1              Poslovni broj: II Kž-58/2021-5

Poslovni broj: II Kž-58/2021-5

 

 

 

R E P U B L I K A H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od suca Ivana Turudića, univ.spec.crim. predsjednika vijeća, te Snježane Hrupek-Šabijan i Marije Balenović, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Barišić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog Z. B., zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 5. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenog Z. B. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Osijeku od 16. veljače 2021. broj Kovm 1/2021., o produljenju istražnog zatvora nakon podignute optužnice, u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o j e

 

 

Odbija se žalba okrivljenog Z. B. kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

 

Prvostupanjskim rješenjem Županijskog suda u Osijeku, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv okrivljenog Z. B., zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 5. KZ/11., produljen je istražni zatvor protiv okrivljenog Z. B., po osnovama iz članka 123. stavak 1. točka 1. i 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.) Istim rješenjem okrivljeniku je uračunato vrijeme lišenja slobode od 20. kolovoza 2020.

 

Protiv tog je rješenja žalbu podnio okrivljeni Z. B. po branitelju, odvjetniku M. K., s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti na način da se istražni zatvor okrivljeniku ukine, a podredno da se pobijano rješenje preinači i uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

U skladu s člankom 495. u vezi članka 474. stavka 1. ZKP/08. spis predmeta dostavljen je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske na dužno razmatranje.

 

Žalba nije osnovana.

 

Podnoseći žalbu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj u žalbi ističe da su razlozi o odlučnim činjenicama navedeni u pobijanom rješenju u znatnoj mjeri proturječni, te da o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi razlozima rješenja i samog sadržaja isprava koje se nalaze u spisu, međutim argumenti kojima tu povredu obrazlaže u suštini predstavljaju samo razloge za žalbenu osnovu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

Tako žalitelj u žalbi osporava postojanje osnovane sumnje ističući da se ista temelji na samo jednom dokazu, a taj je dokaz izjava mlt. djeteta V. B., koji žalbeni navod drugostupanjski sud ne nalazi osnovanim, to tim više što spisu prileže i izvješća psihologa J. K., socijalna anamneza i mišljenje centra, kao i nalaz i mišljenje vještakinje psihologijske struke J. B.. Prema tome, drugostupanjski sud nalazi pravilnim utvrđenje prvostupanjskog suda o postojanju dostatnog stupnja osnovane sumnje da bi okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, a koja osnovana sumnja proizlazi iz podignute optužnice i dokaza na kojima se optužnica temelji.

 

Naime, u ovom stadiju kaznenog postupka, a prilikom odlučivanja o daljnjem trajanju istražnog zatvora, zadaća optužnog vijeća je utvrditi proizlazi li iz prikupljenih dokaza dostatan stupanj osnovane sumnje da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje se tereti, što je prvostupanjski sud i učinio, a ocjenu tih dokaza dati će raspravni sud nakon provedenog kontradiktornog postupka, ako optužnica bude potvrđena.

 

Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da kod okrivljenika postoji opasnost od bijega iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. Navedena opasnost proizlazi iz okolnosti što je okrivljenik bio nedostupan tijelima kaznenog progona u periodu od šest mjeseci. Naime, nakon što se okrivljeniku nije moglo uručiti rješenje o provođenju istrage, raspisana je tjeralica Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku 21. veljače 2020. Kako raspisivanje tjeralice nije polučilo uspjeh u pronalasku okrivljenika, te je utvrđeno da boravi u Republici Njemačkoj na nepoznatoj adresi, raspisan je i Europski uhidbeni nalog 15. srpnja 2020. broj Kis-Do-19/2020., te je okrivljenik postao dostupan tek uhićenjem po istom 20. kolovoza 2020. Prema tome, imajući na umu prethodno opisane okolnosti, opravdanom se nameće bojazan bi okrivljenik u trenutku kada se protiv njega vodi kazneni postupak zbog teškog kaznenog djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta iz članka 166. stavak 2. u vezi članka 158. stavak 5. KZ/11., na štetu vlastite kćeri, za koje djelo je zakonom propisana kazna zatvora, ponovno mogao postati sudu nedostupan, i tako osujetiti vođenje ovog kaznenog postupka.

 

Također, nije u pravu žalitelj kada ističe da je pogrešno utvrđenje prvostupanjskog suda da su na strani okrivljenika ostvareni zakonski razlozi produljenje istražnog zatvora iz osnove članka 123. stavka 1. točka 3. ZKP/08. Okrivljenik je osnovano sumnjiv da je u dugom inkriminiranom periodu – od točno neutvrđenog dana 2017. do 11. veljače 2019. seksualno zlostavljao svoju maloljetnu kćer u dobi od tri do pet godina, iskazavši načinom počinjenja izrazitu upornost i visok stupanj kriminalne volje.

 

Nadalje, unatoč žalbenim prigovorima kojima se upire na ustavnu pretpostavku nedužnosti, prvostupanjski sud s pravom ističe da se protiv okrivljenika, prema podacima u spisu, vodi kazneni postupak i to zbog kaznenog djela povrede djetetovih prava i iz članka 177. stavak 2. KZ/11. i kaznenog djela upoznavanja djeteta s pornografijom i članka 165. stavak 1. KZ/11. Naime, iako, imajući u vidu presumpciju nedužnosti, ta činjenica, sama za sebe, ne upućuje na opasnost od povrata, ista, u korelaciji s ostalim naprijed istaknutim okolnostima, uvelike ukazuje na osobnost okrivljenika koja sama po sebi pridonosi ocjeni o postojanju opasnosti od ponavljanja djela.

 

Slijedom navedenog, ocjena je i drugostupanjskog suda da je, neovisno o dosadašnjoj kaznenoj neosuđivanosti okrivljenika, na koju se poziva žalitelju u žalbi, neophodna daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv okrivljenog Z. B. i iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. kao nužna i jedina prikladna mjera kojom će se s uspjehom otkloniti opasnost od ponavljanja kaznenog djela utvrđena na strani okrivljenika.

 

Nije u pravu žalitelj ni kada ističe da prvostupanjski sud nije uopće obrazložio da se svrha istražnog zatvora ne može postići blažim mjerama, s obzirom da je iz obrazloženja pobijanog rješenja razvidno da je prvostupanjski sud utvrdio da u konkretnoj situaciji s obzirom na stupanj kriminalne volje i upornosti, te s obzirom na činjenicu da je okrivljenik napustio svoje prebivalište, kako za prevenciju opasnosti od bijega, tako i za prevenciju opasnosti od ponavljanja kaznenog djela, jedino istražni zatvor se ukazuje adekvatnom i nužnom mjerom s obzirom da je intenzitet prethodno opisanih opasnosti takav da ih nije moguće otkloniti blažim mjerama.

 

Budući da ni ispitivanjem pobijanog rješenja, u skladu s odredbom članka 494. stavka 4. ZKP/08., nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

 

Zagreb, 10. ožujka 2021.