Poslovni broj Gž-1792/2019-4

 

 

 

                                                                                            

 

 

 

 

R E P U B L I K A    H R V A T S K A

 

R J E Š E N J E

 

 

              Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivanke Maričić-Orešković predsjednice vijeća, Branke Ježek Mjedenjak članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz P., OIB: ..., zastupan po punomoćniku B. M., odvjetniku u Z., protiv tuženika 1. A. Č. pok. I., odsutan i nepoznata boravišta, zastupan po privremenom zastupniku A. B., odvjetniku u B. na M., 2. M. Č. ud. V., OIB: ..., 3. M. C. pok. V., OIB: ..., 4. K. G. pok. V., OIB:..., tuženice od 2. do 4. iz P., . za sebe i kao slijednice V. Č. pok. M. i M. Č. pok. J., 5. Z. Č. V. iz P., . 6. B. Č. pok. A. iz R., . 7. V. Č. pok. M. iz P. i 8. M. M. pok. M. iz P.,radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na moru, poslovni broj P-1662/2013 od 12. veljače 2019., u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2021.

 

 

r i j e š i o   j e

 

              Uvažava se žalba tužitelja te se ukida presuda Općinskog suda u Zadru, Stalna služba u Biogradu na moru, poslovni broj P-1662/2013 od 12. veljače 2019. i predmet se vraća istom sudu na ponovno suđenje.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev koji glasi:

 

“Utvrđuje se da je tužitelj M. B. iz P., OIB: .., darovanjem od oca S. B. stekao pravo vlasništva čest. zem. 2566/2 k.o. P. za jednu polovinu (1/2) dijela, slijedom čega je ovlašten, temeljem ove presude, u zemljišnoj knjizi ishoditi upis prava vlasništva iste za 1/2 dijela, uz istodobni upis brisanja postojećih upisa sa imena tuženika, sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.''

Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba u ovoj pravnoj stvari u odnosu na tuženika pod 6. B. Č..

 

Protiv presude žalbu podnosi tužitelj pozivajući se na žalbeni razlog pogrešne primijene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13. i 89/14. - dalje ZPP).

 

U žalbi ukazuje na činjenicu da je u ovome predmetu već donesena pravomoćna i ovršna djelomična presuda zbog ogluhe i djelomična presuda zbog izostanka poslovni broj    P-1662/2013 od 28. svibnja 2015. kojom je prihvaćen tužbeni zahtjevu u pogledu 45 tuženika, iz razloga što se nitko od tuženika nije upustio u raspravljanje, nije osporio tužbeni zahtjev niti je podnio žalbu protiv citirane presude, a takvo držanje da su imali i tuženici u odnosu na koje je sud odlučio pobijanom presudom. Smatra da je sud neosnovano odbio tužbeni zahtjev te ističe da tužitelj nema valjanu ispravu za uknjižbu prava vlasništva u zemljišnim knjigama odnosno pravni posao i stoga da je pokrenuo ovaj postupak a priloženim Ugovorom o darovanju samo da dokazuje kvalificiranost svoga pojeda s obzirom da je tužbom tvrdio kako je pravo vlasništva stekao i dosjelošću.      

 

Predlaže presudu preinačiti i tužbeni zahtjev u cijelosti prihvatiti.

 

Na žalbu nije odgovoreno.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je stekao pravo vlasništva čest. zem. 2566/2 k.o. P. za jednu polovinu (1/2) dijela te zahtjev za uknjižbu tog prava u zemljišnim knjigama.

 

Tijekom postupka donesena je djelomična presuda zbog ogluhe i djelomična presuda zbog izostanka poslovni broj P-1662/2013 od 28. svibnja 2015. kojom je udovoljeno tužbenom zahtjevu u odnosu na 45 drugih tuženika (upisanih suvlasnika ili njihovih pravnih slijednika), koja je postala pravomoćna i ovršna.

 

Predmetnom odlukom poslovni broj P-1662/2013 od 12. veljače 2019. odlučeno je u odnosu na preostalih osam tuženika na način da je nepobijanim prvostupanjskim rješenjem odbačena tužba u odnosu na tuženika 6. B. Č. pozivom na članak 83. stavak 5. ZPP-a budući da je utvrđeno kako je ovaj tuženik preminuo 1995., dakle prije podnošenja tužbe u ovome predmetu, radi čega sud prvog stupnja utvrđuje da se radi o neotklonjivom nedostatku.

