- 1 -              Rev 112/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 112/2019-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. I. iz S., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnik A. K., odvjetnik u S., protiv prvotuženika Grada Splita, S., OIB:..., kojeg zastupa punomoćnica J. V., diplomirana pravnica i zaposlenica prvotuženika i drugotuženika V. d.d. Z., OIB:..., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja i reviziji prvotuženika protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-527/2018-2 od 30. kolovoza  2018., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-20/17 od 11. siječnja 2018., u sjednici održanoj 10. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se kao neosnovana revizija prvotuženika podnesena protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-527/2018-2 od 30. kolovoza  2018. u dosuđujućem dijelu pod točkom I.I. izreke.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-527/2018-2 od 30. kolovoza  2018. u dijelu pod točkom I.I. izreke kojim je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 492.191,61 kunu, kao i odluka o troškovima postupka u dijelu pod točkom II. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja da mu prvotuženik s drugotuženikom solidarno naknadi parnični trošak u iznosu123.154,69 kuna i predmet se u tom dijelu vraća drugom vijeću drugostupanjskog suda na ponovno suđenje.

 

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

 

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja tuženicima je naloženo da tužitelju po osnovi materijalne štete zbog izgubljene zarade za razdoblje od veljače 1993. do listopada 2011. solidarno isplate iznos 948.389,19 kuna sa zateznim kamatama tekućim na pojedine mjesečne iznose od dospijeća do isplate, kako je to određeno u stavku I. izreke te presude (točka I. izreke) te da mu solidarno naknade parnični trošak u iznosu 255.147,25 kuna, dok je kao neosnovan odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu 77.251,38 kuna (točka II. izreke).

 

Presudom suda drugog stupnja djelomično je odbijena, a djelomično preinačena prvostupanjska presuda pa je tuženicima naloženo tužitelju solidarno isplatiti iznos 492.197,58 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama, dok je za više dosuđeni iznos 492.191,61 kunu tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika odbijen kao neosnovan (točka I. izreke), a prvotuženiku je, solidarno s drugotuženikom, naloženo tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu 131.992,56 kuna, dok je za više dosuđeni iznos troška 123.154,69 kuna u odnosu na prvotuženika kao neosnovan odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troška parničnog postupka (točka II. izreke).

 

Protiv odbijajućeg dijela drugostupanjske presude pod točkom I.I. izreke i protiv odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka pod točkom II. izreke tužitelj je podnio reviziju zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i prihvatiti tužbeni zahtjev u cijelosti, a tuženicima naložiti da mu naknade parnični trošak ili pobijanu drugostupanjsku presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim vijećem.

 

Prvotuženik je reviziju podnio protiv dosuđujućeg dijela drugostupanjske presude pod točkom I.I. izreke i dosuđujućeg dijela drugostupanjske odluke o troškovima postupka pod točkom II. izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložio je reviziju prihvatiti, ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje ili preinačiti nižestupanjske presude u pobijanom dijelu i odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na prvotuženika.

 

Odgovori na reviziju tužitelja i reviziju prvotuženika nisu podneseni.

 

Revizija prvotuženika Grada Splita je neosnovana, dok je revizija tužitelja osnovana.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a  st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 28/13 – dalje: ZPP) pobijana presuda je ispitana samo u onom dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Budući da je prvotuženik u reviziji protiv dosuđujućeg dijela drugostupanjske presude samo paušalno naveo da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP, pri čemu nije određeno naveo niti nije obrazložio razloge zbog kojih to navodi, a sukladno odredbi čl. 386. ZPP, stranka koja podnosi reviziju, treba u reviziji određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, to ovaj sud prvotuženikov neobrazloženi revizijski razlog nije uzeo u obzir.

 

U odnosu na prvotuženikove navode kojima u reviziji u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja iznoseći vlastitu ocjenu provedenih dokaza treba istaknuti da revizijski sud činjenične navode iznesene u reviziji nije mogao uzeti u razmatranje jer prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju protiv drugostupanjske presude nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka kojeg je prvotuženik istaknuo u reviziji.

