Poslovni broj: 31 Gž-662/2021-2

 

REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 31 Gž-662/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vande Senta kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. L. iz V., …, OIB ,,,, zastupanog po punomoćniku I. K., odvjetniku iz O., protiv I.tuženice L. L. iz Ž., ,,,, OIB … i II.tuženika J. L. iz Ž., …, OIB …, oboje zastupani po punomoćniku H. G., odvjetniku iz O., radi trpljenja upisa u zemljišne knjige, odlučujući o žalbi I. i II.tuženika protiv dijela presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj P-550/2018-23 od 29. ožujka 2019. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 10. ožujka 2021. godine

 

p r e s u d i o   j e

 

I              Preinačuje se presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-550/2018-23 od 29. ožujka 2019. godine u točki I i II izreke te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev I. i II.tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 6.875,00 kn i sudi:

 

Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

 

" II – tuženik J. L. iz Ž., .., OIB …, dužan je radi ispunjenja pravnog interesa tužitelja M. L. iz V., …, OIB …, trpjeti da se I-tužena L. L. iz Ž., …, OIB …, uknjiži kao suvlasnica u ½ suvlasničkog dijela nekretnine koji je utvrđen pravomoćnom i  ovršnom presudom Općinskog suda u Belom Manastiru, broj P-388/2015, od 27. studenog 2015. godine, koja je djelomično potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku, broj Gž-132/2016, od 26. travnja 2018. godine, a koja je upisana u zk.ul. 525, k.o. Beli Manastir i to kčbr. 877, u naravi kuća broj 35, ulica Trg Slobode, površine 122 m2, sve u roku od 15 dana, kao i da mu tuženi solidarno naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 6.875,00 kn u roku od 15 dana."

 

Nalaže se tužitelju da I. i II.tuženima naknadi parnični trošak u iznosu od 6.875,00 kn u roku od 15 dana.

 

II              Nalaže se tužitelju da I. i II.tuženima naknadi trošak postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 1.375,00 kn u roku od 15 dana.

 

III              Odbijaju se I. i II.tuženi sa zahtjevom za daljnjom naknadom troška postupka u povodu pravnog lijeka.

 

Obrazloženje

 

              Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

 

I/              II – tuženik J. L. iz Ž., …, OIB …, dužan je radi ispunjenja pravnog interesa tužitelja M. L. iz V., …, OIB …, trpjeti da se I-tužena L. L. iz Ž., …, OIB …, uknjiži kao suvlasnica u ½ suvlasničkog dijela nekretnine koji je utvrđen pravomoćnom i  ovršnom presudom Općinskog suda u Belom Manastiru, broj P-388/2015, od 27. studenog 2015. godine, koja je djelomično potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku, broj Gž-132/2016, od 26. travnja 2018. godine, a koja je upisana u zk.ul. 525, k.o. B. M. i to kčbr. 877, u naravi kuća broj …, ulica …., površine 122 m2, sve u roku od 15 dana.     

 

II/               Tuženici su dužni tužitelju solidarno naknaditi prouzročene parnične troškove u iznosu od 6.875,00 kuna, sve u roku od 15 dana.

 

III/              U preostalom dijelu zahtjeva za naknadom troška, tužitelj se odbija."

 

Protiv ove presude u dijelu pod točkom I i II izreke žali se I. i II.tuženi (dalje tuženi) iz žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se u pobijanom dijelu prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima dakle, da se tužba odbaci kao nedopuštena odnosno tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan uz plaćanje troška postupka u povodu pravnog lijeka.

 

U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost navoda žalbe i predlaže da se odbije kao neosnovana.

 

              Žalba je osnovana.

