- 1 -              Revd 3291/2020-2

Broj: Revd 3291/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Glušića člana vijeća i suca izvjestitelja i Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja A. B. D.D. (ranije: K. B. Z. d.d.), OIB ..., iz Z., kojeg zastupa punomoćnik N. G., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i partneri d.o.o. u Z., protiv tuženika HRVATSKI ZAVOD ZA ZDRAVSTVENO OSIGURANJE, Z., OIB ..., radi isplate odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7536/2018-2 od 29. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-769/2018 od 10. listopada 2018., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2021.

r i j e š i o   j e :

Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje kao nedopušten.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7536/2018-2 od 29. travnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-769/2018 od 10. listopada 2018.

U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije  tuženik je predložio da se taj prijedlog odbije kao neosnovan.

Prijedlog nije dopušten.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je u prvom redu ocijenio da u podnesenom prijedlogu nije određeno naznačeno pravno pitanje, budući da odgovornost za naknadu štete ovisi o postojanju svih zakonskih pretpostavki, a ne samo o tome je li "... tuženik kao ustanova postupao u skladu s obvezama koje joj određuje zakon."

Nadalje, postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju glede kojeg pobijana odluka ne odstupa od ustaljene i jedinstvene prakse višeg suda, dok odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava na koje se poziva podnositelj nemaju dovoljan stupanj komparabilnosti s ovim predmetom.

              Slijedom iznesenog, budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, valjalo je na temelju odredaba čl. 387. st. 3. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.

Zagreb, 10. ožujka 2021.