- 1 -              Rev 1272/2019-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1272/2019-2

 

 

 

U I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović – Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K. K. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. Š., odvjetnik u Odvjetničkom društvu Š. & Š., Z., protiv tuženika N. n. d.d. Z., S. G., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica S. C. Č. odvjetnica u Odvjetničkom društvu T. & p. d.o.o. Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, vraćanja na rad i isplate, odlučujući o reviziji tužitelja izjavljenoj protiv presude Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-860/18-2 od 30. listopada 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2522/16-135 od 17. srpnja 2018., na sjednici održanoj 10. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o j e:

 

I. Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

II. Zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju odbija se kao neosnovan.

 

 

Obrazloženje

 

Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-2522/16-135 od 17. srpnja 2018. suđeno je:

 

„I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

Utvrđuje se da je nedopuštena odluka o redovitom otkazu ugovora o radu od 20. svibnja 2004. godine tuženika N. N. d.d. OIB: … iz Z., tužitelju K. K. D. OIB: … iz Z., te da radni odnos tužitelja nije prestao.

 

Nalaže se tuženiku N. N. d.d. OIB: … iz Z., da tužitelja K. K. D. OIB: … iz Z., vrati na radno mjesto voditelja središnjeg skladišta na kojem je radio prije donošenja odluke o redovitom otkazu ugovora o radu od 20. svibnja 2004. godine, a ako to radno mjesto kod tuženika više ne postoji, onda na radno mjesto koje odgovara stručnoj spremi tužitelja i za koje nije propisana manja plaća od one koju bi tužitelj kod tuženika primao da je ostao raditi na radnom mjestu na kojem je radio prije otkaza, a u roku od 8 dana od dana donošenja ove presude.

 

Tuženik N. N. d.d. OIB: … iz Z., dužan je tužitelju K. K. D. OIB: … iz Z., platiti naknadu plaće u iznosu od 821.878,62 kn sa zateznim kamatama za razdoblje od 15. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2007. godine po stopi od 15% godišnje, a od 01. siječnja 2008. godine pa nadalje po stopi zatezne kamate propisanoj člankom 29 stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se do 31. srpnja 2015. godine određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. godine za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim na iznos od:

 

