- 1 -              Rev-x 32/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 32/2017-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) M. B. iz S., OIB: ... i 2) B. B. iz S., OIB: ... , koje zastupa punomoćnik S. J., odvjetnik u R., protiv tuženika 1) K. B. iz S., OIB: ... i 2) M. J. iz S., OIB: ... , koje zastupa punomoćnik Ž. R., odvjetniku u R., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-515/14 od 15. siječnja 2015., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-101/09 od 28. lipnja 2013., u sjednici održanoj 10. ožujka 2021.,

 

p r e s u d i o  j e:

 

Odbija se kao neosnovana revizija tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-515/14 od 15. svibnja 2015. u dijelu u kojem je potvrđen dio toč. III. presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-101/09 od 28. lipnja 2013., a u kojoj je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi kako izjava prvotuženika dana u ostavinskom postupku vođenom iza pok. A. B., kojom je prvotuženik svoj nasljedni dio koji se sastoji od ½ dijela ostaviteljičinog idealnog dijela nekretnina upisanih u zk.ul.br. 719 k.o. S. ustupio drugotuženici, nema pravnog učinka prema tužiteljima u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje njihove tražbine prema prvotuženiku, kao i u dijelu kojim je zatraženo da se naloži drugotuženici trpjeti da tužitelji svoja potraživanja namire prodajom ½ idealnog suvlasničkog dijela nekretnina upisanih u zk.ul.br. 719 k.o. S.

 

r i j e š i o   j e:

 

Prihvaća se revizija tužitelja, ukida se presuda Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gžx-515/14 od 15. svibnja 2015. u dijelu kojim je potvrđen dio toč. III. presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-101/09 od 28. lipnja 2013., u kojoj je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi kako izjava prvotuženika dana u ostavinskom postupku vođenom iza pok. A. B., a kojom je prvotuženik svoj nasljedni dio koji se sastoji od ½ dijela ostaviteljičinog idealnog dijela nekretnina upisanih u zk.ul.br. 498 k.o. S. ustupio drugotuženici, nema pravnog učinka prema tužiteljima u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje njihove tražbine prema prvotuženiku, kao i u dijelu kojim je zatraženo da se naloži drugotuženici trpjeti da tužitelji svoja potraživanja namire prodajom ½ idealnog suvlasničkog dijela nekretnina upisanih u zk.ul.br. 498 k.o. S., kao i u odnosu na potvrđene toč. IV. i V. presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-101/09 od 28. lipnja 2013., te se predmet u tom dijelu vraća sudu prvoga stupnja na ponovno odlučivanje.

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom je presudom odlučeno:

„I. Utvrđuje se da izjava prvotuženika K. B. iz S. dana u ostavinskom postupku vođenom iza pok. A. B. pred Javnim bilježnikom Z. V. kao povjerenikom Općinskog suda u Senju pod poslovnim brojem: O-11/07, na ročištu od 14. veljače 2007. godine, a kojom je prvotuženik svoj nasljedni dio sastojeći od ½ dijela:

 

- grobnog mjesta na groblju S. V. u S., parcela 1/83/18 – staro groblje,

- tražbine prema E. i S. bank temeljem ugovora o oročenom depozitu br. 8100812305 u neutvrđenom iznosu,

- tražbina prema E. i S. bank temeljem ugovor o oročenom depozitu br. 7401183575 u neutvrđenom iznosu,

- tražbine prema E. i S. bank temeljem ugovor o oročenom depozitu br. 7401183534 u neutvrđenom iznosu,

- tražbine prema E. i S. bank, na kunskom računu br.  8700725736 u neutvrđenom iznosu,

- tražbine prema E. i S. bank, na deviznom računu br.  7710885969 u neutvrđenom iznosu,

- tražbine prema P. ... Z. d.d. temeljem ugovora o oročenom depozitu račun br. 20-25810472-8 u neutvrđenom iznosu,

- tražbine prema privrednoj banci Z. d.d., R. ... R. na računu br. 20-258-00558-7 u neutvrđenom iznosu,

- tražbine prema HZMO s osnova neisplaćene mirovine u neutvrđenom iznosu.

ustupio drugotuženoj M. J. iz S., nema pravnog učinka prema prvotužitelju M. B. iz S. i drugotužiteljici B. B. iz S. u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje prvotužiteljeva potraživanja prema prvotuženiku u iznosu od 270.458,75 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 50.458,75 kn od 15. lipnja 1998. godine do 30. lipnja 2004. do isplate po stopi od 15% godišnje, zatim za ispunjenje potraživanja drugotužiteljice prema prvotuženiku u iznosu od 220.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. lipnja 2004. do isplate po stopi od 15% godišnje, te solidarnog potraživanja prvo i drugo tužitelja prema prvotuženiku u iznosu od 26.535,00 kn s naslova prouzročenog parničnog troška u postupku Općinskog suda Senj posl. br. P-36/05 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. studenog 2006. godine do isplate po stopi od 15% godišnje.

