- 1 -              Revr 734/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Revr 734/2017-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. K., S.. F. i J., ..., OIB ..., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda J. D., M. B., P. M. i H. Č., odvjetnicima u  G., protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-15/2015-2 od 5. travnja 2017. kojom je djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Delnicama poslovni broj P-300/12 od 25. veljače 2015., u sjednici dana 10. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

I.              Ukida se presuda Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-15/2015-2 od 5. travnja 2017.  i predmet se vraća tom sudu na ponovno suđenje.

 

II.              O troškovima postupka nastalih u povodu revizije odlučit će sud u ponovljenom postupku u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

Općinski sud u Delnicama presudom poslovni broj P-300/12 od 25. veljače 2015. sudio je:

 

"I. Tužena dužan isplatiti tužitelju za razdoblje od 15.05.2009.g. do 15.05.2012.g. potraživanja s osnove  razlike plaće za dospjele, a ne isplaćene dodatke na plaću po osnovi uvećanja plaće za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom nedjeljom, te blagdanima i neradnim danima u ukupnom bruto iznosu od 222.519,30  Kn sa zakonskom zateznom kamatom po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5% poena koja teče na bruto iznose od:

- 26.318,11 Kn od 15.07.2009.g. do isplate,

- 33.877,64  Kn od 15.08.2009.g. do isplate,

- 19.748,39 Kn od 15.09.2009.g. do isplate,

- 28.102,43 Kn od 15.10.2009.g. do isplate,

- 21.486,53 Kn od 15.11.2009.g. do isplate,

-   6.119,84 Kn od 15.12.2009.g. do isplate,

-   6.485,45 Kn od 15.06.2010.g. do isplate,

-   1.031,84 Kn od 15.07.2010.g. do isplate,

-   9.286,55 Kn od 15.08.2010.g. do isplate,

- 10.573,24 kn od 15.10.2010.g. do isplate,

-   1.107,47 Kn od 15.11.2010.g. do isplate,

-   1.162,94 Kn od 15.03.2011.g. do isplate,

-   4.045,51 Kn od 15.04.2011.g. do isplate,

-   3.322,42 Kn od 15.05.2011.g. do isplate,

-   3.607,34 Kn od 15.06.2011.g. do isplate,

-   5.286,62 Kn od 15.07.2011.g. do isplate,

-   4.885,91 Kn od 15.08.2011.g. do isplate,

-   5.081,44 Kn od 15.09.2011.g. do isplate,

- 12.977,78 Kn od 15.11.2011.g. do isplate,

-   5.312,28 Kn od 15.12.2011.g. do isplate,

- 12.699,57 Kn od 15.05.2012.g. do isplate,

sve to u roku od 8 dana

 

II. Nalaže se tuženoj da na ime nakladne troškova  isplati tužitelju iznos od 31.250,00Kn sa zakonskom zateznom kamatom prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5% poena  računajući od 25. veljače 2015.g. pa do isplate   u roku od 8 dana."

 

 

Drugostupanjskom presudom odlučeno je:

 

"Prihvaća se žalba tuženika te se djelomično preinačava presuda Općinskog suda u Delnicama poslovni broj P-300/12 od 25. veljače 2015. godine u točki I. izreke za dosuđeni iznos od 114.472,69 kn sa zateznim kamatama, i sudi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu točke I. izreke kojom je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 114.472,69 kn po osnovi povećanja plaće za prekovremeni rad, noćni rad, rad  subotom, nedjeljom, blagdanima i neradnim danima, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose od:

- 21.486,53 Kn od 15.11.2009.g. do isplate,

-   6.119,84 Kn od 15.12.2009.g. do isplate,             

-   6.485,45 Kn od 15.06.2010.g. do isplate,

-   1.031,84 Kn od 15.07.2010.g. do isplate,

-   9.286,55 Kn od 15.08.2010.g. do isplate,

- 10.573,24 kn od 15.10.2010.g. do isplate,

-   1.107,47 Kn od 15.11.2010.g. do isplate,

-   1.162,94 Kn od 15.03.2011.g. do isplate,

-   4.045,51 Kn od 15.04.2011.g. do isplate,

-   3.322,42 Kn od 15.05.2011.g. do isplate,

-   3.607,34 Kn od 15.06.2011.g. do isplate,

-   5.286,62 Kn od 15.07.2011.g. do isplate,

-   4.885,91 Kn od 15.08.2011.g. do isplate,

-   5.081,44 Kn od 15.09.2011.g. do isplate,

- 12.977,78 Kn od 15.11.2011.g. do isplate,

-   5.312,28 Kn od 15.12.2011.g. do isplate,

- 12.699,57 Kn od 15.05.2012.g. do isplate."

