Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž R-395/2020-3

U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci u vijeću sastavljenom od sudaca Barbare Bosner predsjednice
vijeća, Duška Abramovića člana vijeća i suca izvjestitelja i Dubravke Butković Brljačić
članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M K iz K, OIB:, zastupanog po punomoćniku D. O. odvjetniku u S., protiv tuženika C. B. d.o.o., S., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva K. & R. u S., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pr-720/18 od 27. siječnja 2020., u sjednici vijeća 11. ožujka

2021.

p r e s u d i o j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u
Splitu poslovni broj Pr-720/18 od 27. siječnja 2020.

Obrazloženje

Pobijanom presudom u toč. I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za utvrđenje
da je usmena odluka tuženika o otkazu ugovora o radu 3. srpnja 2018. godine nedopuštena,
da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao te za vraćanje tužitelja na rad.

Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnični u iznosu od 2.500,00 kn.

Protiv te presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz odredbe čl.

353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99.,
88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14 i 70/19-

2

Poslovni broj: Gž R-395/2020-3

dalje ZPP) s prijedlogom da se presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva ili podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Odgovor na žalbu nije podnesen.

Žalba nije osnovana.

Ispitujući pobijanu presudu u okviru istaknutih žalbenih razloga pritom pazeći po
službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2.
u vezi čl. 365. st. 2. ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda
odredaba parničnog postupka.

Nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11.
ZPP-a, jer suprotno žalbenim navodima presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama,
razlozi presude zbog kojih je sud odbio tužbeni zahtjev su jasni, s time da se navodi da se sud
nepotrebno upuštao u ocjenu dopuštenosti pisane odluke o otkazu ugovora o radu od 6. srpnja

2018., pa utoliko, žalbeni navodi tužitelja u kojima ukazuje na proturječnost u obrazloženju
presude vezano uz pitanje dopuštenosti pisane odluke o otkazu ugovora o radu od 6. srpnja

2018. nisu relevantni, budući da tužitelj prema stanju u spisu dopuštenost ove odluke tuženika
nije pobijao.

Činjenično stanje je pravilno i potpuno utvrđeno, te je i prema shvaćanju ovog suda
materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao
neosnovan.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da usmena odluka tuženika o otkazu
ugovora o radu od 3. srpnja 2018. nije dopuštena, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije
pristao i za vraćanje na rad.

U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud je utvrdio:

-da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju ugovora o radu zaključenog na određeno vrijeme od 8. ožujka 2018. do 30. rujna 2018. na poslovima pizza majstora;

-da je tužitelj s vremenom obavljao i poslove konobara,

-da tužitelj tvrdi da mu je tuženik (z.z. tuženika) usmeno otkazala ugovor o radu 3. srpnja 2018.,

-da je tužitelj pravovremeno 18. srpnja 2018. podnio zahtjev za zaštitu prava preko
pošte, koji tuženiku nije uručen (vraćen uz naznaku da primatelj pošiljku nije podigao), te da
je tužitelj pravovremeno preporučenom pošiljkom preko pošte 16. kolovoza 2018. podnio
predmetnu tužbu sve u smislu odredbi čl. 133. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine"
broj 93/14, 127/17, 98/19 – dalje ZR),

-da tužitelj tvrdi da mu je ugovor o radu otkazan usmenim putem 3. srpnja 2018.; da
tuženik osporava ovu tvrdnju tužitelja te navodi da je 6. srpnja 2018. donio pisanu odluku o
izvanrednom otkazu ugovora o radu koja je uručena tužitelju.

3

Poslovni broj: Gž R-395/2020-3

Ocjenom iskaza saslušanih svjedoka, tužitelja i z.z. tuženika, te uvidom u pisanu
odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 6. srpnja 2018. prvostupanjski sud u bitnom
utvrđuje da je 3. srpnja 2018. između tužitelja i z.z. tuženika vođen razgovor oko
preuzimanja poslovanja u ugostiteljskom objektu u kojem je rad obavljao tužitelj, da između
tužitelja i z.z. tuženika, dogovor nije postignut, da je tužitelj zbog neslaganja počeo
neprimjereno vikati, psovati te rekao da ako on ne može preuzeti "lokal", da on i njegova
izvanbračna supruga I. A., koja je bila zaposlena u istom ugostiteljskom objektu
više neće dolaziti na posao.

Utvrđeno je da tužitelj kroz naredna tri dana do 6. srpnja 2018. nije dolazio na posao,
da je tuženik toga dana donio pisanu odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu na temelju
koje je tužitelj s tim danom odjavljen s mirovinskog osiguranja.

