Poslovni broj: 4 UsI-1435/2020-7

 

 

 

 

 

Poslovni broj: 4 UsI-1435/2020-7

 

 

 

U   I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje  zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužiteljice J. Dž. iz Š., koju zastupa opunomoćenik D. Š., odvjetnik iz Ž., protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg Kralja Petra Krešimira IV/1, Zagreb, kojeg zastupa opunomoćenik D. K., službena osoba, radi izdavanja potvrde o okolnostima nestanka hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 10. ožujka 2021.,

 

p r e s u d i o  j e

 

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 562-01/20-01/19, URBROJ: 512-2501-20-2 od 5. studenoga 2020. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O. KLASA: UP/I 560-01/19-01/12, URBROJ: 512M2-76-20-22 od 24. rujna 2020.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnoga spora.

Obrazloženje

 

Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 562-01/20-01/19, URBROJ: 512-2501-20-2 od 5. studenoga 2020. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane O., KLASA: UP/I 560-01/19-01/12, URBROJ: 512M2-76-20-22 od 24. rujna 2020.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem je odbijen zahtjev J. Dž. za izdavanjem potvrde o okolnostima nestanka hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za njenog sina Ž. Dž., rođenog 11. lipnja 1971.

Tužiteljica u tužbi navodi da je Ž. Dž. bio pripadnik oružanih snaga Republike Hrvatske, da je imao zaključen ugovor o radu, da mu radni odnos niti danas nije prestao te da ga nakon 23. veljače 1996. više nitko nije vidio. Smatra spornim kada, kako, gdje i pod kojim okolnostima je Ž. Dž. nestao te jesu li te okolnosti primjenjive u smislu članka 10. u vezi s člankom 3. stavkom 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17. 98/19. – dalje: ZOHBDR). Nadalje, navodi da su upravna tijela odluku o navedenim činjenicama, odnosno okolnostima donijela na temelju provedenih dokaza u spisu, ali koji dokazi ne pružaju odgovore na ta pitanja. To stoga što Ž. Dž. nakon 23. veljače 1996. više nitko nije vidio, ali što ne mora značiti da je istovremeno toga dana i nestao. Tvrdi da ne postoji niti jedan dokument, iskaz ili drugi dokaz iz kojeg bi se moglo zaključiti da je nestao, niti bilo koji drugi dokument koji bi dokazivao gdje je nestao, niti pod kojim okolnostima. Navodi da postoje samo nekakve indicije o nestanku, ali koje ne omogućavaju zaključak da Ž. Dž. nije nestao prilikom odlaska u postrojbu u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a. Osporava obrazloženja upravnih tijela koja su svoju odluku donijeli na temelju slobodne ocjene u smislu članka 5. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, a koju smatra arbitrarnom te tvrdi da sve odlučne činjenice nisu utvrđene. Smatra da činjenice treba tumačiti u korist pojedinca u slučaju da postoji sumnja te da su nadležna tijela bila dužna ocijeniti sve dokaze pojedinačno. Najbitnijom u konkretnom slučaju smatra odluku o prestanku radnog odnosa Ž. Dž., čije su pravne posljedice da njegov radni odnos i dalje traje, pa nije moguće utvrditi je li nestanak u svezi s poslom koji je obavljao ili ne. Smatra nelogičnim i neživotnim da radni odnos nestale osobe još uvijek pravno egzistira, a da je istovremeno utvrđeno da nije nestao pod okolnostima iz članka 10. u vezi s člankom 3. stavkom 2. ZOHBDR-a. Smatra da su dostupne činjenice tumačene formalno i arbitrarno te da je na takav način izveden pogrešan zaključak da Ž. Dž. nije nestao pod okolnostima pružanja oružanog otpora agresoru odnosno pod okolnostima djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom. Predlaže Sudu održati raspravu te izvršiti uvid u upravni spis kao i dokumentaciju o radno pravnom statusu nestale osobe te potom usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška upravnog spora u iznosu od 2.500,00 kn za sastav tužbe.

