1              Poslovni broj: Gž-591/2019-2

 

 

 

 

 

 

 

Poslovni broj: Gž-591/2019-2

 

 

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i suca izvjestitelja te Verice Franić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja B. J. pok. I., OIB: … iz M., zastupanog po punomoćniku Z. S. odvjetniku u T., protiv tuženice Republike Hrvatske zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, Građansko-upravni odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj: 55 P- 11598/2015-10 od 13. listopada 2016., koja je ispravljena rješenjem istog suda, poslovni broj: 55 P - 11598/2015-15 od 11. siječnja 2019., na sjednici vijeća održanoj 10. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o  j e

 

Odbija se žalba tuženice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj: 55 P-11598/2015-10 od 13. listopada 2016., koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj: 55 P-11598/2015 -15 od 11. siječnja 2019.

 

 

Obrazloženje

 

Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka donio presudu slijedećeg sadržaja:

 

„I. Utvrđuje se da je tužitelj J. B. pok. I. (OIB: …) vlasnik nekretnine označene kao čest. zem. 9833 sve Z.U. 561 k.o. M. ta cijelo, pa se nalaže brisanje prava vlasništva sa čest. zem. 9833 Z.U. 561 k.o. M. sa imena CK Državnog imanja za cijelo, uz istodobnu uknjižbu prava vlasništva na čest. zem. 9833 Z.U. 561 k.o. M. na ime tužitelja J. B. pok. I. (OIB: …) za cijelo.

 

II. Utvrđuje se da je tužitelj J. B. pok. I. (OIB: …) vlasnik realnog materijalno odijeljenog dijela čest. zem. 9839 k.o. M. u površini od 160 m2 i to upravo onog dijela koji je u geodetskom vještvu –dopuni izrađenog od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. B. geodeta, u S., 23.03.2015.g., označen kao nekretnina A-omeđena točkama A,B,C,R,A i označena zelenom bojom za cijelo, izrađenog u predmetu Općinskog suda u Splitu, Stalna službe u Trogiru pod posl. broj P- 11598/2015 (ranije predmet Općinskog suda u Splitu, Stalna službe u Trogiru pod posl. broj P-6254/2015, te predmet Općinskog suda u Trogiru P-649/2011), a koje vještvo je sastavni dio ove presude, vlasnik realnog materijalno odijeljenog dijela čest. zem. 8938 k.o. M. u površini od 821 m2 i to upravo onog dijela koji je u geodetskom vještvu –dopuni izrađenog od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. B. geodeta, u S., 23.03.2015.g., označen kao nekretnina B-omeđena točkama C, D,E,P,R,C i označena plavom bojom za cijelo, izrađenog u predmetu Općinskog suda u Splitu, Stalna službe u Trogiru pod posl. broj P-11598/2015 (ranije predmet Općinskog suda u Splitu, Stalna službe u Trogiru pod posl. broj P-6254/2015, te predmet Općinskog suda u Trogiru P-649/2011), a koje vještvo je sastavni dio ove presude, kao i vlasnik realnog materijalno odijeljenog dijela čest. zem. 9832 k.o. M. u površini od 4343 m2 i to upravo onog dijela koji je u geodetskom vještvu –dopuni izrađenog od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. B. geodeta, u S., 23.03.2015.g., označen kao nekretnina C – omeđena točkama E,F,G,H,I,J,K,L,M,N,O,P,E i označena žutom bojom , za cijelo, izrađenog u predmetu Općinskog suda u Splitu, Stalna službe u Trogiru pod posl. broj P-11598/2015 (ranije predmet Općinskog suda u Splitu, Stalna službe u Trogiru pod posl. broj P-6254/2015, te predmet Općinskog suda u Trogiru P-649/2011), a koje vještvo je sastavni dio ove presude.

