- 1 -              III Kr 95/2020-4

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 95/2020-4

 

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ileane Vinja kao predsjednice vijeća te Ranka Marijana i Melite Božičević-Grbić kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Maje Ivanović Stilinović kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđ. V. M., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o zahtjevu osuđ. V. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Požegi od 17. travnja 2020. broj K-30/2020-16. i presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 20. srpnja 2020. broj Kž-145/2020-3., u sjednici održanoj 11. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se zahtjev osuđ. V. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom, koju čine presuda Općinskog suda u Požegi od 17. travnja 2020. broj K-30/2020-16. i presuda Županijskog suda u Dubrovniku od 20. srpnja 2020. broj Kž-145/2020-3., V. M. je proglašen krivim zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine. Opozivom uvjetne osude iz presude Općinskog suda u Požegi od 24. kolovoza 2018. broj K-27/2018., uzeta je kao utvrđena kazna zatvora u trajanju deset mjeseci, pa je uz primjenu čl. 51. KZ/11. V. M. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci.

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude podnio je, osobno, osuđenik pod nazivom "žalba", ali bez oznake povrede iz čl. 517. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.). Predlaže ukinuti pobijane presude, odnosno predmet vratiti na ponovno suđenje.

 

Postupajući u skladu s odredbom čl. 518. st. 4. ZKP/08., spis je bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, koje je u svom odgovoru izložilo stav da je zahtjev neosnovan.

 

Odgovor na zahtjev dostavljen je osuđeniku.

 

 

Zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude je neosnovan.

 

Odredbom čl. 517. ZKP/08. je propisano da se zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude može podnijeti zbog određenih povreda kaznenog zakona na štetu osuđenika, povreda odredaba kaznenog postupka koje su u tom članku taksativno navedene, te zbog povrede prava okrivljenika na obranu na raspravi ili povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, ako je ta povreda mogla utjecati na presudu.

 

Kao što je navedeno, osuđenik ne navodi o kojoj bi se povredi, zbog kojih je dopušteno podnijeti ovaj izvanredni pravni lijek, imalo raditi. Iz sadržaja zahtjeva bi se moglo iščitati kako je podnesen zbog povreda iz čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08.

 

Odredbom čl. 517. st. 2. ZKP/08.,  izričito je propisano kako povrede iz čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08., ne mogu biti osnova za podnošenje ovog izvanrednog pravnog lijeka, ukoliko nisu bile istaknute u žalbi na prvostupanjsku presudu. Međutim, neovisno o ovome, ističe se kako podnositelj zahtjeva nije u pravu da je došlo do povrede prava na pravično suđenje odnosno do povrede prava na obranu.

 

Tvrdnje osuđenika o navodnoj pristranosti branitelja su neosnovane. Rješenjem od 12. veljače 2020. broj Kir-6/2020-20. odbijen je prijedlog osuđenika za razrješenjem branitelja po službenoj dužnosti. U rješenju su istaknuti jasni razlozi, koje prihvaća i ovaj sud. Nakon ove odluke, osuđenik ničim nije manifestirao svoje, eventualno, nezadovoljstvo postavljenim braniteljem. Postavljeni branitelj je, uz osuđenika, bio prisutan na ročištima za odlučivanje o

 

produljenju istražnog zatvora, održanima 14. veljače 2020. i 3. ožujka 2020., a zatim i na raspravi održanoj 16. travnja 2020. Tijekom postupka osuđenik nije, primjerice, zahtijevao odgodu rasprave radi pripremanja obrane. Osuđenik ničim nije prezentirao potrebu za dodatnim komuniciranjem s braniteljem izvan rasprave, a iz spisa predmeta je vidljivo kako ga je postavljeni branitelj posjetio u istražnom zatvoru u tri navrata. Razvidno je kako podnositelj zahtjeva ni na raspravi nije isticao prigovore u pogledu branitelja, niti je dao naslutiti da nije suglasan s načinom na koji ga zastupa branitelj. Štoviše, vidljivo je da se suglasio sa svim radnjama i očitovanjima branitelja u pogledu dokaznog postupka na raspravi, te se "pridružio" njegovim navodima iz završnog govora.