Ocjenom iskaza svjedoka D. K. i z.z. tuženika utvrdio je da je D.K. po nalogu z.z. tuženika pisanu odluku o otkazu ugovora o radu, za tužitelja i za njegovu izvanbračnu suprugu I. A. zajedno s kuvertama u kojima je bio novac za pripadajuću plaću pokušao uručiti tužitelju i supruzi na adresi njihova stana, da je I.A . pisanu odluku o otkazu preuzela kao i novac, dok da je tužitelj odbio potpisati odluku o otkazu i zaprimiti je, kao i novac za njega, te da je ovu dostavu obavio oko 20.srpnja 2018. Sud je dalje utvrdio da je tužitelj pisanu odluku o otkazu od 6. srpnja 2018. naposljetku zaprimio putem pošte, 21. kolovoza 2018., da tužitelj protiv pisane odluke o otkazu zahtjev za zaštitu prava nije podnio te nije zahtijevao u sudskom postupku zaštitu povrijeđenog prava.

Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud je zaključio da z.z.
tuženika nije 3. srpnja 2018. tužitelju usmeno priopćila da mu je ugovor o radu otkazan kraj
postojanja pisane odluke o otkazu od 6. srpnja 2018. na temelju koje je tuženik s istim danom
odjavio tužitelja s mirovinskog osiguranja.

Prvostupanjski sud se upustio i u ocjenu dopuštenosti pisane odluke o otkazu od 6.
srpnja 2018., utvrđujući da pisana odluka o otkazu nije obrazložena da je sastavljena u
protivnosti s odredbom čl. 120. st. 2. ZR-a, a uz to je i ocijenio da nisu postojale pretpostavke
za izvanredno otkazivanje ugovora o radu.

Zbog tih razloga je tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan, dok je o naknadi parničnog
troška odlučio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a i Tbr. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i
naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 –
dalje: Tarifa).

Tužitelj u žalbi osporavajući pravilnost i zakonitost pobijane presude, ukazuje da iz
obrazloženja presude proizlazi da je prvostupanjski sud ocijenio da je pisana odluka o otkazu
nedopuštena, budući da nije sastavljena u skladu s odredbom čl. 120. st. 2. ZR-a te isto tako
da nisu bile ispunjene pretpostavke za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tom odlukom u
smislu odredbe čl. 116. st. 2. ZR-a.

4

Poslovni broj: Gž R-395/2020-3

Opisani žalbeni navodi ne dovode u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog
činjeničnog stanja kao ni pravilnost u primjeni materijalnog prava u odnosu na zahtjev kojim
je tužitelj zatražio utvrđenje da nije dopuštena usmena odluka tuženika o otkazu ugovora o
radu od 3. srpnja 2018.

Naime, u opisanim okolnostima konkretnog slučaja, u situaciji kada je tuženik donio
pisanu odluku o otkazu ugovora o radu od 6. srpnja 2018. (list 34), da je na temelju te odluke
u nadležnoj službi tužitelja odjavio s mirovinskog osiguranja, proizlazi da usmenog otkaza 3.
srpnja 2018. kako to tvrdi tužitelj, nije bilo, već je tuženik 6. srpnja 2018. donio pisanu
odluku o otkazu, koju je uručio tužitelju 21. kolovoza 2018. Prema u stanju u spisu nije
sporno da tužitelj kroz naredna tri dana do 6. srpnja 2018. na posao nije dolazio zbog čega je
tuženik donio pisanu odluku o otkazu s tim danom te odjavio tužitelja s mirovinskog
osiguranja. Nije sporno da je tužitelju pisana odluka o otkazu uručena 21. kolovoza 2018., da
tužitelj nije podnio zahtjev za zaštitu prava niti je u sudskom postupku, pobijao dopuštenost
pisanog otkaza, pa je pisana odluka o otkazu postala pravomoćna te je na temelju te odluke
radni odnos tužitelja kod tuženika prestao.

U takvim okolnostima zahtjev tužitelja za utvrđenje da je usmena odluka o otkazu od

3. srpnja 2018. nedopuštena, pravilno je odbijen kao neosnovan.

Odgovarajući na žalbene navode u kojima tužitelj ističe da je sud u obrazloženju
presude naveo da je pisana odluka o otkazu nezakonita jer ne sadrži obrazloženje, te da nisu
bile ispunjene propisane pretpostavke iz odredbe čl. 116. st. 2. ZR-a za izvanredno
otkazivanje ugovora o radu treba reći da se sud pitanjem dopuštenosti pisane odluke o otkazu
ugovora o radu od 6. srpnja 2018. koja nije predmet tužbenog zahtjeva nepotrebno bavio,
koje okolnosti nemaju za posljedicu nezakonitost pobijane presude.

Zbog tih razloga je žalbu tužitelja trebalo odbiti kao neosnovanu te primjenom
odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci,11. ožujka 2021.

Predsjednica vijeća

Barbara Bosner