- 11.102.52 kn od 15.09.2004. godine do isplate,

- 11.102.52 kn od 15.10.2004. godine do isplate,

- 11.102.52 kn od 15.11.2004. godine do isplate,

- 7.268,24 kn od 15.12.2004. godine do isplate,

- 7.268,24 kn od 15.01.2005. godine do isplate,

- 7.846,44 kn od 15.02.2005. godine do isplate,

- 7.846,44 kn od 15.03.2005. godine do isplate,

- 7.846,44 kn od 15.04.2005. godine do isplate,

- 7.846,44 kn od 15.05.2005. godine do isplate,

- 7.846,44 kn od 15.06.2005. godine do isplate,

- 7.846,44 kn od 15.07.2005. godine do isplate,

- 7.419,98 kn od 15.08.2005. godine do isplate,

- 7.846,44 kn od 15.09.2005. godine do isplate,

- 7.417,66 kn od 15.10.2005. godine do isplate,

- 8.121,64 kn od 15.11.2005. godine do isplate,

- 8.121,64 kn od 15.12.2005. godine do isplate,

- 7.416,74 kn od 15.01.2006. godine do isplate,

- 7.467,93 kn od 15.02.2006. godine do isplate,

- 7.467,93 kn od 15.03.2006. godine do isplate,

- 7.013,20 kn od 15.04.2006. godine do isplate,

- 6.405,66 kn od 15.05.2006. godine do isplate,

- 6.405,66 kn od 15.06.2006. godine do isplate,

- 6.405,66 kn od 15.07.2006. godine do isplate,

- 6.405,66 kn od 15.08.2006. godine do isplate,

- 6.405,66 kn od 15.09.2006. godine do isplate,

- 6.405,66 kn od 15.10.2006. godine do isplate,

- 6.405,66 kn od 15.11.2006. godine do isplate,

- 6.405,66 kn od 15.12.2006. godine do isplate,

- 6.405,66 kn od 15.01.2007. godine do isplate,

- 6.456,84 kn od 15.02.2007. godine do isplate,

- 6.456,84 kn od 15.03.2007. godine do isplate,

- 6.456,84 kn od 15.04.2007. godine do isplate,

- 6.255,03 kn od 15.05.2007. godine do isplate,

- 6.255,03 kn od 15.06.2007. godine do isplate,

- 6.255,03 kn od 15.07.2007. godine do isplate,

- 6.255,03 kn od 15.08.2007. godine do isplate,

- 6.255,03 kn od 15.09.2007. godine do isplate,

- 6.255,03 kn od 15.10.2007. godine do isplate,

- 6.255,03 kn od 15.11.2007. godine do isplate,

- 6.255,03 kn od 15.12.2007. godine do isplate,

- 6.255,03 kn od 15.01.2008. godine do isplate,

- 7.021,90 kn od 15.02.2008. godine do isplate,

- 7.021,90 kn od 15.03.2008. godine do isplate,

- 6.869,76 kn od 15.04.2008. godine do isplate,

- 6.565,51 kn od 15.05.2008. godine do isplate,

- 7.296,88 kn od 15.06.2008. godine do isplate,

- 6.362,08 kn od 15.07.2008. godine do isplate,

- 6.362,11 kn od 15.08.2008. godine do isplate,

- 6.495,17 kn od 15.09.2008. godine do isplate,

- 6.692,71 kn od 15.10.2008. godine do isplate,

- 6.561,04 kn od 15.11.2008. godine do isplate,

- 6.692,71 kn od 15.12.2008. godine do isplate,

- 7.416,93 kn od 15.01.2009. godine do isplate,

- 6.233,20 kn od 15.02.2009. godine do isplate,

- 2.548,68 kn od 15.03.2009. godine do isplate,

- 820,41 kn od 15.03.2009. godine do isplate,

- 1.130,81 kn od 15.04.2009. godine do isplate,

- 1.130,81 kn od 15.05.2009. godine do isplate,

- 1.011,70 kn od 15.06.2009. godine do isplate,

- 992,94 kn od 15.07.2009. godine do isplate,

- 315,58 kn od 15.08.2009. godine do isplate,

- 676,84 kn od 15.09.2009. godine do isplate,

- 496,21 kn od 15.10.2009. godine do isplate,

- 496,21 kn od 15.11.2009. godine do isplate,

- 676,84 kn od 15.12.2009. godine do isplate,

- 9.102,07 kn od 15.01.2010. godine do isplate,

- 9.792,03 kn od 15.02.2010. godine do isplate,

- 9.535,07 kn od 15.03.2010. godine do isplate,

- 9.278,11 kn od 15.04.2010. godine do isplate,

- 9.380,89 kn od 15.05.2010. godine do isplate,

- 8.558,62 kn od 15.06.2010. godine do isplate,

- 8.528,83 kn od 15.07.2010. godine do isplate,

- 8.506,06 kn od 15.08.2010. godine do isplate,

- 8.820,25 kn od 15.09.2010. godine do isplate,

- 8.256,69 kn od 15.10.2010. godine do isplate,

- 7.637,23 kn od 15.11.2010. godine do isplate,

- 8.256,69 kn od 15.12.2010. godine do isplate,

- 9.306,38 kn od 15.01.2011. godine do isplate,

- 9.444,71 kn od 15.02.2011. godine do isplate,

- 9.728,66 kn od 15.03.2011. godine do isplate,

- 9.728,65 kn od 15.04.2011. godine do isplate,

- 9.728,65 kn od 15.05.2011. godine do isplate,

- 9.706,82 kn od 15.06.2011. godine do isplate,