 

Podnositelju zahtjeva je, dakle, bila osigurana stručna pomoć branitelja. Branitelj je savjesno obavljao svoju dužnost tijekom cijelog kaznenog postupka, kako na raspravi, tako i u žalbenom postupku, podnošenjem žalbi na rješenja i ulaganjem žalbe na prvostupanjsku presudu. Naknadno, neargumentirano, nezadovoljstvo osuđenika s navodima žalbe koju je podnio branitelj po službenoj dužnosti, nema značaj koji mu podnositelj zahtjeva daje u smislu prigovora na učinkovitost obrane.

Tvrdnje osuđenika kako mu nije bilo omogućeno izvršiti uvid u spis i pripremiti se za raspravu, te je bio onemogućen u slobodnom iznošenju obrane, postavljanju pitanja i primjedbi, te predlaganju dokaza, baš ničim nisu potkrijepljene. Nasuprot ovim, paušalnim, tvrdnjama, iz spisa predmeta je vidljivo da je osuđenik o svim svojim pravima bio uredno poučen tijekom postupka. Osuđeniku je, u nekoliko navrata, bila uručena pouka o pravima, kojom je, među ostalim, poučen o pravu na uvid u spis. Iz zapisnika o prvom ispitivanju je

 

razvidno da je osuđenik pouku o pravima primio i razumio. Snimka prvog ispitivanja ne pokazuje da bi osuđenik u bilo kojem smislu bio spriječen u slobodnom iskazivanju ili predočavanju dokumentacije. Osuđeniku je bilo ostavljeno dovoljno vremena za pripremu za raspravu, od 6. travnja 2020., kada su otpremljeni pozivi za raspravu i dovedbeni nalog, do 16. travnja 2020., kada je rasprava održana. Osuđenik je na raspravi, ponovno, potvrdio primitak i razumijevanje pouke o pravima, a iz spisa predmeta nije razvidno da bi u međuvremenu zahtijevao uvid u spis. Iz raspravnog zapisnika je vidljivo kako osuđenik nije imao prigovora ili primjedbi na vođenje postupka. Iz zapisnika ne proizlazi da bi osuđeniku bilo uskraćeno odobrenje za postavljanje pitanja ili predlaganje dokaza. Razvidno je kako je oštećenik odgovarao na pitanja osuđenika, a sudski vještak je ispitan po prijedlogu osuđenika. Isto tako, vidljivo je kako stranke nisu imale primjedbi na ostale izvedene dokaze, a osuđenik nije predlagao izvođenje novih dokaza.

 

Protivno daljnjim tvrdnjama osuđenika, prvostupanjski sud je poštivao rokove za ispitivanje uvjeta primjene istražnog zatvora, prema čl. 131. st. 1. ZKP/08. Isto tako, nije prekoračen maksimalni rok trajanja istražnog zatvora, koji je, nakon donesene nepravomoćne presude, sukladno čl. 133. st. 1. toč. 3. i st. 3. ZKP/08., isticao 16. kolovoza 2020.

 

Stoga osuđeniku nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, niti je došlo do povrede prava na obranu na raspravi, kako to podnositelj zahtjeva ističe.

 

Nije u pravu podnositelj zahtjeva niti kada tvrdi da je došlo do "... kršenja zakona ...". Iz sadržaja zahtjeva se ne može iščitati u čemu to podnositelj vidi povredu kaznenog zakona

 

na štetu osuđenika (čl. 517. st. 1. toč. 1. ZKP/08.). Obrazlažući ovu povredu, podnositelj zahtjeva tvrdi kako nije utvrđena njegova namjera za počinjenje kaznenog djela iz čl. 139. st. 3. KZ/11. Time ponavlja prigovore činjeničnim utvrđenjima, istaknute u žalbi na prvostupanjsku presudu.

 

Međutim, ovaj se izvanredni pravni lijek, suglasno citiranoj odredbi čl. 517. ZKP/08., ne može podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Tvrdnje podnositelja zahtjeva, kojima, uporno, osporava utvrđeno činjenično stanje, izravno su usmjerene na revalorizaciju utvrđenog činjeničnog stanja, te predstavljaju nastojanje osuđenika da ishodi odluku ovog suda u trećem stupnju, a to je protivno smislu ovog izvanrednog pravnog lijeka.

 

 

 

 

 

S obzirom na izloženo, a na temelju čl. 519. u vezi s čl. 512. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 11. ožujka 2021.