1

                            Broj: Ppž-2021/2021             

                                                 

                        

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R  J  E  Š  E  N  J  E

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković kao predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. J. M., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17 i 126/19), odlučujući o žalbi okr. J. M., podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Dugoj Resi od 14. siječnja 2021., broj: 27. Pp J-587/2020, u sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2021.,

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

I. U povodu žalbe okr. J. M., a po službenoj dužnosti, ukida se pobijana prvostupanjska presuda te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

II. Uslijed odluke pod I. žalba okr. J. M. je bespredmetna.

 

 

Obrazloženje

 

 

1.              Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Dugoj Resi od 14. siječnja 2021., broj: 27. Pp J-587/2020, okr. J. M. je proglašen krivim da bi, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 12.000,00 kuna, u koju se uračunava vrijeme oduzimanja slobode, prema Izvješću o uhićenju Policijske postaje Duga Resa od 19. rujna 2020., broj: 511-05-08-72-38/1044-2020, kao 600,00 kuna, pa je okrivljeniku preostalo za platiti novčanu kaznu u iznosu od 11.400,00 kuna, koju je dužan platiti u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne.

 

2.              Istom presudom, okr. J. M., na temelju čl. 50. st. 2. Prekršajnog zakona i čl. 15. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, izrečena je zaštitna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od 6 mjeseci.

 

3.              U odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da je okrivljenik obvezan naknaditi iste u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

 

4.              Protiv te presude, okr. J. M. osobno je podnio žalbu ne naznačujući žalbene osnove dok iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog izrečene prekršajnopravne sankcije, s prijedlogom da se žalba prihvati.      

 

5.              Žalba je bespredmetna.             

 

6.              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, a po službenoj dužnosti ispitao je jesu li počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 6., 7., 9. i 10. ovoga Zakona, jesu li presudom na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i je li u postupku nastupila zastara prekršajnog progona. 

 

7.              Tako je ovaj sud, ispitivanjem po službenoj dužnosti utvrdio da je prvostupanjski sud, počinio bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 10. Prekršajnog zakona.

 

8.              Naime, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti ovaj sud je utvrdio da se pobijana prvostupanjska presuda, između ostalog, temelji i na nezakonitom dokazu iz čl. 90. Prekršajnog zakona, konkretno, na iskazu svjedokinje mlt. T.M. koja, nije ispitana sukladno odredbama čl. 173. Prekršajnog zakona u vezi čl. 292. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. dalje ZKP/08) odnosno sukladno odredbama čl. 115. st. 2. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19.) o ispitivanju svjedoka.

 

9.              Potrebno je istaknuti da je odredbom čl. 82. st. 3. Prekršajnog zakona propisana supsidijarna primjena odredaba Zakona o sudovima za mladež, u pitanjima koja nisu sadržana u odredbama Prekršajnog zakona.

 

10.              Odredbom čl. 115. st. 2. Zakona o sudovima za mladež, propisano je:

„(2) Ako se kao svjedok ispituje dijete oštećeno kaznenim djelom iz članka 113. ovog Zakona, koje u vrijeme ispitivanja nije navršilo šesnaest godina, tako će se ispitivanje uvijek provesti prema odredbama Zakona o kaznenom postupku o ispitivanju djeteta kao svjedoka (članak 292. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku). Ispitivanju može prisustvovati osoba u koju dijete ima povjerenja.“

 

11.              Odredbom čl. 292. st. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 dalje ZKP/08), propisano je:

„(1) Ako drukčije nije propisano posebnim zakonom, ispitivanje djeteta koje

nije navršilo četrnaest godina kao svjedoka provodi sudac istrage. Ispitivanje će se provesti bez prisutnosti suca i stranka u prostoriji gdje se dijete nalazi putem audio-video uređaja kojim rukuje stručni pomoćnik. Ispitivanje se provodi uz pomoć psihologa, pedagoga ili druge stručne osobe, a osim kad to nije protivno interesima postupka ili djeteta, ispitivanju prisustvuje roditelj ili skrbnik. Stranke mogu postavljati pitanja djetetu-svjedoku prema odobrenju suca istrage putem stručne osobe. Ispitivanje će se snimiti uređajem za audio-video snimanje, a snimka će se zapečatiti i priključiti zapisniku. Dijete se može samo iznimno ponovno ispitati, i to na isti način.“

 

12.              Iz citiranih zakonskih odredbi, jasna je tendencija zakonodavca da se ispitivanje te posebno osjetljive skupine svjedoka uredi na način da se prvenstveno spriječi njihova viktimizacija, ali i da se omogući što kvalitetniji iskaz takvih svjedoka. U prekršajima obiteljskog nasilja gdje su djeca izravne žrtve, jer je nasilje bilo počinjeno na njihovu štetu, ili su kolateralne žrtve, jer su prisustvovala nasilju počinjenom između članova obitelji, izuzetno je važno prilikom njihovog ispitivanja poštedjeti ih ponovnog proživljavanja scena nasilja, a istovremeno, kroz način ispitivanja osigurati što objektivniji iskaz obzirom da su djeca, odnosno, maloljetnici upravo zbog svoje dobi i prirodne povezanosti sa osobama o kojima trebaju svjedočiti, a te osobe su u takvim prekršajima nerijetko upravo njihovi roditelji ili jedno od njih, podložni tome da iskazuju onako kako se od njih očekuje, a ne onako kako bi trebali-govorenjem istine.

 

13.              Obzirom da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud svoju odluku o prekršajnoj odgovornosti okrivljenika utemeljio upravo na iskazu svjedokinje mlt. T. M. ispitane na Zapisnik o ispitivanju svjedoka Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Duga Resa od 19. rujna 2020., a koji iskaz je nezakonit, obzirom da ispitivanje iste nije provedeno sukladno odredbama čl. 292. Zakona o kaznenom postupku.

 

14.              Prema tome, na opisani način je ostvarena bitna povredu odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 1. toč. 10. Prekršajnog zakona.

 

15.              Međutim, bez obzira što je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti zbog naprijed opisane bitne povrede odredaba prekršajnog postupka, a zbog čega presuda nije podobna za meritorno ispitivanje u pogledu pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjskom sudu se ukazuje na pogrešku koju je počinio time što je svjedokinji M. M. i svjedoku M. M. dao pravo na mogućnost korištenja blagodati nesvjedočenja.

 

16.              Naime, u konkretnom slučaju okrivljeniku J. M. se stavlja na teret da je počinio prekršaj iz čl. 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, odnosno da je počinio nasilje u obitelji u nazočnosti mlt. T. M. rođ. 2004., pa s obzirom na tu činjenicu svjedokinja M. M. i svjedok M. M. ne mogu koristiti pravo na uskratu iskaza odnosno nisu ni smjeli biti upozoreni na mogućnost korištenja blagodati nesvjedočenja jer se radi o kaznenom djelu kaznenopravne zaštite djece u širem smislu (čl. 285. st. 6. Zakona o kaznenom postupku), o čemu će prvostupanjski sud voditi računa prilikom ponovnog suđenja.

 

17.              Iz navedenih razloga, trebalo je ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

 

18.              U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će na odgovarajući način otkloniti istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, iznova će provesti do sada izvedene zakonite dokaze kao i možebitne dokaze za koje se ukaže potreba nužnosti izvođenja te će na temelju provedenih dokaza donijeti novu, na zakonu osnovanu, odluku, u kojoj će navesti jasne razloge o svim pravno relevantnim činjenicama.

 

19.              Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

 

       U Zagrebu 10. ožujka 2021.

 

 

 

              Rješenje se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.