- 3.928,07 kn od 15.07.2011. godine do isplate,

- 1.807,51 kn od 15.08.2011. godine do isplate,

- 3.928,07 kn od 15.09.2011. godine do isplate,

- 2.011,41 kn od 15.10.2011. godine do isplate,

- 472,40 kn od 15.11.2011. godine do isplate,

- 2.704,68 kn od 15.12.2011. godine do isplate,

- 2.183,63 kn od 15.01.2012. godine do isplate,

- 3.112,31 kn od 15.02.2012. godine do isplate,

- 2.301,27 kn od 15.03.2012. godine do isplate,

- 2.739,50 kn od 15.04.2012. godine do isplate,

- 3.533,15 kn od 15.05.2012. godine do isplate,

- 3.025,40 kn od 15.06.2012. godine do isplate,

- 3.302,91 kn od 15.07.2012. godine do isplate,

- 2.505,04 kn od 15.08.2012. godine do isplate,

- 2.505,04 kn od 15.09.2012. godine do isplate,

- 3.462,48 kn od 15.10.2012. godine do isplate,

- 2.983,76 kn od 15.11.2012. godine do isplate,

- 3.462,48 kn od 15.12.2012. godine do isplate,

- 3.941,20 kn od 15.01.2013. godine do isplate,

- 4.569,19 kn od 15.02.2013. godine do isplate,

- 5.003,04 kn od 15.03.2013. godine do isplate,

- 0,00 kn od 15.04.2013. godine do isplate,

- 1.201,51 kn od 15.05.2013. godine do isplate,

- 1.489,72 kn od 15.06.2013. godine do isplate,

- 576,22 kn od 15.07.2013. godine do isplate,

- 3.532,97 kn od 15.08.2013. godine do isplate,

- 4.446,47 kn od 15.09.2013. godine do isplate,

- 3.989,72 kn od 15.10.2013. godine do isplate,

- 4.446,47 kn od 15.11.2013. godine do isplate,

- 4.446,47 kn od 15.12.2013. godine do isplate,

- 4.446,47 kn od 15.01.2014. godine do isplate,

- 5.251,64 kn od 15.02.2014. godine do isplate,

- 4.338,14 kn od 15.03.2014. godine do isplate,

- 4.338,14 kn od 15.04.2014. godine do isplate,

- 2.545,99 kn od 15.05.2014. godine do isplate,

- 2.500,32 kn od 15.06.2014. godine do isplate,

- 3.322,45 kn od 15.07.2014. godine do isplate,

- 3.870,57 kn od 15.08.2014. godine do isplate,

- 4.302,49 kn od 15.09.2014. godine do isplate,

- 4.302,48 kn od 15.10.2014. godine do isplate,

- 5.637,89 kn od 15.11.2014. godine do isplate,

- 5.462,87 kn od 15.12.2014. godine do isplate,

- 4.896,08 kn od 15.01.2015. godine do isplate,

- 4.847,83 kn od 15.02.2015. godine do isplate,

- 4.935,70 kn od 15.03.2015. godine do isplate,

- 4.935,70 kn od 15.04.2015. godine do isplate,

- 5.199,26 kn od 15.05.2015. godine do isplate,

- 4.803,91 kn od 15.06.2015. godine do isplate,

- 4.979,61 kn od 15.07.2015. godine do isplate,

- 4.979,61 kn od 15.08.2015. godine do isplate,

- 4.540,34 kn od 15.09.2015. godine do isplate,

- 5.331,04 kn od 15.10.2015. godine do isplate,

- 3.929,84 kn od 15.11.2015. godine do isplate,

- 4.637,47 kn od 15.12.2015. godine do isplate,

- 3.775,53 kn od 15.01.2016. godine do isplate,

- 1.628,55 kn od 15.02.2016. godine do isplate,

- 3.176,75 kn od 15.03.2016. godine do isplate,

- 3.930,58 kn od 15.04.2016. godine do isplate,

- 4.204,63 kn od 15.05.2016. godine do isplate,

- 4.067,61 kn od 15.06.2016. godine do isplate,

- 3.976,26 kn od 15.07.2016. godine do isplate,

- 4.250,30 kn od 15.08.2016. godine do isplate,

- 4.158,96 kn od 15.09.2016. godine do isplate,

- 4.433,01 kn od 15.10.2016. godine do isplate,

- 2.995,26 kn od 15.11.2016. godine do isplate,

- 2.946,65 kn od 15.12.2016. godine do isplate,

- 3.377,78 kn od 15.01.2017. godine do isplate,

- 3.116,59 kn od 15.02.2017. godine do isplate,

- 2.271,79 kn od 15.03.2017. godine do isplate,

- 2.271,79 kn od 15.04.2017. godine do isplate,

- 2.271,79 kn od 15.05.2017. godine do isplate,

- 2.271,79 kn od 15.06.2017. godine do isplate,

- 2.271,79 kn od 15.07.2017. godine do isplate,

- 2.271,79 kn od 15.08.2017. godine do isplate,

- 2.271,79 kn od 15.09.2017. godine do isplate,

- 2.271,79 kn od 15.10.2017. godine do isplate,

 

a od 01. listopada 2017. godine pa nadalje, sve do vraćanja tužitelja na rad u mjesečnom iznosu od 2.271,79 kn sa dospijećem svakog pojedinog iznosa petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec i sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate po stopi zatezne kamate propisanoj člankom 29 stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, kao i naknaditi mu trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama po stopi zatezne kamate propisanoj člankom 29 stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućim od dana donošenja ove presude do isplate, a sve to u roku od 8 dana."

 

II Nalaže se tužitelju K. K. D. OIB: … iz Z., da tuženiku NARODNE NOVINE d.d. OIB: … iz Z., na ime parničnog troška isplati iznos od 97.612,50 kn, u roku od 8 dana.“

 

Presudom Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž R-860/18-2 od 30. listopada 2018. suđeno je:

 

„I. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 6 Pr-2522/16-135 od 17. srpnja 2018. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen njegov tužbeni zahtjev.

 

II. Djelomično se uvažava žalba tužitelja kao osnovana, pa se preinačuje odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke, presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj 6 Pr-2522/16-135 od 17. srpnja 2018., te se sudi:

 

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna, u roku od 8 dana, dok se zahtjev tuženika za više zatraženo na ime parničnog troška u iznosu od 95.112,50 kuna, odbija kao neosnovan.“

 

Protiv te drugostupanjske presude tužitelj reviziju podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se ona preinači i tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti odnosno podredno da se nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Traži naknadu troškova revizije.

 

Tuženik u odgovoru na reviziju tužitelja osporava sve navode revizije i predlaže istu odbiti kao neosnovanu. Traži naknadu troškova odgovora na reviziju.

 

Revizija nije osnovana.

 

Revizijski razlozi tužitelja mogu se u suštini svesti na dva razloga. Jedan je procesnopravni i odnosi se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP), a drugi je materijalnopravni koji se ogleda u pogrešnoj primjeni čl. 106. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 123/03, 142/03, 30/04 i 68/05 - dalje: ZR), posljedično čemu smatra je tužbeni zahtjev trebalo prihvatiti, a ne odbiti.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. Nadalje, u reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi (čl. 386. st. 1. ZPP). Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.

 

Pobijana presuda nema nedostataka uslijed kojih se ne bi mogla ispitati pa nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. toč. 11. ZPP.

 

Prema odredbi čl. 375. st. 1. ZPP u obrazloženju presude drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti. Po ocjeni ovoga suda pobijana presuda sadrži pravilno obrazloženje, jer se drugostupanjski sud u obrazloženju svoje odluke o odbijanju žalbe tužitelja očitovao o svim žalbenim navodima koji su relevantni za odluku o predmetu spora. Pritom, drugostupanjska i prvostupanjska presuda u svojoj cjelini sadrže neproturječne razloge o odlučnim činjenicama i primijenjenom materijalnom pravu u odnosu na izraženo shvaćanje o zakonitosti donesene odluke o otkazu, a posebice je obrazložen i stav o tome da je tužitelj znao i znati morao da potpisuje fiktivne putne naloge jer je znao da osobe navedene u tim putnim nalozima stvarno nisu išle na službena putovanja ili da su na službeni put upućivane osobe koje na taj put nisu trebale ići i da nije smio potpisati takve putne naloge i odobrenja za isplatu, pri čemu na počinjenje ove povrede obveza iz radnog odnose nisu od utjecaja tvrdnje tužitelja, koje su ostale nedokazane, da bi uprava tuženika za takvu raniju praksu znala odnosno da bi je prešutno odobrio neposredno nadređeni radnik na način da je za postupanje tužitelja znao, u situaciji kada je donesena i izričita pisana odluka od 12. srpnja 2003. koja uređuje način nadoknađivanja odrađenih prekovremenih sati preraspodjelom radnog vremena odnosno dobivanjem slobodnih dana, posljedično čemu ranija praksa više ne može biti dopuštena, a što je jasno naveo sud u obrazloženju pa pobijana presudu nema nedostataka zbog kojih ju ne bi bilo moguće ispitati.

 

Tužitelj zapravo navodima revizije tumači izvedene dokaze na način kako mu to odgovara te prigovora zaključku nižestupanjskih sudova da je tužitelj počinio povredu obveza iz radnog odnosa, ističući da je sud trebao voditi računa o činjenicama koje on smatra odlučnima (pojedini propusti u organizaciji rada kod tuženika) i time zapravo osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, pa s obzirom na to da prema odredbi čl. 385. ZPP pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje nije dopušten revizijski razlog, to navedeni revizijski prigovori nemaju utjecaja na ocjenu pravilnosti nižestupanjskih odluka.

 

Materijalno pravo iz odredbe čl. 106. st. 1. toč. 3. ZR prilikom donošenja pobijane presude pravilno je primijenjeno.

 

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

 

- da je tužitelj kod tuženika radio na radnom mjestu voditelja središnjeg skladišta na temelju sklopljenog ugovora o radu s tuženikom na neodređeno vrijeme,

 

- da iz odluke o otkazu od 20. svibnja 2004., proizlazi kako je tuženik otkazao tužiteljev ugovor o radu zbog kršenja obveza iz radnog odnosa,

 

- da iz obrazloženja te odluke proizlazi kako je, uvidom u putne naloge i blagajničke isplatne isprave te na temelju izjave tužitelja i drugih radnika, utvrđeno da je u 2003. i prvom tromjesečju 2004. radnicima središnjeg skladišta isplaćivana naknada za prekovremeni rad preko putnih naloga, a iznosi koji su isplaćivani u pojedinim slučajevima dosežu i do 45% iznosa redovite godišnje plaće radnika,

 

- da su se na isti način, preko putnih naloga, pojedinim radnicima naknađivali i troškovi kazni koje su oni plaćali za prekršaje učinjene u prometu službenim automobilom,

 

- da dalje iz te odluke proizlazi, kako je odluku o uvođenju prekovremenog rada, o plaćanju takvog rada i načinu plaćanja donosio voditelj središnjeg skladišta D. K. (tužitelj),

 

- da je obavljao i radnje poput sastavljanja popisa ljudi koji će raditi prekovremeno te davanja naloga da se ispune putni nalozi i izvrši plaćanje, iako nije imao ovlasti za donošenje takve odluke,

 

- da je odluka o plaćanju prekovremenog rada protivna izričitoj i općepoznatoj odluci uprave društva koja se provodi u praksi već dugi niz godina, da se rad dulji od punog radnog vremena preraspodijeli tako da se radnicima osigura korištenje slobodnih dana,

 

- da tužitelj nije imao ovlast donijeti odluku da se prekovremeni rad plaća preko putnih naloga niti odlučiti da se isplatama preko putnih naloga radnicima refundiraju troškovi prometnih kazni koje su ti radnici plaćali u prometu vozeći službene automobile,

 

- da je tužitelj nastavio kršiti radne obveze, unatoč upozorenju tuženika od 29. prosinca 2003. da će mu se otkazati ugovor o radu u slučaju nastavka kršenja radnih obveza,

 

- da je prije otkaza tužitelju omogućeno iznošenje obrane koju je iznio 15. travnja 2004. i u kojoj je naveo da je za isplate imao dopuštenje direktora komercijale Mara Mišića,

