Pr-604/18

REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sveti Križ, Dračevac
S P L I T

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji ovog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu
pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Z. M. iz M., E., OIB:
…, koga zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., , protiv tuženice R. H., M. F., OIB:…, koju
zastupa O. D. O. u S., G-U. odjel, radi isplate, nakon
održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 10.veljače 2021.god. u nazočnosti
zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice zakonskog zastupnika tuženice, objavljene
dne 10.ožujka 2021. godine,

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku R. H., M. F., OIB:…,
zastupano po O. D O. u S., da tužitelju Z. M.
iz M., E.OIB:…., na ime razlike plaće isplati ukupan
iznos od 2.110,23 kn bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 253,94 kn od 16.04.2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza
porezu na dohodak,

- 439,32 kn od 16.12.2013. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza
porezu na dohodak,

- 219,66 kn od 16.04.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza
porezu na dohodak,

- 211,21 kn od 16.07.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza
porezu na dohodak,

- 211,21 kn od 16.09.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza
porezu na dohodak,

- 387,44 kn od 16.11.2014. izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. koja je vrijedila zadnji dan

2

polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena do 31.07.2015., a od

01.08.2015.g. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje
dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje
koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

Tužitelj je dne 27.srpnja 2018.god. podnio pred ovim sudom tužbu protiv tužene radi
isplate. U tužbi se navodi da je tužitelj zaposlenik tuženice, djelatnik P. C.
ureda S., na radnom mjestu carinika, a sve sukladno Rješenju o rasporedu na radno mjesto.
U razdoblju od 20.03.2013. do 5.04.2018. tužitelj je ostvarivao prekovremeni rad koji mu
nije plaćen u redovnom radu od ponedjeljka do petka, duže od 8 sati, u smjenama i turnusima
(u smjenama dužim od 8 sati koliko je trebao raditi u smjeni i turnusu duže od 12 sati, koliko
je trebao raditi u turnusu) i u radu na drugi način. U navedenim oblicima rada, tužitelj je
radio tijekom mjeseca u drugoj smjeni, noću, subotom i nedjeljom i na dane blagdana i
neradne dane koji se utvrđuju sukladno odredbama Zakona o blagdanima i neradnim danima u
Republici Hrvatskoj, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka. Odredbama važećeg
Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike i ranije važećih Kolektivnih
ugovora za državne službenike i namještenike, te internim aktima tužene određeno je što se
smatra prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika organiziran u radnom
tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, a i svaki sat
rada subotom i nedjeljom. Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika
organiziran u smjenama ili turnusu da se smatra svaki sat rada duži od redovne smjene ili
turnusa, te svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Prekovremeni rad
kojeg je tužitelj ostvarivao na drugačiji način, jer je ostvarivao sate rada koji su bili duži od
dnevnog radnog vremena i koji su bili duži od 40 sati tjedno. Redovni mjesečni fond radnih
sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu, na bazi 40- satnog radnog tjedna, te da
mjesečni redovni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu pomnoženi
sa 8 sati. Navodi se da je tužitelj ostvarivao prekovremeni rad na dane blagdane i neradne
dane Uskrsa, koji su u tjednu padali od ponedjeljka do petka, a koji mu nije plaćen, pošto su
mu tako odrađeni sati, bili duži od predviđenog rada, utvrđenog dnevnim rasporedom tužene
kao i svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Tužitelj se obratio tuženici
sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali je isti dopisom odbijen u cijelosti. Temeljem
prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se obvezati tužena isplatiti tužitelju, a
nakon konačno preciziranog tužbenog zahtjeva u podnesku od 12.siječnja 2021.god., iznos
od 2.110,23 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini mjesečni iznos
od dospijeća pa do isplate (izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza
porezu na dohodak), sve uz potraživanje troškova postupka sa zakonskim zateznim kamatama
od presuđenja do isplate.

