Baza je ažurirana 17.07.2025.
zaključno sa NN 78/25
EU 2024/2679
- 1 - Revd 1097/2021-2
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorke Lukanović – Ivanišević predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. Z. T. iz N. G., OIB: …, 2. S. J. iz N. G., OIB: …, 3. F. K. iz N. G., OIB: … i 4. D. K. iz N. G., OIB: …, svi zastupani po punomoćniku N. N., odvjetniku u N. G., protiv tuženika E. o. d.d. Z., zastupanog po punomoćniku I. Š., odvjetniku u Odvjetničkom društvu G. & P., Z., odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-961/2018-2 od 23. rujna 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradišci, poslovni broj Pn-144/2015-69 od 9. kolovoza 2018., na sjednici održanoj 10. ožujka 2021.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
Prijedlogom za dopuštenje revizije tuženik je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-961/2018-2 od 23. rujna 2020., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Novoj Gradišci, poslovni broj Pn-144/2015-69 od 9. kolovoza 2018., zbog dva pravna pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
Na prijedlog tuženika tužitelji nisu odgovorili.
Prijedlog nije dopušten.
Postupajući po odredbi čl. 387. st. 1. i 5. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da naznačena pitanja u prijedlogu nisu važna pitanja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
Naime, pitanja postavljena u prijedlogu glase:
„Je li primjenom pravila o teretu dokazivana iz čl. 221a ZPP-a u situaciji kada u parnici nije pouzdano i sa sigurnošću utvrđen uzrok smrti neposrednog oštećenika, pravilno usvojiti zahtjev za naknadu štete posrednog oštećenika ili odbiti njegov zahtjev jer nije dokazao postojanje uzročno posljedične veze?
Da li izmjena Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete usvojena na sjednici Građanskog odjela 5. 3. 2020. i 15. 6. 2020. (Su-IV-47/2020-5) može imati retroaktivno odnosno povratno djelovanje na donesenu prvostupanjsku presudu koja je donesena prije donošenja „novih“ Orijentacijskih kriterija odnosno koja je donesena prije održavanja sjednice Građanskog odjela (Su-IV-47/2020-5) sve imajući na umu da bi u tom slučaju predmetni „novi“ Orijentacijski kriteriji imali quasi-regulatorne učinke što bi bilo protivno načelnoj nedopuštenosti retroaktivne primjene novih pravila na situacije u tijeku a posebno na situacije i obveznopravne odnose u kojima je presuda koja se pobija žalbom donesena prije nego su „nova pravila“ odnosno „novi“ Orijentacijski kriteriji uopće i javno izraženi kroz pravno shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela (Su-IV-47/2020-5) sve ovo u slučaju ako Orijentacijski kriteriji nisu matematička formula a prvostupanjski sud je kod donošenja presude vodio računa o okolnostima konkretnog slučaja i težini povrede prava osobnosti i presudu donio vodeći se visinom pravične novčane naknade neimovinske štete pravilno primjenjujući materijalno pravo u vrijeme donošenja odluke radi čega se postavlja pitanje
je li drugostupanjski sud prilikom ocjenjivanja zakonitosti prvostupanjske presude po žalbama stranaka pobijanu presudu dužan ispitati na temelju zakonskih propisa, okolnosti, kriterija i dr. koje su bile na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske presude i na temelju kojih je prvostupanjska presuda trebala biti donesena ILI je ovlašten primjenjivati zakonske propise, okolnosti, kriterije i dr. koji su eventualno nastupili u periodu nakon donošenja prvostupanjske presude pa u slučaju kada je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo u vrijeme donošenja presude može li drugostupanjski sud zauzeti stajalište o nezakonitosti prvostupanjske presude jer su nakon donošenja prvostupanjske presude nastupile okolnosti koje nalažu drugačiju primjenu materijalnog prava?“
Kao razlog važnosti označenih pitanja tuženik se poziva na presudu revizijskog suda broj Rev-947/2014 od 14. prosinca 2016., Rev-1037/2010 od 6. travnja 2011., Rev-444/2015 od 14. srpnja 2015., Rev-549/2009 od 10. veljače 2010., Rev-1961/2016 od 15. rujna 2020. te Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-2017/2014 od 2. rujna 2020.
Predlagatelj u prvopostavljenom pitanju i njegovom obrazloženju polazi od činjenice da tužitelji tijekom postupka nisu nedvojbeno dokazali uzrok smrti svoj pravnog prednika te posljedično tome niti postojanje uzročno posljedične veze između njegove smrti i pretrpljenih povreda u prometnoj nezgodi koju je skrivio njegov osiguranik. Nasuprot tome, pobijana presuda utemeljena je na ocjeni provedenih dokaza te posljedičnom zaključku da je smrtni ishod kod prednika tužitelja nastupio kao posljedica ozljeda i komplikacija koje su se razvile tijekom liječenja ozljeda u prometnoj nezgodi, na temelju čega je utvrđeno i postojanje uzročno posljedične veze. Stoga, odgovor na tako postavljeno pitanje, koje polazi od drugačijih činjeničnih tvrdnji od onih koje je utvrdio sud (a kojima je revizijski sud vezan) nije odlučan za odluku u ovom sporu pa nisu ispunjeni uvjeti za intervenciju ovog suda putem revizije.
U vezi drugopostavljenog pitanja valja reći da je Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeo na sjednicama od 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. slijedeće shvaćanje:
"Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01.), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. - dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05."
U obrazloženju tog pravnog shvaćanja između ostaloga je navedeno: „Izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje se na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela VSRH (15. lipnja 2020.).“
Kako je pravno shvaćanje ovog revizijskog suda jasno te ga nije potrebno posebno tumačiti, a pobijana presuda donesena je u skladu s tim shvaćanjem, to ni drugo pitanje koje u prijedlogu postavlja tuženik nije važno pitanje za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
Na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, a imajući na umu sve izneseno, valjalo je odbaciti prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.
Davorka Lukanović - Ivanišević, v. r.
Pogledajte npr. Zakon o radu
Zahvaljujemo na odazivu :) Sav prihod ide u održavanje i razvoj.