- 1 -              III Kr 26/2021-3

 

 

 

 

 

Broj: III Kr 26/2021-3

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala, kao predsjednika vijeća, te Vesne Vrbetić i Žarka Dundovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice – specijaliste Marijane Kutnjak Ćaleta, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. J. P., zbog kaznenih djela iz čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje u tekstu: KZ/11.) i dr., odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 28. rujna 2020. br. Kzd-197/2020 i presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 6. studenog 2020. br. Kžzd-43/2020, u sjednici održanoj 10. ožujka 2021.,

 

 

p r e s u d i o   j e :

 

Odbija se kao neosnovan zahtjev os. J. P. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.

 

 

Obrazloženje

 

Pravomoćnom presudom koju čine presuda Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 28. rujna 2020. br. Kzd-197/2020 i presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 6. studenog 2020. br. Kžzd-43/2020 osuđen je J. P. zbog dva kaznena djela iz čl. 177. st. 2. KZ/11. i kaznenog djela iz čl. 179.a KZ/11. na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci.

 

Protiv te pravomoćne presude osuđenik je po branitelju H. K., odvjetniku iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude s prijedlogom da se pravomoćna presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred novim sucem.

 

Na temelju čl. 518. st. 4. ZKP/08. spis je sa zahtjevom dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u pisanom odgovoru predložilo da se zahtjev odbije kao neosnovan.

 

Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske dostavljen je osuđeniku i njegovu branitelju.

 

Zahtjev nije osnovan.

 

Osuđenik podnosi zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude na temelju čl. 517. st. 1. toč. 2. i 3. ZKP/08. navodeći da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na obranu, te zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku, što je utjecalo na presudu.

 

Obrazlažući povredu prava na pravično suđenje, osuđenik navodi da sama činjenica „prisustva“ braniteljice po službenoj dužnosti nije dovoljna da bi se zaštitilo pravo okrivljenika i da pisanje nepotrebnih žalbi na određivanje ili produljenje istražnog zatvora, a koje i po svom sadržaju predstavljaju tzv. šprancu, kao i sudjelovanje na raspravi u smislu zadovoljenja forme, nije u skladu s potrebama bilo kojeg okrivljenika i nije u duhu ZKP-a, a još manje u duhu Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine", Međunarodni ugovori br. 18/97. 6/99., - pročišćeni tekst, 8/99. – ispravak, 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 20/10. i 13/17. – dalje: Konvencija). Navodi i da braniteljica po službenoj dužnosti nije dovoljno puta posjećivala okrivljenika u istražnom zatvoru, nije ga detaljno upoznala s njegovim pravima i mogućnostima, nije predlagala dokaze relevantne za odmjeravanje kazne, zaključujući da ukoliko branitelj nema potrebna znanja ili nije dovoljno stručan trebao je zatražiti razrješenje, a ne dovesti svog branjenika u teži položaj nego što bi bio da se sam branio.

 

Ovakvim subjektivnim i moglo bi se reći tendencioznim ocjenama rada braniteljice po službenoj dužnosti, koja je branila okrivljenika u tijeku postupka, osuđenik nije dao osnova za zaključak da mu je u postupku povrijeđeno konvencijsko pravo, kao niti pravo na obranu na raspravi.

 

Naime, braniteljica po službenoj dužnosti je nazočila na ročištima povodom odlučivanja o istražnom zatvoru, pisala žalbe na rješenja o produljenju istražnog zatvora, pisala odgovor na optužnicu, nazočila na raspravama, kako to proizlazi iz stanja spisa, što sve govori u prilog zaključka da je uredno obavljala dužnost branitelja i da nije imala propusta koji bi govorili protivno.

 

Što se tiče sudjelovanja braniteljice okrivljenika na raspravi, iz raspravnog zapisnika od 4. rujna 2020. proizlazi da se okrivljenik o optužnici očitovao da se ne smatra krivim, nakon čega je rasprava nastavljena dokaznim postupkom.

 

U tijeku dokaznog postupka utvrđeno je da braniteljica okrivljenika navodi da se u dogovoru sa svojom strankom suglasila s čitanjem iskaza oštećene I. K., očekujući da će rasprava biti završena i donesena odluka suda međutim, kako se to nije dogodilo, predložila je ispitivanje oštećenice na raspravi, što je i prihvaćeno (list 168 – 169 spisa).

 

Na raspravi koja je nastavljena 28. rujna 2020. okrivljenik je promijenio svoje očitovanje o krivnji izjavljujući da se osjeća krivim za sva tri kaznena djela na način kako ga se tereti i prihvaća predloženu kaznenopravnu sankciju, jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od dvije godine i šest mjeseci, kao i sigurnosnu mjeru liječenja od alkohola.

 

S obzirom na takvo očitovanje okrivljenika, sud nije ustrajao na odluci da se ponovo ispita oštećenica koja nije pristupila na tu raspravu, niti je obrana to više predlagala.

 

U vezi s takvim tijekom postupka posjeta braniteljice okrivljeniku u istražnom zatvoru u dva navrata, uz telefonske kontakte koji su mu odobreni, se ukazuje dostatnom za objašnjenje stranci stanja stvari. Uostalom, niti sam okrivljenik tijekom postupka nije imao prigovora na postupanje braniteljice po službenoj dužnosti.

 

Stoga osuđeniku nije povrijeđeno konvencijsko pravo iz čl. 6. st. 3. toč. c) Konvencije, niti pravo na obranu, kako se to tvrdi u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, na koje prigovore mu je vrlo opširno odgovoreno i u drugostupanjskoj presudi, pa stoga nije ostvarena niti povreda odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku.

 

U odnosu na pismo oštećenice I. K., koje je zaprimljeno u spis nakon donošenja prvostupanjske presude i nakon podnošenja žalbe na istu, drugostupanjski sud nije bio dužan reagirati, jer pismo nije bilo predmet dokaznog postupka, niti žalbe, a drugostupanjski sud ne ispituje činjenično stanje po službenoj dužnosti, pa da bi trebalo uzimati u obzir podneske koji bi po stavu podnositelja zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude trebali predstavljati dokaz u ovom kaznenom postupku, a zaprimljeni su u spis nakon donošenja prvostupanjske presude i podnesene žalbe.

 

Osuđenik ističe i da nije ispitan na osobne i obiteljske prilike koje bi mogle utjecati na visinu kazne, što je isticanje pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a to nije osnov iz kojeg se može podnijeti ovaj izvanredni pravni lijek.

 

Stoga nije prihvaćen zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude i na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08. odlučeno je kao u izreci.

 

Zagreb, 10. ožujka 2021.