U odgovoru na tužbu od 21.siječnja 2019.god. tuženica ističe prigovor preuranjenosti
tužbe iz razloga što se tužena na tužiteljev zahtjev za mirno rješenje spora nije oglušila niti ga
je odbila, već ga je podneskom od 3.srpnja 2018.god. ocijenila djelomično osnovanim, a
tužitelj je tužbu podnio 27.srpnja 2018.god. pa predlaže istu odbaciti. Osim toga, navodi da se
radi o stupnjevitoj tužbi pa imajući u vidu sadržaj zahtjeva za mirno rješenje spora to ne
postoji istovjetnost zahtjeva i tužbe pa i zbog toga predlaže odbacivanje tužbe. Nadalje,
tužena ističe kako iz specifikacije obračuna prekovremenih sati za tužitelja proizlazi da je isti

3

ostvario pravo na isplatu bruto iznosa od 1.885,34 kn za 48 sati prekovremenog rada koji mu
nisu plaćeni u utuženom razdoblju. Protivi se i dijelu zahtjeva kojim tužitelj traži isplatu
kamate na bruto iznos od dana dospijeća neto plaće jer je isto protivno odredbama čl.

24.st.1.Zakona o porezu na dohodak ( Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine broj
115/16), odnosno odredbi čl. 45.st. 12. („Narodne novine" 177/04., 73/08., 80/10., 114/11.,
22/12., 144/12., 120/13.,125/13., 148/13., 83/14., 143/14., 136/15, dalje: ZPD) prema kojima
predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac prilikom svake
isplate, po propisima koji važe na dan isplate. Dakle, tužitelj je u utuženom razdoblju
ostvario određeni broj prekovremenih sati rada (48) kao ovlašteni carinski službenik koji je
radio u turnusima, a koji sati mu nisu isplaćeni sukladno odredbama kolektivnih ugovora i
drugim zakonskim propisima pa se stoga tužena protivi svakom potraživanju tužitelja preko
iznosa od 1.885,34 kn.

Podneskom od 1.veljače 2019.god. tužitelj navodi da je prilikom obračuna mjesečnih
plaća u utuženom razdoblju tužena tužitelju pogrešno utvrđivala broj radnih dana po
mjesecima na način da je blagdane, neradne dane i dane Uskrsa, koji su padali od ponedjeljka
do petka, na koje dane je tužitelj radio, uračunavala u radne dane na koji način je pogrešno
utvrđivala ukupan redovni mjesečni fond radnih sati, a on se dobije da se broj radnih dana u
tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. U podnesku od 18.veljače 2019.god. ističe da tužena
tužitelju nije ponudila konkretni mjesečni novčani iznos na ime prekovremenog rada
temeljem kojeg bi mogao sklopiti nagodbu već je navela samo da je tužiteljev zahtjev za
mirno rješenje spora djelomično osnovan, a osim toga, tuženica je pogrešno postupila kada je
manji broj odrađenih sati u odnosu na redovni mjesečni fond radnih sati prenosila u sljedeći
kalendarski mjesec, što je protivno odredbama kolektivnog ugovora za državne službenike i
namještenike i tumačenju istih; što je mjesečno ostvarene sate rada u pojedinim mjesecima
prenosila u sljedeći kalendarski mjesec iako ih je trebala obračunati kao prekovremene sate u
mjesecu u kojem su i ostvareni i kada je u pojedinim mjesecima vršila nadopunu satnice s
odrađenim prekovremenim satima na blagdan budući da je iste sate rada na kraju mjeseca
trebalo obračunati kao prekovremeni rad. Nadalje, navodi da tužitelj u utuženom razdoblju
nije koristio slobodne dane na ime mjesečno ostvarivanog prekovremenog rada, a niti je
tuženica donosila bilo kakve odluke kojima bi odlučila o korištenja slobodnih dana, a niti je
određeno vrijeme kada su prekovremeni sati odrađeni sukladno Tumačenju br. 16/44 od

16.12.2013.god. Tužena tužitelju nije mjesečno platila sve prekovremene sate rada, niti
dodatak za prekovremeni rad na odrađene sate rada, koje je tužena platila kao redovan rad
iako su isti sati bili duži od dnevnog radnog vremena ili redovne smjene.