 

              Sud prvog stupnja u bitnome navodi da je tužitelj protiv I-tužene temeljem pravomoćne presude Općinskog suda u Županji broj P-291/00, od 7. lipnja 2002. godine, pokrenuo ovršni postupak pred Općinskim sudom u Županji u predmetu broj Ovr-1880/02, kao ovrhovoditelj protiv I-tužene kao ovršenice, radi naplate iznosa od 342.630,57 kuna, sa pripadajućim kamatama i radi naplate troškova parničnog postupka, a koja tražbina je utvrđena navedenom pravomoćnom presudom, a ovrha je ostala bezuspješna jer ovršenica prema prokaznoj izjavi tada nije imala nikakve pokretne ili nepokretne imovine, slijedom čega je tužitelj pred Općinskim sudom u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, protiv I i II-tuženih pokrenuo postupak pod brojem P-388/2015, radi utvrđenja da su nekretnine upisane u zk.ul. 525, k.o. B. M., kčbr. 877, u naravi kuća broj 35, ulica …, površine 122 m2, zajednička bračna stečevina I i II-tuženih, svakog u ½ dijela, što su tuženici dužni priznati, a II-tuženik na ime priznate bračne stečevine za korist I-tuženice u ½ dijela dužan je trpjeti prodaju tog suvlasničkog dijela, radi namirenja tražbine tužitelja utvrđene pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Županji broj P-291/00, od 7. lipnja 2002. godine, u iznosu od 342.630,57 kuna, zajedno s pripadajućom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kao i naknaditi tužitelju prouzročene parnične troškove u iznosu od 52.440,10 kuna, u roku od 15 dana, a koja presuda je djelomično potvrđena presudom Županijskog suda u Osijeku broj Gž-132/2016-8, od 26. travnja 2018. godine, u dijelu u kojem je utvrđeno da su nekretnine upisane u zk.ul. 525, k.o. B. M., kčbr. 877, u naravi kuća broj 35, ulica …, površine 122 m2, zajednička bračna stečevina I i II-tuženih, svakog u ½ dijela, što su tuženici dužni priznati, dok je preinačena u dijelu u kojem je utvrđeno da su nekretnine iz t. I/izreke I-stupanjske presude utvrđene zajedničkima, te u dijelu u kojem je II-tuženik na ime priznate bračne stečevine za korist I-tužene u ½ dijela dužan trpjeti prodaju tog suvlasničkog dijela radi namirenja tražbine tužitelja, utvrđenom pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Županji broj P-291/00, od 7. lipnja 2002. godine, u iznosu od 342.630,57 kuna s pripadajućim kamatama na pojedinačno utvrđene novčane iznose tom presudom, tekućom od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa pa do isplate, te je preinačena odluka o trošku tako da se nalaže II-tuženiku isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 9.836,87 kuna u roku od 15 dana.

 

Sud smatra da tužitelj ima pravni interes za podnošenje ove tužbe na trpljenje radi ostvarenja već utvrđene tražbine pravomoćnom presudom Općinskog suda u Županji broj P-291/00, od 7. lipnja 2002. godine, budući deklaratorni dio tužbenog zahtjeva u predmetu broj P-388/2015, nije podoban za uknjižbu, pa je tužitelj dokazao da ima pravni interes ishoditi uknjižbu kako to zahtjeva tužbenim zahtjevom dok u odnosu na prigovor zastare po tuženicima sud smatra da isti nije smetanja za odlučivanje u ovom parničnom postupku.

 

              Prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na I-tuženu sud smatra neosnovanim, budući je upravo I-tužena pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, pod brojem P-388/2015, utvrđena suvlasnicom u ½ dijela, na nekretninama u k.o. B. M., zk.ul. 525, kčbr. 877, u naravi kuća broj 35, ulica …, površine 122 m2, a bračni ugovor koji je zabilježen u zemljišnim knjigama u odnosu na predmetnu nekretninu pod brojem Z-15258/2018, po kojem se nije promijenilo sadašnje vlasničko pravno stanje na istima, sud navedeni prigovor smatra neosnovanim budući je isti sklopljen između I i II-tuženika i ovjeren po javnom bilježniku dana 11. srpnja 2018. godine, a tužitelj je ovaj spor zabilježio dana 29. svibnja 2018. godine, pod brojem Z-11862/2018, a zabilježba spora ima učinak da pravomoćna presuda donesena povodom tužbe u predmetu broj P-550/2018, djeluje i protiv onih osoba koje su stekle nužna prava pošto je prijedlog za zabilježbu spora stigao zemljišno-knjižnom sudu.

