- 1 -              I Kž-uv-22/2021-6

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: I Kž-uv-22/2021-6

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr.sc. Tanje Pavelin, predsjednice vijeća te mr.sc. Marijana Bitange i Sande Janković, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika D. J. zbog kaznenih djela iz članka 326. stavka 1. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak i 101/17., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi zatvorenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, broj Ik I-760/2020 od 8. veljače 2021., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2021., 

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I. U povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, ukida se prvostupanjsko rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

II. Uslijed odluke pod točkom I., žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

 

Uvodno citiranim rješenjem Županijskog suda u Sisku, zatvorenik D. J. otpušten je na uvjetni  otpust  sa  izdržavanja  jedinstvene kazne zatvora u  trajanju od 3 (tri) godine i 6 (šest) mjeseci, na koju je osuđen presudom Općinskog suda u Karlovcu, broj  Kv-97/2020 od 15. listopada 2020. zbog kaznenog djela protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11., kaznenog djela napad na službenu osobu iz članka 315. stavka 2. i 4. KZ/11. i kaznenog djela teška krađa iz članka 229. stavka 1. točke 1. u svezi članka 228. stavka 1. KZ/11. Zatvoreniku uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta s izdržavanja kazne zatvora, a datum otpuštanja odredit će nalogom sudac izvršenja sukladno članku 159.d. stavak 1. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) te traje do isteka neizdržanog dijela kazne zatvora na koju je zatvorenik osuđen, odnosno do 28. svibnja 2021. Boravak zatvorenika po izlasku na slobodu je K.,Temeljem članka 163. ZIKZ-a u vezi članka 62. stavka 2. točke 11. KZ/11 uvjetno otpušteni zatvorenik se tijekom uvjetnog otpusta dužan javiti Policijskoj upravi karlovačkoj, Policijskoj postaji Karlovac, a prvi puta se dužan javiti tome tijelu u roku dva dana od dana otpuštanja na uvjetni otpust, a potom dalje jednom mjesečno do isteka uvjetnog otpusta. Nadalje, temeljem članka 163. ZIKZ-a u vezi članka 62. stavka 2. točke 11. KZ/11 uvjetno otpušteni zatvorenik se dužan javiti i Probacijskom uredu Gospić, a prvi puta se dužan javiti tome tijelu u roku dva dana od dana otpuštanja na uvjetni otpust i dalje prema pojedinačnom programu postupanja koji će Probacijski ured izraditi za zatvorenika. Temeljem članka 161. stavak 2. ZIKZ-a uvjetno otpušteni zatvorenik može promijeniti mjesto prebivališta, odnosno boravišta, samo uz suglasnost suca izvršenja Županijskog suda u Karlovcu, kojem se treba javiti u roku od dva dana po uvjetnom otpustu radi nadzora i u vezi pomoći tijekom uvjetnog otpust, sukladno članku 165. ZIKZ-a. Prijedlog za uvjetni otpust podnesen po službenoj dužnosti od strane Kaznionice u Glini odbijen je kao neosnovan.

 

Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom da ,,Visoki kazneni sud Republike Hrvatske prihvati žalbu, pobijano rješenje preinači, odnosno predmet vrati na ponovno odlučivanje.''

 

U skladu s odredbom članka 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19.- dalje: ZKP/08.) i članka 44. stavka 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora („Narodne novine“ broj 128/99., 55/00., 59/00. - ispravak, 129/00., 59/01., 67/01. - ispravak, 11/02. - ispravak, 190/03. - pročišćeni tekst, 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11. - Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/11. - Kazneni zakon, 56/13., 150/13. i 98/19. - dalje: ZIKZ) spis je prije dostave izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je vratilo uz dopis broj KŽ-DO-281/2021 od 3. ožujka 2021.

 

Žalba državnog odvjetnika je bespredmetna.

 

Ispitujući pobijano rješenje po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 494. stavka 4. ZKP/08., Visoki kazneni sud Republike Hrvatske kao drugostupanjski sud, utvrdio je da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., odnosno pobijano rješenje ne može se ispitati jer u rješenju nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su navedeni su nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.

