- 1 -              Rev-x 508/2016-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 508/2016-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. R., OIB: ..., iz Z., koju zastupa punomoćnica I. S., odvjetnica u Z., protiv 1.tuženice M. K., OIB: ..., iz Z., i 2.tuženika K. K., OIB: ..., iz Z., koje zastupa punomoćnik B. K., odvjetnik u Z., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika I. P. iz Republike Slovenije, C., kojeg zastupa punomoćnica G. B., odvjetnica u Z., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2002/14-3 od 26. siječnja 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11924/08-95 od 30. siječnja 2014., u sjednici održanoj 10. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Preinačuje se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2002/14-3 od 26. siječnja 2016. i sudi:

 

Odbija se žalba prvo i drugotuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-11924/08-95 od 30. siječnja 2014.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I Utvrđuje se da se vrijednost 1/3 dijela kuće u Z., ... ne uračunava u vrijednost nasljednog dijela R. B. iza pokojnog K. S.

 

II Svaka stranka snosi svoje troškove postupka."

 

Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I/ Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 30. siječnja 2014. godine posl.br. P-11924/08-95 i sudi:

 

1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"Utvrđuje se da se vrijednost 1/3 dijela kuće u Z., ... ne uračunava u vrijednost nasljednog dijela R. B. iza pokojnog K. S."

 

Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

 

2. Nalaže se tužiteljici R. B. platiti tuženicima M. K. i K. K. trošak postupka u iznosu od 24.718,75 kn, u roku od 15 dana.

 

3. Nalaže se tužiteljici R. B. platiti umješaču I. P. trošak postupka u iznosu od 3.125,00 kn sa kamatama tekućim od 30. siječnja 2014. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

 

Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnijela tužiteljica pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, podredno pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP. Predlaže Vrhovnom sudu Republike Hrvatske usvojiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti na ponovno suđenje istom ili drugom vijeću prvostupanjskog odnosno drugostupanjskog suda.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija je osnovana.

 

Prije svega treba reći da je protiv drugostupanjske presude dopuštena revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, dakle ne i revizija iz čl. 382. st. 2. ZPP (tzv. izvanredna revizija). Takovo shvaćanje ovog suda je u skladu s legitimnim očekivanjem stranaka u smislu odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-2646/2007 obzirom na vrijeme podnošenja predmetne tužbe – 12. travnja 1991. (list 55 – 57 spisa) i naznačenoj vrijednosti predmeta spora 10.000- din. Naime, prema mjerodavnim odredbama Zakona o parničnom postupku koji je  bio na snazi u vrijeme predmetne tužbe, revizija je  bila dopuštena u sporovima u kojima vrijednost predmeta spora prelazi 8.000,00 din, radi čega imajući na umu obvezu sudova pružiti pravnu zaštitu prema legitimnim očekivanjima stranaka u pogledu prava na pravni lijek, bez obzira što je u vrijeme donošenja drugostupanjske presude po čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP vrijednosni kriterij iznosio 200.000,01 kn i taj kriterij nije ispunjen, dopuštena je revizija iz čl. 382. st. 1. toč. 1. ZPP tzv. redovna revizija (u tom smislu i ovaj sud u Rev-x 565/10-2 od 16. srpnja 2014. i Rev-x 227/15-3 od 12. listopada 2016.).

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovog Zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Tužitelj određeno ne navodi u čemu se sastoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP zbog koje podnosi reviziju, pa sukladno odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP tako istaknuti revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka nije moguće uzeti u razmatranje.

 

Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da se vrijednost 1/3 dijela kuće u Z., ... ne uračunava u vrijednost njezinog nasljednog dijela iza pokojnog S. K.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je u ostavinskom postupku koji se vodi kod prvostupanjskog suda pod brojem O-923/89 iza pokojnog S. K. doneseno rješenje o prekidu postupka kojim je tužiteljica upućena u parnicu radi utvrđenja da se 1/3 dijela kuće u Z., ... ne uračunava u vrijednost njezinog nasljednog dijela,

 

- da iz kupoprodajnog ugovora od 30. svibnja 1961. proizlazi da je M. M. iz Z. prodala S. K., S. K. i E. K. nekretninu u Z., ...,

 

- da se kod tada Okružnog suda u Zagrebu pod brojem P-4237/62 vodio postupak radi utvrđenja bračne stečevine između tamo tužiteljice S. K. (majke ovdje tužiteljice) i S. K. (ovdje oca tužiteljice, drugotuženika, umješača na strani tuženika te supruga prvotuženice) koji postupak je okončan nagodbom od 11. ožujka 1963. kojom se između ostalog S. K. obvezao S. K. isplatiti određeni novčani iznos i "prepisati" na ovdje tužiteljicu 1/3 dijela kuće u Z., ..., kao rješenje spora o bračnoj stečevini,

 

- da se kod tada Okružnog suda u Zagrebu pod brojem P-2729/69 vodio postupak po tužbi ovdje tužiteljice protiv S. K. radi utvrđenja da je tužiteljica suvlasnica u 1/3 dijela nekretnine u Z., ..., budući S. K. nije postupio po nagodbi od 11. ožujka 1963. te da je u tom postupku donesena pravomoćna presuda 8. svibnja 1970. kojom je utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica u 1/3 dijela nekretnine u Z., ... sagrađene na čest. br. 6070/14 upisane u z.k.ul. 9853 k.o. Grad Z.,

