- 1 -              I Kž 738/2020-4

Broj: I Kž 738/2020-4

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Vesne Vrbetić kao predsjednice vijeća, te Ratka Šćekića i Dražena Tripala kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog T. E. zbog kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. - ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi okrivljenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zadru od 8. prosinca 2020. broj Kir-550/20-9, u sjednici održanoj 10. ožujka 2021.,

r i j e š i o   j e:

Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog T. E..

Obrazloženje

Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Zadru broj Kir-550/20-9 od 8. prosinca 2021. odbijen je kao neosnovan prijedlog okrivljenika T. E. da se iz spisa kaznenog predmeta Općinskog državnog odvjetništva u Zadru, broj Kis-DO-126/2020 izdvoje kao nezakoniti dokazi zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija (listovi 3-5 državno-odvjetničkog spisa) te potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list 6 državno-odvjetničkog spisa).

Protiv tog rješenja žalbu je podnio okrivljeni T. E. putem branitelja F. K., odvjetnika iz odvjetničkog društva K. &. V. i. p. d.o.o., zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te radi „pogrešne primjene materijalnog prava“ s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači na način da se „usvoji žalba te zapisnik o obavljenoj pretrazi i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta izdvoje kao nezakoniti dokazi.“

Sukladno članku 495. u svezi s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12.- Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. - dalje: ZKP/08.) spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

Nije u pravu žalitelj kada ističe da je prvostupanjski sud „pogrešno primijenio materijalno pravo“ navodeći kako je u pobijanom rješenju pogrešno zaključio da je pretraga doma okrivljenika T. E. zakonita jer, po mišljenju žalitelja, navedena pretraga je obavljena temeljem naredbe Općinskog suda u Z., Prekršajnog odjela, a ne temeljem naloga nadležnog suda, kako je to propisano odredbom članka 242. ZKP/08.

Međutim, iz izvršenog uvida u spis predmeta Županijskog suda u Zadru broj Kir-550/20, u prilogu kojega se nalazi i spis Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj Kis-DO-126/2020, proizlazi kako je Općinski sud u Z., Prekršajni odjel, odlučujući o zahtjevu Policijske uprave z. naredbom broj Pp Prz-17/2020 od 11. veljače 2020. temeljem odredbe članka 159. stavka 1. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18. - dalje: PZ) i članka 242. ZKP/08. naredio provođenje pretrage doma i drugih prostorija koje koristi okrivljeni T. E. i to zbog vjerojatnosti da bi se pretragom mogli pronaći tragovi prekršaja ili predmeti važni za prekršajni postupak (list 20-21 spisa predmeta Kis-DO-126/2020), nakon čega je pretraga i obavljena tog istog dana, a što je utvrđeno na temelju izvršenog uvida u Zapisnik o pretrazi stana i drugih prostorija broj 511-1704-05-14/20 od 11. veljače 2020. (list 3-5 spisa predmeta Kis-DO-126/2020). Dakle, sporna naredba je donesena od strane nadležnog suda, sukladno ovlastima koje proizlaze iz članka 159. PZ-a, a koja odredba propisuje da se i prije pokretanja prekršajnog postupka može narediti, između ostalog, i pretraga stana i drugih prostora, pri čemu također treba imati u vidu i odredbu stavka 5. tog istog članka koja propisuje da se radnje iz stavka 1. ovog članka, pa prema tome i pretraga stana i drugih prostorija, provode smisleno primjenom odredbi Zakona o kaznenom postupku koje se odnose na te radnje i njihovo poduzimanje prije započinjanja kaznenog postupka, a što je u ovom konkretnom slučaju i učinjeno pozivom na odredbu članka 242. ZKP/08. Stoga je pravilan zaključak suda prvog stupnja da sama činjenica što je nakon obavljene pretrage protiv okrivljenog T. E. pokrenuta istraga zbog postojanja osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela iz članka 190. stavka 2. KZ/11. (list 40-41 spisa predmeta Kis-DO-126/2020), a ne prekršajni postupak, ne čini izdanu naredbu za pretragu doma i drugih prostorija nezakonitom, a samim time nije nezakonita niti obavljena pretraga, jer činjenica radi li se u konkretnom slučaju o prekršaju ili o kaznenom djelu ocjenjuje se od strane ovlaštenog državnog odvjetnika nakon prikupljanja svih relevantnih dokaza i podataka, a koji su kao takvi pribavljeni i proistekli upravo iz obavljene dokazne radnje pretrage.

Isto tako, a suprotno žalbenim prigovorima, također je neosnovan prijedlog okrivljenog T. E. za izdvajanjem zapisnika o pretrazi doma i drugih prostorija, gdje se žalbom neosnovano sugerira kako je naredba za pretragu okrivljeniku (tada osumnjičeniku) uručena nakon što je pretraga već obavljena, a ne prije, te da pretraga nije provedena u nazočnosti dvojice svjedoka.