U podnesku od 17.travnja 2019.god. tužena navodi da je tužitelj tijekom gotovo
cijelog utuženog razdoblja radio u turnusima 12-24-12-48 naizmjenično tijekom mjeseca, a
za rad u turnusima poziva se na propise: Zakon o carinskoj službi (Narodne novine broj
68/13,30/14 i 115/16), Kolektivni ugovor za državne službenike i namještenike (Narodne
novine broj 112/17 i 12/18), Tumačenja Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i
praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike), te ostali
propisi; Zakon o državnim službenicima (Narodne novine broj 92/05,107/07, 27/08, 49/11,
150/11, 34/12, 49/12-pročišćeni tekst 37/13, 38/13, 1/15, 138/15 i 61/176), Zakon o državnim
službenicima i namještenicima (Narodne novine broj 27/01), te i Zakon o radu (Narodne
novine broj 93/14, 127/17 te 149/09, 61/11, 82/12, 73/13).

Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom zahtjeva za mirno rješenje spora
od 5.travnja 2018.god., odgovora tužene na zahtjev tužitelja od 3.srpnja 2018.god., dopisa
tužene upućenog pun. tužitelja od 3.rujna 2018.god., specifikacije obračuna prekovremenih

4

sati, rješenja Ministarstva financija klasa: UP/I-112-02/12-01/127, Ur.broj: 513-02-5593/2-
12-1 od 1.srpnja 2012.god., rješenja Ministarstva financija klasa: UP/I-112-02/13-01/304,
Ur.broj: 513-02-5193/1-13-1 od 8.srpnja 2013.god., rješenja Ministarstva financija klasa:
UP/I-112-02/17-01/999, Urbroj: 513-02-8009/8-17-1 od 1.rujna 2017.god., evidencije o
korištenju radnog vremena i obračunskih isprava za isplatu plaća (list 16-137 spisa), izvoda iz
zapisnika Komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za
državne službenike i namještenike (list 144-167 spisa), opći primjer izračuna za ovlaštenog
carinskog službenika koji radi na poslovima s posebnim uvjetima rada i s 22 godine radnog
staža za mjesec listopad 2014.god., tumačenja Zajedničke komisije broj 24/44 od 22.siječnja

2014.god. i br. 54/59 od 18.prosinca 2012.god., izvadak iz sistematizacije radnih mjesta (list
186-197 spisa), zamolbe za korištenje slobodnih dana prema ostvarenom višku sati od

20.srpnja 2015.god. i 23.studenoga 2016.god., izvod iz zapisnika s 19.sjednice Zajedničke
komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za državne
službenike i namještenike od 12.rujna 2019.god., financijskim vještačenjem po stalnom
sudskom vještaku za financije i računovodstvo Milenku Galiotu, dipl.oec. od 4.srpnja

2019.god., dopune vještačenja sudskog vještaka za financije i računovodstvo Milenka Galiota
od 12.listopada 2020.god., dok je sud odbio prijedlog tužene radi izvođenja dokaza
saslušanjem svjedoka predloženih u odgovoru na tužbi i na ročištima, jer iste smatra
nepotrebnim, a usmjerenim samo na odugovlačenje postupka i stvaranje bespotrebnih
troškova, pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno,
kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz
sljedećih razloga.

Neprijeporno je između parbenih stranaka da je tužitelj zaposlenik tužene i to
P. C. ureda na radnom mjestu carinika, sve prema rješenju o rasporedu na
radno mjesto. Neprijeporno je da je tužitelj ostvario određeni broj prekovremenih sati u
utuženom razdoblju, što je tužena priznala u postupku mirnog rješenja spora, a neprijeporno
je i da je tužena ponudila tužitelju sklapanje sudske nagodbe za bruto iznos od 1.885,34 kn.

Prijeporno je između parbenih stranaka je li tužitelju pripada na ime ostvarenih prekovremenih sati iznos od 1.885,34 kn, koliko je tužena ponudila, ili veći iznos.

Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim.

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovu neplaćenih prekovremenih sati u razdoblju od 20.ožujka 2013.god. do 5.travnja 2018.god.