 

II. Drugotužena M. J. iz S. dužna je trpjeti da prvotužitelj M. B. i drugotužiteljica B. B. svoja potraživanja prema dužniku – prvotuženiku K. B. i to potraživanje prvotužitelja u iznosu od 270.458,75 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 50.458,75 kn od 15. lipnja 1998. do 30. lipnja 2002. godine po stopi od 18% godišnje, a od 01. srpnja do isplate po stopi od 15% godišnje, a na iznos od 220.000,00 kn sa zakonskom kamatom tekućom od 18. lipnja 2004. do isplate po stopi od 15% godišnje, zatim potraživanje drugotužiteljice u iznosu od 220.000,00 kn sa zakonskom kamatom tekućom od 18. lipnja 2004. do isplate po stopi od 15% godišnje, te solidarno potraživanje prvo i drugo tužitelja u iznosu od 26.535,00 kn s naslova prouzročenog parničnog troška u postupku Općinskog suda Senj posl. br. P-36/05 sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 06. studenog 2006. godine do isplate po stopi od 15% godišnje, namire temeljem ove presude prodajom ½ dijela nekretnina

- grobnog mjesta na groblju S. V. u S., parcela 1/83/18 – staro groblje, a u roku od 15 dana od dana donošenja presude ovršnim putem,

 

kao i ovrhom na ½ dijela:

 

- tražbine tražbine prema E. i S. bank temeljem ugovora o oročenom depozitu br. 8100812305 u neutvrđenom iznosu,

- tražbine prema E. i S. bank temeljem ugovor o oročenom depozitu br. 7401183575 u neutvrđenom iznosu,

- tražbine prema E. i S. bank temeljem ugovor o oročenom depozitu br. 7401183534 u neutvrđenom iznosu,

- tražbine prema E. i S. bank, na kunskom računu br.  8700725736 u neutvrđenom iznosu,

- tražbine prema E. i S. bank, na deviznom računu br.  7710885969 u neutvrđenom iznosu,

- tražbine prema P. ... Z. d.d. temeljem ugovora o oročenom depozitu račun br. 20-25810472-8 u neutvrđenom iznosu,

- tražbine prema privrednoj banci Z. d.d., R. ... R. na računu br. 20-258-00558-7 u neutvrđenom iznosu,

- tražbine prema HZMO s osnova neisplaćene mirovine u neutvrđenom iznosu, a u roku od 15 dana od dana donošenja presude.

 

III. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja kojim je zatraženo da se utvrdi kako izjava prvotuženika K. B. dana u ostavinskom postupku vođenom iza pok. A. B. pred Javnim bilježnikom Z. V. kao povjerenikom Općinskog suda u Senju pod poslovnim brojem O-11/07 na ročištu od 14. veljače 2007. godine a kojom je prvotuženik svoj nasljedni dio sastojeći od ½ dijela ostaviteljičinog idealnog dijela nekretnina upisanih u zk.ul.br. 719 k.o. S., 1164240/325987200 dijela s pravom korištenja zemljišta uknjiženog temeljem čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji i nekretnina upisanih u zk.ul.br. 498 k.o. S. ustupio drugotuženoj M. J. iz S., nema pravnog učinka prema prvotužitelju M. B. iz S. i drugotužiteljici B. B. iz S. u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje potraživanja prvo i drugo tužitelja prema prvotuženiku a koja su pobliže označena u t. I. izreke ove presude, kao i u dijelu kojim je zatraženo da se naloži drugotuženoj da trpi da prvo i drugotužitelji svoja potraživanja pobliže označena u t. I. izreke ove presude namire temeljem ove presude prodajom ½ dijela nekretnina upisanih u zk.ul.br. 719 k.o. S. 1164240/325987200 dijela s pravom korištenja zemljišta uknjiženog temeljem čl. 38. i 39. Zakona o nacionalizaciji te nekretnina upisanih u zk.ul.br. 498 k.o. S.

 

IV. Nalaže se tužiteljima da tuženima naknade parnične troškove u iznosu od 38.731,25 kn, u roku od 15 dana.

 

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova preko iznosa dosuđenog u t. IV. izreke a do ukupno zatraženog iznosa od 45.512,88 kn.

 

Prvostupanjskim je rješenjem odlučeno:

 

„Odbija se prijedlog tužitelja da se postupak u ovoj pravnoj stvari prekine do pravomoćnog okončanja parnice posl. br. P-485/11 kao i prijedlog da se spoje parnice posl. br. P-101/09 i P-485/11 radi zajedničkog raspravljanja.“

 

Drugostupanjskom presudom i rješenjem odbijena je žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda u točkama III., IV. i V. izreke presude i prvostupanjsko rješenje.

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelji su podnijeli reviziju iz odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14, dalje: ZPP) navevši da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni i o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova.

 

Tuženici u odgovoru na reviziju predlažu istu odbaciti kao nedopuštenu ili podredno odbiti kao neosnovanu.

 

Stranke mogu podnijeti reviziju iz čl. 382. st. 1. ZPP ako vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude prelazi 200.000,00 kuna ili ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno o prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa ili ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b ZPP.

 

Tužitelji su u tužbi postavili nenovčani tužbeni zahtjev i naznačili da vrijednost predmeta spora iznosi 516.993,75 kuna.

 

Odredbom čl. 40. st. 2. ZPP propisano je da je u slučaju kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi.

 

Odredbom čl. 37. st. 2. ZPP propisano je da ako zahtjevi u tužbi proizlaze iz raznih osnova, ili pojedine zahtjeve ističu različiti tužitelji ili su pojedini zahtjevi istaknuti protiv različitih tuženika, da se vrijednost predmeta spora određuje prema vrijednosti svakog pojedinog zahtjeva.

 

Polazeći od citirane odredbe čl. 37. st. 2. ZPP i činjenice da su u ovoj pravnoj stvari dva tužitelja kao obični suparničari podnijeli tužbu protiv tuženika, naznačena vrijednost predmeta spora dijeli se s brojem tužitelja pa proizlazi da vrijednost predmeta spora u odnosu na zahtjev svakog od tužitelja prelazi iznos od 200.000,00 kuna. Slijedom navedenog, protiv pobijane presude dopuštena je revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP. Zato nije dopuštena (izvanredna) revizija iz odredbe čl. 382. st. 2. ZPP, jer iz te odredbe proizlazi da ovu reviziju stranke mogu izjaviti u slučajevima u kojima ne mogu podnijeti (redovnu) reviziju iz odredbe st. 1. toga članka.

 

Stoga je ovaj revizijski sud predmetnu reviziju cijenio kao (redovnu) reviziju iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP i ispitao je s obzirom na razloge zbog kojih se takva revizija može podnijeti (čl. 385. st. 1. ZPP) djelomično izričito navedene u reviziji te sadržane u pitanju koje su tužitelji postavili sastavljajući reviziju kao izvanrednu.

 

Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj je sud u povodu revizije pobijanu drugostupanjsku presudu ispitao u dijelu u kojem se ona revizijom pobija i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Prema odredbi čl. 386. ZPP stranka u reviziji treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Predmet spora u ovom postupku jest pobijanje dužnikovih pravnih radnji, i to izjave prvotuženika K. B. koja je dana pred javnim bilježnikom Z. V. kao povjerenikom Općinskog suda u Senju poslovni broj O-11/07 u ostavinskom postupku vođenom iza pok. A. B. kojom je prvotuženik K. B. svoj nasljedni dio ustupio svojoj sestri, drugotuženici M. J.