Iako žalitelj navodi da je pisana naredba okrivljeniku uručena nakon što je pretraga već obavljena od strane policijskih službenika, a što je protivno zakonu, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je takav prigovor neosnovan. Pri tome treba napomenuti da je sud prvog stupnja u odnosu na ovu okolnost pravilno i bez bilo kakve dvojbe utvrdio da je naredba o pretrazi doma i drugih prostorija uručena okrivljeniku 11. veljače 2020. u 9,45 sati. Naime, iako se u fax potvrdi navode dva različita vremenska razdoblja „9:14:04“ i „10:46“ žalitelj zanemaruje činjenicu da je na toj istoj naredbi u gornjem desnom uglu rukom napisano: „uručeno 11. 02. 2020 u 9, 45 h“, ispod kojeg rukopisa se nalazi nečitki potpis, međutim kada se navedeni podatak dovede u vezu s iskazom policijskog službenika G. B., koji je obavljao navedenu pretragu (list 9 spisa predmeta Kir-550/20), a koji je decidirano izjavio da je sadržaj teksta na desnoj strani naredbe on osobno napisao rukom te kada se im u vidu i sadržaj samog zapisnika o pretrazi stana i drugih prostorija iz kojeg proizlazi da okrivljenik nije imao primjedbi na obavljenu radnju pretrage i sadržaj zapisnika, gdje je također konstatirano kako mu je naredba osobno uručena u 9,45 sati (stranica 2. zapisnika), a da je sama pretraga započeta u 9,50 sati (stranica 3. zapisnika), tada je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda da je pisana naredba o pretrazi stana i drugih prostorija doista uručena okrivljeniku prije same pretrage, a ne nakon obavljen pretrage, kako to neosnovano tvrdi žalitelj.

Također je neosnovana tvrdnja žalitelja da svjedoci pretrage nisu nazočili samoj pretrazi pa da je i zbog navedenog nedostatka obavljena pretraga nezakonita.

Naime, iz zapisnika o pretrazi stana i drugih prostorija proizlazi da su pretrazi, kao punoljetni građani, prisustvovali D. M. i R. D., a nakon pretrage koja je završena u 10,20 sati u zapisniku je konstatirano kako niti svjedoci pretrage, a niti okrivljeni T. E. nisu imali primjedbi na rad policije i obavljenu pretragu. Kada se uz navedenu činjenicu ima u vidu i iskaz policijskog službenika G. B. od 11. studenog 2020., a koji je iskazujući u odnosu na ove okolnosti u cijelosti potvrdio ovakve konstatacije iz zapisnika o pretrazi, navodeći na decidiran, jasan i nedvosmislen način kako je cjelokupna pretraga provedena u nazočnosti dvojce svjedoka, da osumnjičenik i svjedoci pretrage nisu imali nikakvih primjedbi te su bez primjedbi potpisali zapisnik o pretrazi, tada je, barem za sada, pravilan zaključak suda prvog stupnja da su svjedoci pretrage od početka pa do kraja pretrage nazočili radnjama koje su, u okviru ove dokazne radnje, poduzimali policijski službenici te niti u jednom trenutku pretraga nije obavljana bez nazočnosti svjedoka pretrage.

I na koncu nije u pravu žalitelj kada ističe da „nalog“ za pretragu nije bio u dovoljnoj mjeri obrazložen, s obzirom da se istim zadiralo u njegova temeljna ljudska prava zajamčena Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda. Protivno ovakvim žalbenim navodima okrivljenika, po ocjeni suda drugog stupnja, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio i zaključio da naredba (a ne nalog) o pretrazi doma i drugih prostorija sadrži sve potrebne elemente da bi se po njoj moglo postupiti te da obrazloženje navedene naredbe u dostatnoj mjeri sadržava razloge iz kojih proizlazi zbog čega je navedena pretraga i određena odnosno naređena. Naime, izvršenim uvidom u naredbu broj Pp Prz-17/2020 od 11. veljače 2020. (list 20-21 spisa predmeta Kis-Do-126/2020) odnosno obrazloženje navedene naredbe proizlazi da je pretraga naređena na temelju obrazloženog zahtjeva Policijske uprave z., Službe kriminalističke policije zbog vjerojatnosti da bi se pretragom mogli pronaći predmeti koji proizlaze iz počinjenog prekršaja iz članka 3. stavka 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“ broj 107/01., 89/02., 163/03., 141/04., 40/07. i 149/09.), dakle zbog postojanja osnova sumnje da osoba čiji se prostor pretražuje posjeduje tvari koje predstavljaju opojnu drogu, a što, i po ocjeni ovog suda, predstavlja relevantne i opravdane razloge za donošenje ove naredbe te u konkretnom slučaju predstavlja dostatno obrazloženje razloga zbog kojih je naredba i izdana.

Slijedom svega navedenog, kako žalbom okrivljenika nije dovedena u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, te nakon što je pobijano rješenje ispitano sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 10. ožujka 2021.

Predsjednica vijeća: