- 1 -              Revd 4027/2020-2

Broj: Revd 4027/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja V. V. iz R., OIB: …, zastupan po punomoćnici A. V., odvjetnici u R. protiv I. tuženice A. V. iz R., OIB: … i II. tuženika A. R. d.o.o. R., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik R. K., odvjetnik u R., radi utvrđenja i proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž - 1083/2020-2 od 10. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-1273/16-34 od 23. prosinca 2019., na sjednici održanoj 10. ožujka 2021.

r i j e š i o  j e:

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

Obrazloženje

Tužitelj je prijedlogom za dopuštenje revizije predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž - 1083/2020-2 od 10. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli - Pola, poslovni broj P-1273/16-34 od 23. prosinca 2019., a zbog pet pravnih pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

U odgovoru na prijedlog II. tuženik predlaže isti kao nedopušten odbaciti, podredno kao neosnovan odbiti.

Prijedlog nije dopušten.

Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP.

Tužitelj u svom prijedlogu ističe slijedeća pitanja:

„1. da li načelo povjerenja u zemljišne knjige „prednjači“ ima prednost pred načelom bračne stečevine i zajedničke imovine bračnih drugova?

2. Da li tužitelja kao bračnog druga, izvanknjižnog vlasnika nekretnine, treba kazniti, sankcionirati te izvlačiti zaključak da je isti nesavjestan budući nije imao potrebu knjižiti svoje pravo vlasništva u ½ dijela na predmetnoj nekretnini iz razloga što je cijelo vrijeme u braku sa suprugom te ima povjerenja u istu te k tome obavlja i svoju poslovnu djelatnost u predmetnoj nekretnini?

3. Da li se II tuženika može smatrati da je nastupao u dobroj vjeri s povjerenjem u zemljišne knjige ako se uzme u obzir da se radi o pravnoj osobi, poduzetniku koji ima organiziranu pravnu službu unutar društva, koji je angažirao procjenitelja da procjeni predmetnu nekretninu pri samom osiguranju (prije nastupanja uvjeta za ovršni postupak) te koji je pri tome mogao utvrditi da tužitelj obavlja poslovnu djelatnost u predmetnoj nekretnini posebice uzimajući u obzir i činjenicu da je predmetna nekretnina bila opterećena brojnim kreditima za korist tužitelja što je II tuženik morao uzeti u obzir prilikom procjene nekretnini i uzimanja osiguranja?

4. Da li pokretanje ovršnog postupka ima prednost pred pravom vlasništva i zaštitom prava vlasništva na način da se samim pokretanjem ovršnog postupka onemogućava izvanknjižnom vlasniku da se upiše kao vlasnik predmetne nekretnine?

5. Da li ništavost pravnog posla obzirom na prisilne odredbe čl. 283. st. 1. i 2. Zakona o braku i porodičnim odnosima valja zanemariti te prednost prepustiti načelu povjerenja u zemljišne knjige posebice kad se radi o trećoj osobi poduzetniku, pravnoj osobi?“

Međutim, predlagatelj nije u prijedlogu određeno obrazložio niti jedan valjani razlog u smislu odredbe čl. 385.a. st. 1. ZPP zbog kojeg bi naznačeno pitanje bilo važno i to ne samo za odluku u ovoj pravnoj stvari (što opširno obrazlaže), već i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Dakle, propušteno je primjerice ukazati na eventualno postojanje odluka revizijskog suda u kojoj bi bilo zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom zauzetom u pobijanoj presudi; ili ukazati na različite sudske odluke drugostupanjskih sudova o tim pitanjima (prema kojoj je o tome u točno određenim sudskim odlukama zauzeto pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke), a zbog čega da bi postojala potreba usuglašavanja različite sudske prakse od strane ovog suda putem izjavljene revizije; odnosno određeno ukazati na razloge zbog kojih je očekivati da će o tim pitanjima drugi sudovi zauzeti pravno shvaćanje suprotno onom iz pobijane odluke ili na koje druge važne razloge izvan okvira konkretnog slučaja koji bi opravdali intervenciju revizijskog suda.

Kako nisu kumulativno ispunjene propisane pretpostavke za dopuštenost revizije, na temelju odredbi čl. 387. st. 5. i čl. 392. st. 1. ZPP, valjalo odbaciti prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije.

Zagreb, 10. ožujka 2021.

                            Predsjednica vijeća:

              Mirjana Magud, v. r.