- 1 -              Rev 1182/2020-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 1182/2020-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Renate Šantek članice vijeća, Željka Šarića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. I. pok. K. iz Z., ..., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima – odvjetnicima iz Odvjetničkog društva K., V. i partneri iz Z., protiv tuženika J. I. pok. K. iz Z., ..., OIB: ..., radi utvrđenja, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru poslovni broj Gž-1470/2015-2 od 26. travnja 2016., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2238/14 od 17. travnja 2015., u sjednici održanoj 10. ožujka 2021.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

              Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

              „Utvrđuje se da je tužitelj M. I. OIB: ... vlasnik nekretnine oznake čest. 3300/1 k.o. Z. površine 1765 m2 u suvlasničkom udjelu od ½ dijela temeljem nasljeđivanja, što je tuženik J. I. OIB: ... dužan priznati i trpjeti da se tužitelj M. I. OIB: ... temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti upiše u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine nove oznake čest. 3300/1 k.o. Z. površine 1765 m2 za ½ dijela uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika J. I. OIB: ..., sve u roku od 15 dana.“

 

              Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

              „Preinačuje se presuda Općinskog suda u Zadru, broj P-2238/14 od 17. travnja 2015. godine i odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja M. I. koji glasi:

 

              „Utvrđuje se da je tužitelj M. I. OIB: ... vlasnik nekretnine oznake čest. 3300/1 k.o. Z. površine 1765 m2 u suvlasničkom udjelu od ½ dijela temeljem nasljeđivanja, što je tuženik J. I. OIB: ... dužan priznati i trpjeti da se tužitelj M. I. OIB: ... temeljem ove presude po njenoj pravomoćnosti upiše u zemljišnim knjigama kao vlasnik nekretnine nove oznake čest. 3300/1 k.o. Z. površine 1765 m2 za ½ dijela uz istovremeno brisanje tog prava s imena tuženika J. I. OIB: ..., sve u roku od 15 dana.“

 

              Protiv presude suda drugog stupnja reviziju je podnio tužitelj, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, i zbog bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP), s prijedlogom ovom sudu uvažiti reviziju, te nižestupanjske presude ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje pred novog suca.

 

              Na reviziju nije odgovoreno.

 

              Revizija nije osnovana.

 

              U smislu odredbe čl. 392.a st. 1. ZPP revizijski sud pobijanu drugostupanjsku presudu ispituje samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

              U odnosu na istaknutu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP u reviziji se samo iznosi zakonski opis te bitne povrede bez navođenja konkretnog nedostatka pobijane presude zbog kojeg se ona ne bi mogla ispitati, pa je riječ o neobrazloženom revizijskom razlogu kojeg ovaj sud nije dužan, a niti ovlašten ispitivati, jer revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u granicama razloga koji su u reviziji određeno navedeni i obrazloženi (čl. 386. i 392.a. ZPP). Nadalje, revizijski navodi vezani za rješenje o diobi nisu od značaja u predmetnom postupku s obzirom na utvrđenje da je naknadno proveden pojedinačni ispravni postupak u kojem je odlučeno o predmetu spora i u kojem su sudjelovale obje parnične stranke.

 

              Također, navodi revizije u kojima podnositelj revizije u okviru revizijskog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iznosi činjenice, drugačije ocjenjuju provedene dokaze i daje drugačije zaključke od zaključaka drugostupanjskog suda iznesenog u obrazloženju te odluke, predstavljaju činjenične prigovore koji nisu od značaja u ovom postupku. To stoga što prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP reviziju nije dopušteno podnijeti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

              Zbog navedenog nije ostvaren revizijski razlog bitnih povreda odredaba parničnog postupka.

 

              Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je vlasnik čest. zem. 3300/1 k.o. Z., površine 1765 m2, u suvlasničkom dijelu od ½, a da je vlasništvo stekao nasljeđivanjem iza smrti oca stranaka, pok. K. I.

 

              Odlučujući o tužbenom zahtjevu tužitelja, sud prvog stupnja je isti prihvatio, ocjenjujući da je isti dokazao pretpostavke iz čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01,79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 81/15 - pročišćeni tekst - dalje: ZVDSP).

 

              Međutim, sud drugog stupnja, koristeći se zakonskim ovlastima iz odrede čl. 373.a ZPP, preinačio je prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev.

 

              Naime, sud drugog stupnja utvrdio je kako su predlagatelji u pojedinačnom ispravnom postupku, utvrdili pitanje vlasništva, odnosno suvlasništva, u pogledu sporne nekretnine, koja nosi oznaku čest. zem. 3300/1 k.o. Z., pa tako i u odnosu na čest. zem. 3300/2 i čest. zem. 3300/3 k.o. Z. Stoga je zaključak drugostupanjskog suda da tužitelj u ovom postupku ne može dokazivati vlasništvo drugačije nego što je to utvrđeno u tom postupku, odnosno da nije dokazao da bi se nakon donošenja rješenja u pojedinačnom ispravnom postupku, u pogledu prava vlasništva, odnosno suvlasništva, promijenile okolnosti koje bi imale za posljedicu da bi tužitelj stekao pravo vlasništva.

 

              Pravilno je i prema ocjeni ovog suda, drugostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

 

              Naime, s obzirom na utvrđenje da je o predmetu spora odlučeno u pojedinačnom ispravnom postupku u kojem su sudjelovale obje parnične stranke, to je pravilna ocjena suda drugog stupnja da rješenje doneseno u pojedinačnom ispravnom postupku veže sudionike tog postupka koji protiv tog rješenja nisu izjavile pravni lijek te da je za presuđenje neodlučno pitanje eventualne pogreške u radu tužiteljeva punomoćnika.

 

              Slijedom navedenog valjalo je pozivom na odredbu čl. 393. ZPP reviziju tužitelja odbiti kao neosnovanu.

 

Zagreb, 10. ožujka 2021.