 

- da tu obranu tuženik nije prihvatio,

 

- da iz iskaza svjedoka M. M. koji je bio komercijalni direktor tuženika u vrijeme kada je tužitelj počinio povrede koje mu se stavljaju na teret, proizlazi kako je izjavio da tužitelj nije imao niti njegovo odobrenje niti odobrenje druge osobe da se prekovremeni rad plaća preko putnih naloga i da nije znao da se na taj način plaćaju i počinjeni prometni prekršaji,

 

- da je namjera otkaza ugovora o radu tužitelju priopćena radničkom vijeću koje se suglasilo s otkazom,

 

- da iz iskaza saslušanih svjedoka proizlazi kako kod tuženika nije uveden prekovremeni rad, već da je odlukom od 12. srpnja 2003. tuženik uveo preraspodjelu radnog vremena radnika koji su obavljali sezonske poslove u vezi distribucije školskih knjiga i pribora na način da u razdoblju od 19. srpnja 2003. do 19. rujna 2003. radno vrijeme tih radnika traje duže, a u razdoblju od 21. rujna 2003. do 31. prosinca 2003. traje kraće od punog radnog vremena, s time što se radnicima umjesto skraćenog dnevnog radnog vremena može osigurati korištenje slobodnih dana,

 

- da iz evidencije sati rada zaposlenika tuženika proizlazi kako su radnici središnjeg skladišta u razdoblju od 1. siječnja 2003. do 31. ožujka 2004. koristili slobodne dane prema evidenciji radnog vremena,

 

- da iz naloga za službeno putovanje od 29. travnja 2003. proizlazi kako je na nalogu navedeno da radnik I. Š., koji radi u središnjem skladištu, putuje radi dostave robe u D. 29. travnja 2003. i 30. travnja 2003., a na navedenom nalogu za službeno putovanje nalazi se tužiteljev faksimil kao odgovorne osobe,

 

- da se tužiteljev potpis nalazi i na obračunu za navedeno službeno putovanje prema kojem se tom radniku treba isplatiti određeni iznos, a koji mu je i isplaćen prema isplatnice (list 86. spisa),

 

- da su na isti način popunjavani i nalozi za službeno putovanje od 17. prosinca 2003., od 13. siječnja 2004. za drugu dvojicu radnika i to za radnika D. K. za 24. i 25. studenoga 2003., a za radnika Z. P. za 14. i 15. siječnja 2004.,

 

- da je zbog izdavanja lažnih putnih naloga i isplate gotovog novca na način naveden u odluci o otkazu, tuženik podnio kaznenu prijavu protiv tužitelja i J. P. na temelju koje je protiv tužitelja 19. prosinca 2013. Općinskog državno odvjetništvo u Zagrebu podiglo optužnicu zbog počinjenja kaznenog djela prijevare iz čl. 236. st. 1. i 2. Kaznenog zakona,

 

- da iz priloženog spisa Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj KO-2566/13 proizlazi da se taj kazneni postupak vodio protiv tužitelja i da je rješenjem od 6. listopada 2016. obustavljen kazneni postupak protiv tužitelja zbog kaznenog djela prijevare iz razloga što je zamjenica općinskog državnog odvjetnika odustala od kaznenog progona,

 

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za financije proizlazi da je tužitelj kod tuženika radio kroz razdoblje od 1. rujna 2004. do 1. listopada 2017., da bi ostvario naknadu plaće u ukupnom bruto iznosu od 821.878,62 kuna i koji iznos tužitelj po toj osnovi potražuje, kao što potražuje od tuženika i od 1. listopada 2017. pa do povratka na posao, razliku plaće u mjesečnom iznosu od 2.271,79 kuna,

 

- da je pobijanom odlukom tuženika tužitelju otkazan ugovor o radu, a da je tužitelj podnio tuženiku zahtjev za zaštitu prava protiv te odluke i da je tuženik nije odgovorio na taj zahtjev, kao i da je tužitelj pravovremeno zatražio sudsku zaštitu.

