- 1 -              Rev 1227/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1227/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. B. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnica J. L.-F., odvjetnica u Z., protiv tuženika S. K. K., vlasnika trgovačkog obrta „K.“, Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik D. I., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti otkaza, isplate, sudskog raskida i naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1636/15-2 od 28. studenog 2017. ispravljene rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1636/15-4 od 7. srpnja 2020., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3371/14-60 od 24. travnja 2015., ispravljene rješenjem Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-3371/14-73 od 31. srpnja 2018. u sjednici održanoj 10. ožujka 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

              Revizija tuženika odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

              Odbacuje se revizija u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka.

 

Obrazloženje

 

              Prvostupanjskom presudom utvrđen je da je nedopušten otkaz kojeg je tuženik dao tužiteljici (točka I. izreke), tuženiku je naloženo tužiteljici isplatiti plaću za razdoblje od kolovoza 2007. do prosinca 2007. u iznosu od 4.000,00 kn te za razdoblje od listopada 2008. do siječnja 2010. u iznosu od 36.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke). Nadalje prihvaćen je zahtjev tužiteljice za raskid radnog odnosa sa 31. prosincem 2009. i tuženiku je naloženo platiti tužiteljici s osnove naknade štete zbog raskida ugovora 43.200,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama (točka III. izreke), te je, konačno, odbijen zahtjev iz protutužbe tuženika na prestanak radnog odnosa sudskim raskidom s datumom 17. lipnja 2007. odnosno 17. kolovozom 2007. (točka IV. izreke).

              Presudom suda drugog stupnja odbijena je tuženikova žalba kao djelomično neosnovana i potvrđena je presuda prvostupanjskog suda u točki I. i IV. izreke te u točki III. izreke u dijelu kojim je određen prestanka radnog odnosa tužiteljice kod tuženika (sudski raskid) s nadnevkom 31. prosinca 2009., te je tuženiku naloženo s osnove štete zbog sudskog raskida tužiteljici platiti 12.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, te odluka o trošku postupka, dok je preinačena ista presuda u točki II. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen zahtjev za isplatu naknade plaće u iznosu od 4.000,00 kn te u točki III. u dijelu kojim je prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu štete preko iznosa od 12.000,00 kn do iznosa od 43.200,00 kn na način da je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatu naknade plaće u iznosu od 4.000,000 kn s pripadajućim zateznim kamatama, te je odbijen dio zahtjeva tužiteljice za plaćanje naknade štete preko iznosa od 12.000,00 kn do iznosa od 43.200,00 kuna, dakle u daljnjem iznosu od 31.000,00 kn s pripadajućim kamatama.

 

              Protiv presude suda drugog stupnja pozivom na odredbu čl. 382. ZPP reviziju je podnio tuženik, s prijedlogom ovom sudu reviziju prihvatiti, ukinuti točku I. i točku II. izreke presude suda drugog stupnja, kao i presudu suda prvog stupnja, i predmet vratiti na ponovni postupak sudu prvog stupnja.

 

              Na reviziju nije odgovoreno.

 

              Revizija je neosnovana.

 

              Prvenstveno pozivom na odredbu iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 - dalje: ZPP) stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa. U ovom postupku dakle, dozvoljena je tzv. redovna revizija.

 

              Također, sud drugog stupnja, u svojoj odluci, pozvao se na odredbu čl. 373.a ZPP, pa bi revizija bila dopuštena i pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP koja propisuje da je dopuštena revizija ukoliko je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama čl. 373.a i čl. 373.b ovog Zakona.

 

              Slijedom navedenog revizija tuženika  razmatrana je kao  revizija iz odredbe čl. 382. st. 1. ZPP.

 

              Na navede iz revizije, prvenstveno valja odgovoriti da sudovi nižeg stupnja nisu vezani za pravna shvaćanja izražena u svojim ukinutim ili ukidnim odlukama. Prema tome, navodi revidenta u kojima analizira kako ukidnu odluku suda drugog stupnja tako i ukinutu odluku suda prvog stupnja, nisu odlučni za ovaj postupak.

 

Ostali navodi u reviziji, u svojoj biti, predstavljaju prigovore pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja a koje nije dozvoljeno isticati u reviziji (a contrario odredbe čl. 385. st. 1. ZPP).

 

              Jednako tako, na temelju utvrđenja da se tužiteljica nalazila kod tuženika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme, te da joj je tuženik kao poslodavac otkazao ugovor o radu za vrijeme trudnoće, a s kojom činjenicom je bio upoznat, pravilna je ocjena nižestupanjskih sudova da je postupanje tuženika suprotno odredbi čl. 77. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01, 114/03, 142/03, 30/04, 68/05 i 94/09 - dalje: ZR) koje ne dozvoljavaju otkazivanje ugovora o radu za vrijeme trajanja trudnoće. Naime, odredba čl. 70. st. 1. ZR propisuje da za vrijeme trudnoće, korištenje rodiljnog dopusta, korištenja prava na rad u skraćenom radnom vremenu roditelja odnosno posvajatelja, korištenja posvojiteljskog dopusta i dopusta za njegu djeteta s težim smetnjama u razvoju te 15 dana nakon prestanka trudnoće, odnosno prestanku korištenja tih prava, poslodavac ne može otkazati trudnici, odnosno osobi koja se koristi nekim od spomenutih prava dok je na temelju odredbe st. 2. otkaz ništav ako je na dan davanja otkaza poslodavcu bilo poznato postojanje okolnosti iz st. 1. ovog članka.

 

              Jednako tako pravilno je sud drugog stupnja primijenio odredbu čl. 85. ZR kada je tužiteljici dosudio naknadu plaće koju nije primala za vrijeme nezakonitog otkaza.

 

              Također, sud prvog stupnja pravilno je prihvatio zahtjev tužiteljice za raskid ugovora o radu i njega odredio s datumom 31. prosinca 2009. kada se tužiteljica nakon korištenja rodiljnog dopusta zaposlila kod novog poslodavca.

 

              Nasuprot tome, pravilno je sud primijenio materijalno pravo kada je odbio protutužbeni zahtjev tužitelja za sudski raskid ugovora o radu, s ranijim nadnevkom, obzirom da poslodavac nije dokazao okolnosti iz čl. 123. st. 2. ZR, odnosno da nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa ugovornih stranaka nije moguć.

 

Jednako tako, pravilno je sud drugog stupnja dosudio tužiteljici naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

 

              Slijedom navedenog, obzirom da je neosnovan i revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava to je pozivom na odredbu iz čl. 393. ZPP valjalo reviziju tuženika odbiti kao neosnovanu.

 

              Također, revizija na odluku o troškovima parničnog postupka nije dopuštena. Naime, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 16. studenog 2015. zauzeto je pravno shvaćanje da pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje kojim bi bila dopuštena revizija.

 

              Slijedom toga, valjalo je glede revizije tuženika, u dijelu odluke o troškovima postupka, istu odbaciti pozivom na odredbu čl. 400. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 10. ožujka 2021.