- 1 -

                                  Broj: Ppž-2534/2021

 

                               

U   I M E   R E P U B L I KE   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sutkinja Gordane Korotaj kao predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. N.R., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ broj 70/17. i 126/19.), odlučujući o žalbi okr. N.R., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama od 8. veljače 2021., broj: 17. Pp J-138/2021-7, u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

 

I.              Odbija se žalba okr. N.R. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

II.              Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), okr. N.R. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 300,00 (tristo) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

 

 

 

Obrazloženje

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Đakovu, Stalne službe u Našicama od 8. veljače 2021., broj: 17. Pp -138/2021-7, proglašen je krivim okr. N.R., da je na način činjenično opisan u izreci prvostupanjske presude počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 45 dana, a primjenom odredbi čl. 41. i 44. Prekršajnog zakona, primjenjena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u roku 6 (šest) mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koji mu bude izrečena ista ili teža kazna od izrečene uvjetnom osudom, a u slučaju opoziva uvjetne osude u kaznu zatvora će se uračunati vrijeme oduzimanja slobode određeno prema Izvješću o uhićenju od 6. veljače 2021. u trajanju od 1 dan te vrijeme provedeno u zadržavanju određeno Rješenjem istog od 6. veljače 2021., u trajanju od 3 dana, odnosno ukupno 4 dana zatvora, tako da je okrivljeniku preostalo za izdržati kaznu zatvora u trajanju od 41 dana.

 

1.1.           Istom presudom, okr. N.R. na temelju čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji izrečena je zaštitna mjera zabrane približavanja na udaljenost manju od 10 (deset) metara i zabrana uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja M.B. na adresi u xx, u trajanju od 2 (dva) mjeseca.

 

1.2.           Istom presudom, okr. N.R. obvezan je naknaditi troškove postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.

 

2.              Protiv te presude okr. N.R.pravodobno je po branitelju odvjetniku S.M. podnio Zahtjev za obnovu postupka, a podredno žalbu ne naznačujući žalbenu osnovu dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati. Podnesak okrivljenika u dijelu označenom kao Zahtjev za obnovu postupka, od strane ovog suda nije razmatran jer se, sukladno čl. 214. Prekršajnog zakona, Zahtjev za obnovu postupka može podnijet samo protiv pravomoćne sudske odluke, o čemu se u konkretnom slučaju ne radi. Iz navedenih razloga sve činjenice razmatrane su u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. 

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

 

5.              U žalbi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik ističe da je prijava protiv njega, nažalost plod psihičkog stanja okrivljenikove izvanbračne supruge i oštećenice, gđa. M.B., a prilog svojim tvrdnjama isitče da je oštećenica 10. veljače 2021. zaprimljena u hitni bolnički prijam OŽB Našice gdje je konzilijarnim pregledom utvrđen njezin psihički status napetosti, tjeskobe, uznemirenosti i disforičnog razspoloženja, a vezano uz njezin misaoni tijek da je navedeno da je „u sadržaju aktualna ansiozna simptomatika uz crte poremećaja ličnosti“, a kod poremećaja ličnosti da često dolazi do situacija da pacijent u svojoj psihi stvori nekakav događaj za koji je uvjeren da se uistinu dogodio, iako se takav događaj nije dogodio, ili se odigrao na drugačiji način od onoga za koji ga pacijent doživljava, a u pravo da je takav slučaj događaj za koji se tereti okrivljenik, a koji je stvoren u psihi oštećenice i koji protekom vremena ista još više modificira na način da ga konstruira kao prijetnju ubojstvom za koju je ista uvjerena da je kao takvu prijavila. U prilog svojih tvrdnji ističe da je i CZSS dijete oštećenice i okrivljenika, mlt. P.R. dodijelio na skrb okrivljeniku, a što ne bi učinio da je okrivljenik doista nasilan pred djetetom prema nevjenčanoj supruzi, a za to je i proglašen krivim. Osim toga, ističe da obzirom da je uhićen i doveden iz pritvorske jedinice da nije bio u mogućnosti predočiti svoju medicinsku dokumentaciju iz koje proizlazi da nije mogao zadati udarce oštećenici rukom i nogom jer mu je imobilizirana desna potkoljenica i desna šaka uz poštedni režim.

 

5.1. Međutim, valjanom analizom provedenih dokaza, ispravno je stajalište prvostupanjskog suda glede svih odlučnih činjenica koja čine obilježja djela prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji

 

5.2.              Naime, prvostupanjski sud je s pravom poklonio vjeru iskazu svjedokinje oštećene M.B., obzirom da je ista iskazivala uvjerljivo, objektivno, detaljno u opisu tijeka događaja inkriminirane prilike te u njezinom iskazu nije bilo kontradiktornosti niti nelogičnosti, a nakon izvedenog dokaza suočenjem između okrivljenika i svjedokinje oštećene, imao dovoljno osnova za zaključak da je okrivljenik predmetne zgode ostvario zakonsko obilježje prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Sve provedene dokaze, prvostupanjski je sud, sukladno odredbi čl. 88. st. 2. Prekršajnog zakona, slobodno cijenio, kao što je slobodno cijenio i postojanje svih relevantnih činjenica, pri čemu nije bio ograničen i vezan nikakvim dokaznim pravilima, te je na temelju tako provedenog dokaznog postupka izveo pravilan i nedvojben zaključak da je okrivljenik predmetne zgode počinio prekršaj za koji se tereti.