 

U bitnome, prvostupanjski postupak se svodi na to da tužitelj ima pravomoćnu presudu kojom je I.tuženoj naloženo plaćanje njegove tražbine te da usprkos tome, a obzirom na činjenicu da je II.tuženik upisan u zemljišnim knjigama samo kao samovlasnik nekretnine, te usprkos činjenici da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Belom Manastiru poslovni broj P-388/15-12 od 27. studenog 2015. godine utvrđeno da je ta nekretnina zajednička bračna stečevina I. i II.tuženika i to svakog u ½ suvlasničkog dijela, da tužitelj ne može provesti ovrhu radi naplate svoje tražbine na suvlasničkom dijelu nekretnine I.tužene.

 

Međutim, u takvoj pravnoj situaciji tužitelj je izabrao pogrešni put svoje pravne zaštite.

 

Naime, I.tužena je pravo (su)vlasništva stekla na temelju zakona samim time što su se ispunile sve zakonom predviđene pretpostavke za stjecanje i u trenutku kada su se one ispunile. To znači da se za stjecanje prava vlasništva nekretnine na temelju zakona ne traži upis u zemljišne knjige te je vlasništvo stečeno bez upisa i stjecatelj je ovlašten ishoditi upis tako stečenog prava vlasništva.

              Razumljivo je da nakon pravomoćne presude Općinskog suda u Belom Manastiru poslovni broj P-388/15-12 od 27. studenog 2015. godine I.tužena nije ishodila upis svoga suvlasništva na predmetnoj nekretnini iz razloga da tužitelj ne bi na njezinom suvlasničkom dijelu namirio kroz ovršni postupak svoju tražbinu.

 

Međutim, u konkretnoj situaciji kao što je ova, valja ukazati na odredbu čl. 82. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine broj  112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 – dalje: OZ) po kojima, ako je pravo na nekretnini upisano u zemljišnoj knjizi na drugu osobu, a ne na ovršenika, prijedlogu za ovrhu na nekretnini se može udovoljiti samo ako ovrhovoditelj podnese ispravu koja je podobna za upis ovršenikovog prava. Takvu ispravu, a kao što je ovaj sud prethodno naveo, tužitelj ima, a to je navedena pravomoćna presuda Općinskog suda u Belom Manastiru poslovni broj P-388/15 od 27. studenog 2015. godine, a sukladno st. 3. tog članka, tada će ovršni sud po službenoj dužnosti naložiti u zemljišnoj knjizi upis prava vlasništva ovršenika, a ne, kao što ovdje tužitelj traži, da je II.tuženik dužan trpjeti da I.tužena se uknjiži kao suvlasnica u ½ suvlasničkog dijela na nekretnini.

 

Obzirom da se promijenio uspjeh stranaka u parnici, to je temeljem čl. 154. st. 1. ZPP i odredbi Tarife Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa) valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu i u odluci o parničnom trošku te, a sukladno priležećem troškovniku tuženika priznati im  za zastupanje po punomoćniku odvjetniku za sastav odgovora na tužbu i jednog podneska, te pristup na tri ročišta po 1.000,00 kn za svaku radnju te za pristup na ročište za objavu odluke 500,00 kn što ukupno čini 5.500,00 kn, a kad se tome doda PDV od 1.375,00 kn, to onda čini dosuđeni iznos od 6.875,00 kn.

 

Sud nije priznao tuženima zatraženi trošak sudskih pristojbi odgovora na tužbu jer sukladno čl. 4. toč. 2. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18 – dalje: ZSP), ta pristojba se plaća po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, pa kako su tuženi uspjeli u cijelosti u parnici to nisu niti obvezni platiti tu pristojbu, kao što nisu ni dužni platiti zatraženu sudsku pristojbu na presudu obzirom da ta obveza tereti tužitelja a ne njih.

 

Zbog navedenog, a temeljem čl. 373. toč. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci (točka I).

 

Odluka o trošku postupka u povodu pravnog lijeka temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP i Tbr. 10. toč. 1. Tarife pri čemu sud nije priznao zatraženi trošak sudskih pristojbi na žalbu od 1.000,00 kn obzirom da sukladno čl. 4. toč. 1. ZSP ta pristojbena obveza je dospjela u trenutku podnošenja žalbe a iz stanja spisa nije razvidno da je i plaćena (točka II i III).

 

U Zagrebu, 10. ožujka 2021. godine

 

 

Predsjednica vijeća:

                            Vanda Senta