 

III. Ovlašćuje se tužitelj J. B. pok. I., OIB: … da temeljem ove Presude provede parcelaciju nekretnina označenih kao čest. zem. 9839 upisana u Z.U. 561 k.o. M. i čest. zem. 9838 upisana u Z.U. 561 k.o. M., čest. zem. 9832 upisana u Z.U. 561 k.o. M., na način da se iz naprijed navedenih nekretnina izdvoje fizički i geometrijski točno određeni realni dijelovi istih, pobliže označeni pod točkom II izreke ove presude i to realni materijalno odijeljeni dio čest. zem. 9839 k.o. M. u površini od 160 m2 i to upravo onaj dio koji je u geodetskom vještvu –dopuni izrađenog od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. B. geodeta, u S., 23. ožujka 2015., označen kao nekretnina A - omeđena točkama A,B,C,R,A i označena zelenom bojom za cijelo, izrađenog u predmetu Općinskog suda u Splitu, Stalna službe u Trogiru pod posl. broj P- 11598/2015 (ranije predmet Općinskog suda u Splitu, Stalna službe u Trogiru pod posl. broj P-6254/2015, te predmet Općinskog suda u Trogiru P-649/2011), realni materijalno odijeljeni dio čest. zem. 9838 k.o. M. u površini od 821 m2 i to upravo onaj dio koji je u geodetskom vještvu –dopuni izrađenog od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. B. geodeta, u S., 23.03.2015.g., označen kao nekretnina B-omeđena točkama C, D,E,P,R,C i označena plavom bojom za cijelo, izrađenog u predmetu Općinskog  suda u Splitu, Stalna službe u Trogiru pod posl. broj P-11598/2015 (ranije predmet Općinskog suda u Splitu, Stalna službe u Trogiru pod posl. broj P-6254/2015, te predmet Općinskog suda u Trogiru P-649/2011), kao i realni materijalno odijeljeni dio čest. zem. 9832 k.o. M. u površini od 4343 m2 i to upravo onaj dio koji je u geodetskom vještvu –dopuni izrađenog od strane stalnog sudskog vještaka za geodeziju D. B. geodeta, u Splitu, 23.03.2015.g., označen kao nekretnina C –omeđena točkama E,F,G,H,I,J,K,L,M,N,O,P,E I označena žutom bojom , za cijelo, izrađenog u predmetu Općinskog suda u Splitu, Stalna službe u Trogiru pod posl. broj P-11598/2015 (ranije predmet Općinskog suda u Splitu, Stalna službe u Trogiru pod posl. broj P-6254/2015, te predmet Općinskog suda u Trogiru P- 649/2011) i tako izdvojeni dijelovi čest. zem. 9839 upisana u Z.U. 561 k.o. M. i čest. zem. 9838 upisana u Z.U. 561 k.o. M., čest. zem. 9832 upisana u Z.U. 561 k.o. M., formiraju kao samostalna čestica s novim brojem, te provedbu geodetskog elaborata, prijavnog lista I navedene parcelacije u katastarskom operatu i zemljišnoj knjizi za k.o. M..

 

IV. Ovlašćuje se tužitelj J. B. pok. I., OIB: … temeljem ove presude i prijavnog lista temeljem kojeg će provesti parcelaciju nekretnina označenih kao čest. zem. 9839 upisana u Z.U. 561 k.o. M. i čest. zem. 9838 upisana u Z.U. 561 k.o. M., čest. zem. 9832 upisana u Z.U. 561 k.o. M., na način da se iz navedenih nekretnina izdvoje fizički i geometrijski točno određeni dijelovi istih, pobliže označeni pod točkom II izreke ove presude i tako izdvojeni dijelovi čest. zem. 9839 upisana u Z.U. 561 k.o. M. i čest. zem. 9838 upisana u Z.U. 561 k.o. M., čest. zem. 9832 upisana u Z.U. 561 k.o. M., formiraju kao samostalna čestica s novim brojem, u zemljišnim knjigama izvrši uknjižba prava vlasništva na novoformiranoj čestici nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja J. B. pok. I. (OIB: …) za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja prava vlasništva na novoformiranoj čestici sa imena C.K. Državnog imanja.“

 