 

 

Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) navodeći da odluka u sporu ovisi o rješenju materijalnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je da Vrhovni sud Republike Hrvatske prihvati reviziju te preinači drugostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, a tuženiku naloži naknaditi tužitelju parnične troškove.

 

Tuženik nije odgovorio na reviziju.

 

Revizija je dopuštena i osnovana.

 

U povodu revizije podnesene protiv drugostupanjske presude pozivom na odredbu čl. 382. st. 2. ZPP revizijski sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojega je podnesena i koje je u njoj određeno naznačeno kao takvo uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na to pitanje odnose.

 

Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, a koji je tužitelj kao djelatna vojna osoba i zaposlenik Ministarstva obrane Republike Hrvatske, obavljao na terenu u D. u sklopu dežurstva i stražarske službe u razdoblju od 15. svibnja 2009. do 15. svibnja 2012.

 

U revizijskom stupnju postupka je sporno pravo tužitelja na opisanu naknadu za razdoblje nakon 1. listopada 2009. pa do 15. svibnja 2012.

 

U postupku pred prvostupanjskim sudom je utvrđeno:

 

- da je tužitelj u razdoblju za koje potražuje naknadu po osnovi uvećanja plaće (od 15. rujna 2009. do 15. svibnja 2012 .) kao djelatna vojna osoba bio na terenu na osnovi rasporeda u Pristožernu postrojbu GS OS RH Bojna za specijalna djelovanja s mjestom službe u U., gdje je i obavljao stražarsku službu,

 

- da je prema opisu posla bio angažiran obveznom nazočnošću u objektima u kojima se obavlja služba po 24 sata, iako je tu službu obavljao u smjenama (stražarsku službu u smjenama od po 2 sata, dežurstvo po 8 sati i sl.).

 

Imajući na umu navedena utvrđenja prvostupanjskom presudom je prihvaćen tužbeni zahtjev s obrazloženjem da tužitelj ima pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom i nedjeljom te praznicima koju potražuje za 24 satno radno vrijeme. Prema obrazloženju presude tužitelj ima pravo na zatraženu naknadu prema odredbi čl. 14. i 97. st. 5. Zakona o službi u oružanim snagama RH ("Narodne novine" broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 75/07) te prema odredbama čl. 84. i 86. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 38/95 i 149/09 – dalje: ZR) kao i čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 93/08 i 123/09 – dalje: KU) kojim je propisano da se plaća službenika i namještenika uvećava za svaki sat rada i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad blagdanima i praznicima 150% te da se ti dodaci međusobno ne isključuju.

 

Drugostupanjski sud je djelomično preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev za isplatu dospjelih neisplaćenih dodataka na plaću po osnovi uvećanja plaće za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom nedjeljom te blagdanima i neradnim danima za razdoblje nakon 1. listopada 2009. i to ukupan bruto iznos od 114,472,69  kn sa zateznim kamatama.

 

Obrazloženje drugostupanjske presude se temelji na shvaćanju da tužitelj nema pravo na isplatu novčanog novčani iznosa na ime povećanja plaće po osnovi prekovremenog rada, noćnog rada, rada subotom i nedjeljom te praznicima, primjenom odredbe KU-a za razdoblje nakon 1. listopada 2009. god. kada su stupili na snagu Pravilnik/09 i Odluka/09 kao posebni propisi kojima je uređeno pitanje tih naknada za djelatne vojne osobe.

 

Tužitelj je revizijom osporio pravno shvaćanje na kojemu se temelji obrazloženje drugostupanjske presude te je naznačio materijalnopravno pitanje koje u bitnome glasi:

 

"Da li tužitelj, koji je djelatna vojna osoba raspoređena na rad na terenu, ima pravo na isplatu dodataka na plaću po osnovi uvećanja plaće za prekovremeni rad, noćni rad, rad subotom, nedjeljom i blagdanima za rad proveden na terenu nakon 1. listopada 2009., a s obzirom na odredbe Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (Narodne novine broj 118/09), kojim je uređeno pitanje dodataka i visine dodataka na dežurstvo i stražarsku službu, ali ne i na rad na terenu?"