 

U postupku koji je prethodio revizijskome utvrđeno je:

 

- da je prvotuženik K. B. osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 9 godina i 6 mjeseci zbog kaznenog djela ubojstva supruge J. B., kćeri ovdje tužitelja, pa je prvotuženik K. B. pravomoćnom sudskom odlukom obvezan tužiteljima naknaditi imovinsku i neimovinsku štetu zbog smrti bliske osobe u sveukupnom iznosu od 516.993,75 kn,

 

- da je predmetnim rješenjem o nasljeđivanju poslovni broj O-11/07 od 14. veljače 2007. utvrđeno da ostavinsku imovinu iza pok. A. B. čine između ostalog i nekretnine upisane u zk.ul.br. 719 k.o. G. S. u dijelu 1164240/325987200 sa pravom korištenja zemljišta te nekretnine upisane u zk.ul.br. 498 k.o. S.,

 

- da su u ostavinskom postupku zakonskim nasljednicima ostaviteljice utvrđeni prvotuženik K. B. i drugotuženica M. J.,

 

- da se prvotuženik K. B. prihvatio nasljedstva koje mu po zakonu pripada iza ostaviteljice te je svoj nasljedni dio ustupio drugotuženici M. J. koja se prihvatila, kako nasljednog dijela koji joj iza pok. A. B. pripada na temelju zakona, tako i dijela koji joj je ustupio prvotuženik K. B.,

 

- da je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Senju, zk. odjel S., kao vlasnica nekretnina upisanih u zk.ul.br. 498, k.o. S. navedena drugotuženica M. J. i to na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju od 11. listopada 2000.,

 

- da iz zemljišnih knjiga Općinskog suda u Senju glede nekretnina upisanih u zk.ul.br. 719 k.o. S. proizlazi da je D. B. na dan 01. ožujka 2007. bila upisana kao korisnica istih u dijelu 1164240/325987200 i to dok nadležni organ ne donese rješenje o prodaji zemljišta u posjed općini ili drugoj osobi za korist ranijih vlasnika.

 

Na temelju tih činjeničnih utvrđenja nižestupanjski sudovi su zaključili da nisu ispunjene zakonske pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji u odnosu na nekretnine upisane u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Senju, i to u zk. ul. br. 719 i 498, k.o. S.

 

U odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. br. 719 k.o. S., nižestupanjski sudovi navode da je u trenutku smrti pok. A. B. bila upisana kao korisnica istih u 1164240/325987200 dijela, te da ista nije u skladu s odredbom čl. 65. st. 3. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne Novine broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje: Zakona o naknadi) u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu tog zakona, odnosno najdulje u produljenom roku do 7. siječnja 2003., podnijela zahtjev za povrat tih nekretnina u vlasništvo, pa da samim time na temelju čl. 77. Zakona o naknadi vlasnik tih nekretnina postaje Republika Hrvatska. Slijedom navedenog, u skladu s načelom da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima, predmetne nekretnine nisu mogle prijeći nasljeđivanjem iza pok. A. B. u vlasništvo prvotuženika K. B., pa je njegova nasljednička izjava u pogledu istih bez pravnih posljedica te samim time nije nanesena šteta tužiteljima jer nisu ispunjene pretpostavke iz odredaba članaka 66. do 71. Zakona o obveznim odnosima (Narodne broj 35/05, dalje ZOO) za pobijanje pravnih radnji dužnika na štetu vjerovnika.

 

Iako su tužitelji u reviziji naveli da je podnose protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gžx-515/14, pa samim time i protiv dijela koji se odnosi na nekretnine upisane u zk. ul. br. 719 k.o. S., u samoj reviziji tužitelji sadržajno ne navode niti jedan razlog zbog kojeg bi pobijana presuda u navedenom dijelu bila nezakonita. Slijedom navedenog, s obzirom da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena u odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. br. 719, k.o. S., valjalo ju je na temelju odredbe čl. 393. ZPP odbiti kao neosnovanu te je presuđeno kao u izreci presude.

 

U odnosu na nekretnine upisane u zk. ul. br. 498 k.o. S., nižestupanjski sudovi su utvrdili da se je na njih drugotuženica M. J. upisala kao zemljišnoknjižna vlasnica na temelju Ugovora o doživotnom uzdržavanju, što je isključivalo raspravljanje u ostavinskom postupku jer u času smrti ostaviteljice ista nije bila vlasnica predmetnih nekretnina. Tužitelji su tijekom trajanja ovoga postupka pred Općinskim sudom u Crikvenici, u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem P-485/2011, podnijeli tužbu kojom su tražili utvrđenje ništetnim Ugovora o doživotnom uzdržavanju zaključenog između pok. A. B. i drugotuženice M. J., predmet kojega su bile nekretnine upisane u zk. ul. br. 498, k.o. S., te su predložili da se predmetne parnice spoje radi zajedničkog raspravljanja, odnosno da se postupak u ovoj pravnoj stvari prekine do pravomoćnog okončanja postupka po tužbi podnijetoj radi utvrđenja ništetnim predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju. Prvostupanjski sud odbio je navedene prijedloge tužitelja s obrazloženjem da se spajanjem predmetnih parnica ne bi ubrzalo raspravljanje, niti bi se smanjili troškovi, dok je prijedlog tužitelja da se predmetna parnica prekine odbijen s obrazloženjem da za to nisu bile ispunjene pretpostavke iz odredbe čl. 213. st. 1. t. 1. ZPP, odnosno da razrješenje pitanja pravne valjanosti predmetnog Ugovora o doživotnom uzdržavanju ne bi predstavljalo prethodno pitanje u ovoj parnici kojom se pobija pravna radnja dužnika na štetu vjerovnika.