Tuženik u odgovoru na tužbu ponavlja obrazloženje osporavanog rješenja te primijenjene odredbe materijalnog propisa te zaključuje da iz spisa predmeta proizlazi da je Ž. Dž. u spornom trenutku bio pripadnik treće gardijske brigade HV O. te da se dana 22. veljače 1996. u kasnim večernjim satima, u svoje slobodno vrijeme nalazio u ugostiteljskom objektu B. l. u O. u društvu svojih prijatelja, civilnih osoba. Navodi da je oko 22,30 sati otišao iz ugostiteljskog objekta nakon čega ga više nitko nije vidio. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja navodi da su pravilno primijenjene odredbe ZOHBDR-a, slijedom čega proizlazi da predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.

Radi utvrđivanja svih relevantnih činjenica pred ovim Sudom održana je rasprava 3. ožujka 2021. kojom prilikom je opunomoćenik tužiteljice ostao kod navoda tužbe i tužbenog zahtjeva, istaknu je činjenicu da radni odnos Ž. Dž. nije prestao te je zatražio naknadu troška upravnog spora u ukupnom iznosu od 5.000,00 kn, odnosno 2.500,00 kn za sastav tužbe i isti iznos za pristup na ročište, sve uz pripadajući iznos PDV-a. Opunomoćenik tuženika je ostao kod navoda iz odgovora na tužbu, a u vezi radno pravnog statusa nestale osobe je naveo da isto nije predmet provedenog postupka niti ovog upravnog spora.

U provedenom dokaznom postupku Sud je izvršio uvid u predmetni spis i spis upravnog psotupka, te je temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u smislu članka 55. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. – dalje: ZUS), utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.  

Iz podataka spisa je razvidno da je predmetni postupak pokrenut povodom podneska tužiteljice od 9. studenoga 2018., kojim je zatražila izdavanje potvrde o okolnostima nestanka njenog sina Ž. Dž.

Konkretni zahtjev tužiteljice je pobliže odredio njen opunomoćenik na zapisnik kod prvostupanjskog tijela 4. prosinca 2019. u kojem je zatražio izdavanje potvrde o okolnostima nestanka hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, odnosno potvrdu propisanu člankom 180. stavkom 1. točkom c. ZOHBDR-a. Istaknuo je i da je već ranije vođen postupak za izdavanje potvrde o okolnostima nestanka hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata Ž. Dž., a koji je okončan presudom Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: 7217/2007-7 od 10. srpnja 2008., ali smatra da u postupku koji je prethodio navedenoj presudi nije pravilno utvrđeno činjenično stanje.

Prvostupanjsko tijelo je postupajući po predmetnom zahtjevu provelo upravni postupak, izvršilo uvid u službenu evidenciju te je utvrdilo da Ž. Dž. ima utvrđen status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti 201. brigadi PZO Osijek od 3. lipnja 1994. do 14. studenoga 1994., Brigadi zračnog motrenja i navođenja Z. od 18. studenoga 1994. do 27. srpnja 1995. i 3. gardijskoj brigadi HV O. od 28. srpnja 1995. do 23. veljače 1996.

Utvrđeno je i da je tužiteljica već ranije podnijela istovjetni zahtjev koji je odbijen, a povodom njene tužbe je u upravnom sporu Upravni sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj: 7217/2007-7 od 10. srpnja 2008. kojem je tužba tužiteljice odbijena. Razlog odbijanja zahtjeva tužiteljica je što je Ž. Dž. nestao pod nepoznatim i nerazjašnjenim okolnostima izvan radnog vremena i mjesta službe, a koji zaključak je prihvaćen i predmetnom presudom.

Nadalje, prvostupanjsko tijelo je na okolnosti nestanka Ž. Dž. pribavilo očitovanje policijske uprave Osječko-baranjske broj: 511-07-04-6/887/1-19 od 30. prosinca 2019., očitovanje Službe za djelatno vojno osoblje KLASA: 561-01/18-01/261, URBROJ: 512M2-010103-20-16 od 3. siječnja 2020., očitovanje Odsjeka kriminalističke Vojne policije Đ. KLASA: 215-01/20-02/03, URBROJ: 3511-0602-20-02 od 21. siječnja 2020. te spis Županijskog državnog odvjetništva u O. broj: KR-DO-477/11 o istraživanju okolnosti nestanka Ž. Dž.

