-1-

Poslovni broj: 4 UsI-1440/2020-9

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 4 UsI-1440/2020-9

 

 

     U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja D. Š. iz C., kojeg zastupa opunomoćenik R. D., odvjetnik u Odvjetničkom društvu J. i dr. j. t. d. N. G., protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda, Savska cesta 64, Zagreb, kojeg zastupa opunomoćenica G. Š., službena osoba, radi prestanka vođenja u evidenciji nezaposlenih, 10. ožujka 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

              I.         Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Središnjeg ureda KLASA: UP/II-102-04/20-01/55, URBROJ: 344-116/2-20-06 od 20. studenoga 2020.

 

              II.         Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnoga spora.

 

Obrazloženje

 

              Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-102-04/20-01/55, URBROJ: 344-116/2-20-06 od 20. studenoga 2020. pod točkom 1. izreke, poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda S. B. KLASA: UP/I-102-04/20-01/400, URBROJ: 2178-16-09/20-2002 od 13. svibnja 2020.; pod točkom 2. je utvrđeno da se tužitelj prestaje voditi u evidenciji nezaposlenih osoba Zavoda zaključno s 24. veljače 2020.; a pod točkom 3. izreke je riješeno da je ponovna prijava u evidenciju moguća nakon 16. rujna 2020.

              Tužitelj u tužbi navodi da se 24. veljače 2020. prijavio prvostupanjskom tijelu kao nezaposlena osoba radi vođenja u evidenciji nezaposlenih osoba Zavoda. Navodi da je rješenjem od 13. svibnja 2020., prvostupanjsko tijelo utvrdilo da se tužitelj prestaje voditi u evidenciji nezaposlenih osoba zaključno sa 4. svibnja 2020. te je odlučeno da je ponovna prijava u evidenciju moguća nakon 4. studenog 2020., a protiv kojeg je izjavio žalbu povodom koje je doneseno osporavano rješenje tuženika. Smatra da su i prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo zbog pogrešne primjene materijalnog prava pogrešno utvrdili i odlučne činjenice – je li tužitelj u trenutku podnošenja prijave u evidenciju nezaposlenih bio direktor trgovačkog društva E. d.o.o. te posljedično je li se u trenutku prijave Zavodu smatrao nezaposlenom osobom kao i je li tužitelj prilikom podnošenja prijave dao neistinite podatke. Navodi da je prilikom podnošenja prijave u evidenciju nezaposlenih osoba te tijekom rješavanja prijave, dostavio neopozivu ostavku na mjesto direktora trgovačkog društva E. d.o.o., kao i dokaz da je ostavka dana 21. veljače 2020. i uručena putem elektronske pošte odvjetniku na kojeg su prenesena upravljačka prava trgovačkog društva E. d.o.o. Naknadno je tužitelj svoj potpis na ostavci ovjerio kod javnog bilježnika, 17. ožujka 2020., no smatra da to ne utječe na pitanje valjanosti ostavke, budući da za nju nije propisana posebna forma. Tužitelj navodi i da je uz prijavu Zavodu dostavio i odluku poslodavca o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 21. veljače 2020., s obzirom da je tužitelj, osim funkcije direktora, u istom društvu bio i u radnom odnosu elektrotehničara. Smatra da je tuženik pogrešno primijenio odredbu članka 425. stavka 4. Zakona o trgovačkim društvima koja propisuje da je upis promjene člana uprave u sudski registar deklaratorne naravi. Također, prilikom odlučivanja tvrdi da tuženik nije uzeo u obzir odredbu članka 424.a stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima, prema kojoj za prestanak članstva u upravi nije potrebna odluka u društvu. Ističe da je u svojoj ostavci izričito naveo da ostavkom prestaju važiti sva prava i obveze koja je imao na mjestu direktora s danom potpisivanja ostavke. S obzirom da trgovačko društvo E. d.o.o. nema nadzorni odbor, već samo jednog člana koji je svoja upravljačka prava prenio na odvjetnika, tužitelj navodi da je svoju ostavku dostavio tom odvjetniku te osobi koja je vodila poslovne knjige društva. Nadalje, navodi i da je u Registar nadležnog trgovačkog suda upisan 18. ožujka 2020. kao dan prestanka člana uprave – tužitelja kao direktora jer je novi član uprave s tim danom u ime E. d.o.o. potpisao prijavu za upis promjene u sudski registar i ujedno s kojim danom je društvo donijelo odluku o opozivu dosadašnjeg direktora i imenovanju novog. Tvrdi da tuženik prilikom odlučivanja nije u obzir uzeo niti odredbu članka 66. stavaka 3. i 5. Zakona o trgovačkim društvima. Predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje.

Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da ostaje kod razloga navedenih u osporavanom rješenju te ponavlja navode iz istoga. Ističe da tuženik nije raspolagao dokazom o tome da je tužiteljeva neopoziva ostavka s danom 17. veljače 2020. na mjesto direktora E. d.o.o. dana 21. veljače 2020. uručena putem elektroničke pošte odvjetniku na kojeg su prenesena upravljačka prava društva. Budući da je Sudski registar javna knjiga koja sadrži podatke i isprave o subjektima upisa za koje je upis propisan zakonom, a u kojem je navedeno da je tužitelj prestao biti direktor s danom 18. ožujka 2020., tuženik zaključuje da je nadležni trgovački sud očito raspolagao dokumentacijom na temelju koje je tužitelj prestao biti direktorom na taj datum zbog čega je tako navedeno i u Sudskom registru. Budući da tužitelj u tužbi nije iznio nove činjenice i dokaze, predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

U podnesku od 3. veljače 2021., tužitelj navodi da je odluka osnivača o opozivu i imenovanju direktora uslijedila nakon tužiteljeve ostavke iz formalnih razloga, kako bi se mogla izvršiti promjena u Sudskom registru. Smatra da promjena podataka upisa nije relevantna zbog razloga već navedenih u tužbi. Osim toga, ističe da je netočno da tuženik nije bio upoznat s neopozivom ostavkom tužitelja, budući da je tužitelj u e-mail korespondenciji obavijestio djelatnicu tuženika i prije donošenja prvostupanjskog rješenja. Ukoliko je prvostupanjsko tijelo smatralo da o tome treba dostaviti poseban dokaz, tvrdi da je trebalo pozvati tužitelja da to učini.

Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica u sporu, kod ovoga Suda zakazana je i održana javna rasprava 3. ožujka 2021. u skladu s odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17., dalje: ZUS), a kako bi se imajući u vidu odredbu članka 6. stavka 1. ZUS-a svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužitelja i opunomoćenice tuženika. Opunomoćenik tužitelja je ostao pri svim dokaznim prijedlozima, posebice za saslušanjem djelatnice tuženika na okolnost je li ona obaviještena o tužiteljevoj ostavci. Opunomoćenica tuženika je ostala kod navoda iz odgovora na tužbu i istaknula da je kao trenutak u kojem je tužitelj prestao biti direktor upisan datum 18. ožujka 2020. Dodaje da je tužitelj mogao podnijeti zahtjev nadležnom trgovačkom sudu ukoliko je smatrao da taj datum treba ispraviti te da bi to utjecalo na odlučivanje u ovoj upravnoj stvari.

Prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem tužitelja i svjedokinje L. K. je Sud odbio kao nepotreban, a u skladu s odredbom članka 33. stavka 5. ZUS-a. u svezi sa člankom 292. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.), budući da činjenice koje bi se utvrdile njihovim iskazivanjem ne bi imali nikakav utjecaj na pravno pitanje je li tužitelj, s obzirom na nepodudarnost davanja ostavke i upisanog prestanka funkcije člana uprave u sudskom registru, bio u trenutku podnošenja prijave u evidenciju nezaposlenih direktor trgovačkog društva E. d.o.o. ili ne.

Zamjenik opunomoćenika tužitelja je zatražio i trošak upravnog spora u ukupnom iznosu od 9.375,00 kn (PDV uključen), dnosno 2.500,00 kn za sastav tužbe te isti iznos za sastav podneska od 2. veljače 2012. i za pristup na ročište.

Sud je izveo dokaze uvidom u spis i spis upravnog postupka te je na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja u smislu odredbe članka 55. stavka 3. ZUS-a utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da se tužitelj prijavio u evidenciju nezaposlenih 24. veljače 2020., kojom prilikom je potpisao izjavu odnosno Prijavnicu u kojoj je naveo da nije predsjednik, član uprave niti izvršni direktor ili likvidator trgovačkog društva.

Rješenjem Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Područnog ureda S. B. KLASA: UP/I-102-04/20-01/400, URBROJ: 2178-16-09/20-2002 od 13. svibnja 2020. utvrđeno je da se tužitelj prestaje voditi u evidenciji nezaposlenih osoba Zavoda zaključno s danom 4. svibnja 2020.  te  da  se  ponovno  može prijaviti u evidenciju nakon 4. studenoga 2020., s obrazloženjem da je u provedenom postupku, uvidom u izvadak iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu, utvrđeno da je imenovani prilikom prijave u evidenciju nezaposlenih osoba Zavoda izjavio neistinite podatke da nije direktor trgovačkog društva te o čemu je potpisao Izjavu.