Prvostupanjski je sud potom, dana 11. siječnja 2019. pod poslovnim brojem 55 P-11598/2015 -15 donio rješenje kojim je ispravio presudu na način je u devetom i desetom retku točke II. izreke presude, umjesto riječi: „vlasnik realnog materijalno odijeljenog dijela čest. zem. 8938 k.o. M. u površini od 821 m2 i to upravo onog dijela“ trebalo pravilno pisati : „.vlasnik realnog materijalno odijeljenog dijela čest. zem. 9838 k.o. M. u površini od 821 m2 i to upravo onog dijela“ Riječ je o ispravku oznake predmetne nekretnine koja je u ovom dijelu očiglednom pogreškom u pisanju označena kao čest. zem. 8938 k.o. M., umjesto pravilno 9838 k.o. M.. Navedeno rješenje prvostupanjski je sud donio na temelju odredbe članka 342. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148./11 - pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. - Odluka USRH, dalje ZPP).

 

Protiv prvostupanjske presude tuženica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja I zbog pogrešne primjene materijalnog prava, razloga predviđenih odredbama članka 353. stavka 1. točke 1., 2. i 3. ZPP-a.

 

Tužitelj nije podnio odgovor na žalbu.

 

Žalba tuženice nije osnovana.

 

Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka je zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom nekretnina kako je to navedeno u izreci pobijane presude, te da sukladno tome sud naloži brisanje spornog prava vlasništva predmetnih nekretnina sa imena CK Državnog imanja (pravnog prednika tuženice), uz uknjižbu toga prava na ime tužitelja.

 

Nakon razmatranja žalbe tuženice, prvostupanjske presude te dokazne građe koja se nalazi u predmetnom spisu potrebno je reći slijedeće.

 

Prije svega je za navesti kako ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice, odnosno došao do ovih zaključaka:

- da predmetne nekretnine u naravi predstavljaju jednu cjelinu,

- da je pradjed tužitelja I. J., koji je umro 1925., kao težak (kmet) obrađivao predmetne nekretnine, te da su ga naslijedili sinovi koji su izvršili realnu diobu na način da je predmetni realni dio spornih nekretnina pripao djedu tužitelja,

- da je djed tužitelja A. J., koji je umro 1980. kao težak (kmet) obrađivao predmetne nekretnine (obrađivao masline) i na dan 22. studenog 1946. kada je stupio na snagu Zakon o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja („Narodne novine, Službeni list NRH“ 138/46.),

- da je djed tužitelja A. J. upravo razrješenjem agrarnih odnosa stekao pravo vlasništva predmetnih nekretnina,

- da je pok. A. J., naslijedio njegov sin I. J. (otac tužitelja), te da su otac tužitelja odnosno kasnije sam tužitelj u neprekinutom poštenom posjedu predmetnih nekretnina, na kojima su obrađivali masline,

- da je nakon smrti oca tužitelja I. J., javni bilježnik Ž. B. iz T., donijela rješenje o nasljeđivanju br. O–223/10 od 17. prosinca u kojem je njegovim nasljednikom u cijelosti proglašen tužitelj, pa tako i na predmetnim nekretninama,

- da je tužitelj upravo na temelju nasljeđivanja svog oca I. J. stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama.

 

Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza, kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Uostalom, posebno je to za naglasiti, tuženica u žalbi posebno ne osporava niti jednu od navedenih činjenica. Tuženica smatra kako je pobijana presuda nezakonita stoga jer da se prvostupanjski sud u obrazloženju presude poziva na dva pravna osnova na temelju kojih je tužitelj stekao pravo vlasništva, a što da ovu presudu čini nerazumljivom (bitna povreda odredbe ZPP-a iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a) Slijedom navedenog za reći je slijedeće.

 

Odredbom članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14., dalje ZVDSP), propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog Zakona prosuđuju po pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

 

Odredbom čl. 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja („Narodne novine, Službeni list NRH“ 138/46 od 22. studenog 1946.), propisano je da se ukidaju svi agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja i zemlja prelazi u slobodno vlasništvo obrađivača.

 

Odredbom članka 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području NR Hrvatske („Narodne novine, Službeni list NRH“ 25/58) propisano je da se o agrarnim odnosima za čije ukidanje nisu podneseni zahtjevi do 26. lipnja 1958. ima prosuđivati po načelima građanskog prava.

