- 1 -              Rev 919/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 919/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović-Ivanišević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Ljiljane Hrastinski-Jurčec članice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i Goranke Barać Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužiteljice I. J., OIB ..., iz P., i 2. tužitelja M. J., OIB ..., iz P., oboje zastupani po punomoćniku A. K., odvjetniku u S., protiv tuženice Republike Hrvatske  OIB ..., i kao pravne slijednice ranijeg drugotuženika Hrvatskog centra za razminiranje, OIB ..., S., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Sisku, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-775/2015 od 16. srpnja 2015. ispravljena rješenjem od 3. rujna 2015. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-543/09 od 23. prosinca 2014. ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-543/09-41 od 16. veljače 2015. i rješenja Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-775/2015 od 16. srpnja 2015. ispravljenog rješenjem od 3. rujna 2015. kojim je preinačeno dopunsko rješenje Općinskog suda u Sisku poslovni broj P-543/2009 od 16. veljače 2015. ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj P-543/09 od 10. ožujka 2015., u sjednici održanoj 10. ožujka 2021.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

 

Revizija tuženika u dijelu kojim se osporava drugostupanjska presuda u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda ispravljena rješenjem od 16. veljače 2015. u dosuđujućem dijelu u odnosu na prvotužiteljicu odbija se kao neosnovana.

 

r i j e š i o   j e:

 

 

I Revizija tuženika u dijelu kojim se osporava drugostupanjska presuda u dijelu kojim je potvrđena prvostupanjska presuda ispravljena rješenjem od 16. veljače 2015. u dosuđujućem dijelu u odnosu na drugotužitelja odbacuje se kao nedopuštena.

 

II Revizija tuženika u dijelu kojim se pobija drugostupanjsko rješenje odbacuje se kao nedopuštena.

 

Obrazloženje

 

Presudom suda prvog stupnja ispravljenom rješenjem od 16. veljače 2015. suđeno je:

 

"I/ Tuženi Republika Hrvatska i Hrvatski centar za razminiranje, dužni su solidarno platiti I tužiteljici I. J. na ime naknade štete ukupan iznos od 372.150,00 kn  (slovima: tistosedamdesetdvijetistućestopedest kuna) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena tekućom od 23. prosinca 2014. godine pa do isplate, a II tužitelju M. J. na ime nematerijalne štete ukupan iznos od 28.500,00 kn zakonskom zateznom kamatom u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena tekućom od 23. prosinca 2014. godine pa do isplate, sve u roku 15 dana.

 

II/ Odbija se tužbeni zahtjev I tužiteljice u iznosu od 27.850,00 kn i II tužitelja u iznosu od 14.500,00 kn kao neosnovan."

 

Dopunskim rješenjem suda prvog stupnja (list 282 – 284 spisa) odlučeno je:

 

"Nalaže se I tuženici Republici Hrvatskoj i II tuženiku Hrvatskom centru za razminiranje da I tužiteljici I. J. i II tužitelju M. J. plate solidarno trošak ovog postupka u iznosu od 28.398,23 kn (slovima: dvadesetosamtisućatristodevedesetosam kuna i dvadesettri lipe) u roku 15 dana."

 

Presudom suda drugog stupnja ispravljenom rješenjem od 3. rujna 2015. suđeno je:

 

"I. Odbijaju se žalba I. tužiteljice I. J. i II. tužitelja M. J., te žalbe I. tuženice Republike Hrvatske i II. tuženika Hrvatskog centra za razminiranje kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku broj: P-543/09 od 23. prosinca 2014. godine koja je ispravljena rješenjem istog suda od 16. veljače 2015. godine, broj: P-543/09 – 41, u stavku I. izreke i stavku II. izreke.

 

II. Odbijaju se zahtjevi I. i II. tužitelja, te I. i II. tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani."

 

Rješenjem suda drugog stupnja ispravljenim rješenjem od 3. rujna 2015. odlučeno je:

 

"I. Uvažavaju se žalbe I. i II. tužitelja, te I. i II. tuženika, te se preinačuje dopunsko rješenje Općinskog suda u Sisku broj: P-543/2009  od 16. veljače 2015.  godine, koje je ispravljeno rješenjem istog suda od 10. ožujka 2015. godine broj: P-543/09, te se rješava:

 

Nalaže se I. tuženici Republici Hrvatskoj i II. tuženiku Hrvatskom centru za razminiranje da I. tužiteljici I. J. i II. tužitelju M. J. solidarno naknade troškove postupka u iznosu od 29.971,09 kuna, u roku od 15 dana.