Naime, u konkretnom slučaju tužitelj, koji radi na radnom mjestu carinika, smatra da
mu tužena u razdoblju od 20.ožujka 2013.god. do 5.travnja 2018.god. nije u cijelosti platila
prekovremeni rad koji je ostvarivao u redovnom radu, radeći u smjenskom radu duže od
redovne smjene ili turnusa, kao i prekovremeni rad kojeg je ostvarivao radeći na blagdane i
na druge neradne dane koji su padali od ponedjeljka do petka u utuženom razdoblju, pa je isti
dne 5.travnja 2018.god. podnio tuženici zahtjev za mirno rješenje spora, koji je tužena
djelomično priznala osnovanim te mu je dopisom od 3.rujna 2018.god. ponudila isplatu bruto
iznosa od 1.885,34 kn, koji tužitelj nije prihvatio, već je, sukladno odredbi čl. 186.a st.5. ZPP-
a podnio tužbu ovom sudu.

Međutim, tužena predlaže odbaciti tužbu jer se ista nije oglušila na podneseni zahtjev
za mirno rješenje spora niti ga je odbila, već ga je priznala djelomično osnovanim, a tužitelj je
unatoč tome podnio tužbu.

5

Člankom 186.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92.,
58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19.,
dalje ZPP) propisano je da osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv R. H.
dužna se je prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom
odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava
podnijeti tužbu protiv R. H., osim u slučajevima u kojima je posebnim
propisima određen rok za podnošenje tužbe.

Iz zahtjeva za mirno rješenje spora od 5.travnja 2018.god. proizlazi da se tužitelj prije
podnošenja predmetne tužbe obratio O. D. O. u S. radi mirnog
rješenja spora glede isplate razlike plaće, za neplaćeni, a ostvareni prekovremeni rad za
razdoblje od 20.ožujka 2013.god. 5.travnja 2018.god., tražeći za to razdoblje paušalni iznos
od 50.000,00 kn. Tužena je u odgovoru na zahtjev za mirno rješenje spora od 3.srpnja

2018.god. priznala djelomično osnovanim zahtjev tužitelja, ali nije ponudila tužitelju iznos ni
u kojem roku bi bilo plaćeno pa je tužitelj podnio tužbu ovom sudu 27.srpnja 2018.god.
kojom potražuje konačno preciziranim zahtjevom od 12.siječnja 2021.god razliku plaće s
osnova prekovremenog rada koji je ostvario u razdoblju od 20.ožujka 2013.god. do 5.travnja

2018.god. u bruto iznosu od 2.110,23 kn s pripadajućim kamatama.

Po ocjeni ovog suda ispunjena je pretpostavka iz čl. 186.a st.1. ZPP-a pa je tužba
dopuštena, te se prigovori tužene u tom smislu ukazuju neosnovanim.

Zakon o državnim službenicima ( Narodne novine broj 49/12 – pročišćeni tekst, 150
/11, 34/12, 49/12 , 38/13, dalje: ZDS) plaću i druga materijalna prava državnih službenika
uređuje u čl. 10. koji propisuje da državni službenici za svoj rad imaju pravo na plaću, kao i
da se Kolektivnim ugovorom mogu urediti materijalna i druga prava državnih službenika.
Obveza plaćanja prekovremenog rada propisana je i čl. 86. Zakona o radu ( NN 149/09, 61/11
i 73/13 – u daljnjem tekstu ZR).

Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj
89/12, 104 /13) u čl. 44. je određeno da se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava
za 40 % za rad noću, 50 % za prekovremeni rad, 25 % za rad subotom, 35 % za rad
nedjeljom, 10 % za rad u drugoj smjeni, te ukoliko službenik ili namještenik radi na blagdane,
neradne dana utvrđene Zakonom i na Uskrs, ima pravo na plaću uvećanu za 150 % . Za rad u
drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna
dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni uvećanje plaće iznosi 10 % za dvokratni s prekidom
dužinom od 90 minuta uvećanje iznosi 10 % i za rad u turnusu uvećanje osnovne plaće iznosi
5 % . Prema st. 2. istog članka navedeni dodaci se međusobno ne isključuju, osim dodataka za
rad u turnusu i rad u drugoj smjeni. Prema st. 9. istog članka prekovremenim radom, kad je
rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se
svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom. Nadalje,
prema st. 10. istog članka prekovremenim radom, kada je rad službenika i namještenika
organiziran u smjenama ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog
fonda radnih sati. Prema st. 12. istog članka redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje
službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj
radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati. Prema st. 13. istog članka umjesto uvećanja
osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada službenik ili namještenik može koristiti jedan
ili više slobodnih radnih dana, međutim tužena tijekom postupka ne tvrdi i ne dokazuje da bi
tužitelj koristio slobodne dane po osnovu prekovremenog rada u utuženom razdoblju (iako je

6

dopisima od 20.srpnja 2015.g. i 23.studenoga 2016.god. tražio korištenje 1 slobodnog radnog
dana zbog 8 ostvarenog viška sati).