 

Iz citiranih odredbi proizlazi:

 

1. Agrarni odnosi feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja ukinuti su stupanjem na snagu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja danom 22. studenog 1946. te je tim danom zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača po osnovi zakona.

 

2. Propuštanje podnošenja zahtjeva za ukidanje agrarnih odnosa u roku iz članka 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području NRH, tj. do 26. lipnja 1958. ne sprječava sud u prosuđivanju jesu li u konkretnom slučaju nastupile pravne posljedice iz točke 1. ovog zaključka, odnosno, je li obrađivač stekao vlasništvo zemlje izvorno po odredbama članka 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja.

 

3. U slučaju nastupanja pravnih posljedica iz točke 1. ovog zaključka, kasnije promjene u vlasništvu, prosuđuju se prema načelima građanskog prava.

 

Dakle, sud može u parničnom postupku utvrđivati da li je došlo do stjecanja prava vlasništva na temelju kmetskih prava. Utvrđenje da li je došlo do stjecanja prava vlasništva temeljem kmetskih prava vrši se po propisima o kmetskim pravima, a kasniji prijenos tako stečenih prava prosuđuje se po građanskim pravima.

 

Ovdje je za istaknuti da se primjenjuju propisi iz druge agrarne reforme, a obzirom da su propisi iz prve agrarne reforme (Zakon o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije, Službene novine od 4. prosinca 1930. i Naredba o provođenju Zakon o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije od 19. oktobra 1930.) zakoni iz Kraljevine Jugoslavije koji su stavljani van snage donošenjem propisa o agrarnoj reformi Federalne Hrvatske i Narodne Republike Hrvatske (Zakon o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja, Narodne novine, Službeni list NRH 138/46 od 22. studenog 1946. i Zakon o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Federalne Hrvatske, Narodne Novine od 24. studenog 1945. koji je donesen na temelju čl. 29. saveznog Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji od 23. kolovoza 1945.).

 

Za razliku od prve agrarne reforme prema kojoj je težački (kmetski) odnos trebao trajati 30 godina računajući rok od dana stupanja na snagu zakona unatrag - § 3. stavak 2. Zakon o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije, Službene novine od 4. prosinca 1930., prema drugog agrarnoj reformi kmetski (težački) odnos trebao je postojati na dan stupanja na snagu tog zakona 22. studenog 1946. – članak 3. stavak 2. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja („Narodne novine, Službeni list NRH“ 138/46 od 22. studenog 1946.) koji je propisivao da se smatra da postoje trajni odnosi obrađivanja i onda, kada su oranice, livade i košnice davane na obrađivanje I uživanje iz godine u godinu, ako je obrađivač zemlju priveo kulturi.

 

Stoga je dakle za stjecanje prava vlasništva temeljem kmetskih prava sukladno odredbi članka 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije I Hrvatskog primorja („Narodne novine, Službeni list NRH“ 138/46 od 22. studenog 1946.) bilo potrebno dokazati da je postojao kmetski odnos na dan 22. studenog 1946. i što je bio sadržaj tog kmetskog odnosa.

 

Slijedom navedenog, na strani pravnog prednika tužitelja, sada pok. A. J., bile su ispunjene sve zakonske pretpostavke za originarno stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama, temeljem naprijed citirane odredbe članka 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja. Na taj je način pok. A. J. stekao pravo vlasništva na spornim nekretninama u suglasju sa odredbom članka 1. Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja. Kod stjecanja prava vlasništva na temelju zakona, vlasništvo se stječe ispunjenjem zakonskih pretpostavki, a upis u zemljišnu knjigu je deklarativan, ne konstitutivan. Tako stečeno vlasništvo nasljeđivanjem je preneseno na pok. I. J. (oca tužitelja), a potom na njegovog nasljednika tužitelja B. J. Naime, nasljednik stječe pravo vlasništva u trenutku otvaranja nasljedstva, a upis u zemljišnu knjigu je deklarativan (pravna pravila OGZ-a, čl. 36. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (SL SFRJ 6/80, 36/90; Narodne novine 53/91.), u svezi s odredbom članka 388. stavka 2. članka 128. ZVDSP-a).