 

U reviziji je navedeno da se pitanje odnosi na primjenu odredaba materijalnog prava i to:

 

- čl. 14. i čl. 97. st. 5. Zakona o službi u oružanim snagama RH ("Narodne novine" broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 75/07, 88/09, 124/09),

 

- čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" 93/08 i 123/09),

 

- čl. 1. -5. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/09).

 

Nadalje je navedeno da je pitanje važno zato što o tom pitanju revizijski sud još nije zauzeo pravno shvaćanje, a postoji različita praksa drugostupanjskih sudova, primjerice Županijskog suda u Karlovcu u presudi poslovni broj Gž-41/2014 od veljače 2015.

 

Vijeće Vrhovnog suda je ispitalo dopuštenost revizije te je utvrđeno da podnesena izvanredna revizija udovoljava uvjetima dopuštenosti propisanim odredbom čl. 382. st. 2. i 3. ZPP.

 

Naime, prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

Tužitelj je određeno naznačio materijalnopravno pitanje uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose, naznačeno pitanje je važno za rješenje ovoga spora, a pitanje je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

Na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog pitanja koja su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni zbog kojih pitanja je revizija podnesena i koja su u njoj određeno naznačena kao takva uz pozivanje na propise i druge izvore prava koji se na ta pitanja odnose.

 

Tražbina tužitelja o kojoj se odlučuje u revizijskom stupnju postupka odnosi se na razdoblje nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o službi u oružanim snagama ("Narodne novine" broj 76/07) koji je propisao da se u čl. 97. iza stavka 6. dodaje stavak 7. koji određuje da će se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom urediti rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo odredit će se posebnim propisima kojima se uređuju dodaci na plaću.

 

Slijedom propisa koji uređuju rad djelatnih vojnih osoba, postoje kategorija prekovremenog rada, te rada u dežurstvu i na straži.

 

Navedeno proizlazi iz odredbe čl. 97. st. 1. Zakona o službi u oružanim snagama RH/07 propisano je da rad dulji od punog radnog vremena (u daljnjem tekstu: prekovremeni rad) djelatna vojna osoba službenik i namještenik obvezan je obavljati: kad su zapovjeđene mjere pripravnosti, u slučaju uzbune u vojnoj postrojbi, tijekom vojne vježbe, tijekom elementarnih nepogoda i drugih opasnosti.

 

Nadalje je u odredbi čl. 97. propisano:

 

-              da se na rad iz st. 1. ne primjenjuju vremenska ograničenja propisana općim propisima (st. 2.).

 

-              da su prekovremeni rad djelatne vojne osobe službenik i namještenik obvezni obavljati i zbog drugih neodgodivih poslova čije bi prekidanje dovelo do štetnih posljedica (st. 3.),

 

-              da rad iz st. 3. tog članka može trajati najdulje 30 radnih dana tijekom kalendarske godine (st. 4.),

 

-              da djelatnoj vojnoj osobi službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad pod uvjetima i u iznosu koji su uređeni općim propisima (st. 5.),

 

-              da se pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad ne ostvaruje ako je moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena (st. 6.),

 

-              da će se dežurstvo kao rad dulji od punog radnog vremena koji se ne smatra prekovremenim radom urediti rasporedom tjednog i dnevnog radnog vremena, a dodaci za dežurstvo uredit će se posebnim propisom kojim se uređuju dodaci na plaću (st. 7.).

 

Odredbama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće pripadnika Oružanih snaga Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 6/03, 75/03, 34/05 i 50/08) propisani su dodaci na plaću i način isplate plaće za pripadnike Oružanih snaga Republike Hrvatske.

