- 1 -

              Broj: Ppž-2094/2021.

 

 

                                        

 

 

                                   Broj: Ppž-2094/2019.

 

 

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A  

 

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od Nediljka Bobana, predsjednika vijeća, Drage Klasnića i Koraljke Bašić, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marcele Soljačić-Prester, kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenika J.J., zbog prekršaja iz članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“, broj: 67/08, 48/10 , 74/11, 80/13, 158/13, 92/14, 64/15, 89/15, 108/17, 70/19 i 42/20), odlučujući o žalbi okrivljenika J.J. podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Prekršajni odjel, od 28. siječnja 2021. godine, broj: 52. Pp P-2149/2020-20 na sjednici održanoj 10. ožujka 2021.,

 

p r e s u d i o    j e :

 

I. Djelomično se prihvaća žalba okrivljenika J.J., kao osnovana, te se preinačuje pobijana presuda u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se okrivljeniku J.J., temeljem članka 58. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca.

 

II. U ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu odbija se žalba okrivljenika  Josipa Jozića i potvrđuje prvostupanjska presuda.

 

III.Temeljem čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik J.J. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvjesto) kuna u roku od 8 (osam) dana od primitka ove presude.

Obrazloženje:

 

Pobijanom presudom okrivljenik J.J. proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 (pettisuća) kuna, zbog prekršaja iz članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci.

 

Na temelju članka 58. Prekršajnog zakona, prema okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 6 (šest) mjeseci.

 

Istom presudom okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka i to paušalne svote u  iznosu od 100,00 kuna.

 

 

Protiv pobijane presude, okrivljenik J.J. pravodobno je podnio žalbu zbog zbog odluke o prekršajno pravnim sankcijama.

 

U žalbi okrivljenik navodi da utvrđeno činjenično stanje nije sporno, te da presudu pobija zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Točno je da nije pristupio na raspravu jer  mu je u to vrijeme umro otac M., a uzrok smrti bila je epidemija virusa što ga je posebno pogodilo jer je emocionalno bio s njim vezan, kao i mnogoljudna njihova obitelj. Zbog toga stresa vjerojatno bi se branio šutnjom što bi bio logički slijed događaja u tom stanju. Inače je nezaposlen, a da bi povremeno ostvario kakav takav dohodak potrebna mu upotreba vozila. Podsjeća da je od počinjenja ovog bez posljedičnog prekršaja prošlo više od dvije godine, koji protek vremena i tragedija koja je zadesila obitelj daju mu za pravo da mu se izrekne blaža kazna sa manjim vremenskim trajanjem zaštitne mjere zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije.

 

Žalba okrivljenika je djelomično osnovana.

 

Vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivalo je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se isti pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li presudom počinjene bitne povrede odredbi prekršajnog postupka iz čl.195. st.1. t. 6., 7., 9. i 10., jesu li na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. Pri tome nije utvrđeno da postoje povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

 

Naime prvostupanjski sud nije propustio ni o jednoj odlučnoj činjenici u obrazloženju presude iznijeti razloge, te je nakon vjernog iznošenja dokaznog materijala, vrlo decidirano, jasno i bez proturječja iznio koje odlučne činjenice i iz kojih razloga je uzeo dokazanima, pri čemu je dao ocjenu vjerodostojnosti dokaza na temelju kojih je došao do zaključka o počinjenju prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika, a što niti sam okrivljenik ne osporava u žalbi, osim što navodi kao razlog nedolaska  na ročište smrt oca, napominjući da bi se vjerojatno branio šutnjom da je pristupio na ročište, a koja presumpcija ni na koji način nije od utjecaja na zakonitost pobijane odluke.

 

Stoga na postoje okolnosti koje isključuju protupravnost, te pobijana presuda sadrži sve potrebne, jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama.

 

Ispitujući potom odluku o kazni vijeće ovog suda je utvrdilo da izrečena kazna nije prestroga, s obzirom da je prvostupanjski sud istu izrekao u visini propisanog posebnog minimuma novčane kazne, a navodi žalbe, koji nisu ničim potkrijepljeni, ne ukazuju na postojanje takvih okolnosti koje bi mogle dovesti do ublažavanja izrečene novčane kazne te izrečenu novčanu kaznu i ovaj Sud smatra primjerenom svrsi kažnjavanja.

 

U svezi s tim valja istaći da je za djelo prekršaja iz članka 289. stavak 4. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana novčana kazna u rasponu od 5.000,00 kn do 15.000,00 kn ili kazna zatvora do 60 dana, a prvostupanjski sud je okrivljeniku za navedeni prekršaj odredio novčanu kaznu kao blažu vrstu kazne za taj prekršaj, i to, kao što je već navedeno, u visini posebnog zakonskog minimuma, te stoga i ovaj sud smatra da je izrečena novčana kazna primjerena i dostatna kako svim okolnostima konkretnog slučaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

 

Ispitujući odluku o zaštitnoj mjeri zabrani upravljanja vozilima „B“ kategorije vijeće ovog suda smatra da je ista osnovana i utemeljena je na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona, ali je po mišljenju ovog suda određena u predugom trajanju od 6 (šest) mjeseci. Naime, uzimajući u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, te uvažavajući i žalbene navode okrivljenika da mu je vozačka dozvola nužna za obavljanje posla da bi povremeno ostvario kakav takav prihod jer je nezaposlen, mišljenje je vijeća ovog suda da će se svrha zaštitne mjere ostvariti i njezinom primjenom u kraćem trajanju.

 

Zbog navedenog, vijeće ovog suda je okrivljeniku izreklo zaštitnu mjeru zabrane upravljanja motornim vozilima „B“ kategorije u trajanju od 3 (tri) mjeseca, smatrajući je opravdanom, jer vijeće ovog suda smatra da u konkretnom slučaju postoji osnovana opasnost od ponavljanja prekršaja.

 

 

S obzirom da je ovaj sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan na naknadu paušalne svote troškova žalbenog postupka. Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (Narodne novine broj 18/13) propisan je opći okvir paušalne svote troškova prekršajnog postupka u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna, visina paušalnog iznosa troškova žalbenog postupka određena u iznosu od 200,00 kuna, po mišljenju ovog suda, primjerena je složenosti i trajanju postupka i imovnom stanju okrivljenika.

 

Slijedom navedenog, nije bilo osnove za prihvaćanje okrivljenikove žalbe, pa je, na temelju članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno kao u izreci ove presude.

 

U Zagrebu, 10. ožujka 2021.

                                                                              

             

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Bjelovaru, Prekršajni odjel, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i ovlaštenog tužitelja.