 

Slijedom navedenog prvostupanjski je sud pravilno primijenio materijalno pravo, kada je presudio kao u točkama I. i II. izreke.

 

U odnosu na žalbeni razlog kako je prvostupanjska presuda nerazumljiva odnosno nezakonita jer da se prvostupanjski sud u obrazloženju presude poziva na 2 pravna osnova na temelju kojih je tužitelj stekao pravo vlasništva, treba reći slijedeće. Zaista, navođenjem 2 ili više pravnih osnova u kontekstu stjecanja prava vlasništva tužitelja u pravilu bi činila presudu nerazumljivom, na koji bi način bila počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. No, u konkretnom slučaju iz obrazloženja pobijane presude sasvim je razvidno kako prvostupanjski sud smatra da su prednici tužitelja stekli pravo vlasništva predmetnih nekretnina razrješenjem agrarnih odnosa i realnom diobom, a on, tužitelj, nasljeđivanjem, što je pravilno i odgovara utvrđenim činjenicama u smislu odredbe članka 8. ZPP-a. Spominjanje i dosjelosti u pobijanoj presudi je suvišno i nepotrebno, no u konkretnom slučaju ne čini pobijanu presudu nerazumljivom.

 

Tuženica u žalbi posebno nije pobijala prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama III. i IV. izreke, osim što općenito prigovara nerazumljivosti iste zbog navođenja 2 prava osnova za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama od strane tužitelja. Ipak u odnosu na prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkama III. i IV. izreke posebno je za reći slijedeće

 

Odredbom članka 161. stavka 1. točke 3. i članka 162. stavka 2. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj 153/13., dalje ZPU), propisano je da se parcelacija neizgrađenog građevinskog zemljišta može provoditi i u skladu s presudom o utvrđivanju prava vlasništva zemljišta.

 

U konkretnom slučaju ne radi se o izgrađenom građevinskom zemljištu. Međutim, bez obzira o kojem se zemljištu radi građevinskom ili poljoprivrednom, parcelacija je upravni, a ne građanski postupak.

 

Stoga je tužitelj na temelju ove presude kojom je utvrđen vlasnikom realnih dijelova utuženih nekretnina stekao aktivnu legitimaciju za pokretanje postupka parcelacije. Za istaknuti je da sud ovom presudom ne provodi parcelaciju čestica, već samo daje ovlast za parcelaciju. Samu parcelaciju provodi katastar u upravnom postupku u kojem postupku ocjenjuje jesu li ispunjene sve zakonske pretpostavke za parcelaciju. Međutim, u izreci presude kojom se utvrđuje da je tužitelj vlasnik posebnog fizičkog dijela nekretnine neophodno je navesti ovlast za parcelaciju kako bi se dala ovlast za uknjižbu na novoformiranim česticama. U tom smislu za istaknuti je da ako bi se smatralo da nije osnovan tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se traži ovlast za parcelaciju nekretnine, onda bi bio neosnovan tužbeni zahtjev i u dijelu u kojem se traži ovlast za uknjižbu. Naime, uknjižba se provodi u izvanparničnom postupku. Međutim, ovom presudom parnični sud ne provodi uknjižbu, već samo sukladno odredbi članka 130. stavka 1. ZVDSP-a, daje ovlast za uknjižbu. Hoće li u konkretnom slučaju doći do uknjižbe odlučit će zemljišnoknjižni sud postupajući po odredbi članka 117. stavka 2. Zakon o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13., dalje: ZZK). Jednako tako će i nadležni katastar odlučiti o parcelaciji zemljišta izvan granica građevinskog područja.

 

Odredbom članka 126. stavka 1. i članka 130. stavka 1. ZVDSP-a propisano je da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju odluke suda ili drugog tijela vlasti i na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenoga prava vlasništva u zemljišnoj knjizi. Stoga je tužbeni zahtjev osnovan i u dijelu kojim se traži ovlast za uknjižbu.

 

Dakle, kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni žalbeni razlozi koje ističe tuženica, kao ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a., to je žalbu tuženice trebalo odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

 

U Splitu 10. ožujka 2021.