 

                            U odnosu na preostale tuženike iz uvoda pobijane presude, tužbeni zahtjev je odbijen s obrazloženjem da je tužitelj tužbenim zahtjevom zatražio utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini pozivajući se u petitu na darovanje od oca, što da je u suprotnosti s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje prava vlasništva.                                                                                                                  

 

              Stajalište je suda prvog stupnja da kod derivativnog stjecanja prava vlasništva, kakvo je stjecanje na temelju pravnog posla, pravni posao predstavlja samo titulus, tj. valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva pri čemu je modus uknjižba tog prava u zemljišne knjige sukladno odredbi članka 119. u svezi s člankom 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14. i 81/15. - pročišćeni tekst). Osim toga, primjenom pravila o teretu dokazivanja, prvostupanjski sud nalazi da tužitelj nije dokazao materijalnom dokumentacijom ili svjedocima na koji način je njegov otac stekao predmetnu nekretninu s obzirom činjenicu da se na nekretnini čest. 4164/1 k.o. P. prema novoj izmjeri (dio koje je predmetna nekretnina) nalaze dva stambena objekta te s obzirom na pravni slijed i upisane zemljišnoknjižne suvlasnike, među kojima nisu K. i J. B. s kojima je prednik tužitelja vodio spor, pri čemu da je ostalo nepoznato tko se vodi kao posjednik predmetne nekretnine u evidenciji katastra.

 

              Za sada nije moguće ispitati pravilnost i zakonitost pobijane presude i stajalište suda prvog stupnja o neosnovanosti tužbenog zahtjeva u odnosu na preostale tuženike.

 

              U pravu je sud prvog stupnja kada utvrđuje da je tužitelj u izreci tužbenog zahtjeva zatražio da se utvrdi kako je pravo vlasništva u 1/2 dijela predmetne nekretnine stekao „darovanjem od oca S. B.“. U činjeničnim navodima tužbe ističe da je Ugovor o darovanju, kojeg dostavlja uz tužbu, zaključen i ovjeren 1986.

 

              Dalje, pravilno prvostupanjski sud zaključuje da se pravo vlasništva na temelju pravnog posla stječe upisom-uknjižbom u zemljišnu knjigu sukladno odredbi članka 20. i 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj: 53/91.- dalje ZOVO) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o darovanju, odnosno sukladno članku 119. i 120. ZV-a koji zakon je na snazi po prestanku važenja ZOVO-a pa do danas u vrijeme presuđenja. U tom slučaju pravni posao je pravna osnova (titulus) stjecanja a uknjižba u javnu knjigu način stjecanja (modus), kako to pravilno zaključuje sud prvog stupnja.

 

              Stoga, u situaciji kada tužitelj tvrdi da je pravo vlasništva stečeno na temelju pravnog posla, tada isti ne bi bio ovlašten postavljati tužbeni zahtjev na utvrđenje da je pravo vlasništva stečeno na temelju pravnog posla nego bi eventualno imao pravo na postavljenje obveznopravnog zahtjeva na izdavanje tabularne isprave u parnici za ispunjenje ugovora protiv druge ugovorne strane.

 

              Međutim, sud prvog stupnja je izgubio iz vida da je tužitelj u činjeničnim navodima tužbe izričito tvrdio da je pravo vlasništva stekao i dosjelošću, jer da je uračunavajući posjed njegovih pravnih prednika u posjedu nekretnine preko 40 godina.

 

Prema stajalištu ovoga suda pravna osnova za stjecanje prava vlasništva (nepotrebno) navedena u izreci presude ne isključuje odlučivanje o zahtjevu radi utvrđenja prava vlasništva po drugoj osnovi ako je ona činjenično istaknuta budući da je takvim činjeničnim navodima sud vezan.

 

Prvostupanjski sud o navedenim osnovu sjecanja prava vlasništva - na temelju  dosjelosti, nije iznio obrazloženje niti je dao ikakve razloge vezano za utvrđenje o ne/ispunjenosti pretpostavki za sjecanje prava vlasništva na temelju ovog instituta. Stoga ovaj sud ne može ispitati pravilnost i zakonitost pobijane presude čime je počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

 

Stoga će u ponovljenom postupku sud prvog stupnja otkloniti bitnu povredu postupka i utvrditi relevantne činjenice na koje mu je ukazano ovom odlukom i to isključivo u okviru dokaznih prijedloga stranaka vodeći računa da je na tužitelju teret dokaza pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću vezano za činjenice kvalitete i trajanja posjeda te sposobnost stjecatelja, pri čemu će sud cijeniti i držanje tuženika u odnosu na koje je preostalo za odlučiti u ovome postupku, pa će donijeti novu, zakonitu odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

 

Iz navedenih razloga valjalo je uvažiti žalbu tužitelja te pozivom na članak 369. stavak 1. ZPP-a ukinuti pobijanu presudu.

 

              Prvostupanjsko rješenje, kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.

 

             

U Rijeci 10. ožujka 2021.

 

 

                Predsjednica vijeća

                                                                                                                  Ivanka Maričić-Orešković