Baza je ažurirana 02.06.2025.
zaključno sa NN 76/25
EU 2024/2679
1
Poslovni broj: 32 UsI-4645/18-26
Republika Hrvatska
Upravni sud u Zagrebu
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja B. n. d.o.o. iz U., kojega zastupa N. B., odvjetnik iz U., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Z., radi razreza poreza na promet nekretnina, 10. ožujka 2021.,
p r e s u d i o j e
Obrazloženje
Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/II-410-20/15-01/3221, ur. broj: 513-04/18-2 od 29. lipnja 2018. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Z., Ispostave za poreze građana, klasa: UP/I-410-20/2012-001/13092, ur. broj: 513-007-24-10-2015-0013 od 24. rujna 2015., kojim je tužitelju u utvrđena porezna osnovica u iznosu od 996.118,92 kn te porezna obveza poreza na promet nekretnina u iznosu od 49.805,94 kn.
Tužitelj je u pravodobno podnesenoj tužbi osporio zakonitost rješenja tuženika i poreznog rješenja, u bitnom uz argumentaciju da porezna osnovica nije utvrđena pravilno, posebice stoga što nije uzeta u obzir činjenica da za nekretninu nije bila izdana građevinska dozvola. Zahtijeva poništavanje osporavanog rješenja tuženika.
Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev, pri čemu je ostao kod argumenata iznesenih u drugostupanjskom rješenju.
Sud je održao usmenu i javnu raspravu čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje ZUS).
Ocjenjujući zakonitost osporavanih rješenja, sud je pročitao isprave u spisu i spis tuženika te je proveo dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku G. B.
Tužbeni zahtjev je osnovan radi nastupa relativne zastare prava poreznog tijela na utvrđenje porezne obveze.
Iz osporavanog i prvostupanjskog rješenja te iz spisa tuženika proizlazi da je pravni osnov stjecanja nekretnine ugovor o kupoprodaji nekretnine sklopljen 21. lipnja 2012.
Odredbom članka 5. Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj: 147/08., 18/11., 78/12. i 136/12.), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja upravnog postupka, propisano je da se u postupku oporezivanja primjenjuju propisi koji su bili na snazi u vrijeme nastanka činjenica na kojima se temelji oporezivanje.
Tužitelj je stekao nekretninu s danom sklapanja ugovora o kupoprodaji od 21. lipnja 2012. te je navedeno dan kada je nastala porezna obveza u skladu s odredbom članka 14. stavka 1. Zakona o porezu na promet nekretnina (Narodne novine broj: 69/97., 26/00., 127/00., 153/02. i 22/11., dalje ZPPN), koji je u predmetno vrijeme bio na snazi. Nadalje, u vrijeme nastanka porezne obveze je na snazi bio Opći porezni zakon (Narodne novine broj: 147/08. i 18/11., dalje OPZ/08) koji je uređivao zastaru prava poreznog tijela na utvrđenje porezne obveze.
Ističe se da je za vrijeme trajanja predmetnog upravnog postupka (prije donošenja osporavanog drugostupanjskog rješenja) 1. siječnja 2017. stupio na snagu „novi“ OPZ/16, koji u odredbi članka 197. stavka 1. propisuje da će se postupci pokrenuti do stupanja na snagu ovoga Zakona prema odredbama Općeg poreznog zakona (Narodne novine broj: 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15. i 44/16.) dovršiti prema odredbama tog Zakona, slijedom čega se i na temelju ovih odredaba na predmetni postupak primjenjuju odredbe OPZ/08 (tako i Visoki upravni sud u presudi poslovni broj Usž-1584/20-2 od 16. srpnja 2020.).
Odredbom članka 94. stavka 1. OPZ/08 bilo je propisano da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći (relativna zastara), a odredbom stavka 2. istog članka da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate.
Odredbom članka 95. stavka 1. i 3. OPZ/08 bilo je propisano da se tijek zastare prava na utvrđivanje poreza prekida svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje poreza koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku te da nakon poduzetih radnji iz stavka 1. ovoga članka zastarni rok počinje ponovno teći.
Iz opisanih zakonskih odredbi OPZ/08 proizlazi da je u konkretnom slučaju 2012. godine trebalo utvrditi poreznu obvezu, čime je zastara prava na utvrđenje porezne obveze počela teći 1. siječnja 2013.
Relativna zastara prekinuta je posljednji put dostavom poreznog rješenja od 24. rujna 2015. tužitelju dana 9. listopada 2015., nakon čega je ponovo počela teći. 10. listopada 2015., a nakon čega zastarni rok relativne zastare nije prekidan službenom radnjom poreznog tijela koja bi bila dostavljena na znanje poreznom obvezniku sve do njegovog isteka 10. listopada 2018., kada je nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđenje porezne obveze.
Drugostupanjsko osporavano rješenje doneseno je 29. lipnja 2018. (prije nastupa zastare), ali je tužitelju uredno dostavljeno tek 5. prosinca 2018., dakle nakon isteka zastarnog roka relativne zastare, a zastarni se rok prekida tek radnjom poreznog tijela koja je i onda kada je ista dostavljena na znanje poreznom obvezniku.
Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je nastupila relativna zastara prava poreznog tijela na utvrđenje porezne obveze dana 10. listopada 2018. te je time proveden postupak utvrđivanja porezne obveze iako je nastupila zastara tog prava, radi čega je valjalo tužbeni zahtjev utvrditi osnovanim i poništiti osporavana rješenja na temelju odredbe članka 58. stavka 1. ZUS-a.
Podredno se ističe da, u slučaju da zastara nije nastupila, tužbeni zahtjev bio bi djelomično osnovan.
Sud je radi utvrđivanja sporne činjenice - tržišne vrijednosti nekretnine na dan stjecanja, proveo dokaz građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo G. B., koji je utvrdio tržišnu vrijednost nekretnine na dan stjecanja u iznosu od 1.641.178,06 kn.
Stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka, a sud je ocijenio da je nalaz i mišljenje sudskog vještaka sačinjeno neovisno i nepristrano, sukladno pravilima struke, te da je valjano obrazloženo.
Budući da je tužitelju privremenim poreznim rješenjem od 28. kolovoza 2013. bio razrezan porez na vrijednost nekretnine u iznosu od 1.358.821,08 kn, pravilno bi bilo utvrđivanje razlike porezne osnovice u iznosu od 282.356,98 kn (1.641.178,06 kn - 1.358.821,08 kn) i razlike porezne obveze za uplatu po stopi od 5% u iznosu od 14.117,84 kn.
Sud je o naknadi troškova spora odlučio u skladu s odredbom članka 79. ZUS-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) te je tužitelju s obzirom na potpuni uspjeh u sporu priznao trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe i za zastupanje na ročištu za svaku radnju u iznosu od 1.250,00 kn, sukladno zahtjevu tužitelja. Sud je tužitelju priznao naknadu troška vještačenja u omjeru od 30%, jer je provedenim vještačenjem utvrđena pravilnost navoda tužitelja, a time i opravdanost provođenja ovog dokaza u omjeru od 30%, što iznosi 780,00 kn. Time ukupan priznat trošak tužitelju iznosi 3.280,00 kn. Sud tužitelju nije priznao zatraženi trošak sudske pristojbe, jer isti nije niti nastao.
U Zagrebu, 10. ožujka 2021.
Sudac:
Janja Topol
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. i članak 70. ZUS-a).
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.