 

II. Odbijaju se zahtjevi I. i II. tužitelja, te I. i II. tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovani."

 

Protiv drugostupanjske presude i drugostupanjskog rješenja reviziju je podnijela tuženica (podnesak od 21. rujna 2015. list 361 - 363 spisa te podnesak od 11. rujna 2015. list 351 - 356 spisa, po ranijem drugotuženiku Hrvatski centar za razminiranje čija je pravna sljednica Republika Hrvatska) i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže drugostupanjske odluke u pobijanom dijelu preinačiti odnosno nižestupanjske odluke ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

 

Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

Revizija protiv drugostupanjske presude je djelomično neosnovana, a djelomično nedopuštena, dok je revizije protiv drugostupanjskog rješenja nedopuštena.

 

Prema odredbi čl. 392.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ovoga Zakona, koja je jedino dopuštena u odnosu na prvotužiteljicu revizijski sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granica razloga određeno navedenih u reviziji.

 

Suprotno navodima u reviziji u postupku pred nižestupanjskim sudovima nije učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer su u obrazloženju nižestupanjskih presuda navedeni jasni i valjani razlozi o svim odlučnim činjenicama, koji kao takovi, ne proturječe sadržaju spisa, pa tako niti iskazima svjedoka saslušanih tijekom prvostupanjskog postupka, a niti sadržaju zapisnika o minskom incidentu na što se ukazuje u reviziji.

 

Osim toga, neosnovano tuženik sadržajem revizije (podnesak od 14. rujna 2015.) ukazuje da je u postupku pred drugostupanjskim sudom učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 375. ZPP jer je drugostupanjski sud ocijenio sve žalbene navode od odlučnog značenja.

 

Navode revizije kojima se u pretežitom dijelu preocjenjuje izvedeni dokazi prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja nije moguće uzeti u razmatranje a to prema odredbi čl. 385. ZPP nisu razlozi zbog kojih je dopušteno podnijeti reviziju.

 

U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

 

- da je 11. srpnja 2006. oko 15,45 sati u mjestu H., u poljskom predjelu zvanom Z. došlo do aktiviranja mine PROM-I, na način da je drugotužitelj u svom voćnjaku nakon košnje okretao traktor marke IMR-533, prilikom čega je stražnjim dijelom traktora zašao u dio šume koja se proteže u njegov voćnjak pravcem istok-zapad,

 

- da se u trenutku eksplozije drugotužitelj nalazio na traktoru, dok je prvotužiteljica stajala ispred traktora,

 

- da se tabla kojom se označava minsko polje nalazila na drugom dijelu šume, na udaljenosti od oko 30 metara u pravcu sjever-jug, što proizlazi iz potvrde Policijske postaje P. od 24. srpnja 2006. (list 45 spisa) a ne i u smjeru kretanja traktora na kojem se nalazio drugotužitelj,

 

- da iz iskaza svjedoka S. O. zaposlenika ranijeg drugotuženika na radnom mjestu pirotehničara iz izvidnika koji je sudjelovao u izradi karte i označavanju minski sumnjivog područja, ali nije fizički postavljao table tek koji je stigao na samo mjesto minskog incidenta drugog dana proizlazi da se predmetni incident desio na vrhu nekretnine tužitelja nekih 5,6 metara od oznake upozorenja MSP-a, a u samoj šumi jedan ili dva metra  time, da isti nije mogao iskazati da li je sporno mjesto unutar minski sumnjivog područja,

 

- da iz očitovanja Hrvatskog centra za razminiranje o provedenoj proceduri izvida od 19. srpnja 2006. proizlazi da područje nije bilo adekvetno obilježeno u MIS-u (informacijskom sustavu ranijeg drugotuženika), te da procedura verifikacije uključivanja površina u minsko sumnjivo područje nije započela sukladno postavljenim vremenskim rokovima; na zemljovidu Hrvatskog centra za razminiranje nisu evidentirane oznake kod škola, niti više od jedne oznake na putu kojim je drugotužitelj prolazio,

 

- da se fotografije koje je Hrvatski centar za razminiranje priložio u spis, a koje se odnose na fotografije oznaka minske opasnosti ne mogu niti situacijski, niti vremenski odrediti u odnosu na mjesto minskog incidenta,

 

- da je na područje minskog incidenta postavljeno trideset-četrdeset tabli za oznaku opasnosti od mina, nakon stradavanja prvo i drugotužitelja.