 

Nižestupanjski sudovi su svoju odluku o dopuštenosti odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužitelju u bitnom utemeljili na utvrđenjima da je na temelju putnih naloga izdanih tijekom 2003. i u prvom tromjesečju 2004. radnicima središnjeg skladišta tuženika u kojem je tužitelj bio voditelj, isplaćivana naknada za prekovremeni rad preko fiktivnih putnih naloga, kao i da su na isti način, preko putnih naloga, pojedinim radnicima naknađivani i troškovi kazni koje su oni plaćali za prekršaje učinjene u prometu službenim automobilom, a odluku o takvom nezakonitom načinu plaćanja je neovlašteno donio tužitelj, a što predstavlja kršenje obveze iz radnog odnosa koje predstavlja osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa i opravdan razlog za otkaz ugovora o radu uzrokovan skrivljenim ponašanjem tužitelja.

 

Odluku sudova nižeg stupnja tužitelj revizijskim navodima nije doveo u sumnju. Na pravilnost odluke nižestupanjskih sudova ne može utjecati tvrdnja tužitelja da on nije imao motiv za navedeno postupanje, već da je samo nastavio s već uhodanom praksom plaćanja prekovremenih sati i novčanih kazni vozača putem fiktivnih putnih naloga, a za koje postupanje nigdje nije propisana sankcija, kao ni tvrdnja da takvo postupanje nije uzrokovalo štetu tuženiku, dapače da mu je pogodovalo zbog mogućnosti izbjegavanja plaćanja davanja državi i izbjegavanja kontrole količine odrađenih prekovremenih sati.

 

I prema shvaćanju ovog revizijskog suda tužitelj je svojim skrivljenim ponašanjem povrijedio temeljene obveze iz radnog odnosa propisane odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 9. st. 1. ZR, prema kojima je radnik obvezan prema uputama poslodavca, i to uz pridržavanje zakona i drugih propisa, obavljati preuzeti posao, a da nijedan poslodavac nije dužan trpjeti postupanje radnika koje je tome protivno, što je u ovom slučaju utvrđeno jer je tužitelj višekratno sam i bez odobrenja poslodavca izdavao fiktivne putne naloge i odobravao isplatu po njima, kao i putem fiktivnih radnih naloga refundirao radnicima plaćene prekršajne kazne, neosnovani su navodi revizije kojima se ukazuje na izostanak namjere i motiva na strani tužitelja odnosno štete na strani tuženika. Imajući na umu činjenicu da odlukom o otkazu tužitelju i nije stavljeno na teret prouzročenje štete poslodavcu, već da sama težina i karakter povreda obveza iz radnog odnosa opravdavaju otkazivanje ugovora o radu, to stoga što je tužitelj postupio suprotno ne samo internim aktima tuženika (kojima je određeno korištenje slobodnih dana odnosno preraspodjela radnog vremena) već i suprotno Zakonu o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 127/00, 150/02, 163/03, 30/04, 177/04) i Pravilniku o porezu na dohodak („Narodne novine“, broj 140/03, 188/03, 198/03 i 169/04), budući je bio svjestan da radnici nisu trebali putovati niti su putovali na službeni put, pa niti ih je smio fiktivnim nalogom upućivati na službeni put niti odobravati isplatu za njih. Uz navedeno, nije smio odobravati fiktivne službene puteve s namjerom da se refundiraju plaćene prekršajne kazne. Stoga, budući da je tužitelj kod tuženika obavljao posao voditelja i morao je znati da je njegovo postupanje protivno pozitivnim propisima i aktima poslodavca, no unatoč tome opetovano je, i nakon upozorenja, počinio povrede koje mu se stavljaju na teret, pravilno je primijenjeno materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev odbijen.

 

Zbog navedenog ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena pa je, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

Budući da odgovor na reviziju nije bila radnja potrebna za vođenje ovog spora, odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na reviziju (čl. 155. st. 1. ZPP).

 

Zagreb, 10. ožujka 2021.

 

Predsjednik vijeća:

Davorka Lukanović – Ivanišević, v. r.