 

Drugostupanjski sud prihvatio je navedeno obrazloženje prvostupanjskog suda.

 

U odnosu na navedeni dio pobijane presude koji se odnosi na nekretnine upisane u zk. ul. br. 498 k.o. S., tužitelji isti osporavaju postavljajući postupovnopravno pitanje je li postojao interes tužitelja za vođenje postupka radi pobijanja izjave o ustupu nasljednog dijela i da li je pitanje utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju predstavljalo prethodno pitanje za odluku o tužbenom zahtjevu postavljenom na nekretnine koje su predmet doživotnog uzdržavanja. Iz navedenog pitanja proizlazi kako tužitelji smatraju da je pitanje je li predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju ništetan, ujedno i prethodno pitanje u ovoj parnici jer bi eventualni uspjeh tužitelja u postupku koji se vodi radi utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju „osnažio“ nasljedničku izjavu prvotuženika K. B. koja je dana u ostavinskom postupku.

 

S obzirom na činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova, revizijski sud smatra da je osnovan revizijski navod tužitelja da bi pitanje eventualne ništetnosti predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju predstavljalo prethodno pitanje u ovoj parnici te samim time da pravno shvaćanje drugostupanjskog suda nije pravilno. Naime, čl. 12. ZPP propisano je da kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Pitanje valjanosti, tj. ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, na temelju kojeg je drugotuženica M. J. stekla pravo vlasništva nekretnina upisanih u zk. ul. br. 498, k.o. S., ima značaj prethodnog pitanja o kojemu je riječ u odredbi čl. 12. st. 1. ZPP, s obzirom da bi u slučaju utvrđenja ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, nekretnine koje su predmet istoga bile dio ostavine iza pok. A. B., a upravo je pitanje što čini njenu ostavinu pitanje o kojem ovisi odluka u ovoj pravnoj stvari.

 

S obzirom na navedeno, u ovome su postupku nižestupanjski sudovi istaknuti prigovor tužitelja trebali raspraviti i na njega odgovoriti. tj. "sami riješiti to pitanje", ili su odgovor na pitanje ništetnosti predmetnog ugovora o doživotnom uzdržavanju ugovora trebali „dobiti“ od suda koji o njemu odlučuje u parnici u kojoj je samo ono predmetom spora, dakle prekinuti ovaj postupak do pravomoćnosti odluke u toj parnici.

 

Kako drugostupanjski sud, jednako kao ni prvostupanjski, osporenu presudu nije temeljio na takvome shvaćanju i time zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nije u skladu s odredbom čl. 12. ZPP sam raspravio prethodno pitanje eventualne ništetnosti ugovora o doživotnom uzdržavanju, ili postupajući prema odredbi čl. 213. st. 1. ZPP prekinuo postupak do pravomoćnosti odluke u parnici u kojoj je to pitanje predmetom spora, a ne postoje razlozi za preinačenje osporene presude, to je primjenom odredbe čl. 395. st. 2. ZPP-a valjalo prihvatiti reviziju tužitelja te ukinuti obje nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje u odnosu na dio koji se odnosi na nekretnine upisane u zk. ul. br. 498 k.o. S., pa je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

 

Kako odluka o trošku postupka ovisi o konačnom rješenju spora, valjalo je u smislu odredbe čl. 166. st. 3. ZPP ukinuti i odluku o parničnom trošku iz nižestupanjskih odluka, te predmet i u tome dijelu vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, pa je odlučeno kao u izreci rješenja.

 

U ponovnom postupku prvostupanjski sud će imajući na umu razloge sadržane u obrazloženju ovog rješenja, o zahtjevu tužitelja donijeti novu odluku.

 

Zagreb 10. ožujka 2021.