 

- da iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu proizlazi da je temeljem kupoprodajnog ugovora od 30. svibnja 1961. i pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu od 8. svibnja 1970. broj P-2729/69 (preko izvanknjižnog vlasnika S. K.) upisano pravo vlasništva za korist tužiteljice u 1/3 dijela, S. K. u 1/3 dijela, te E. K. u 1/3 dijela.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, pozivom na odredbu čl. 51. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 52/71, 47/78 i 56/00 – dalje: ZN) prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev u bitnom uz obrazloženje da se u okolnostima konkretnog slučaja može zaključiti da volja S. K. nije bila darovanje tužiteljice, pa da se sukladno tome vrijednost 1/3 dijela nekretnine u Z. ne uračunava u vrijednost njezinog nasljednog dijela (st. I. izreke). O parničnim troškovima odlučeno je pozivom na odredbu čl. 154. st. 2. ZPP (st. II. izreke).

 

Drugostupanjski sud je odlučujući o žalbi tuženika ocijenio istu osnovanom te je preinačio prvostupanjsku presudu, očitom omaškom, pozivom na odredbu čl. 370. st. 3. ZPP, umjesto pravilno na odredbu čl. 373. st. 3. ZPP prema kojoj odredbi će drugostupanjski sud preinačiti prvostupanjsku presudu ako smatra da je činjenično stanje u prvostupanjskoj presudi pravilno utvrđeno, ali da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

 

Naime, shvaćanje je drugostupanjskog suda da u situaciji kada se sada pokojni otac tužiteljice S. K. nagodbom (list 164 spisa) sklopljenom s majkom tužiteljice u postupku koji se između njih vodio radi utvrđenja bračne stečevine obvezao svoj suvlasnički dio nekretnine (1/3 dijela) u Z., ..., obvezao "prepisati" na tužiteljicu (kćerku), da je on na taj način razriješio svoje imovinske odnose sa suprugom – majkom tužiteljice, nakon što je njihov brak razveden, da je riječ o besplatnom pravnom poslu slijedom čega se treba smatrati darom koje je on tužiteljici učinio za života, iako nije sklopljen ugovor o darovanju u formalnom zakonskom obliku. Slijedom navedenog, da se isti uračunava u vrijednost nasljednog dijela tužiteljice iza pokojnog S. K. sukladno čl. 51. ZN.

 

Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda je pogrešno.

 

Prema odredbi čl. 34. ranije važećeg ZN, a koji se u konkretnom slučaju primjenjuje sukladno odredbi čl. 253. st. 1. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/03, 163/03 i 127/13), obzirom je S. K. umro ...., kao dar u smislu tog Zakona smatra se i odricanje od prava, oproštaj duga, ono što je ostavitelj za vrijeme svog života dao nasljedniku na ime nasljednog dijela, ili radi osnivanja ili proširenja kućanstva, ili radi obavljanja zanimanja kao i svako drugo raspolaganje bez naknade.

 

Prema odredbi čl. 51. st. 1. ZN svakom zakonskom nasljedniku uračunava se u nasljedni dio sve ono što je dobio na dar od ostavitelja ma na koji način, dok se prema st. 3. navedene zakonske odredbe dar ne uračunava ako je ostavitelj izjavio u vrijeme darovanja ili kasnije, ili u oporuci da se dar neće uračunati u nasljedni dio, ili se iz okolnosti može zaključiti da je to bila volja ostavitelja.

 

Imajući na umu navedene zakonske odredbe te polazeći od činjeničnih utvrđenja u postupku koji je prethodio reviziji i koja ne mogu biti predmet preispitivanja u revizijskom stupnju postupka (argumenti iz čl. 385. ZPP) i prema ocjeni ovoga suda, jedini mogući i pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da sporna imovina ne predstavlja dar (1/3 dijela nekretnine u Z., ...) koji je otac tužiteljice, sada pok. S. K., istoj učinio za života. Da je tomu tako proizlazi iz nagodbe sklopljene 11. ožujka 1963. između roditelja tužiteljice, ali i pravomoćne presude Okružnog suda u Zagrebu broj P-2729/69 temeljem koje je utvrđeno da je tužiteljica suvlasnica u 1/3 dijela predmetne nekretnine i na temelju koje je, uz kupoprodajni ugovor od 30. svibnja 1961., ista upisana u zemljišne knjige (kao suvlasnica u 1/3 dijela). Naime, iz sadržaja nagodbe od 11. ožujka 1963. – toč. I. izreke (list 164 spisa) proizlazi da se roditelji tužiteljice nisu suglasili o "prepisivanju" (prepuštanju) dijela ovdje sporne nekretnine na tužiteljicu bez protučinidbe, pa u takvom slučaju ugovor o darovanju ne nastaje, na što se osnovano ukazuje u reviziji. S tim u vezi i prema shvaćanju ovoga suda (a suprotno shvaćanju suda drugog stupnja) za zaključiti je kako volja sada pok. S. K. nije bila darovanje tužiteljice, a kako je to uostalom pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

 

Slijedom izloženog, valjalo je prihvatiti reviziju i pravilnom primjenom materijalnog prava preinačiti drugostupanjsku presudu te odlučiti kao u izreci čl. 395. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 10. ožujka 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.