Tuženik je, povodom žalbe tužitelja, ali ne iz žalbenih razloga, poništio prvostupanjsko rješenje i utvrdio da se tužitelj prestaje voditi u evidenciji nezaposlenih osoba Zavoda zaključno s 24. veljače 2020. te da je ponovna prijava u evidenciju moguća nakon 16. rujna 2020. Naime, tuženik je u provedenom postupku utvrdio da je tužitelj bio direktor trgovačkog društva E. d.o.o. od 13. travnja 2016. do 18. ožujka 2020. a isto je potvrđeno i uvidom u Izvadak iz sudskog registra trgovačkih društava Republike Hrvatske.

Odredba članka 10. stavka 1. točka 4. Zakona o tržištu rada (Narodne novine, broj 118/18. i 32/20.) propisuje da se nezaposlenom osobom u smislu ovoga Zakona smatra osoba sposobna ili djelomično sposobna za rad, u dobi od 15 do 65 godina, koja nije u radnom odnosu, aktivno traži posao i raspoloživa je za rad te ako nije predsjednik, član uprave, izvršni direktor trgovačkog društva ili likvidator. Prema stavku 2. istog članka, o podacima iz stavka 1. točke 1. - 13. ovoga članka nezaposlena osoba potpisuje izjavu prilikom prijave u evidenciju nezaposlenih osoba.

Prema članku 17. stavku 1. točka 25. Zakona o tržištu rada, Zavod prestaje voditi osobu kao nezaposlenu u evidenciji ako ta osoba u potpisanoj izjavi iz članka 10. stavka 2. ovoga Zakona navede neistinite podatke.

Članak 19. stavak 4. Zakona o tržištu rada predviđa da osoba koja je dala neistinite podatke u izjavi iz članka 10. stavka 2. ovoga Zakona ne može se prijaviti u evidenciju Zavoda kao nezaposlena osoba u roku od šest mjeseci od dana saznanja za neistinite podatke.

Sud smatra da je tuženik pravilno utvrdio da je tužitelj u trenutku prijave u evidenciju nezaposlenih osoba Zavoda 24. veljače 2020. bio direktor trgovačkog društva E. d.o.o. te se u tom trenutku, u skladu s člankom 10. stavkom 1. točkom 4. Zakona o tržištu rada, nije smatrao nezaposlenom osobom. Također, pravilno je utvrđeno da je tužitelj, prilikom prijave u evidenciju nezaposlenih osoba Zavoda, dao neistinite podatke.

Dakle, iako je prema članku 425. stavku 4. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine, broj: 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12., 68/13., 110/15. i 40/19.) upis promjene člana uprave u sudski registar deklaratorne naravi, iz spisa upravnog postupka proizlazi da je nadležni Trgovački sud raspolagao dokumentacijom na temelju koje je imenovani prestao biti direktor trgovačkog društva E. d.o.o. 18. ožujka 2020. te je tako i navedeno u Sudskom registru.

Naime, ne postojanje osnove za upis u evidenciju nezaposlenih osoba utvrđeno je na temelju podataka iz službene evidencije drugog nadležnog tijela, Sudskog registra, što su podaci iz javne knjige koji imaju, prema odredbi članka 11. stavak 1. i 3. Zakona o sudskom registru (Narodne novine, broj 1/95., 57/96., 1/98., 30/99., 45/99., 54/05., 40/07., 91/10., 90/11., 148/13., 93/14., 110/15. i 40/19.), pravni učinak prema trećim osobama od dana javne objave upisa.

Stoga, za upis u evidenciju nezaposlenih osoba relevantno je stanje u Sudskom registru. Zbog navedenoga, ostavka tužitelja koja nije provedena s odgovarajućim datumom u sudskom registru nadležnog trgovačkog suda, nije i ne može biti od utjecaja na drugačije rješenje ove upravne stvari.

S obzirom na navedeno, Sud smatra da je pravilno tuženik, u skladu s odredbom članka 117. stavka 1. točke 1. Zakona  o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09.) prvostupanjsko rješenje poništio i sam riješio stvar.

              Iz prethodno navedenih razloga, Sud je osporavano rješenje ocijenio zakonitim te je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan i odlučeno je kao pod točkom I. izreke presude.

U vezi zahtjeva opunomoćenika tužitelja za naknadu troška upravnog spora, prema odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

Budući da je tužitelj odbijen s tužbenim zahtjevom, sam snosi sve troškove upravnoga spora u skladu s odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a, te je stoga zahtjev za naknadu troška upravnoga spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.             

 

U Osijeku 10. ožujka 2021.

 

                                                                                                                         Sutkinja

                                                                                                                          Valentina Grgić Smoljo,v.r.

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

                Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS).