- 1 -              Revd 2960/2020-2

Broj: Revd 2960/2020-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. d.d., Republika Slovenija, OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik F. M., odvjetnik u R., protiv tuženika P. d.d. družba za … i druge poslovne storitve – u stečaju, Republika Slovenija,  OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica G. M., odvjetnica u R., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5721/2018-2 od 8. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci, broj P-1381/2013-73 od 20. srpnja 2018., u sjednici održanoj 10. ožujka 2021.,

r i j e š i o   j e:

Odbacuje se prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije kao nedopušten.

Obrazloženje

Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-5721/2018-2 od 8. svibnja 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci, broj P-1381/2013-73 od 20. srpnja 2018.

Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

Prijedlog za dopuštenje revizije je nedopušten.

Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pitanje naznačeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer se njime ne polazi od činjeničnih utvrđenja i zaključaka zbog kojih je donesena pobijana presuda. Naime, nižestupanjski sudovi su o neosnovanosti tužiteljevog zahtjeva zaključili na temelju shvaćanja da se ne može tražiti utvrđenje suvlasništva samo na zgradi recepcije, odnosno da se istovremeno ne može tražiti utvrđenje suvlasništva nepodijeljene nekretnine i vlasništva točno određenog dijela iste nekretnine, a ne kako to smatra tužitelj jer nije moguće dosjelošću steći pravo vlasništva idealnog dijela nepodijeljene nekretnine.

Budući da u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju revizijskog suda u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije, ovaj sud je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP i čl. 392. st. 1. ZPP riješio kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 10. ožujka 2021.