 

Naime, člankom 59. stavkom 2. KZ/11. propisano je da će sud, prilikom odlučivanja o prijedlogu (za uvjetni otpust) cijeniti ličnost osuđenika, njegov prijašnji život i osuđivanost, je li protiv njega u tijeku drugi kazneni postupak, odnos prema počinjenom kaznenom djelu i žrtvi, ponašanje tijekom izdržavanja kazne zatvora, uspješnost primjene programa izvršavanja kazne zatvora, je li došlo do promjene njegova ponašanja nakon počinjenog kaznenog djela ili se očekuje da će do tih promjena doći primjenom mjera nadzora za vrijeme uvjetnog otpusta te životne okolnosti i njegovu spremnost za uključivanje u život na slobodi.

 

O tim okolnostima, odlučnima za uvjetni otpust zatvorenika, sud treba dati jasne i cjelovite razloge jer se u suprotnome odluka ne može ispitati.

 

Nedostatak razloga o odlučnim činjenicama u pobijanom rješenju sastoji se u tome što prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja propušta vrednovati kako zasebno tako i dovodeći u vezu sve one odlučne okolnosti (pozitivne i negativne) iz članka 59. stavka 2. KZ/11 koje proizlaze iz spisa predmeta, a koje je valjalo uzeti u obzir prilikom donošenja odluke kojom se zatvorenik D. J. otpušta na uvjetni otpust.

 

Tako kao pozitivne okolnosti prvostupanjski sud bez daljnjeg obrazloženja samo šturo navodi da je zatvorenik u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora procijenjen ,,uspješan'', te da ima osiguran poslijepenalni prihvat kod majke.

 

Nadalje, stav je prvostupanjskog suda kako okolnosti da su protiv zatvorenika u tijeku dva kaznena postupka, da je stegovno kažnjavan, da je vjerojatnost kriminalnog povrata izrazito visoka te da zatvorenik nema utvrđene izvankaznioničke pogodnosti jer je procjena rizičnosti njihove zlouporabe visoka, uslijed čega je mišljenje Kaznionice u Glini negativno, kao i da je zatvorenik pravomoćno osuđivan u deset navrata, ne pružaju pouzdanu osnovu za zaključak o nepostojanju uvjeta za uvjetni otpust zatvorenika D. J.

 

Pri tome prvostupanjski sud uopće ne navodi na koji način je vrednovao kako prednje navedene pozitivne, tako i negativne okolnosti na strani zatvorenika, uslijed čega su u pobijanom rješenju izostali razlozi o odlučnim činjenicama, a oni razlozi koji su navedeni su nejasni (presumpcija nedužnosti u pogledu vođenja kaznenih postupaka) ili su u znatnoj mjeri proturječni (negativno mišljenje kaznionice, činjenica vođenja dva kaznena postupka, vjerojatnost kriminalnog povrata izrazito visoka, procjena rizičnosti zlouporabe izvankaznioničkih pogodnosti visoka ne pružaju pouzdanu osnovu za zaključak o nepostojanju uvjeta za uvjetni otpust zatvorenika).

 

Daljnja proturječnost u obrazloženju pobijanog rješenja ogleda se u tome što se navodi da imajući u vidu vrstu i narav počinjenih kaznenih djela, prvostupanjski sud smatra da je postignuta svrha kažnjavanja u odnosu na zatvorenika jer se prema njegovom ponašanju može očekivati da neće počiniti kazneno djelo. Naime, upravo iz izvješća kaznionice proizlazi da je zatvorenikovo ponašanje ocijenjeno kao kriminalizirano, s visokom vjerojatnošću kriminalnog povrata kako za kaznena djela imovinskog karaktera, tako i za kaznena djela s obilježjem nasilja.

 

Slijedom svega navedenog, trebalo je u povodu žalbe državnog odvjetnika, a po službenoj dužnosti, ukinuti pobijano rješenje i odlučiti kao pod točkom I. izreke na temelju članka 494. stavka 3. točke 3. ZKP/08., čime je žalba državnog odvjetnika postala bespredmetna.

 

U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti opisane bitne povrede, na način da će dati jasne i iscrpne razloge kako o pozitivnim tako i o negativnim okolnostima iz članka 59. stavka 2. KZ/11 na strani zatvorenika, na način da će pravilno vrednovati svu dokumentaciju koja prileži spisu, a prema potrebi i dodatno utvrditi okolnosti koje su od značaja za donošenje odluke o uvjetnom otpustu, nakon čega će donijeti novu na zakonu zasnovanu odluku, koju će u svim dijelovima valjano i obrazložiti.

 

Zagreb, 10. ožujka 2021.

 

    dr.sc. Tanja Pavelin, v.r.