Prema čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ( Narodne
novine broj 89/12, 104/13 ) proizlaze prava državnih službenika i namještenika na jednak
način kako to sadrži i čl. 38. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (
Narodne novine broj 112/17 i 12/18 ).

Ovaj sud je mišljenja da u ovom slučaju treba primijeniti obračun fonda radnih sati
koji proizlaze iz odredbe čl. 44. st. 12. KU kojom je propisan način utvrđenja broja
prekovremenih sati rada tako da se od ukupnog broja odrađenih sati rada odbije mjesečni fond
radnih sati dok mjesečni fond radnih sati čini broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnožen s
8 sati. Kako je blagdan neradni dan (koji je u konkretnom slučaju padao u razdoblju od
ponedjeljka do petka ) ovaj sud smatra da blagdan ne ulazi u mjesečni fond radnih sati već u
mjesečni fond sati, a tuženik je u ovom slučaju tužitelju prekovremene sate utvrđivao na bazi
mjesečnog broja sati, a ne mjesečnog fonda radnih sati, što je pogrešno s obzirom na odredbu
čl. 44. st. 12. KU.

Za istaknuti je da se za državne službenike i namještenike koji rade u smjenama ili u
turnusu, prekovremenim radom smatra svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda
radnih sati, a taj fond označava samo sate koji ulaze u radne dane pojedinog mjeseca, što
znači ne i one sate koji padaju u neradne dane od ponedjeljka do petka. Prema tome, redovni
mjesečni fond radnih sati je u svakom slučaju manji broj sati, nego što je to mjesečni fond
sati, a koji fond sati uračunava u sebe sate koji padaju u radne, ali i sate koji padaju u neradne
dane, ako ti neradni dani padaju od ponedjeljka do petka. Iz prednjeg nesumnjivo proizlazi da
je kod tužitelja vršena pogrešna evidencija prekovremenih sati jer su mu prekovremeni sati
morali biti obračunavani prema redovnom mjesečnom fondu radnih sati. tj. na način da mu je
prekovremeni rad svaki sat preko redovnog mjesečnog fonda radnih sati, što znači da ukoliko
u jednom mjesecu pada jedan neradni dan u razdoblju od ponedjeljka do petka, sati toga dana
ne ulaze u redovni mjesečni fond radnih sati ( jer je dan neradni ), ali ti sati ulaze u dan za koji
se plaća naknada plaće, tj. ulaze u redovni mjesečni fond sati. Sve to dovodi do zaključka
ovog suda da tužena nije evidentirala prekovremeno odrađene sate kod državnih službenika
kakav je i tužitelj ( radi u smjenama) na ispravan način, jer se prekovremeni sati kod
državnih službenika, konkretno tužitelja evidentiraju na broj sati koji odgovara redovnom
mjesečnom fondu radnih sati tj. oni sati koji padaju samo i isključivo u radne dane pojedinog
mjeseca, što znači da službenicima, kakav je i tužitelj nije bio evidentiran sav prekovremeni
rad sukladno odredbama navedenih Kolektivnih ugovora. U prilog tome ide i tumačenje
Zajedničke komisije za tumačenje odredaba i praćenje primjene Kolektivnog ugovora za
državne službenike i namještenike od 16. svibnja 2012. g. iz kojeg slijedi da se prekovremeni
sati rada djelatnika koji radi u turnusu, dobije na način da se od njegovih ukupno odrađenih
sati rada u mjesecu odbije redovni mjesečni fond radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih
sati dobije se na način da se broj radnih dana u mjesecu pomnoži s 8 sati, što znači da u taj
fond ne ulaze blagdani i neradni dani određeni zakonom. Identično tumačenje ova Komisija je
dala dana 29. travnja 2013. g. u odnosu na rad u smjenama.

