaznenog djela i ne implicira njezinu kaznenopravnu odgovornost, pa stoga ocjena o postojanju osnovane sumnje ne predstavlja povredu presumpcije nedužnosti.

 

Naime, u ovom stadiju kaznenog postupka, a prilikom odlučivanja o daljnjem trajanju istražnog zatvora, zadaća je izvanraspravnog vijeća utvrditi proizlazi li iz prikupljenih dokaza dostatan stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, što je prvostupanjski sud i učinio, a ocjenu tih dokaza dati će raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka.

 

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 11. ožujka 2021.