 

Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja da mu prvotuženik solidarno s drugotuženikom naknadi materijalnu štetu po osnovi izgubljene zarade za razdoblje od veljače 1993. do listopada 2011. u iznosu 984.389,19 kuna s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na pojedinačne mjesečne iznose, koju je tužitelj pretrpio kad je kao profesionalni vatrogasac, zaposlen kod Vatrogasne brigade Općine S., ozlijeđen na radu u štetnom događaju od 7. listopada 1981. izvodeći vježbu skakanja na uskočni zračni jastuk na poligonu za vježbanje u krugu Vatrogasne brigade Općine S. sa 4. kata vatrogasnog tornja, zbog koje ozljede je tužitelj umirovljen.

 

Nakon donošenja revizijske odluke broj Rev-x-438/14-2 od 19. studenoga 2014.,u ovom parničnom postupku više, nisu sporne odlučne činjenice da je tužitelj, kao profesionalni vatrogasac, radio kod tadašnje Vatrogasne brigade Općine S., da je 7. listopada 1981. doživio ozljedu na radu izvodeći vježbu skakanja sa 4. kata vatrogasnog tornja na uskočni zračni jastuk na poligonu za vježbanje u krugu Vatrogasne brigade Općine S., da je drugotuženik, odnosno njegov pravni prednik bio organizator i demonstrator vježbe skakanja na uskočni zračni jastuk čiji proizvođač je bila tadašnja RO K., da kod skakanja tužitelja sa 4. kata vatrogasnog tornja na uskočni zračni jastuk predstavnik drugotuženika nije otvorio zračnice na uskočnom zračnom jastuku radi amortiziranja pada sa veće visine, da je tužitelj u štetnom događaju zadobio tjelesnu ozljedu vratne kralježnice u vidu prijeloma 7 vratnog kralješka, da je kod tužitelja zbog ozljeđivanja u ovom štetnom događaju došlo do oštećenja leđne moždine sa oštećenjem perifernih živaca dvostrano, da je tužitelju smanjena životna aktivnost u omjeru od ukupno 44%, da je tužitelju rješenjem RF MIORH broj IN 52831 od 3. ožujka 1993. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti i to zbog ozljede na radu u omjeru od 50% te zbog bolesti u omjeru od 50%.

 

Iz obrazloženja presude ovoga suda broj Rev-x-438/2014 donesene 19. studenoga 2014. proizlazi da su sudovi, odlučujući o prvotuženikovom prigovoru promašene pasivne legitimacije te o odgovornosti za štetu, pravilno primijenili materijalno pravo i to odredbe članka 208. Zakona o udruženom radu ("Službeni list SFRJ" broj 53/76 - dalje: ZUR) te odredbi članka 1. stavak 2. članka 8., članka 31., članka 33., članka 84. u vezi s člankom 83. Zakona o zaštiti od požara ("Narodne novine", broj 11/91 – pročišćeni tekst, koji u sebi obuhvaća Zakon o zaštiti od požara objavljen u "Narodnim novinama", broj 50/77, 47/89 i 59/90) iz kojeg proizlazi da su vatrogasne brigade Općine S. u vrijeme nastanka predmetnog štetnog događaja bile organizirane i financirane od Općine S., kao društveno-političke zajednice te da je prvotuženik Grad Split ujedno pravni sljednik Općine S., odnosno, osnivač Vatrogasne postrojbe, koji odgovara tužitelju na temelju odredbe članka 208. ZUR uz solidarnu odgovornost drugotuženika, kao imatelja opasne stvari i organizatora demonstracije skakanja na odskočni zračni jastuk, u smislu odredbe članka 173. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 107/95, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01 – dalje: ZOO) u svezi s odredbom članka 174. i 176. ZOO s obzirom da je u konkretnom slučaju došlo do štete nastale u svezi s opasnom stvari.

 

Odlučujući o osnovanosti tužbenog zahtjeva za naknadu materijalne štete po osnovi izgubljene zarade prvostupanjski sud je, uvažavajući pravno shvaćanje i uputu revizijskog suda danu u odluci broj Rev-x-438/14, da je u ponovljenom postupku potrebno utvrditi postoji li uzročna veza između ozljeda koje je tužitelj zadobio u štetnom događaju i njegove nesposobnosti za rad, a time i nastale štete koju trpi u vidu izgubljene zarade, na temelju odlučnih činjenica utvrđenih dokazima izvedenim tijekom ponovljenog postupka zaključio da je gubitak tužiteljeve radne sposobnosti isključivo posljedica ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju, a da kasnije utvrđena dijagnoza uceroznog kolitisa, odnosno upalna bolest crijeva, ne može biti dovedena u vezu sa predmetnim štetnim događajem i da  bolest ista nije uzrokom gubitka tužiteljeve radne sposobnosti.

 

Slijedom navedenog prvostupanjski sud je, unatoč činjenici što je rješenjem RF MIORH broj IN 52831 od 3. ožujka 1993. tužitelju bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti zbog ozljede na radu u omjeru od 50% i zbog bolesti u omjeru od 50%, pozivom na odredbu čl. 195. st. 1. i st. 2. ZOO, tužitelju dosudio materijalnu štetu po osnovi izgubljene zarade u utuženom iznosu 984.389,19 kuna sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća pojedinih mjesečnih iznosa od isplate.

 

Drugostupanjski sud je, revizijom pobijanom presudom djelomično  preinačio prvostupanjsku presudu i tužitelju, pozivom na odredbu čl. 195. ZOO, dosudio naknadu materijalne štete po osnovi izgubljene zarade u iznosu 492.197,58 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, kako je to pobliže navedeno u točki I.I. izreke drugostupanjske presude, dok je kao neosnovan odbio dio tužbenog zahtjeva u iznosu 492.191,61 kuna.

 

Iz obrazloženja revizijom pobijane drugostupanjske presude proizlazi da je sud prihvatio zaključak prvostupanjskog suda da je prevladavajući uzrok koji je doveo do tužiteljeva odlaska u invalidsku mirovinu upravo ozljeda zadobivena u predmetnom štetnom događaju, odnosno posljedice ozljeđivanja u predmetnom štetnom događaju, ali u obrazloženju presude potom navodi: „Međutim, kako poslodavac odgovara radniku za štetu zbog gubitka primanja uzrokovanih odlaskom u invalidsku mirovinu u dijelu u kojem je razlog umirovljenja ozljeda na radu, u navedenom dijelu, a sukladno odredbi članka 12. stavak 1. ZPP-a prema kojem je sud vezan za pravomoćno i konačno rješenje nadležnog upravnog tijela, u utvrđenom postotku od 50% u kojem je razlog umirovljenja ozljede na radu kod tužitelja, poslodavac odgovara istom za pretrpljenu štetu u vidu izgubljene zarade.“ Slijedom navedenog drugostupanjski sud je, imajući u vidu nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka, tužitelju po osnovi izgubljene zarade dosudio iznos 492.197,58 kuna s pripadajućom zateznom kamatom, ne navodeći razloge zbog kojih je odbio preostali dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan.

 

Prvotuženik u reviziji u okviru revizijskog razloga pogrešne primjene materijalnog prava navodi da su sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo i ponavlja iste navode kakve je već ranije iznosio tijekom ovog parničnog postupka, o čijoj osnovanosti je  revizijski sud već odlučivao presudom broj Rev-x-438/14 od 19. studenoga 2014. pa se ovaj sud, umjesto posebnog obrazloženja u ovoj presudi, na temelju čl. 396.a ZPP, u pogledu prvotuženikovog prigovora pogrešne primjene materijalnog prava poziva upravo na razloge iznesene u ranije navedenoj ovosudnoj presudi.

 

Zbog navedenog je na temelju čl. 393. ZPP revizija prvotuženika podnesena protiv dosuđujućeg dijela drugostupanjske presude u dijelu pod točkom I.I. izreke odbijena kao neosnovana pa je odlučeno kao u izreci ove presude.

 

Prema ocjeni vijeća tužitelj u reviziji podnesenoj protiv dijela drugostupanjske presude kojim pod točkom I.I. izreke kojim je preinačena prvostupanjska presuda i kao neosnovan  odbijen tužbeni zahtjev osnovano navodi da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP jer u odnosu na taj dio tužbenog zahtjeva postoji proturječnost između izreke presude i obrazloženja, odnosno izreke presude i odlučnih činjenica utvrđenih tijekom postupka, odnosno sadržaja isprava na koje se presuda poziva i interpretacije tih isprava, posebno u pogledu činjenica utvrđenih provedenim medicinskim vještačenjem.

 

Budući da je drugostupanjski sud tijekom postupka počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP zbog kojeg nije moguće ispitati pravilnost i zakonitost te presude u dijelu kojim je kao neosnovan odbijen dio tužbenog zahtjeva, a samim time niti odluku o troškovima postupka u dijelu kojim je odbijen dio zahtjeva za naknadu parničnog troška, prihvaćena je revizija tužitelja pa je na temelju čl. 394. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

 

Zagreb, 10. ožujka 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić, v.r.