Radi utvrđenja je li tuženica obračunala i isplatila tužitelju ostvareni prekovremeni rad
u utuženom razdoblju u skladu s odredbama KU-a, sud je izveo dokaz vještačenjem po
stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo M. G., dipl. oec.

7

Sudski vještak M. G. u svom pisanom nalazu i mišljenju od 4.srpnja

2019.god. navodi kako je tijekom provođenja vještačenja izvršio testiranje ispravnosti
obračuna sati rada i naknada po osnovu rada tužitelja, te je utvrdio da su podaci korišteni iz
evidencije o korištenju radnog vremena tužitelja ispravno prenijeti u obračunske isprave i da
su ti podaci obračunani sukladno odredbama Kolektivnog ugovora, koje odredbe se odnose na
obračun plaća, odnosno naknada po osnovu rada noću, u drugoj smjeni, turnusa, rada na
državne blagdane, subotom i nedjeljom. Mišljenja je da su navedene naknade ispravno
obračunane radi čega se iste naknade ne mogu ponovno obračunavati kao faktor vremena
prilikom obračuna razlike prekovremenih sati tužitelja za utuženo razdoblje. Vještačenje je
proveo na način da je obračunao prekovremene sate tužitelja tako što je od ukupno ostvarenih
sati po mjesecima (stupac 5 Tablice) umanjio za ukupni redovni mjesečni fond radnih sati
tužitelja od ponedjeljka do petka, bez blagdana (stupac 4. Tablice), da je obračunao
prekovremene sate tužitelja ostvarene mjesečno na blagdane od ponedjeljka do petka, kako je
iskazano u evidenciji o korištenju radnog vremena tužitelja, da je od ukupno obračunanih
prekovremenih sati rada tužitelja (stupac 6. i 7. Tablice) odbio mjesečne plaćene
prekovremene sate tužitelja (stupac 8. Tablice), da je od ukupno preostalih neplaćenih
prekovremenih sati rada tužitelja (stupac 9. i 10. Tablice) odbio slobodno iskorištene sate
(dane) tužitelja iskazane u obračunskim ispravama tužitelja (stupac 11. Tablice) u omjeru
1,5:1 sukladno Kolektivnom ugovoru i ostale neplaćene prekovremene sate rada tužitelja
(stupac 12. Tablice) obračunao sukladno Kolektivnom ugovoru, odnosno podacima za
obračun plaća iskazanim u obračunskim ispravama tužitelja za cijelo utuženo razdoblje.
Vještak je mišljenja da je razlika plaća tužitelja po osnovu prekovremenog rada za razdoblje
od 20.ožujka 2013.god. do 5.travnja 2018.god. u iznosu od 13.5125,62 kn, što je sve prikazao
u Tablici koja je sastavni dio vještačenja.

Tužitelj je sukladno nalazu i mišljenju vještaka G. specificirao tužbeni zahtjev na
način da od tužene na ime razlike plaće za utuženo razdoblje potražuje isplatu iznosa od

13.515,62 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, dok je tužena u podnesku od

16.listopada 2019.god. u cijelosti prigovorila nalazu i mišljenju vještaka navodeći kako je
njegov nalaz protivan svim relevantnim zakonskim i podzakonskim propisima i financijsko-
računovodstvenim pravilima budući da je pogrešno postavljena metodologija izrade nalaza što
je dovelo do potpuno pogrešnog izračuna u nalazu na temelju apsolutno krivih parametara.

S obzirom na primjedbe tužene na vještačenje vještaka M. G., isti vještak u
dopuni vještačenja od 12.listopada 2019.god. navodi da je dopunsko vještačenje proveo na
način da je iz Tablice iskazane u vještačenju od 4.srpnja 2019.god., stupac 7. isključio
prekovremene sate rada tužitelja ostvarene na blagdan u utuženom razdoblju od ponedjeljka
do petka pa je tako razlika plaće tužitelja po osnovu prekovremenog rada za razdoblje od

20.ožujka 2013.god. do 5.travnja 2018.god. u bruto iznosu od 2.110,23 kn.

