- 1 -

Broj:Jž-1331/2021

 

 

                                        

 

U I M E R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Anđe Ćorluka kao predsjednice vijeća te Ivanke Mašić i Goranke Ratković kao članica vijeća, uz sudjelovanje sudskog savjetnika Stanislava Walaszeka, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog Ž.S. kojeg brani odvjetnik M.S., zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira („Narodne novine“, broj: 41/77, 55/89, 5/90, 30/90, 47/90, 29/94), odlučujući o žalbi okrivljenog Ž.S., podnijete protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: 30. Pp J-315/2020-11 od 18. siječnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2021.,

 

      p r e s u d i o  j e

 

I Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog Ž.S. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

 

II Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18) okrivljeni Ž.S. dužan je naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 (tristo) kuna, u roku od 30 (trideset) dana od primitka ove presude.

 

 

Obrazloženje             

 

Pobijanom presudom okrivljeni Ž.S. proglašen je krivim zbog prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, te mu je na temelju citiranog propisa izrečena novčana kazna u iznosu od 371,00 kuna, a što je protuvrijednost od 50,00 EUR-a i koji je upozoren da ako u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude plati dvije trećine izrečene novčane kazne da će se smatrati da je u cijelosti plaćena.

 

Istom presudom okrivljeni Ž.S. dužan je naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 300,00 kuna.

 

Okrivljeni Ž.S. pravodobno je posredstvom branitelja podnio žalbu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede materijalnog prekršajnog prava te zbog odluke o izrečenoj kazni, kako to proizlazi iz sadržaja žalbe, navodeći u bitnome da se okrivljenik u inkriminirano vrijeme nije obratio službenoj osobi niti u jednom trenutku, te da je postupanje službene osobe bilo omalovažavajuće prema okrivljeniku i koji ga nije propustio iako su okrivljenik i njegova supruga imali važeće propusnice te da su htjeli propustit samo suprugu okrivljenika kojoj su pri tome rekli da može ostati s njima ili produžiti, te da je prvostupanjski sud propustio utvrditi je li propusnica okrivljenika bila važeća, te da je nezakonito postupanje policijskog službenika xx razlog zbog čega je došlo do incidenta, niti je isti okrivljeniku i njegovoj supruzi dao razloge zbog kojih je propusnica okrivljenika bila nevažeća i da se tada okrivljenik okrenuo u smjeru iz kojeg je došao i policijskom službeniku uzviknuo da mu da broj njegove značke, te da nikakvog vrijeđanja nije bilo i što bi sigurno čuo drugi policijski službenik koji je čuo samo da je okrivljenik uzviknuo “Mrš!“ te da je okrivljenik bio isprovociran ponašanjem policijskog službenika xx i čiji je motiv bio osveta zbog protestiranja okrivljenika.

 

Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, ista prihvati.

 

Žalba nije osnovana.

 

Rješavajući sukladno odredbi članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, ovaj je sud ispitivao presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom, i to iz osnova i razloga koje žalitelj navodi u žalbi, a po službenoj dužnosti je ispitao jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona, te je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih žalitelj pobija prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti te da je pobijana odluka na zakonu osnovana.

 

Naime, razmatrajući pobijanu presudu ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica koje tvore obilježja navedenih prekršaja tijekom prekršajnog postupka budući je na ročištu dana 25. kolovoza 2020. godine izveo dokaze ispitivanjem okrivljenog Ž.S. koji je u obrani poricao krivnju i predložio ispitivanje svjedoka optužbe te provođenje dokazne radnje suočenja istih, a nakon čega je prvostupanjski sud u daljnjem tijeku postupka je na ročištu dana 14. listopada 2020. godine u prisustvu okrivljenika izveo dokaze ispitivanjem svjedoka optužbe M.F., policijskog službenika te proveo suočenje između istih te dana 8. siječnja 2021. godine u prisustvu okrivljenika izveo dokaz ispitivanjem svjedoka optužbe B.K..

 

Slijedom izvedenih dokaza prvostupanjski sud je zakonito i pravilno proveo prekršajni postupak sukladno konfrontacijskom načelu propisanim u odredbi članka 85. stavkom 2. Prekršajnog zakona i omogućio okrivljeniku da se očituje o dokazima koji ga terete te je sukladno načelu slobodne ocjene dokaza iz članka 88. stavka 2. Prekršajnog zakona utvrdio sve odlučne činjenice prihvaćajući kao istinite iskaze ispitanih svjedoka optužbe, a o čemu je dao valjane i na zakonu osnovane razloge koje prihvaća i ovaj sud, kao i razloge zbog kojih nije prihvatio obranu okrivljenika.

 

Stoga je prvostupanjski sud izveo sve potrebne dokaze na temelju kojih je utvrdio odlučne činjenice te je stoga je trebalo odbiti žalbu okrivljenika u kojoj se neosnovano navodi da je prvostupanjski sud propustio izvesti sve relevantne dokaze te utvrditi ispravnost i valjanost propusnice okrivljenika za kretanje drugu županiju budući da navedena okolnost ne predstavlja odlučnu činjenicu niti tvori biće prekršaja iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, već eventualnog prekršaja iz članka 76.a Zakona o zaštiti pučanstava od zaraznih bolesti („Narodne novine“ broj: 79/07, 113/08, 43/09, 130/17, 114/18, 47/20, 134/20), a što nije predmet konkretnog postupka, niti drugi žalbeni navodi dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Nadalje, razmatrajući prvostupanjsku presudu povodom žalbe okrivljenog Ž.S. sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, ovaj je Sud našao da je izrečena novčana kazna u iznosu od 371,00 kuna, pravilno i zakonito izrečena, uzimajući u obzir utvrđenu krivnju okrivljenika, opasnost djela kao i druge okolnosti konkretnog slučaja te vrstu i visinu propisane kazne za navedeni prekršaj.

 

Za prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira alternativno je propisana novčana kazna u protuvrijednosti domaće valute od 50 do 200 DEM preračunato u EUR ili kazna zatvora do 30 dana.

 

Prvostupanjski je sud okrivljenom Ž.S. izrekao za počinjeni prekršaj iz članka 17. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira novčanu kaznu u iznosu od 371,00 kune kao blaže propisanu vrstu kazne za navedeni prekršaj, a koja je zakonito i pravilno odmjerena s obzirom na utvrđene okolnosti slučaja, pa će se stoga ovako izrečenom novčanom kaznom koja je primjerena vrsti i stupnju krivnje, težini prekršaja i drugim utvrđenim okolnostima ostvariti kako opća tako i specijalna svrha kažnjavanja iz članka 6. i članka 32. Prekršajnog zakona, te je stoga prvostupanjski sud u obrazloženju dao jasne i na zakonu osnovane razloge.

 

Na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. c) Prekršajnog zakona, koji predviđa da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju i paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi okrivljenika, ovaj je sud na temelju članka 139. stavka 5. Prekršajnog zakona obvezao okrivljenog Ž.S. na naknadu paušalnog iznosa troškova drugostupanjskog prekršajnog postupka, uzimajući u obzir složenost i duljinu postupka.

 

Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

 

U Zagrebu, dana 10. ožujka 2021.

 

 

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Čakovcu, u 5 (pet) otpravaka: za spis, okrivljeniku, branitelju i ovlaštenom tužitelju.