 

Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine" broj 9/03) propisana je duljina tjednog radnog vremena od 40 sati tjedno koje se raspoređuje u pravilu od ponedjeljka do petka, s time da dnevno radno vrijeme u pravilu se raspoređuje od 8,00 do 16,00 sati, a u dnevno radno vrijeme uključen je i dnevni odmor od 30 minuta koji se u pravilu koristi između 11,00 do 14,00 sati. Iznimno je propisano da se djelatnim vojnim osobama raspoređenim u Ministarstvu obrane dnevno radno vrijeme traje od 8,30 do 16,30 sati za koji koriste dnevni odmor na isti način kao prije naveden.

 

Odredbom čl. 97. ZSOSRH/07 propisana su prava za djelatne vojne osobe koje oni imaju s osnove prekovremenog rada, a posebno prava s osnove dežurstva. Prema tome, za zaključiti je da se radi o različitim kategorijama koje podrazumijevaju različitu regulaciju prava koja djelatnim vojnim osobama pripadaju za rad dulji od punog radnog vremena kada oni rade prekovremeno, od onih prava koje oni imaju kad rade u dežurstvu. Naime, iz odredbe čl. 97. st. 7. ZSOSRH/07 nedvojbenim proizlazi da se dežurstvo ne smatra prekovremenim radom o kojem govori ta odredba zakona, dok će se dodaci za dežurstvo odrediti posebnim propisima kojima se uređuju dodaci na plaću.

 

Taj posebni provedbeni propis donesen je tek Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće ("Narodne novine" broj 118/09), koji je stupio na snagu 1. listopada 2009., a kojim je dopunjen raniji Pravilnik na način da su dodane odredbe o dodatku na plaću djelatnih vojnih osoba - dodatak za dežurstvo i dodatak za obavljanje stražarske službe.

 

U odnosu na primjenu Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, a u vezi s pravom djelatnih vojnih osoba raspoređenih na rad na terenu za razdoblje nakon 1. listopada 2009., Vrhovni sud RH je već zauzeo pravno shvaćanje u presudi poslovni broj Revr 1416/14-2 od 7. veljače 2017. koje shvaćanje glasi:

 

"U odnosu na terenski rad, koji je tužitelj obavljao i prije i nakon 1. listopada 2009. ukazuje se da za razdoblje nakon 1. listopada 2009. terenski rad, za razliku od dežurstva i stražarske službe, koji se kao posebni oblici rada ne smatraju prekovremenim radom (točke V. do VIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika - Narodne novine broj 118/09, dalje: Odluka/09), nije određen kao poseban oblik rada, pa se na terenski rad imaju primijeniti odredbe točke XII. Odluke/09, odnosno za sve sate rada odrađene na terenu preko redovnog rada tužitelju se obračunavaju kao prekovremeni sati rada."

 

Slijedom iznijetog pobijana presuda u ovom predmetu donesena je pogrešnom primjenom materijalnog prava u dijelu kojim je djelomično preinačena prvostupanjska presuda i odbijen tužbeni zahtjev za isplatu naknade za prekovremeni rad, rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, a koji je tužitelj kao djelatna vojna osoba i zaposlenik Ministarstva obrane Republike Hrvatske, obavljao na terenu u U. u sklopu dežurstva i stražarske službe u razdoblju od 15. svibnja 2009. do 15. svibnja 2012.

 

S obzirom na to da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava drugostupanjski sud propustio cijeniti sve žalbene navode, nema uvjeta za preinaku pobijane presude, pa je valjalo po čl. 394. st. 2. ZPP ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovni postupak.

 

U ponovljenom postupku će sud imati na umu pravno shvaćanje zauzeto u presudi Vrhovnog suda RH broj Revr-753/09 od 17. studenog 2009. te u nizu kasnijih presuda, a prema kojemu se rad djelatne vojne osobe za vrijeme službe dežurstva i stražarske službe prilikom isplate plaće ne može, u spornom razdoblju, vrednovati kao neprekidan rad u trajanju od 24 sata, odnosno kao prekovremeni rad, a pod koji prekovremeni rad bi se računao i odmor u trajanju od osam sati, jer da nije fizički moguće i nije životno da bi djelatnik obavljao rad 24 sata dnevno i u kontinuitetu nekoliko dana uzastopno.

 

U odnosu na odluku o troškovima postupka nastalih u povodu revizije ovaj sud je primjenom odredbe čl. 166. st. 3. ZPP ostavio da se o troškovima postupka nastalih u povodu revizije odluči u konačnoj odluci.

 

Zagreb, 10. ožujka 2021.