 

5.3.              Osim toga, iskaz svjedokinje oštećene potkrijepljen je i neposrednim opažanjem suda manje modrice na lijevom obrazu, a što je i konstatirano u Zapisniku o ispitivanju od 6. veljače 2021., a koja ozljeda potvrđuje vjerodostojnost iskaza svjedokinje oštećene M.B.. Ovdje je potrebno istaknuti, da nastup tjelesnih ozljeda nije bitno obilježje prekršaja koji se okrivljeniku stavlja na teret u dijelu koji se odnosi na tjelesni oblik nasilja, ali iste ukazuju na vjerodostojnost i uvjerljivost iskaza oštećene te je navedeni dokaz i cijenjen samo u tom dijelu.

 

5.4.              Žalbenim navodima okrivljenika u kojima ističe da je inkriminirani događaj posljedica psihičkog stanja nevjenčane supruge M.B. koja ga lažno prijavljuje nije dovedena u sumnju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja niti je dovedena u sumnju vjerodostojnost iskaza svjedokinje M.B.. Naime, iz iskaza svjedokinje M.B.proizlazi da je ista svjesna svojeg psihičkog stanja obzirom da je sama iskazala da zbog velikog stresa koristi lijekove za smirenje, dok činjenicom da je ista nekoliko dana nakon inkriminiranog događaja zaprimljena na Hitni bolnički prijem OHBP – Psihijatrija, uz dijagnozu – akutna reakcija na stres, također nije dovedena u sumnju vjerodostojnost iskaza navedene svjedokinje.

 

5.5.              Isto tako, niti žalbenim navodima okrivljenika da nije mogao oštećenici zadati udarce koji mu se stavljaju na teret zbog imobilizacije desne potkoljenice i desne šake nije dovedena u sumnju vjerodostojnost iskaza svjedokinje M.B.. Osim toga, okrivljenik u svojoj obrani ni na koji način nije osporavao da zbog tjelesnih ozljeda nije mogao oštećenici zadati udarce, neovisno o okolnosti da nije mogao priložiti medicinsku dokumentaciju o tjelesnim ozljedama.

 

5.6.              Slijedom navedenog, po ocjeni ovog suda, nema mjesta nikakvoj dvojbi glede odlučnih činjenica pa žalba okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

6.              Nadalje, iz sadržaja žalbe proizlazi da se okrivljenik nije žalio zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama, no Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, ispitao je pobijanu prvostupanjsku presudu i po toj osnovi, budući da, sukladno odredbi čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona, žalba podnesena u korist okrivljenika zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava, u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji.

 

6.1.              Cijeneći sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja, kao i cijeneći težinu i značaj prekršaja i stupanj odgovornosti okrivljenika, ovaj sud smatra da je kazna zatvora u visini od 45 dana, uz primjenu uvjetne osude, a koja kazna mu je izrečena prvostupanjskom presudom, primjerene stupnju njegove krivnje, težini djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

 

6.2.              Nadalje, ispitujući pobijanu presudu i u dijelu izrečene zaštitne mjere, ovaj sud je našao da je prvostupanjski sud, osnovano i u skladu sa zakonom okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja žrtvi nasilja u obitelji, oštećenici M.B., na udaljenosti manjoj od 10 metara, u trajanju od 2 mjeseca. Obrazloženje prvostupanjskog suda o razlozima zbog kojih je izrekao zaštitnu mjeru, prihvaća i ovaj sud, držeći da su izneseni razlozi konkretni i zakonski osnovani. Stoga je, i po ocjeni ovog suda, primjena izrečene zaštitne mjere nužna kako bi se otklonile okolnosti koje poticajno djeluju na počinjenje prekršaja koji je predmet ovog postupka i kako bi se dodatno preventivno djelovalo na buduće ponašanje okrivljenika. Duljina trajanja izrečene mjere od dva mjeseca, u okviru zakonom propisanog raspona od jednog mjeseca do dvije godine, a imajući na umu sve okolnosti počinjenog prekršaja i ličnosti okrivljenika, primjerena je težini počinjenog prekršaja i opasnosti ponavljanja istog.

 

7.              Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka te po ocjeni ovog, plaćanjem troška žalbenog postupka u iznosu 300,00 kuna, dakle, neznatno iznad zakonom propisanog minimalnog iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje okrivljenika ili osoba koje je dužan uzdržavati.

 

8.              Zbog naprijed izloženih razloga, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, 10. ožujka 2021.

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Đakovu u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.