Prema podacima dostavljenih predmeta i činjeničnom stanju koje iz istih proizlazi, utvrđeno je da je na okolnosti nestanka Ž. Dž. proveden opsežan istražni postupak. Pri tome je nesporno utvrđeno da je Ž. Dž. u trenutku nestanka bio pripadnik 3. gardijske brigade HV O. te da je 22. veljače 1996. u kasnim večernjim satima, u svoje slobodno vrijeme bio u ugostiteljskom objektu B. l. u O. u društvu svojih prijatelja, civilnih osoba Z. K. i L. K. Nadalje, utvrđeno je da se oko 23.30 sati digao od stola i rekao da ide na jedno mjesto te da će se ubrzo vratiti. Nakon toga se odvezao svojim osobnima automobilom u nepoznatom smjeru i više ga nitko nikada nije vidio. Vojna policija ga je s obzirom da nije došao na svoje radno mjesto u postrojbu tražila na njegovoj adresi stanovanja, ali ga nije pronašla te je pokrenut postupak potrage za njime u kojem se ni do danas nije došlo do nikakvih saznanja o njegovom nestanku.

Nesporno je i da je tužiteljica, odnosno majka Ž. Dž. bila upoznata sa svim provedenim radnjama nadležnih tijela i s rezultatima njihovog istraživanja, te je putem opunomoćenika upoznata sa svim izvedenim dokazima, kako to proizlazi iz zapisnika Područnog odjela KLASA: UP/I-560-01/19-01/12, URBROJ: 512M2-76-20-21 od 25. rujna 2020.

Prema članku 3. stavku 1. točki a. ZOHBDR-a, hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)

U skladu s člankom 3. stavkom 2. ZOHBDR-a pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

Prema članku 180. stavku 1. točki c. ZOHBDR-a, potvrda o okolnostima uhićenja odnosno nestanka hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata je potvrda koju je izdala nadležna postrojba Oružanih snaga Republike Hrvatske, nadležno tijelo ministarstva nadležnog za obranu, policijska uprava ministarstva nadležnog za unutarnje poslove odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove u sjedištu u kojoj se navodi pripadnost postrojbi, vrijeme, mjesto i okolnosti uhićenja ili nestanka. Takvom potvrdom dokazuje se činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a.

S obzirom na tako utvrđeno činjenično stanje i sve pribavljene dokaze proizlazi, a što je pravilno zaključeno u provedenom postupku, da niti jedan od dokaza pribavljenih u postupku, ne ukazuje na to da je Ž. Dž. 22. na 23. veljače 1996. nestao pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ZOHBDR-a.

Ž. Dž. je nesporno nestao za vrijeme slobodnog vremena, izvan službe, nakon druženja s prijateljima u ugostiteljskom objektu, a koja situacija se ne može podvesti pod oružani otpor agresoru niti djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom.

Tužiteljica navodima tužbe i prigovorima u vezi radno pravnog statusa koji nemaju nikakav utjecaj na okolnosti nestanka Ž. Dž., nije dovela u sumnju utvrđeno činjenično stanje, niti posjeduje bilo kakav dokaz koji bi govorio suprotno od onoga što su nadležna tijela u iscrpnom istražnom postupku utvrdila.

Slijedom iznesenoga, Sud je osporavana rješenja ocijenio zakonitim te je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao pod točkom I. izreke presude.

U vezi zatražene naknade troška upravnog spora, prema odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a, stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

Budući da je tužiteljica odbijena s tužbenim zahtjevom, sama snosi sve troškove upravnog spora u skladu s odredbom članka 79. stavkom 4. ZUS-a te je stoga njen zahtjev za naknadu troška upravnog spora, odnosno zastupanja po opunomoćeniku odbijen i odlučeno je kao u izreci presude pod točkom II.

 

U Osijeku 10. ožujka 2021.

 

 

                                                                                                                Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo,v.r.

 

 

 

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).