Na dopunu vještačenja vještaka G. tužena nije imala primjedbi, ali navodi kako
je tužena već u postupku mirnog rješenja spora i u odgovoru na tužbu priznala da je tužitelj
ostvario određeni broj prekovremenih sati te je priznala određeni iznos za iste pa je tužitelj
doveo do ovog postupka radi čega je u obvezi snositi troškove postupka. Tužena, u odnosu na
smanjeni tužbeni zahtjev, ističe da se u tom dijelu za koji je smanjen tužbeni zahtjev radi o
povlačenju tužbe pa je tužitelj u obvezi naknaditi trošak tuženici prema čl. 158. ZPP-a.

Imajući u vidu vještačenje vještaka M. G., koje vještačenje je sud prihvatio
kao stručno, objektivno, jasno obrazloženo i dano u skladu s pravilima struke i znanosti, a iz
kojeg nesumnjivo proizlazi da bi tužitelja po osnovu prekovremenog rada za razdoblje od

8

20.ožujka 2013.god. do 5.travnja 2018.god. pripadao bruto iznos od 2.110,23 kn, to je sud
tužitelju i dosudio za utuženo razdoblje ukupan iznos od 2.110,23 kn (dopuna vještačenja od

12.listopada 2019.god.), a kao u točki I izreke presude. Na dosuđeni iznos tužitelju su
dosuđene i zatezne kamate, a u smislu odredbi čl. 29. Zakona o obveznim odnosima
(„Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., dalje ZOO), izuzev zatezne
kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Naime, u skladu s odredbom
čl. 45. st. 1. i 2., te čl. 14. Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine" 177/04., 73/08.,
80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 120/13.,125/13., 148/13., 83/14., 143/14., 136/15, dalje:
ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac isplatitelj
primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema
propisima koji važe na dan isplate. Dakle, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine
sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu
dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose zatezne
kamate do tada ne obračunavaju. Glede tijeka zatezne kamate za istaknuti je odredbu čl. 84.
st. 3. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 149/09., 61/11. i 73/13.) i čl. 92. st. 3 Zakonom o
radu ("Narodne novine" br., 93/14. i 127/17.) koje istovjetno propisuju da se plaća i naknada
plaće za prethodni mjesec isplaćuju najkasnije do petnaestog dana u idućem mjesecu, ako
kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, a što ovdje nije slučaj.
Dakle, tužena je pala u zakašnjenje tek protekom 15-og dana u idućem mjesecu pa se kamate
na plaću i naknadu plaće mogu odrediti tek od 16-og dana u idućem mjesecu, do isplate, a
kako je to i tužitelj zatražio.

Odluka o parbenom trošku temelji se odredbi čl. 154. st. 4. Zakona o parničnom
postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05.,
02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje ZPP). Naime, tužitelj se obratio
tuženoj prije pokretanja parničnog postupka radi mirnog rješavanja spora i tužena je priznala
djelomično osnovanim njegov zahtjev i predložila zaključenje sudske nagodbe, ali je tužitelj
ipak pokrenuo konkretni parnični postupak. U odgovoru na tužbu tužena je predložila
sklapanje sudske nagodbe za bruto iznos od 1.885,34 kn za 48 sati prekovremenog rada, što
tužitelj nije prihvatio, a tužena nije isplatila tužitelju priznati mu iznos. Tužitelj je sukladno
nalazu i mišljenju vještaka financijske struke postavio tužbeni zahtjev na isplatu iznosa od

13.515,61 kn, da bi po dopuni vještačenja, smanjio tužbeni zahtjev na iznos od 2.110,23 kn,
dok je tužena nudila tužitelju isplatu iznosa od 1.885,34 kn. Ovaj sud je mišljenja kako u
ovom predmetu svaka stranka treba snositi svoje troškove postupka, budući da je tužitelj
nepotrebno prouzročio troškove postupka, a s druge strane tužena u odgovoru na zahtjev za
mirno rješenje spora nije ponudila tužitelju iznos za isplatu, kao ni u kojem bi roku isplatila
pripadajući iznos, nego je u odgovoru na tužbu ponudila tužitelju iznos od 1.885,34 kn, a koji
mu nije isplatila pa je odlučeno kao u točki II izreke presude.

U Splitu, 10.ožujka 2021.godine

S U T K I N JA Katica Bojčić Vidović

9

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom
sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka
pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužitelja
-pun. tužene