 

Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su zaključili da su tuženica Republika Hrvatska  i raniji drugotuženik čiji je pravni slijednik Republika Hrvatska odgovorni za štetu te su ocijenili osnovanim zahtjev prvotužiteljice za naknadu štete u iznosu od 372.150,00 kn s pripadajućim kamatama, dok je za iznos od 27.850,00 kn prvotužiteljica odbijena, a time je i prema ocjeni ovoga suda materijalno pravo pravilno primijenjeno - čl. 69. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - pročišćeni tekst, 55/01, 76/10 i 85/10 - pročišćeni tekst) i čl. 2. Zakona o razminiranju ("Narodne novine", broj 19/96, 86/98 i 64/00) u vezi čl. 3. Uredbe o osnivanju Hrvatskog centra za razminiranje ("Narodne novine", broj 24/98, 32/98 i 150/98) (u tom smislu i ovaj sud u Rev-2405/11-2 od 2. veljače 2016., Rev-x-1052/14-2 od 21. travnja 2015. ...).

 

Kako tuženica osporava visinu dosuđene naknade neimovinske štete prvotužiteljici navodeći da dosuđeni iznosi nisu u skladu s Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske, treba reći, da cijeneći sve okolnosti konkretnog slučaja koje utječu na visinu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti prvotužiteljice, ovaj sud ne nalazi opravdanim prigovore tuženice koji se odnose na dosuđenu naknadu jer su nižestupanjski sudovi prilikom određivanja iste uzeli u obzir prirodu i vrstu tjelesne ozljede koje je zadobila prvotužiteljica, trajanje i intenzitet bolova, straha i naruženja te smanjenja životne aktivnosti od 70% kao i dob prvotužiteljice (rođena ....), slijedom čega je u ovom dijelu u odnosu na prvotužiteljicu pravilno primijenjena odredba čl. 1100. st. 2. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08 i 78/15 – dalje: ZOO).

 

Jednako tako, u odnosu na prvotužiteljicu pravilno je primijenjena i odredba čl. 1095. ZOO, a što se revizijom uostalom određeno i ne osporava.

 

Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 393. ZPP, odlučeno je kao u izreci presude.

 

Vrijednost predmeta spora pobijanog dijela presude u odnosu na drugotužitelja je 28.500,00 kn, pa revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP u tom dijelu nije dopuštena jer vrijednost predmeta spora pobijanog dijela drugostupanjske presude ne prelazi iznos od 200.000,00 kn. Kako u reviziji nije određeno navedeno pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, niti su s tim u vezi izloženi razlozi važnosti u smislu st. 3. čl. 382. ZPP, to ne postoji mogućnost u odnosu na drugotužitelja uzeti u razmatranje reviziju tuženice niti kao izvanrednu revizije iz čl. 382. ZPP.

 

Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 392.b st. 2. ZPP, odlučeno je kao u stavku I izreke rješenja.

 

U odnosu na reviziju tuženice kojim se pobija drugostupanjsko rješenje kojim je odlučeno o parničnom trošku, treba reći, da prema pravnom shvaćanju zauzetom na IV sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenog 2015. pravomoćno rješenje o troškovima parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija.

 

U skladu s navedenim pravnim shvaćanjem valjalo je reviziju tuženice u dijelu u kojem se pobija drugostupanjsko rješenje kojim je odlučeno o trošku odbaciti kao nedopuštenu i primjenom odredbe čl. 400. st. 3. ZPP odlučiti kao u st. II izreke rješenja.

 

Zagreb, 10. ožujka 2021.

 

Predsjednica vijeća:

Davorka Lukanović-Ivanišević, v.r.